|
Arhiva priopćenjaUkupno: 2347 Ponovno popis suradnika tajnih službi u hrvatskim medijima! Ponovno materijal kojim æe se nekoliko dana, išèitavajuæi ga, uveseljavati puèanstvo. Ni nakon ovoga popisa, u kojem su nabrojene perjanice iz vojnih redova koje su navodno radile o glavama svojim sugraðanima, kolegama pa i braènim družicama, baš kao ni nakon nedavno objavljena djelomiènog, i “friziranogfa”, dokumenta o suradnicima Udbe neæe se dogoditi - baš ništa. Nabacivanje blatom – Te se godine – prisjeæa se naš sugovornik – ozbiljno i žurno prionulo rekonstrukciji suradnièke mreže Udbe i KOS-a, a glavni je razlog tomu bila zaštita nacionalne sigurnosti. Svi suradnièki kontakti bili su “stavljeni na led”, a službe s druge strane granice dvostruko su provjeravale svaki kontakt kako njihovi suradnici ne bi igrali dvostruke uloge ili im – ako bi ih u meðuvremenu “provalila” i vrbovala neka od hrvatskih službi – podvalili lažne informacije. Meðutim, Hrvatska je tada imala vojsku i policiju u povojima, a o sigurnosnim službama da se i ne govori. Ionako su njihov kostur èinili bivši visoki dužnosnici Udbe i KOS-a. Prema tomeza oèekivati je bilo tek zbijanje redova i inventure suradnika. Popis po sjeæanju – Komunikacija nikad nije bila dvosmjerna i Beograd nikad nije obavještavao Zagreb što radi pa rekonstrukcija suradnièke mreže prema dostupnim dosjeima i ne mora biti toèna – upozorava naš sugovornik. Dodaje kako cjelokupni dokument, osim popisa imena i pseudonima, mora sadržati i niz poglavlja iz kojih se vidi metodologija sastavljanja, naèin vrbovanja i veze prema tzv. “skupljaèu informacija” te, uz ime, mora postojati i veza za dosje, odnosno veza za èovjeka iz službe i onoga koji ga je unovaèio. Na popisu suradnika KOS-a nalaze se uglavnom osobe iz vojnog miljea, èasnici srednjeg i višeg ranga. Veæina ih je srpske nacionalnosti, što i ne zaèuðuje s obzirom na nacionalni sastav u tadašnjoj JNA. Na popisu ima i žena, no njihova je uloga bila marginalna. Rijeè je tek o nekoliko tajnica na zanimljivim mjestima. Žene su u sustavu JNA bile sporedne pa su ih agenti držali na vezi tek kao informatorice. Supruga informatorica Otac je, prema Nacionalu, trebao biti suradnikom u likvidaciji Imre Agotiæa, koji mu je èak i bio višegodišnja veza sa službom. Ocijenjen je vrlo uèinkovitim suradnikom, koji je imao široku mrežu suradnika meðu graðanstvom. Njegov sin Junior bio mu je jedan od suradnika kojega je unovaèio sam otac, a kao direktor tvrtke za preradu drveta Hrast spomenut je u više oèevih izvješæa. Prema Veèernjakovim spoznajama, popis (jedna njegova kopija) se nalazio u Ministarstvu obrane na Krešimirovu trgu, Uvid u njega imali su najviši dužnosnici SIS-a, a oni su se, podsjetimo, mijenjali po politièkom kljuèu. Po istom tom kljuèu “èupani” su i mnogi drugi dokumenti iz arhiva vojno-sigurnosnih službi te korišteni za dnevne obraèune.
Damir Krstièeviæ – Nemam komentara – bila je prva reakcija umirovljenog generala Damira Krstièeviæa. – No, najbolje je da ljudi koji me poznaju sami ocijene kakav je to popis i što moje ime na njemu radi. Meni se sve to èini jadnim. Nisam služio vojni rok u JNA, nego sam bio pitomac na vojnoj akademiji. Dakle, nisam mogao niti izreæi to da æu se “obraèunati s ustašama kada prijeðem u HV” – ogorèen je Krstièeviæ. – Oèito da oni koji se bave tim popisima imaju previše vremena i previše slobode jer èine štetu sastavljajuæi takve popise.
Smiljko Šagolj – Nikad se za takvo što nisam pripremao niti sam takvo što radio. Neka se objave svi dokumenti koje o meni navodno ima KOS! Istina je da sam radio emisiju o upadu bugojanske grupe 1989. godine za TV Sarajevo. Emitirana je, ni sada je se ne stidim, i volio bih da se emitira. A što se tièe putovanja u Australiju i priprema akcije protiv hrvatske emigracije, mogu samo reæi da u Australiji nisam bio.
Branko Borkoviæ – Nièiji ja nisam bio agent. Pa ja sam i u JNA, a poslije pada Vukovara, i u HV-u bio proganjan... Što sam to stradavao od “svojih udbaša”? – prva je reakcija Branka Borkoviæa. – Još sam 1989. napustio SK pa su me poèeli me proganjati. Godine 1991. prešao sam u Hrvatsku vojsku. Oni su me zatvarali, a nakon pada Vukovara, zatvarali su me i moji iz HV-a. Nikad nisam ništa skrivao iz svoje JNA biografije.
Davor Domazet Lošo – Hrvatski su obavještajci još u rujnu 1991., nakon zauzimanja vojarni te komande 5. korpusa JNA u Zagrebu, napravili rekonstrukciju agenture KOS-a u Hrvatskoj, a na popisu je bilo 400 imena – kaže umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. – Rekonstrukcija je napravljena prema svim profesionalnim kriterijima i vidjelo se da je tih 400 agenata bilo rasporeðeno po svim podruèjima u društvu. Organizacijska struktura bila je podijeljena u 10 “èvorišta”, na dvije razine, tako da je svatko iz strukture znao samo pet imena drugih obavještajaca. Oèito je taj dokument raðen sa svrhom podmetanja, a nije èudno da je objavljen u Nacionalu. Ovime, jednostavno, MI-6 pokušava uzvratiti udarac jer je uzdrman objavom popisa udbaša.
