NOVINARA sve manje u Hrvatskoj

03.05.2014.

Još jedan Dan slobode medija prolazi u Hrvatskoj više u sumornoj atmosferi negoli u slavljenju objavljenih medijskih istina i novinarske prodornosti koja bi trebala pomoći društvu da razotkrije kriminal, raskrinka lažne a nesposobne veličine, da građanima olakša snalaženje u društvu, da se bavi javnim dobrom, da im ukaže i da ih usmjeri k izvjesnim društvenim vrijednostima.
    Jer i to je smisao kulture a novinarstvo njoj svakako pripada. Informirati, zabavljati i poučavati - to su ranije bili glavni zadaci novinarske profesije. A ona danas nažalost gubi funkciju poučavanja ali čak i informiranja, i ostaje ponajviše - zabava.
    Mi novinari pomalo smo i dosadili kuknjavom o, iz godine u godinu, pogoršavanom položaju novinara i ugroženom novinarskom profesionalizmu. Žale se i oni iz drugih profesija, ali novinari imaju jake razloge. Kako je na prošlotjednoj međunarodnoj konferenciji »Mediji protiv demokracije« tabelarno iznio Milan F. Živković, savjetnik za medije Ministarstva kulture, prihodi novina i druge periodike su se prepolovili od 2008. do 2012. godine. Prihodi su 2008. bili 3,19 milijardi kuna a 2012. 1,58 milijardi kuna, dok su prihodi televizija i radija pali samo desetak posto - s 2,57 milijardi na 2,31 milijardu kuna. Prema strukturi prihoda, privatni (ili komercijalni) mediji sudjeluju u 63 posto ukupnog kolača a javni u 36 posto dok neprofitni mediji zauzimaju jedan posto.
    Fizička proizvodnja novina i ostale periodike u 2013. godini bila je najmanja u posljednjih 10 godina a od 2009. se prepolovila sa tadašnjih 57 tisuća tona na 27 tisuća tona. Broj tekstova u dnevnim novinama, kojih je danas 12 u Hrvatskoj, bio je 2008. godine 1.150.000 pa se u 2012. godini smanjio na 780.000.
    A prema izjašnjavanju na popisu stanovništva u travnju 2011. godine 4923 ljudi tada su radili kao novinari. Prema istim podacima u tisku radilo ih je 1786, na televizijama 1226, na radijima 628, na internetskim meidjima 115, u agencijama 97 novinara a izvan novinarstva 1075 novinara. Slobodnih novinara (bez radnog odnosa) danas je oko 600, a procjenjuje se da je od 2008. pa do 2013. novinarski posao izgubilo od 1500 do 2100 ljudi. I što se drugo može zaključiti nego da nestajemo?
   
Rast online medija

Novinarsko zanimanje nije više ono koje bi bilo tko mogao dobronamjerno bilo kome preporučiti, ono nije više perspektivno i ne može se u njemu više niti pristojno zarađivati. Prije petnaest, deset ali i još prije šest-sedam godina bio je to i društveno vrijedan i u društvu cijenjen posao, pa i bez obzira na pritiske i stres, čak i fin i gospodski posao, prosječno i malo bolje plaćen od brojnih drugih. Više nije tako.
    I drugdje su u Europi novinarska mjesta sada osjetno nesigurnija no u većini drugih djelatnosti. I u najuspješnijim europskim zemljama veliki je broj 'slobodnjaka', razmjerno i osjetno više nego kod nas. Ali slobodnjaci su ponegdje dogovorili u nekim zemljama čak i kolektivne ugovore pa su socijalno ipak puno sigurniji nego naši iznuđeni 'slobodnjaci' koji su potpuno obespravljeni.
    Naravno da je najviše ugroženo novinstvo koje zbog rasta online medija nigdje ni izdaleka ne može donijeti toliki prihod kao nekad prodaja novina plus oglašavanje u novinama.
    Treba razlikovati medijske slobode od novinarskih sloboda. Medijske (nakladničke) slobode su široke, prilično velike, ali nisu i novinarske slobode jer su novinari zbog mnogo čega ograničeni samocenzurom i cenzurom.
    Istraživanje koje je među novinarima u studenom prošle godine provela dr. Helena Popović, predavačica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, pokazuje da su novinari kao glavne probleme istaknuli nedostatak novinarske solidarnosti, zatim nekompetentnost urednika, to što uredničke uloge preuzimaju zapravo menadžeri producenti. Onda brzinu produkcije koja bitno mijenja uvjete rada, nezaposlenost, rezanje troškova i PR agencije koje mijenjaju način na koji novinari dolaze do informacija. Priopćenja službi za odnose s javnošću u cijeloj Europi mijenjaju pristup informacijama jer je sve manje konferencija za novinare uživo, nego PR službe 'zaoble' svoje informacije tako da zavode na krivi trag i teže skriti suštinu.
   
