Smijeh je najveća prijetnja teroru

08.01.2015.

Od Juvenala (“teško je ne pisati satiru”) i Horacija (čiju je dosjetku elaborirao Bakunin), preko Boccaccia, do Crozze (ili u nas Tomića, ili Chaplina u Velikom diktatoru i u Modernim vremenima), ona funkcionira subverzivno.

Glupan se veseli kad se na nj ljutimo, njega ne nervira Krleža (smatra pohvalom njegovu prosudbu: “glupost je svemirska sila”), ali eksplodira kad mu se smijemo, kad mu se makar blago narugamo (zato su zatirali “Feral Tribune”, iako je ukopan i iznutra).

Eto, zato se na meti terorista našao Charlie Hebdo, nekadašnji Hara-Kiri Hebdo (zabranjen pošto se narugao De Gaulleu), velika zastava onog anarhizma (ili anarholiberalizma, kako je etiketirao Bakarić, misleći, jadan, da ocrnjuje) koji aparate sile propituje i ismjehuje, za razliku od glupog i zlog anarhizma koji i sam teroristički pribjegava sili.

Charb ( Stéphane Charbonnier, glavni urednik Charliea, također smaknut) vjerovao je da je glas sve ljevice. Evo kako ga je obranila glupa “ljevica” na vlasti, dopustivši da pobiju svu redakciju.

Ali satiru je nemoguće satrti.

Autor: Inoslav Bešker

Povratak