Mato Arloviæ Potpredsjednik Sabora Mato Arloviæ naglašava da je 2001. godine od Uprave za obavještajno sigurnosne poslove MORH-a dobio potvrdu da je evidentiran kao suradnik KOS-a, no da nije jasno iz kojih razloga, za èije potrebe te na èiji je zahtjev nastao spomenuti dokument. – Oèito je da takvi popisi služe za obraèune – kaže Arloviæ te nastavlja: – Drago mi je da se navodni popis suradnika KOS-a pojavio te da ljudi mogu napokon skinuti sa svoga imena optužbe da su suradnci KOS-a. Ne želim ulaziti u pozadinu objavljivanja popisa, no nadam se da æe ljudi moæi dobiti uvid u te dosjee i dokazati, kao i ja, o èemu je zapravo rijeè.
Dragutin Luèiæ Protivim se tomu da se na ovakav naèin objavljuju popisi ljudi koji nisu prošli verifikaciju državnih tijela. Ako se na listi suradnika KOS-a nalaze novinari, i dalje ostaje otvoren poziv da tuže i naša æe im cehovska udruga pomoæi da istjeraju pravdu – kazao je predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ Luce te dodao da je uz popise nastale na takav naèin lako manipulirati te da oni uglavnom služe za dnevnopolitièke obraèune. – Takoðer, tvrdnja da su pojedini kolege novinari bili na “liniji” s tim suradnicima KOS-a takoðer su diskutabilne vjerodostojnosti. No i bez zakona o lustraciji to se da srediti ako ima volje. ...
više
...
Na temelju èlanka 3. Pravilnika o godišnjoj nagradi za zaštitu okoliša Hrvatsko novinarsko društvo, Zagreb, Perkovèeva 2 i APO d.o.o.- usluge u zaštiti okoliša, Zagreb, Savska cesta 41/IV objavljuju Natjeèaj za godišnje nagrade za najbolji novinarski rad o zaštiti okoliša (po jedna nagrada za radove objavljene u tisku, na radiju i televiziji u razdoblju od 1. ožujka 2005. godine do 28. veljaèe 2006. godine)
Svaka nagrada sastoji se od novèanog dijela, plakete i diplome, a dodjeljuje se u prigodi Dana planeta Zemlje 22. travnja. Pravo predlaganja kandidata za nagradu imaju: - redakcije
Hrvatsko novinarsko društvo Rok za dostavu prijedloga produžen je do 12. travnja 2006. Natjecati se mogu profesionalni novinari, èlanovi HND. Predlagaèi su dužni, uz obrazloženu kandidaturu, priložiti kopiju teksta, VHS kasetu, odnosno audio vrpcu standardnog formata ili CD, s naznakom gdje i kada su objavljeni. ...
više
...
...
više
...
ZAGREB - Prva potvrda o tome da bi ptièja gripa u Hrvatskoj i, u još veæoj mjeri, senzacionalistièki medijski napisi o toj temi mogli ugroziti turistièku sezonu, došla je juèer iz Hrvatske turistièke zajednice. M. CRNJAK ...
više
...
Predsjednik Županijskog vijeæa HSP-a Dubrovnik Željko Kulišiæ uputio je ovih dana faksom HR Radio postaji Dubrovnik i njezinom ravnatelju Davoru Mojašu prosvjed „šokiran spoznajom“ što æe u emisiji „Pogledi“ Radio Dubrovnika gostovati predsjednica HNS-a Vesna Pusiæ. Kulišiæ podsjeæa da je u istoj emisiji nedavno gostovao i Ivica Raèan, te navodi kako urednik emisije Dubravko Cota „ciljanim odabirom sugovornika preferira i podilazi svojim istomišljenicima iz stranaka 'ljevice'“. Dodaje takoðer kako je navedeni urednik odabravši za gošæu gðu.Pusiæ „prevršio svaku mjeru…èime je izravno stao na stranu javnog podupiranja svoga prijatelja Andra Vlahušiæa koji je i onako preèesti gost na radio postaji.“ Gosp. Kulišiæ to ocjenjuje „neèuvenim i skandaloznim i za jednu privatnu postaju, a kamoli za državni radio, kojeg nota bene svi mi mjeseèno financiramo“. Uz dužno poštovanje prema funkciji koju obnaša gosp.Željko Kulišiæ, smatramo da je „neèuveno i skandalozno“ (da upotrebimo njegove rijeèi) prosvjedovati zbog toga što je na jednoj radijskoj postaji gošæa bila predsjednica jedne hrvatske parlamentarne stranke. I dok je reagiranje na stvari izreèene u eteru legalno i legitimno pravo svakoga slušatelja, pa i stranaèkih dužnosnika poput gosp.Kulišiæa, pokušaj utjecaja na ODABIR gostiju, njihova podjela na podobne i nepodobne, poželjne i nepoželjne, predstavlja ŠOKANTAN PRITISAK NA SLOBODU MEDIJA I NEGACIJU TEMELJNIH VRIJEDNOSTI VIŠESTRANAÈJA. Ne treba ni spominjati koliko dopis sam po sebi svjedoèi o demokratskom profilu njegova autora. PREDSJEDNIK ŽV HND-a: Vedran Beniæ
Dubrovnik, 24.02.2006. PRILOG: dopis gosp. Kulišiæa ŽELJKO KULIŠIÆ Predsjednik ŽV HSP DUBROVNIK HRVATSKI RADIO RADIO POSTAJA DUBROVNIK n/p glavnom uredniku DAVOR MOJAŠ Poštovani gospodine urednièe, Šokiran spoznajom o današnjoj gošæi u emisiji „Pogledi“ upuæujem prosvjed HRT Radio postaji Dubrovnik i njenom uredniku gdinu Davoru Mojašu. Nedavno gostovanje u rado slušanoj emisiji „Pogledi“ srijedom u 12,00, kada je bio gost Ivica Raèan, iskazao sam svoje nezadovoljstvo uredniku emisije Dubravku Coti o tome kako ciljanim odabirom sugovornika preferira i podilazi svojim istomišljenicima iz stranaka „ljevice“. Danas je pak gdin. Cota prevršio svaku mjeru odabravši za gošæu gðu. Pusiæ èime je izravno stao na stranu javnog podupiranja svog prijatelja Andra Vlahušiæa koji je i onako preèesti gost na radio postaji. Neèuveno i skandalozno, i za jednu privatnu radio postaju, a kamoli za državni radio, kojeg nota bene svi mi mjeseèno financiramo. Želio bi da ovaj moj prosvjed proèitate u emisiji „Pogledi“ i upoznate Vaše pretpostavljene sa mojim osobnim stavom, ujedno i stavom Hrvatske stranke prava. Željko Kulišiæ ...
više
...
