Paradoksi dekana koji se dosjetio članka o sramoćenju

14.04.2014.

Može li novinar biti osuđen za kazneno djelo sramoćenja ako objavi citat iz USKOK-ove optužnice da je dekan jednog hrvatskog fakulteta "autoritetom dekana i predstojnika katedre" za primljeni mito u iznosu od 2000 eura zahtijevao od višeg asistenta i ispitivača da "bez obzira na znanje" jednom studentu da prolaznu ocjenu? S obzirom na način kako je, u jednoj sudskoj presudi protiv novinarke Jutarnjeg lista, shvaćen članak 148 kaznenog zakona, sa sigurnošću se može reći: da, novinar će biti kažnjen! Jer, posve je sigurno da se dekan koji je prema navodima USKOK-ove optužnice primio mito može osjećati osramoćenim pojavi li se o tome informacija u novinama.

Za ovu priču posebno je zanimljiva činjenica, koja, dakako, u mogućem sudskom postupku novinara neće osloboditi krivnje, da se dekanu o kojem je riječ pripisuje autorstvo članka 148 Kaznenog zakona, opisano kao sramoćenje. Radi se o dekanu Pravnog fakulteta u Osijeku, Igoru Bojaniću, koj je bio u radnoj skupini pravnih eksperata, predvođenoj dr. Ksenijom Turković s Pravnog fakulteta u Zagrebu, kada su 2010. rađene izmjene Kaznenog zakona. Upravo on, dekan Pravnog fakulteta u Osijeku, autor kazenog djela o sramoćenju, četvrtookrivljeni je u optužnici USKOK-a podignutnoj krajem prošle godine zbog prodavanja ispita, u čemu je sudjelovao još 16 osoba.

Bilo bi, naravno, tendenciozno tvrditi da je opis kaznenog djela sramoćenja napisan s predumišljajem i namjerom da se novinare može kazniti, bez obzira na istinitost navoda. Jer, u stavku 2 istoga članka stoji da kaznenog djela nema "ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili prenosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost". Nažalost, presuda novinarki Jutarnjeg lista pokazuje kako sudac nije uvažio činjenicu da su navodi, kojima se jedna tvrtka (!) osjećala osramoćenom, bili istiniti. Odjek koji je presuda dobila u javnosti i ukazivanje kako članak 148 ugrožava medijske slobode, ali i pravo javnosti da bude informirana, ne bi uopće bio moguć da je na snazi ostao dio članka o kaznenom djelu prisile prema pravosudnom dužnosniku. Ondje je stajalo da šest mjeseci zatvora može dobiti onaj tko tijekom sudskog postupka javno iznosi mišljenje o tome kako bi pravosudni dužnosnik trebao postupiti. Na sreću, taj dio Zakona je brisan. Jer, da je ostao, u kombinaciji s kaznenim djelom sramoćenja, ne samo da bi novinari bili kažnjavani za iznošenje istine, nego se do pravomoćnosti presude o tome uopće ne bi smjelo pisati.

Piše: Drago Hedl

Povratak