Mediji u demokratskom gulagu

30.12.2014.

tačno.net

Medijski prostor vrvi od novinara koji su tobože kritični, a zapravo kritkuju jednu stranku za račun druge i s ponosom na
svojim facebook profilima objavljuju silnu sreću da su se uslikali s nekim guzonjom. Njegovom ekselencijom guzonjom. Da je
bilo drugačije, možda danas policijski poslušnici i njihove vođe ne bi imale moć da upadaju u redakcije i bez ikakvog
osjećaja odgovornosti uništavaju sve, te da isljeđuju novinare koji su prenijeli audio snimak za koji bi ona koja se na
snimku pojavljuje trebala dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu. Da je medijski prostor manje bio urešen izrazima poput
“demokratska dostignuća” a više istinitim i jasnim “demokratski režim” sve bi bilo drugačije.

Policija je upala u prostorije jednog portala i maltene ga demolirala, oduzela hard diskove i opremu, pa čak i privatne
telefone. Novinari su protupravno držani pod ključem sedam sati i zabranjeni su im rad i komuniciranje s bilo kim van
redakcije. Sve zbog objavljivanja audio snimke na kojoj se čuje kako premijerka ugovara najbrutalniji vid političke
korupcije. Čisto da se pokaže ko je glavni baja, jedan od policajaca je udario fotoreportera koji čak nije imao veze s audio
snimkom. Za to vrijeme, premijerka koja voli da kupuje cipelice i zastupnike je imala sasvim običan radni dan ustoličena na
svom premijerskom mjestu. Ovo nije horor priča čiji je glavni protagonist Kim Jong Un ili neki iranski ajhatolah. Ovo je
priča koja je u sred radnog dana odjeknula Bosnom i Hercegovinom, zemljom koja se hvališe svojom evropskom tradicijom,
suživotom, multi-kulti forama i sličnim općim mjestima koja služe da sakriju gadarije naše svagdašnje. Dakle, onom zemljom
čije guzonje obilaze skupe simpozije o ljudskim pravima, navodno rade sve što je u njihovoj moći za opće blagostanje,
stvaraju mehanizme, obećavaju demokratski dženet i uvijek ističu kako podržavaju medije i pravnu državu. Ako se, pak,
potonji ogriješe o političku bezgrešnost svojih elita, tu su naši političari da im halale. Javno, na dnevniku. I ostale
slične laži. Da je Bosna i Hercegovina najbrutalniji oblik režima dalo se nazrijeti još u februaru, a definitivno je postalo
jasno na izmaku godine. Pri tome, razgolitile su se neke paradigme. Naprimjer, kad bi naši naci političari sitnog zuba imali
moć kakvu ima Sisi u Egiptu (režimac koji je mrtav-hladan uz blagosiljanje svjetskih ljubitelja ljudskih prava i krupnog
kapitala osudio 1000 ljudi na smrt) ili pak Kim Jong Un, novinari portala Klix.ba bi vjerovatno sutra bili javno obješeni
ispred zajedničkih institucija. No, ovako će im se montirati ko zna kakve optužnice jer su objavili kako je njeno kriminalno
veličanstvo premijerka RS učesnica u korupcijskom skandalu prve vrste. U zemlji koja bi imala želju da liči na normalnu
zemlju, ta premijerka više ne bi imala nikakve političke šanse. Sjetite se samo Berluskonija i inih sličnih jahača magle iz
evropskih zemalja. Njihove slike su redovito krasile naslovnice zbog raznoraznih afera no ovakav wild wild west upad u
redakciju se nije desio. U zemlji koja bi željela stvoriti privid normalnosti, rečeno drugim riječima, Željka Cvijanović bi
sjedila na optuženičkoj klupi. Ovako će ona i dalje sjediti u premijerskoj a novinari na optuženičkoj. Dakle, ubijte
glasnika.