Media Release 23February 2006 The International Federation of Journalists today warned that the escalating violence in Iraq, which has seen a number of journalists killed in recent days, is forcing all media – both local and international – into hiding, with increasing lawlessness and violence not being properly covered. “We are witnessing a catastrophe for journalism as media organisations are forced to pull their people off the streets,” said Aidan White, IFJ General Secretary. “It is impossible to have independent coverage when media staff are being gunned down in this brutal conflict.” The IFJ was speaking after gunmen yesterday kidnapped and killed a correspondent for Al Arabiya television and two members of her crew in Iraq. Police found the bodies of reporter Atwar Bahjat, here cameraman Adnan Khairallah and soundman Khaled Mohsen on the outskirts of Samarra which was the scene of sectarian violence. “Atwar was a very well known figure and very brave journalist, aware of the risks that she was encountering for such an exposure” said Hayet Zeghiche, IFJ Project Officer. “She loved her job so much and had to accept dangerous assignments as she had to look after her family after the death of her father”. Atwar Bahjat joined Al Arabiya just two months ago after she received death threats when working for the rival network al-Jazeera. The Doha-based network al-Jazeera, which became critical of the Shia leader Al-Sistani after the December elections, had been attracting the threats and anger of extremist groups and Ms. Bahjat thought her new appointment at al-Arabyia satellite channel would be safer. All three victims were Iraqis who had been covering the aftermath of the bombing of a Shi'ite shrine in the city. An Al Arabiya official said the team were targeted and set upon by gunmen. The station says that eight Al Arabiya employees have died in Iraq since the 2003 invasion of Iraq. The IFJ says that around 109 journalists and media staff have been killed in the country since the 2003 invasion. At the same time their have been a number of kidnappings and three media staff – Jill Carroll of the Christian Science Monitor, and the two Iraqi journalists Rim Zeid and Marwan Khazaal of Sumariya TV – are currently being held. “The fact is that the Iraq story is becoming impossible to cover,” said White. “Foreign correspondents are forced to take cover in hotel bunkers or secure accommodation while local staff, mostly Iraqis, are trying to provide film coverage or get on the spot information in an increasingly violent atmosphere.” But the latest killings indicate that any form of reporting is now “well-nigh impossible.” As a result says the IFJ, there is intimidation and kidnapping taking place which is not being reported at all. “One of the saddest thing is these terrible statistics are far from reflecting what is really happening in the country” said Zeghiche. “The kidnapping or murder of low profile Iraqi journalists never makes the headlines of international news”. The IFJ says that five media staff have been killed in recent weeks and last year the Federation recorded 35 deaths among journalists and media staff. The IFJ represents more than 500,000 journalists in over 110 countries ...
više
...
23 February 2006 ...
više
...
The Embassy of the United States of America and the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia are pleased to announce the annual competition for Hubert H. Humphrey Fellowships in the United States for the 2007-2008 academic year. HUBERT H. HUMPHREY PROGRAM FOR THE 2007-2008 ACADEMIC YEAR The Embassy of the United States of America and the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia are pleased to announce the annual competition for Hubert H. Humphrey Fellowships in the United States for the 2007-2008 academic year. Scholarships are awarded competitively to Croatian citizens to study or research at American universities, and are subject to availability of funds. BASIC REQUIREMENTS FOR ALL SCHOLARSHIPS
Croatian citizenship Evidence of employment in the Republic of Croatia University degree Proficiency in English Completed application package References Applications and instructions are available from: Ministry of Science, Education and Sports, Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb Embassy of the United States of America, Thomasa Jeffersona 2, 10010 Zagreb E-mail: marija.crnic@mzos.hr E-mail: brleks@state.gov Application forms are available at: www.mzos.hr (Novosti or Ministarstvo/Medjunarodna suradnja/Bilateralna suradnja/SAD/Natjecaji) Application forms are available at: www.usembassy.hr(studying in the U.S. – U.S. Gov’t scholarships)
APPLICATION PROCEDURE AND COMPETITION SCHEDULE The competition is open from February 27 to May 1, 2006. Applications (hard copy) must be submitted in English. Handwritten, incomplete and late applications will not be considered.
All applications, including references, undergo technical and academic reviews. Candidates who satisfy all requirements will be interviewed by Croatian-American interviewing teams. Based on their recommendation the American Embassy and the Ministry of Science, Education and Sports will select the finalists and submit their names by October 2006, for final approval to the J. William Fulbright Board of Foreign Scholarships in the United States. Selected grantees will be notified of the final approval when their affiliations at U.S. universities are confirmed in April 2007. Finalists for Humphrey grants will be required to take a Test of English as a Foreign Language (TOEFL). HUBERT H. HUMPHREY FELLOWSHIP PROGRAM (NON-DEGREE) (for civil servants at state and local levels, judiciary, non-governmental organizations, media professionals) Hubert H. Humphrey Fellowship Program brings accomplished mid‑level professionals to the United States for a year of combined academic (NON-DEGREE) and professional work. Fellows are selected based on potential for leadership and commitment to public service. FELLOWSHIP FIELDS: COMMUNICATIONS/JOURNALISM NATURAL RESOURCES/ENVIRONMENTAL MANAGEMENT PUBLIC ADMINISTRATION ECONOMIC DEVELOPMENT
AGRICULTURAL DEVELOPMENT FINANCE AND BANKING HUMAN RESOURCE MANAGEMENT LAW / HUMAN RIGHTS URBAN AND REGIONAL PLANNING TECHNOLOGY POLICY AND MANAGEMENT EDUCATIONAL PLANNING AND ADMINISTRATION PUBLIC HEALTH POLICY AND MANAGEMENT DRUG ABUSE EDUCATION, TREATMENT AND PREVENTION
HIV/AIDS POLICY AND PREVENTION NONPROLIFERATION STUDIES TEACHING ENGLISH AS A FOREIGN LANGUAGE (TOEFL) – teacher training or curriculum development PREVENTION OF TRAFFICKING IN PERSONS AND POLICY
RECRUITMENT: Appropriate candidates are mid‑career professionals in leadership positions who have the required experience/skills, commitment to public service and potential for advancement in their professions. Prospective fellows should have a minimum of five years professional experience and should be policy rather than research or technically oriented (the exception is drug abuse). NOT ELIGIBLE: Recent graduates, university teachers with no management responsibilities (except in the fields of drug abuse prevention, and TOEFL), and individuals with recent U.S. or third country experience (more than 6 months within the last 5 years), individuals with dual U.S. citizenship or U.S. permanent residence status, individuals who have attended a graduate school in the U.S. for one academic year or more during the seven years prior to August 2007. BASIC REQUIREMENTS: Croatian citizenship, permanent employment in Croatia, 5 years of professional experience, university degree, English proficiency, age limit: 50. FREQUENTLY ASKED QUESTIONS 1. How strict are the deadlines? Deadlines are firm. 2. May I apply for more than one opening? Yes, if you fulfill all requirements. 3. If I was not successful in previous competitions, can I apply again? Yes. 4. What are the selection criteria? The following factors are considered: professional qualifications, project proposal (quality, feasibility), how the acquired knowledge will be used upon return, English language competence, need for the project to be undertaken in the United States, personal qualifications, quality of references. Preference will be given to candidates with little or no previous experience in the United States. 5. What are the basic grant benefits? Round trip air fare, monthly stipend, book allowance, and settling in allowance. 6. Can family members accompany? Yes. You will be financially responsible for them. 7. Can I choose university affiliation in the United States? No. Fellows will be placed hy an American administering agency. 8. Should I personally deliver my application? No. Applications should be mailed by registered mail to one of the above addresses. 9. Should I mail references together with the application package? No. Referees should mail or fax references directly to one of the above addresses. ...