Pritisak sve jači

U istraživanju su novinari isticali pritisak oglašivača, osobito u privatnim medijima i povezanost ekonomskih i političkih elita koji putem medija žele ostvariti vlastite interese. Ivicu Todorića mnogi spominju kao zakulisnog kralja tiska koji tiskanim medijima upravlja iz sjene a pritom ima apsolutni monopol nad distribucijom novina.
    Ali su novinari bili kritični i prema sebi samima, odnosno novinarskoj profesiji danas pa su spominjali - kršenja etičkih standarda, pisanje naručenih tekstova koji su navodno istraživački, korupciju u vidu darova, večera i plaćenih putovanja i autocenzuru zbog boljeg položaja u redakciji i zbog vrlo opravdanog straha od sudskih tužbi.
    Novinari su Heleni Popović govorili i o slabim stranama javnih, privatnih i neprofitnih medija. Tako su, po njima, slabosti javnih medija pritisak političkih struktura, korupcija, menadžeri i producenti u glavnim ulogama, ukidanje dopisništava, dominacija nekreativnog osoblja među zaposlenima.
    Prije svih financijski ali i oni profesionalni problemi u našim medijima svakodnevno se nižu. Još nije do kraja sudski riješena predstečajna nagodba Europa press holdinga pa to više još uvijek nije jasno kako će cijeli slučaj vlasnički rasplesti, a naravno medijski vlasnici diktiraju medijske i novinarske (ne)slobode u našim medijima. Nisu iole dugoročnije razriješeni niti financijski problemi u Novom listu jer oni ovise i o situaciji u Glasu Istre i u Zadarskom listu i tamošnjim vlasničkim promjenama. Posljednjih dana donesena je i konačna odluka o gašenju televizije 24 sata pa će i tom gašenju bez posla ostati nekoliko desetaka novinara i drugih zaposlenika.
    Vlasnici medija nerijetko su ljudi koje medijska djelatnost ne zanima, za koju uopće nemaju afiniteta i o kojoj vrlo malo znaju. Vlasništvo u medijima samo im je sredstvo financijskog trajanja i opstanka, često prema onom već jako staroj izjavi tajkuna Miroslava Kutle, koji je već godinama u bijegu u BiH, koji je rekao da je biznis kao vožnja biciklom »kad stanem, padam«.
    Cijela medijska Europa traga za održivim biznis modelom multimedijskog novinarstva. Na primjer, prošle je godine francuska država postigla sporazum s Googlom da ustanovi fond od 60 milijuna eura za pomoć u prilagodbi starih medija digitalnoj tehnologiji pa je time djelomično okončan spor o tome treba li Google plaćati objavu novinskih sadržaja u rezultatima svojih pretraga. Google mjesečno nakladnicima u svijetu upućuje oko šest milijardi klikova što je i potencijal za zaradu prodajom reklama koje se postavljaju uz sadržaj ali i privlačenja novih čitatelja.
   
Pomoć Googlea

Logično je da jednim dijelom ogromnog profita Google kao najveći pretraživač potpomogne novinsku i medijsku industriju a potpomagati bi trebali i najuspješniji davatelji internetskih usluga. Takav bi ugovor s Googlom mogla pokušati učiniti i Hrvatska.
    Još prije nekoliko godina tadašnji generalni tajnik Međunarodne federacije novinara (IFJ) Aidan White imao je ideju da bi, na primjer, iz svake kupnje mobitela jedan euro mogao biti namijenjen fondu za novinarstvo.
    Bez obzira na bilo čiju financijsku potporu, za kvalitetno novinarstvo i novinstvo osnovni su preduvjeti slobodno, neovisno i profesionalno uredništvo i slobodni, neovisni i profesionalni novinari. To je uvijek bilo osnovno i bit će osnovno ako je o novinarstvu riječ. Ako je riječ o PR-u, onda je to nešto drugo. I novinarska etika od čijih se današnjih pravila ne može previše odstupati a da izmijenjena pravila ne postanu svoja suprotnost. Ako hoće kvalitetno novinarstvo, vlasnik i uprava trebali bi za njega osigurati normalne financijske uvjete. Ono istodobno zaista treba biti i koliko je god moguće atraktivno - i gledano i čitano da bi ga se moglo platiti.
    A struka? Treba vikati do neba kako bi podržala kvalitetne novinare i novinarstvo.

»PRLJAVI« POSLOVI ZA MLADE
   
    Novinari privatnih medija ukazali su u istraživanju dr. Helene Popović, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, na najveće njihove probleme: praktička zabrana samoorganiziranja novinara u redakcijama, kršenje etičkih standarda zbog pogodovanja interesima vlasnika, diktat oglašivača, nepoštivanje koncesijskih ugovora. Onda - jeftina produkcija, premali broj zaposlenih, iskorištavanje mladih novinara koji su prisiljeni izvršavati i 'prljave' poslove, tretman informacija kao robe, međusobno velike razlike u plaćama.
    Loše strane u neprofitnim medijima su nestabilno i nedovoljno financiranje, male plaće i honorari, slaba radno-pravna zaštita i multitasking, to jest da je jedna osoba prisiljena raditi sve novinarske, čak i nenovinarske poslove.

Zdenko Duka

Povratak