Uspavanka za Milana F.

03.04.2014.

Kamo se dao Milan F. Živković? Gdje mu je „medijska strategija“? Kamo je isparila ona furiozna energija kojom je ambiciozni novozaposlenik Ministarstva kulture vojevao za medije od javnoga interesa? Eno je, vuče se k'o magla mramornim hodnicima ministarstva, gdje društvance evo već koju godinicu muti tu gorku „stratešku“ juhu. A državna plaća? Stiže li ga stiže…

Ma otpočetka je bilo jasno da je pripovijest o strategiji tek popis dobrih želja. S vremenom se evo pretvorila i u neku vrst permanentnoga samaritanstva, jer je država stanovite osobe spasila čamotinje na burzi rada. Lijepo i plemenito – samo  strategije ni za lijek. A neće nje, da se razumijemo, ni biti. Nije naime problem u Milanu i prijateljima. Problem je u vladi, koja nema hrabrosti ohladiti vruću kašu iz koje se puši para medijske strategije: javni interes.  

Nikada naime ništa od dobrih javnih medija nastavimo li s uvjerenjem da je opće dobro neka vrst rezultante svih ključnih interesa u ovoj zemlji: interesa desnice i ljevice, tajkuna i radnika, konzervativaca i liberala, markićevaca i homoseksualaca, Srba i stožeraša… Tako shvaćen javni interes reprezentira HRT, ta beznadna kula babilonska u kojoj kreket fundamentalističkih žaba oduvijek nadglasava govor pristojnih ljudi.

Takvo shvaćanje općeg dobra – a zapravo njegovo odsustvo - i jest razlog zbog kojega ne postoji jak i vjerodostojan tjedni list: vlada je u panici od zadatka da sama definira javni interes, pa baulja za stihijom vremena. Evo primjera: u lipnju prošle godine, ministrica kulture Andrea Zlatar u intervju ovome listu rekla je kako joj „nedostaje Feral Tribune, jer je medijski prostor tiskanih medija s Vjesnikom s jedne i Feralom s druge strane davao sasvim drugačiju sliku.“ Tipična je to izjava činovnika koji ne bi da se miješa u svoj posao. Ako je naime Feral otkrivao, a Vjesnik skrivao afere i zločine, kakav je to onda prostor bio između njih? Baš takav kakav smo opisali – kreketava baruština.

Strategija je zato vrlo jednostavna: javni interes nije tek puki zbroj svih zamislivih javnih uvjerenja, uključujući i ona skaredna, nego najsuvremenija civilizacijska razina današnjega zapadnog svijeta, koja podrazumijeva slobodno, pismeno, istraživačko i hrabro novinarstvo, sekularizam, pravo na izbor, antifašizam i uravnotežene odnose rada i kapitala.

Kad bismo tako definirali javni interes,  strategija bi se nametnula sama: osnovati javno poduzeće, imenovati najboljeg hrvatskog novinara glavnim urednikom, odvojiti novac i dati mu da radi. Primjer već postoji: marginalni tjednik Novosti postigao je što nijedne manjinske novine nikada nisu.

E, ali vlada se boji jasno definiranih vrijednosti, jer su joj glasovi važniji od zdravoga društva. Pa okuplja medijske „stratege“, melankolične ljevičare koji, svjesno ili nesvjesno, postaju smokvini listovi mahnitanju privatnih interesa. No važno da je vladi savjest čista. I zato, snivajte spokojno, Milane F.  Vašu strategiju ionako nećete trpjeti vi, nego javnost – ali kao taktiku. Taktiku preživljavanja.

Piše: Boris Pavelić

Povratak