više
...
Prošle srijede oko 14.45 sati u makarskom restoranu Porat, bivši sudac Predrag Trutin, fizièki je napao Anðelka Ercega glavnog urednika Makarske kronike, nanijevši mu lakše tjelesne ozlijede, posjekotinu desnog uha i nekoliko hematoma. Predrag Trutin, inaèe bivši sudac, a danas zaposlen kao pravnik u zagrebaèkom poduzeæu supruge kontroverznog zagrebaèkog poduzetnika Blaža Petroviæa priveden je na prekršajnu obradu nakon koje je veæ nakon petnaestak minuta pušten na slobodu, iako su djelatnici policije glavnom uredniku Makarske kronike odmah nakon incidenta u Portu izjavili kako æe Trutin zbog oèiglednog alkoholiziranog stanja, zbog sigurnosti ošteæenika, ostati u pritvoru do jutarnjih sati. Dossier Trutin
PROFESIONALNI PROFIL Kako je tekla profesionalna karijera Predraga Trutina, bivšeg suca Opæinskog suda u Makarskoj Zapravo, kao i veæina njegovih kolega, Trutin je za vrijeme svoje pravosudne karijere na neki naèin bio «prirodno» zaštiæen od medija, mada se, za razliku od drugih, oko toga nije previše trudio. Baš suprotno. Naime, za vrijeme dok je još uvijek «mirno» obavljao svoju sudaèku dužnost, Trutin se svojevoljno eksponirao na razlièite naèine i nije baš zazirao od pojavljivanja u javnosti. Marende i krnevalJer i dok je radio kao sudac na makarskom Opæinskom sudu, a i danas kad više ne živi u Makarskoj, nije se odricao svojih starih navika. Tako ga se još uvijek èesto može vidjeti u jednoj od najpopularnijih makarskih gostionica «Ivo», inaèe poznatoj po živopisnim marendama koje traju satima, èesto poprimajuæi karakteristike manjih pireva. Graðani Makarske pamte ga i po njegovom angažmanu u Karnevalu gdje je, potpuno neoptereæen dužnošæu koju obavlja, jedne godine gradom defilirao prerušen u haaškog suca. Bez obzira koliko je to bilo upitno za èovjeka na njegovoj funkciji. Meðutim, njegovo eksponiranje potjeèe iskljuèivo iz vremena kada se mediji još nisu poèeli baviti njegovim profesionalnim djelovanjem na makarskom Opæinskom sudu. Jer, èim je u rujnu 2004., zajedno sa bivšim zamjenikom državnog odvjetnika Rafaelom Berošom i troje službenika zemljišno-knjižnog odjela kazneno prijavljen zbog sumnje u nezakonite radnje u sluèaju «Olma», Trutin je prekinuo bilo kakve kontakte s medijima. Baš u to vrijeme, Makarska kronika je Trutinu ponudila gostovanje u Galeriji likova što je on u telefonskom razgovoru oštro odbio, zalupivši nam slušalicu. Iako je do tada u nekoliko navrata bio spreman dati izjavu. Prvi put, to je bilo godinu dana ranije kada je provaljeno u njegov stan u ulici Ante Starèeviæa, kada je odluèno tvrdio da mu se tako nešto dogodilo po prvi put u sudaèkoj karijeri, te da je uvjeren kako to nema nikakve veze sa dužnošæu koju obavlja. Meðutim, o pravim razlozima provale u kojoj ništa nije otuðeno i danas se nagaða, buduæi okolnosti nikad nisu do kraja razjašnjenje, odnosno javnosti su ostale nepoznate. Nedugo nakon toga, Trutin je, pošto mu je ponuðena visoka funkcija u Ministarstvu pravosuða, još jednom javno progovorio za novine, da bi, kako se bližio kraj njegove pravosudne karijere, rastao i njegov animozitet prema medijima koji je na najgori moguæi naèin kulminirao prošlog tjedna. Pravnik po ocu Predrag Trutin roðen je 1962. u Makarskoj, gdje je završio osnovnu školu, a nakon toga upisao gimnaziju u kojoj, kako kažu njegove školske kolege, nije ostavljao dojam da ga zanima pravo. Baš suprotno, puno veæi interes u to vrijeme je pokazivao za književnost i glumu, ali, kako kažu, presudio je utjecaj njegovog oca koji je, kao pisar u advokaturi Stipe Pavlinoviæa, želio da njegov sin nastavi u odvjetnièkim vodama. Tako je Trutin ipak upisao Pravni fakultet u Splitu, te se, s diplomom vratio u Makarsku i krajem osamdesetih poèeo raditi kao vježbenik u odvjetnièkom uredu Tajmira Nole, gdje je odradio praksu potrebnu za pravosudni ispit. Sa steèenim iskustvom otvara svoj odvjetnièki ured koji se u ono vrijeme nalazio na Marineti, u kojem je nekoliko godina radio s ocem Antom, a nakon nekog vremena preselit æe u nove prostore u palaèu Ivaniševiæ. Iako je sredinom devedesetih, ne samo u Makarskoj nego i u Hrvatskoj