KONTROVERZNA PRESUDA RTL TELEVIZIJI ZBOG MILANOVIĆEVIH IZJAVA O BANDIĆU IZREČENIH U INTERVJUU UŽIVO SUD ZA CENZURU a protiv medijskih sloboda

06.09.2014.

Mediji moraju biti odgovorni za ono što objavljuju ali i iznositi, informirati o svemu što je relevantno. A kad se intervjuira političara na visokoj funkciji, onda se s razlogom podrazumijeva da će odgovorno iznositi svoje stavove i sudove

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu sutkinja Vanesa Brizić Bahun naložila je RTL televiziji da zbog navodno
uvredljivih dijelova intervjua Zorana Milanovića iz svibnja 2013. godine, kao nadoknadu za proživljene duševne boli, isplati
tužitelju - zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću - 50.000 kuna i sudske troškove, uz zatezne kamate.

Milanović je više kao predsjednik SDP-a nego kao predsjednik Vlade dao intervju uživo Igoru Bobiću, novinaru i uredniku
RTL-a, u kojem je komentirao rezultate prvog kruga lokalnih izbora, pa tako i osjetni zaostatak SDP-ovog kandidata Rajka
Ostojića za Milanom Bandićem. Povezao je Bandića s klijentelizmom i korupcijom (»tu sve smrdi po korupciju«) i kazao za
njega da Ostojiću nije ni do gležnja, ni po znanju ni po iskustvu te da je gradonačelnikov posao (a raspolaže s milijardama
novca...) puno lakši od ministarskog. Dalo se razumijeti da govori o Bandiću i kad je govorio o »hiperaktivnom glavinjanju i
poremećaju pažnje«.

Bandić je i osobno tužio Milanovića, i kaznenom i građanskom sudu, tražeći odštetu od 300.000 kuna. Pritom je zahtjev za
skidanjem imuniteta navodno upućen na krivu adresu, na Hrvatski sabor a ne na Vladu. Kazneno, za klevetu i uvrede, zbog
imuniteta Milanović ne može odgovarati, ali može u privatnoj parnici zbog odštete na građanskom sudu.

Bandić je tužio i Hrvatsku radioteleviziju, također zbog navoda iz intervjua sa Zoranom Milanovićem u »Dnevniku plus«, u
lipnju 2013., odmah poslije drugog kruga lokalnih izbora a zaprijetio je tužbama još i nekolicini urednika i novinara koje je smatrao odgovornima za prijenos navoda iz intervjua, no od te je tužbe odustao a neki bi se od novinara pred sudom trebali
pojaviti samo kao svjedoci.

Za svjedoka u procesu protiv HRT-a Bandić je zvao i Milanovića a kako on nije došao na zakazanu raspravu u srijedu, novo je
ročište protiv HRT-a zakazano za 5. studenoga, pod prijetnjom izricanja kazne Milanoviću od 2000 kuna. Bandić najavljuje da
će odštete, do jedne lipe, biti uplaćene u humanitarne svrhe.

Javni interes

Sigurno se prvi put događa da se jedan hrvatski medij kažnjava zbog onoga što je u intervjuu uživo rekao predsjednik hrvatske Vlade. Osim što je presedan, presuda je zapravo skandalozna - bilo bi apsurdno da medij cenzurira ono što govori predsjednik Vlade ili, recimo, predsjednik Republike, jer je riječ o javnom interesu. Mediji zbog informativnih obaveza koje imaju prema javnosti ne samo da ne mogu nego i ne bi smjeli izbjegavati ono što govore tako visoko pozicionirane javne osobe jedne o drugima, jer je i zagrebački gradonačelnik sigurno među prvih pet najmoćnijih političara u zemlji, a njegova je nadležnost samostalnog raspolaganja javnim novcem još i više rangirana.

Zbog toga je i predstavnik novinarske struke - Hrvatsko novinarsko društvo - ocijenilo da se Općinski građanski sud u Zagrebu
ovom odlukom opredijelio za cenzuru a protiv novinarskih i medijskih sloboda.

Mediji moraju biti odgovorni za ono što objavljuju ali i iznositi, informirati o svemu što je relevantno. A kad se intervjuira političara na visokoj funkciji, onda se s razlogom i u dobroj vjeri podrazumijeva da će odgovorno iznositi svoje stavove i sudove. Ali, čak i ako i kad nekog vrijeđa, i onda mediji trebaju prenijeti te stavove kako bi građani mogli slobodno procijeniti koga su to izabrali. Onaj tko govori ne govori samo o onome o kome govori, nego predstavlja istodobno i sebe, govori i o sebi.
    