S druge strane, podijeljena policija u ovoj zemlji je itekako složna kada treba braniti režim, onaj dejtonski, skrojen po
sistemu 3u1. Tri mala, međusobno konkurentna naconalitička režimčića postaju jedan režim kada trebaju jedni drugima čuvati
leđa. A onda se desi da se ozloglašene entitetske linije pređu. Pa Dodikovi psi rata, koji su hapsili majke Srebrenice jer
su došle da polože cvijeće na mjesto gdje su im ubijena djeca, dođu i u sred federalnog šehera koji je čudovišni miks
diznilenda i kasabe pohapse – novinare. I to ne bilo kako. Spektakularni upad u redakciju, pretresanje i protuzakonito
držanje onih koji nisu formalno optuženi ne predstavlja ništa drugo do li prekoračenje svih policijskih ovlasti. Policajci
iz RS i KS, oni koji se i dvadeset godina poslije rata gledaju preko nišana su skupa pohrlili da na novnarima istreniraju
strogoću i dokažu kako ima mnogo ljepših tema o kojima novinari trebaju pisati i koje trebaju puštati u javnost od uratka
omiljene im premijerke. Naprimjer, pametnije bi im bilo da pišu o demokratskim dostignućima naše policije ili o tome kako su
uvijek spremni da brane našu prekrasnu zemljicu i njen ustavni poredak što je odavno postalo eufemizam za branjenje prljavih interesa političkih elita. Jer, kako to da nalogodavac utjerivanja režima novinarima u kosti, Miloirad Dodik, u federalnom Teheranu hapsi umjesto da sam bude uhapšen jer ne priznaje državu BiH i time udara na njen ustavni poredak jednako kao i razulareni IDIL-ovac Bilal Bosnić?

Kako to da je zakazala tobože državotvorna pamet Bakira Izetbegovića ili recimo suddenly patriote Dragana Čovića?

Sve se svodi na to da novinari više nikad ne ponove ovakav grijeh, da iskažu žaljenje jer su omeli premijerku u šopingu i
time umalo doveli u pitanje šarenu lažu koja se plete evo već dva mjeseca u BIH a zove se formiranje vlasti. I dok je BiH
puna raznoraznih radikalnih portala kakvi su četnici.org koji zagovaraju genocide ili pak vijestiumeta.nešto koji
zagovaraju ideologiju IDIL-a naša se policija (odnosno više njih) bavi činjenicom da je jedan portal objavio snimak
premijerke u kupovini zastupnika.

Ovdje se radi o tome da je režim 3u1, sad ga već s punim pravom možemo tako zvati, genijalno zamijenio teze. Ko se sjeća
konstituirajuće sjednice NSRS znat će o čemu je riječ. Na insistiranje takozvane opozicije (takozvana jer baštini Dodikovu
ideološku agendu) da se provede istraga o kupovini poslanika, pozicija je uspjela izboriti usvajanje zaključka o provođenju
istrage koja bi otkrila kako je snimak nastao i dospio u javnost. Dakle, nije bitno što se neko drznuo da kupuje poslanike
već što se neko drznuo da to objavi. Upravo činjenica da se radi o skupštinskom zaključku je otežavajući momenat. Da se
radilo o prljavoj zloupotrebi policijskih agencija od strane RS vlastodržaca, čovjeku bi nekako bilo lakše. Ovako je
režimsko divljanje po redakciji Klixa zapravo demokratski usvojena procedura. Dakle, neosporna pojava,. A to nas dalje vodi
do činjenice da demokratija u ovoj zemlji funkcionira samo kada treba ići na štetu građanima i javnosti. Demokratija je u
BiH šinjel pod kojim se skriva 3u1 režim. Sve što ugrozi taj režim bit će demokratski satjerano u kut. Ništa nepoznato. Ne
zaboravimo, i Guantanamo je dio demokratskog svijeta.

Dakako, treba na umu imati i odgovornost medija za rast režima. Mediji su, barem dobar dio njih, godinama podržavali režim i
novinarstvo svodili na trčkaranje po govornicama kojekakvih stranaka i organa vlasti odakle su guzonje usiljenim demokratskim
terminima objašnjavale kako smo mi zapravo jedna sretna i prosperitetna zemlja. Samo što nam to niko ne vjeruje. Mediji su,
dakle, vrlo često bili lijevak kojim se u glave građana usipalo šta se htjelo. Medijski prostor vrvi od novinara koji su
tobože kritični, a zapravo kritkuju jednu stranku za račun druge i s ponosom na svojim facebook profilima objavljuju silnu
sreću da su se uslikali s nekim guzonjom. Njegovom ekselencijom guzonjom. Da je bilo drugačije, možda danas policijski
poslušnici i njihove vođe ne bi imale moć da upadaju u redakcije i bez ikakvog osjećaja odgovornosti uništavaju sve, te da
isljeđuju novinare koji su prenijeli audio snimak za koji bi ona koja se na snimku pojavljuje trebala dobiti višegodišnju
zatvorsku kaznu. Da je medijski prostor manje bio urešen izrazima poput “demokratska dostignuća” a više istinitim i jasnim
“demokratski režim” sve bi bilo drugačije. No, za neke stvari nikada nije kasno. Nadati se.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Povratak