bio prisutan trend odlazaka sudaca u odvjetnike, Trutin æe se odluèiti za suprotno. Naime, u lipnju 1996. nakon raspisanog natjeèaja, iako je samo nekoliko mjeseci prije dobio posao kao sudac Trgovaèkog suda u Zagrebu, Predrag Trutin, zaposlit æe se kao sudac na Opæinskom sudu u Makarskoj. Odbivši posao u Zagrebu, što njegove bivše kolege danas tumaèe èinjenicom da nije želio ostati «neki anonimni sudac u Zagrebu», zajedno sa Ivicom Šimundžom i Snježanom Budman imenovan je za suca makarskog Opæinskog suda. Nesuðeni predsjednik SudaNaši izvori, naime, tvrde kako je Trutin u tome vidio šansu da zadovolji svoju ambiciju i postane predsjednik Opæinskog suda u Makarskoj. Jer baš tako se, kažu, ponašao od prvog trenutka. Kao buduæi predsjednik, obeæavajuæi mnogim strankama kako æe se mnoge stvari riješiti kada se to dogodi. Neki od njegovih bivših kolega, koji danas nikako ne žele govoriti pod svojim imenom, tvrde da je Trutin o tome èesto govorio u neformalnim razgovorima te da je to bila jedna od najveæih ambicija, iako njegov poèetni angažman nije bio u skladu s tim, buduæi je prvih nekoliko godina èesto bio na bolovanjima. U prilog tome, tvrde naši izvori, govori i èinjenica da se za istu funkciju kandidirao dva puta tijekom 2002., a, iako je prvi put dobio samo jedan glas od petnaest èlanova sudaèkog vijeæa Županijskog suda, Trutin se ipak za predsjednika Suda odluèio natjecati i drugi put. U isto vrijeme zapoèeo je i njegov razlaz s tadašnjom predsjednicom Suzanom Alaè, a o njihovom «sukobu» svjedoèe i službenici koji kažu kako se makarski sud zbog njihovih netrpeljivosti doslovno dijelio na dva klana. No, jednako tako oni spominju vrijeme «velike ljubavi», misleæi pritom na razdoblje kada su njih dvoje savršeno funkcionirali. Meðutim, Alaè o tome nikad nije otvoreno govorila, a i nakon što je protiv Trutina pokrenut kazneni postupak, ostala je suzdržana. Iako je napunio sedam godina pravosudne karijere, Trutinove kolege s kojima smo kontaktirali danas izbjegavaju davati bilo kave sudove o Trutinovom radu, a jedna od rijetkih, njegova bivša šefica, a danas odvjetnica Suzana Alaè, jedina je u novonastalim okolnostima pristala progovoriti javno, mada više nego suzdržano. - Kroz mojih deset godina najmanje èetiri puta sam odlazila u Ministarstvo upozoravajuæi nadležne na organizacijsko-kadrovske poslove i sve probleme koji su se pojavili na sudu, ali sav taj trud ostao je bez rezultata. Problemi su se samo gomilali, a požar se gasi dok je mali. Sadašnje stanje u sudu pokazuje da je moje razrješenje bilo samo sebi svrha. Povukla sam se u odvjetnièku djelatnost, jer ne želim biti dio takvog sustava. Imala bih puno toga za reæi, ali na žalost, nikoga ne zanima prava istina, u što sam se imala prilike uvjeriti tijekom svog desetogodišnjeg mukotrpnog i napornog rada, rekla nam je bivša Trutinova šefica. Šutnja bivših kolega Meðutim, vjerojatno ponukani nedavnim incidentom, nakon kojeg se ispostavilo kako je Predrag Trutin posjedovao i legalnu dozvolu za oružje, neki od njegovih kolega s kojima smo kontaktirali upozorili su nas na èinjenicu kako nije sluèajno što je Trutin prvih nekoliko godina svoje karijere na makarskom sudu bio èesto na bolovanju, pravdajuæi to dijagnozom koja, tvrde naši izvori, upuæuje na teški psihièki poremeæaj koji se, doduše, u današnje vrijeme, uz redovito uzimanje tableta, može držati pod kontrolom. Trutin nije èlan Hrvatske odvjetnièke komore Buduæi je u nekim medijima proteklog tjedna Predrag Trutin predstavljen kao odvjetnik, kontaktirali smo Hrvatsku odvjetnièku komoru kako bismo saznali je li Trutin uistinu njihov èlan i ako jest, hoæe li se odvjetnièka komora oèitovati o incidentu kojeg je Trutin izazvao. - Predrag Trutin nije èlan Hrvatske odvjetnièke komore. Iako je podnio zahtjev nikad nije upisan u imenik, potvrdila nam je službenica Hrvatske odvjetnièke komore, objasnivši kako informaciju o tome hoæe li ceh ograditi od Trutinovog incidenta možemo dobiti jedino od predsjednika. Na žalost, komentar predsjednika Ranka Pelicariæa nismo uspjeli dobiti buduæi je do zakljuèenja broja ostao nedostupan. ...
više
...
