Osuđena novinarka Slavica Lukić o presudi: Država napokon pronašla način da ukroti novinare

07.04.2014.

Ako je država željela smisliti savršen instrument za “kroćenje” novinara,njihovo zastrašivanje i autocenzuru, napokon je uspjela. Kaznenim djelom sramoćenja koje je na snazi od početka prošle godine, usmjerenim ponajprije na autora, a ne nakladnika, zakonodavac je akterima iz sive zone u ruke gurnuo ubojito oružje za odmazdu nad novinarima. Za bilo koji tekst u kojem se novinar drzne propitivati nečije poslovanje, protuzakonito ili nemoralno postupanje, prozvani ga može tužiti za sramoćenje, a sud ekspresno osuditi, čak i ako je napisao istinu.
Nejasni kriteriji

Sramoćenje je, naime, jedino kazneno djelo protiv časti i ugleda u kojem novinar može biti osuđen jer je napisao istinu, ako po prosudbi suda, objava istine nije bila u javnom interesu. U seriji tekstova o Medikolu uporno sam ukazivala na to da se od studenoga 2007. do kraja 2013. nešto više od pet stotina milijuna kuna iz HZZO-a prelilo na račune vlasnika privatne poliklinike Medikol. Iako nikome ne bi trebalo posebno objašnjavati zašto je propitivanje načina trošenja javnog zdravstvenog novca javni interes, sudac Marko Benčić, i nakon mog detaljnog iskaza u sudnici, u presudi je napisao da je “jedino razumno obrazloženje zašto okrivljena upravo redovno istražuje poslovanje i rad privatnog tužitelja, tj. Medikola, neki sudu nepoznati, ali svakako neopravdani razlog”. Dakle, “svakako neopravdan razlog” je javno propitivati zbog čega je HZZO mogao 500 milijuna kuna našeg novca izdvojiti za poslovanje privatne poliklinike, a već godinama ne može izdvojiti 20 milijuna kuna za preuređenje Odjela onkologije u Klaićevoj bolnici. Ako se u slučaju Medikola sucu ne može dokazati postojanje javnog interesa - u kojem to slučaju može!?

Sudac Benčić konstatira da je kazna primjerena ne samo okolnostima počinjenog zločina, već i “osobi okrivljene”. No, ni riječju ne argumentira koja su ga to svojstva moje osobe ponukala da Medikolu dosudi i mojih, za mene ogromnih 26.000 kuna.
Kolegica na ročištu

Nejasno je i zašto je u Benčićevoj sudnici na prvom ročištu sjedila njegova kolegica, sutkinja Jasna Zoretić-Rendulić. To više što sam o njezinu suprugu, Vladi Renduliću, 2012., objavila neugodan tekst o tome da je kao član Uprave MORH-ova poduzeća Pleter primao plaću od 12.000 kuna, a istodobno kao član Markačeva odvjetničkog tima od Ministarstva pravosuđa mjesečno dobivao 60.000 kuna bruto. Možda zato da mi izazove dodatnu nelagodu i dade do znanja na čiji teren sam došla.

Slavica Lukić

Povratak