Jedan od argumenata iz presude Općinskog građanskog suda je nevjerojatan. Taj da je RTL televizija zbog atraktivnosti
organizirala s premijerom intervju uživo pa zato nije mogla intervju profesionano obraditi: »Činjenica je da se tuženik (RTL
Hrvatska d.o.o.) radi atraktivnosti vlastitog televizijskog programa odlučio na ekskluzivni intervju uživo sa Zoranom Milanovićem koji je predsjednik Vlade RH, uslijed čega je izostala mogućnost da se isti razgovor na profesionalan način obradi pa su uvredljive izjave postale dostupne većem broju ljudi, čime je tuženik propustio ispunjenje svoje odgovornosti da poštuje i štiti pravo osobnosti fizičkih osoba. Takvim postupanjem tuženik je na sebe preuzeo rizik u odnosu na sve tvrdnje iznesene u intervjuu uživo«.     

Vesna Alaburić, ugledna odvjetnica, osobito za medijska prava, kaže nam da se nikad od medija neće očekivati da iz intervjua
predsjednika države ili premijera izbacuju izjave o drugim političarima. Ma kako te izjave bile uvredljive, obaveza je medija da ih bez cenzuriranja prenose, jer je pretežnije pravo javnosti da bude upoznata s integralnim sadržajem intervjua visokog državnog dužnosnika, njegovim mišljenjem o političkom protivniku i njegovom diskursu u javnoj komunikaciji.
   
Novinari ili cenzori

A ako se radi o izravnom prijenosu s press konferencije, izravnom radijskom ili televizijskom intervjuu, bilo kakva intervencija u sadržaj izjave ili intervjua po naravi stvari nije moguća. Stajalište da je novinarski posao profesionalno obavljen samo ako novinar iz intervjua eliminira klevetničke ili uvredljive sadržaje svojeg sugovornika - implicira dokidanje izravnih intervjua i pretvaranje novinara u cenzore izjava svojih sugovornika.

Ona objašnjava da u medijskom pravu postoji pravilo da izvještavanje temeljeno na intervjuima predstavlja jedno od najvažnijih sredstava koje omogućuje medijima ispunjavanje njihove iznimno važne društvene uloge »javnog psa čuvara«. Europski sud za ljudska prava tako je u predmetu Jersild protiv Danske naglasio kako bi kažnjavanje novinara zbog pomaganja u širenju izjava drugih osoba putem intervjua ozbiljno omelo medije u pridonošenju javnoj raspravi o pitanjima od javnog interesa. Stoga takvo kažnjavanje nije prihvatljivo u demokratskom društvu, osim ako za to ne postoje znatno važniji, pretežniji razlozi. A pretežitijim, kaže Vesna Alaburić, smatrat će se, na primjer, pravo određenih društvenih skupina na zaštitu od diskriminatornog govora, pa će kažnjavanje medija koji promoviraju govor mržnje biti dopušteno.

ŠTO KAŽU KRSNIK I HAVKIĆ
   
    Kad se radi intervju uživo, ako intervjuirani iznosi uvrede, onaj tko radi intervju trebao bi se ograditi od tih izjava. Ili, treba zvati onoga tko je oklevetan da odgovori. Ili, imati stajalište nakladničke kuće o tom intervjuu, kaže nam Krešimir Krsnik, Bandićev odvjetnik. Kaže, ako se nakladnička kuća ničim ne ogradi o iznesenih Milanovićevih izjava, onda je to njihovo stajalište.

Krsnik tvrdi da nisu tužili niti jednog novinara jer su se novinari koji su pronosili Milanovićeve izjave o Bandiću ispričali. No Emil Havkić, odvjetnik HRT-a, kaže nam da bi bilo kakvo ograđivanje od izjava političara bilo protivno slobodi medija i praksi Europskog suda za ljudska prava jer se medije tako uvlači u političke odnose između različitih političkih opcija i stavova. Informacije koje je premijer iznio i podaci možda jesu oštri ali se radi o relevantnoj osobi koja ima o njima saznanja jer je MUP u okviru Vlade. Prema tome novinari, kaže Havkić, nisu dužni u slučaju objave intervjua, ako se ne radi o novinarskoj interpretaciji, provjeravati takve informacije. Prema Havkićevom mišljenju, mnogo toga što je Milanović govorio o Bandiću su vrijednosni sudovi.
   
KAD NAKLADNIK (NE) PLAĆA ODŠTETU
   
Prema Zakonu o medijima (čl.21.), nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

» vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti
ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,
» objavljena unutar autoriziranog intervjua,
- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i
poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te
informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,
» fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak
radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje
djela,
» točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljiva­
njem,
» proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj
vjeri.

No, u stavku 7. piše još i to da »ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete,
autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.«

Piše: Zdenko Duka

Povratak