Upravo su žene i u politièko i u kulturno novinarstvo poèele unositi osobnu zamjenicu »ja«. Poèele su govoriti u prvome licu i u svoje osobno ime na mjestima gdje je tada još vladalo ono kolektivno »mi«, a koje nije bilo izraz autorske skromnosti, veæ pokazatelj kolektivne pripadnosti vladajuæoj politièkoj moæi i autoritetu Iako konkurencija nije sasvim zanemariva, nije bilo teško odluèiti po kome nazvati nagrada koju Ženska mreža Hrvatske od prošle godine dodjeljuje novinarki (ili novinaru, zašto ne?) za nastojanja i uspjehe u afirmaciji statusa žena i ženskih prava u hrvatskim medijima. Maja Miles nametnula se kao prioritet, unatoè tome što mlaðe generacije èitatelja i èitateljica novina vjerojatno za nju nisu ni èule. No, u ovom povodom ipak bih, osim o Maji htjela nešto reæi i o ulozi žena novinarki i spisateljica koje su obilježile osamdesete godine. Ostavile su tragove koje i danas osjeæamo, zaboravu usprkos. Imena tih žena danas su široj publici gotovo nepoznata zato što je politika svjesnog i namjernoga zaborava jedan od temeljnih principa manipulacije sadašnjošæu. Napose kad je rijeè o ženama i rodno-spolnim odnosima moæi koji itekako utjeèu na sveukupnu raspodjelu moæi u društvu i na status žena opæenito. »Dobar profesionalac«
Maja Miles, naime, pripada onoj generaciji žena u novinarstvu, s poèetka osamdesetih, kada se o «ženskom novinarstvu» nije govorilo niti razmišljalo, osim u kontekstu industrije «ljubiæa», recepata, mode i kozmetike. Koja se tada, iako pod pokroviteljstvom tzv. državne kontrole medija, nije ni po èemu bitno razlikovala od ove današnje kojom upravljaju privatni medijski koncerni, domaæe ili strane provenijencije – sasvim svejedno. Tada, kao i danas, na žene se u proizvodnji informacija i zabave prvenstveno gledalo kao na konzumentice šunda (ponekad pakovana kao glamour), pa utoliko i kao eventualne proizvoðaèice te vrste roba. Pretpostavljam da ni Maja tada samu sebe ne bi voljela prepoznati kao ženu - novinarku. Vjerojatno bi, kao i veæina žena èija se rijeè tada èitala u javnosti, više voljela da joj se prizna da je bila «dobar profesionalac». Upravo tako, u muškom rodu, jer je opæe-prihvaæena norma bila da «profesionalnost nema roda ni spola», osim, dakako, «univerzalnoga» muškog. Mi danas vrlo dobro znamo da rodna dimenzija, ukljuèujuæi njenu gramatièku reprezentaciju itekako igra ulogu u svim sferama, ne samo gramatièko-simbolièkoj. Ne pripadam onima koji danas èine sve da bi se izborili za lošiju prošlost i time potvrdili svjetlu sadašnjost, ali bilo je to vrijeme vladavine socijalistièke ideologije egalitarizma kad se smatralo da je žensko pitanje riješeno socijalistièkim uravnilovkama i brisanjem razlika u svemu, od etnièkih i vjerskih do rodnih i spolnih. Ili æe to biti u doglednoj buduænosti. Maja Miles i njena profesionalna i privatna sudbina dokazuju da tada, kao uostalom ni sada, ništa nije riješeno. I kako težak, ponekad bolan do gubitka volje za životom, može ženama biti pokušaj da ujedine profesionalnu kompetenciju, uspjeh i ambiciju s onim što se naziva «sreæom» na privatnom i osobnom planu, ma što koja od nas pod time podrazumijevala. Ali bilo je to i vrijeme -- rane osamdesete -- kad su se poèele osjeæati promjene u javnim diskursima, a napose promjene u medijima, ukljuèujuæi ulogu žena u novinarskoj profesiji. Sve te promjene, ne tek one rodno obojene, usuðujem se tvrditi, najbolje su nagovijestile upravo žene novinarke, ili profesionalke iz drugih sfera pisane i javne rijeèi uopæe. Žensko Ja
Osamdesete godine prošlog stoljeæa uslijedile su nakon tzv. olovnih sedamdesetih i obilježene su stvaranjem i otvaranjem mnogih prostora javne i demokratske debate. Možda nije sasvim lako odgovoriti na pitanje: A što je tu bilo specifièno «žensko», razlièito od sveprisutnih promjena na medijskoj sceni i u javnoj sferi Hrvatske i Jugoslavije? Na pamet mi padaju barem dva moguæa objašnjenja «specifiènosti» ženskog javnog govora iz tog doba koje bi, dakako, tek trebalo temeljitije istražiti. Kao prvo, žene novinarke, možda upravo zato što su mahom bile iskljuèene iz vrhova centara moæi i odluèivanja, otvarale su teme koje su do tada smatrane marginalnima i drugorazrednima. Nisu arbitrirale o «visokoj» (èitaj partijskoj, SKJ) politici koja je bila glavna preokupacija tadašnjih vodeæih novinara od karijere. A to je uglavnom znaèilo pisati po komitetskim uputama i osiguravati urednièku karijeru (prisjetimo se da je samo jedna od famoznih pet vještica iz Rija bila èlanica SKJ, za razliku od goleme veæine svojih muških kolega, ukljuèujuæi one koji su taj notorni tekst kolektivno isfabricirali). Drugo, upravo su žene i u politièko i u kulturno novinarstvo poèele unositi osobnu zamjenicu «ja». Poèele su govoriti u prvome licu i u svoje osobno ime na mjestima gdje je tada još uvijek vladalo ono kolektivno «mi», a koje nije bilo izraz autorske skromnosti, veæ pokazatelj kolektivne pripadnosti vladajuæoj politièkoj moæi i autoritetu. Poznajem jednog urednika iz tog vremena koji ni na redakcijskim sastancima nikada nije govorio «ja», veæ uvijek «mi», pri èemu se vrlo dobro znalo tko smo to «mi». Iza njega su «stajale» vladajuæa partija, država, u najbenignijem sluèaju odluka nekog komiteta. To žensko «Ja», nije, meðutim, bilo izraz sentimentalnoga («iracionalnoga») subjekta koji nije u stanju zauzeti distancu od osobnoga doživljaja. Bio je to prvi vidljiviji simptom preuzimanja odgovornosti za vlastito postojanje i djelovanje u zajednici. I kod Maje Miles pisanje u prvom licu jednine ilustriralo je prve naznake odgovornoga graðanstva i to upravo u onim sferama koje se nalaze u temelju demokratskog procesa – u javnom govorenju o pravu, pravnoj državi, prateæim sustavima, kriminalu, ljudskim pravima i ostalim tekovinama liberalne demokracije. Ukoliko je ova opservacija iole toèna, jer je ipak tek rezultat sjeæanja i impresije, a ne sustavna istraživanja, stoji tvrdnja da su žene novinarke bile te koje su kolektivno i moæno «Mi», lišeno bilo kakve individualne odgovornosti, zamijenile odgovornim graðanskim Ja, dok je javnim diskursom još vladalo «mi èlanovi Partije», «mi samoupravljaèi», «mi Jugoslaveni». To isto «Mi» u devedesetima se je transformiralo u «mi Hrvati, Srbi, Albanci…», nerijetko u tekstovima istih «pokolektivljenih» pojedinaca koji su se naprosto prilagodili novonastaloj situaciji. Dogaðalo se to, dakako, i sa ženama, ali u znatno manjoj mjeri i to ne samo prema statistièkim mjerilima. Fenomen nije teško objasniti sociološko-politièki. Žene, novinarke najveæim su dijelom bile iskljuèene iz centara moæi koncentriranih u vladajuæoj politici i bavile su se temama koje nisu izravno potpadale pod utjecaj ili nadzor tih centara. Ali tim više je to dokazuje da se važne društvene i politièke promjene mogu inicirati i iz marginalne pozicije, ukoliko je politièki osviještena. Za vladavinu prava
Maja Miles, kao i neke druge novinarke, poèela je u lokalno novinarstvo unositi visoku dozu struènosti, profesionalizma i profesionalne etike. Obrazovana, s radnim iskustvom i na sudu i u odvjetništvu, Maja je veæ ušla u novinarstvo kao vrhunska profesionalka. Nikada nije svaštarila i nikada nije objavila neprovjerenu èinjenicu. No, od svega toga najznaèajnijim mi se èini to što je upravo sistematski rad Maje Miles u masovnim medijima i kod široke publiku inicirao i promovirao razumijevanje temeljnih ideja i pojmova pravne države, odnosno vladavine prava. Maja je prva pisala o tome da se osobu protiv koje je povedena istraga, ili èak zapoèeo sudski postupak ne smije u medijima nazivati zloèincem dok ne postoji pravomoæna presuda. Pisala je i o tome da niti jedna naša rubrika «crne kronike» ne bi prošla svjetske kriterije i da bi krahirala zbog visokih kazni koje se dodjeljuju onima koje novinari proglašavaju krivima i zloèincima prije pravomoæne sudske odluke. Drznula se govoriti i lijeènièkoj grešci i lijeènièkoj zavjeri šutnje o kojoj ni do dan danas lijeènièki sudovi èasti i strukovna udruženja nisu postigli suglasnost, niti bi se itko usudio tužiti «svog doktora» zbog krive dijagnoze ili kirurškog zahvata. Informirala je i o etièkom poslovanju i greškama velikih svjetskih kompanija i odšteti koju graðani mogu dobiti zbog krivo reklamiranih, štetnih, ili naprosto loših proizvoda. Novinarski poziv Maja Miles doživljavala je kao sve prije nego kao akademsku diskusiju. Kao što je bila u stanju sa zagrebaèkom policijom noæima obilaziti mjesta najstrašnijih krvnih delikata, opservirati rad policije, ali i status žrtve i poèinitelja, tako je, voðena profesionalnom, a vjerujem i osobnom ambicijom i znatiželjom, otputovala i do Londona gdje je sa posebnom jedinicom Scotland Yarda prouèavala kako se istražuju i tretiraju sluèajevi silovanja. Suprotno tadašnjoj uhodanoj praksi, Maja je tom prigodom svratila i do jedne londonske feministièke organizacije kako bi dobila informaciju i iz te perspektive. Unatoè tome što su kasne sedamdesete i rane osamdesete «herojsko razdoblje» raðanja feminizma na prostorima bivše Jugoslavije, tada se još rijetko govorilo o pravoj prirodi zloèina silovanja kao pokazatelju odnosa moæi meðu spolovima. Unatoè naèelno strogim predviðenim kaznama za silovanje, dominirao je površan društveni, policijski i pravosudni odnos prema nasilju na ženama. Maja je bila meðu prvima koja je putem mainstream medija obznanila tada još prilièno indiferentnoj javnosti da je silovanje zloèinaèki akt agresije, a ne «oblik seksualnosti». Takoðer je, pouèena iskustvom engleskih feministièkih grupa, ukazala na jedan od temeljnih paradoksa kad je rijeè o utvrðivanju zloèina i kažnjavanju silovatelja. Policije širom svijeta žrtvi silovanja preporuèuju da se ne odupire, jer su silovatelji okrutni i opasni zloèinci koji neæe prezati ni pred ubojstvom, a ne tek «seksualno uzbuðeni muškarci». S druge strane, ako jednom (uglavnom još i danas u manjem broju) sluèaj i završi na sudu, ženi æe biti vrlo teško dokazati da je bila žrtva silovanja, ako nisu dijagnosticirane teške tjelesne ozljede, to jest ako je poslušala savjet policije i «nije se odupirala». Silovanje je tada, kao i danas, iako u nešto manjoj mjeri, bilo teško dokaziv zloèin, upravo zbog razlike u socijalnoj percepciji muške i ženske spolnosti. Bila su to vremena kad se žene prosuðivalo prema njihovom «æudorednu liku», pa tako èinjenica što je neka službenica, na šefov zahtjev, ostala s njime sama u uredu mogla biti uzeta kao argumenta protiv njenog «æudoreða». Visoka cijena angažmana
Ne bi bilo fer tvrditi da Majino znanje, talent, upornost, predanost poslu, profesionalno poštenje i savršeno poznavanje materije o kojoj je pisala, te vrhunski stil nisu bili prepoznati i cijenjeni još za njena života. Temeljno je pitanje – kako to da je tako kvalitetan rad jedne novinarke tako lako prepušten zaboravu? Kao i neke druge žene novinarke iz njene generacije, ponekad je plaæala i visoku cijenu svog angažmana. Njezin tekst o smrtnoj kazni i potrebi njena ukidanja kao civilizacijskoj tekovini («Što ubija smrtna kazna?», Start, 28. VII 1984) naišao je na velike otpore, naroèito u onom krugu kolega iz profesije koji su «inspiraciju» vukli iz komitetskih naputaka. Pa iako je na kraju ipak objavljen, uraðeno je to u maniri ondašnjih «liberalnih» ispada iz sistema, uz urednièku ogradu o tome kako je rijeè o «osobnom stavu autora teksta». Navodno su upravo reakcije na taj tekst i stanovite okolnosti iz Majina privatnog života pridonijele njenoj odluci da si oduzme život u trenutku u kojem je sredini u kojoj je živjela mogla najviše dati. Maja je, kao i još neke novinarke i spisateljice iz tog vremena, na najbolji moguæi naèin obilježila, tumaèila i inicirala tendencije ka transformacijama postojeæeg sustava, èak i ako se te promjene nisu dogodile na naèin na koji su one priželjkivane. Kad govorimo o jednoj cijeloj plejadi žena èiji su se glasovi slušali u javnosti, red je da uz Majino spomenem još nekoliko imena, kako bismo argumentirali tvrdnju da nije bila jedina. Rijeè je tako i o Jeleni Zuppi, Lydiji Sklevicky, Blaženki Despot, ili npr. Žarani Papiæ, Jeleni Šantiæ i Nedi Božinoviæ, iz Beograda, da najprije spomenemo one kojih više nema meðu nama i za koje bi se takoðer moglo reæi da su tragièno stradale, da li zbog bolesti ili nesretnim sluèajevima, ali definitivno na neki naèin povezano s onim što se uvjetno naziva «ženskom sudbinom». Tu su još i Zorica Nikoliæ, jedna od boljih Vjesnikovih novinarki, koja je prije nekoliko godina umrla u nekoj vrsti izbjeglištva u Beogradu, vjerojatno s gorèinom pamteæi svoje ovdašnje kolege i «prijatelje». Sjeæamo se i takoðer tragièno preminule (i opet je rijeè bila o samoubojstvu) Antoanete Pasinoviæ, koja je iz temelja u javnosti promijenila percepciju jednog od najvažnijih javnih dobara - urbanizma i arhitekture. Neke druge, poput Rade Ivekoviæ, Dubravke Ugrešiæ, Slavenke Drakuliæ, Jelene Lovriæ, Meri Štajduhar, a eto, neskromno æu tu ubrojiti i sebe, pa potom generacija Jasmine Kuzmanoviæ, Ines Sabaliæ, Alemke Lisinski, sreæom smo još žive. No, osim jedne ili dvije, više ne sudjelujemo u kreiranju politièke kulture javnom rijeèju u ovim prostorima. Da bi uvid bio potpuniji, ne treba zaboraviti niti na dulju tradiciju sliènih ženskih prièa od kojih su javnosti donekle poznate Živjeti potpun i svestran život
U povodu tragiène smrti Maje Miles (a rijeè je o samoubojstvu koje je po svemu sudeæi bilo posljedica onog za žene tako èesto nepodnošljivog sraza privatnog i javnog) svi do jednog In memoriam tekstova koji su objavljeni, govorili su o njoj kao o «sociologu kriminala», «vrhunskom majstoru crne kronike», «izvrsnom reporteru s lica mjesta» (koncept «investigativnoga novinarstva» uæi æe u terminologiju tek nešto kasnije i uglavnom se njime kite tipovi koji su za pisaæim strojem u redakciji sklapali spletke i smišljali teorije zavjere.) Kad je umrla bilo joj je 37 godina. I nitko, baš nitko se nije usudio napisati da formula «tragièno preminula» prikriva samoubojstvo jedne od najboljih i najuspješnijih naših novinarki. Istodobno, nitko nije propustio reæi da je Maja, povrh svih profesionalnih, ljudskih i inih kvaliteta – bila «lijepa žena». To, dakako, stoji, Maja je bila vrlo lijepa žena, ali voljela bih vidjeti posmrtnu biografsku bilješku ili naprosto profesionalni portret bilo kojeg muškarca u kojem bi, uz ostalo, pisalo i da je dotièni bio – lijepi muškarac. U to vrijeme, a to su i poèeci feministièkih inicijativa u bivšoj Jugoslaviji, malo je tko obraæao pažnju na takve «sitnice» koje na simbolièkoj, gramatièkoj i semantièkoj razini odražavaju socijalni status žena. Ali i privatni. Usuðujem se reæi, iako je o tim stvarima riskantno govoriti bez dubljih istraživanja neèije biografije, da je Majina tragièna smrt posljedica one nemoguænosti da jedna žena, ma kako iznimna i sposobna bila, uspije živjeti potpun i svestran život. To jest da bude «sretna» u privatnoj i u javnoj sferi svog postojanja. Vesna Kesiæ ...
više
...
Objava dokumenta "Suradnièka mreža", za koji vlasnik Hrvatskog lista Ivica Marijaèiæ tvrdi da je sastavljen 1997. godine u hrvatskoj obavještajnoj zajednici, uznemirio je hrvatsku javnost, no zasad nije izazvao veæe reakcije "popisanih" osoba. Neugodno i Sanaderu Puhovski je mišljenja da, prije objave, takav dokument mora proæi institucionalnu provjeru, jer Udba je nekome mogla i podmetnuti stavljanjem na popis. Premda se iz žestokih reakcija moglo shvatiti kako æe sudovi biti pretrpani tužbama, do sada se to nije dogodilo. "Nije nam stigla nijedna ozbiljna najava tužbe", kaže Ivica Marijaèiæ, vlasnik, direktor i glavni urednik nacionalnog tjednika "Hrvatski list" iz Zadra. Zbrka s imenima Individualna tužba "Opasno je kada se objavljuju popisi iz privatnih zbirki", kaže Luèiæ i drži da je rijeè o velikom problemu, gdje je ošteæenom najbolje posegnuti za individualnom tužbom. Cjelovit popis sa 2000 imena imaju hrvatske tajne službe Davor Ivakoviæ
...
više
...
MAKARSKA - Narušavatelje javnog reda i mira treba strože kažnjavati, a napadaèe na novinare možda i podjednakim kaznama kao za napade na policajce - izjavio je Ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin u nedjelju naveèer u Makarskoj. - Trebamo promijeniti zakone da bi smo strože kažnjavali izgrednike. Èesto se dogaðalo da je policija uhvatila izgrednika, ali ga je odmah i pustila jer poštuje zakon. Javnost tada napada samo policiju optužujuæi je da ne postupa kako treba. Ne bježimo od odgovornosti, ali zakon moramo provoditi. Pred zakonom svi moraju biti jednaki, no smatramo da kazne trebaju biti strože - rekao je Kirin u kratkom razgovoru s novinarima poslije proslave 16. obljetnice makarskog HDZ-a. Komentirajuæi nedavni napad na vlasnika i urednika tjednika "Makarska kronika" Anðelka Ercega, Kirin je rekao da bi trebalo razmisliti o tome da se napadaèi na novinare kažnjavaju podjednakim kaznama kao napadaèi na policajce. - Treba zbrojiti podatke koliko je novinara u zadnje vrijeme napadnuto. Ako se pokaže potreba, zakon treba promijeniti tako da se napadaèi na novinare kažnjavaju kao i napadaèi na policajce. Takvo je djelo u Zakonu o kaznenom postupku okarakterizirano kao "otežana kazna", odnosno teško kazneno djelo koje se kažnjava zatvorom od tri do prt godina, rekao je Kirin dodajuæi, meðutim, da i novinari i policajci moraju biti svjesni da su odabrali profesiju opasniju od drugih. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Luèiæ rekao je juèer da prijedlog o službenoj zaštiti novinara nije ništa novo. - U mandatu Raèanove vlasti HND je službeno predložio da se u zakonu unesu odredbe prema kojima bi novinari bili zaštiæeni i kao ljudi napadnuti na radnom mjestu. Napade na novinare tako bi trebalo riješiti naèelno - rekao je Luèiæ, dodajuæi da bi se mogao riješiti pravni problem dokazivanja kada je novinar napadnut zbog svojega posla, a kada zbog osobnih razloga. - Novinari, naime, rade i izvan ureda pa bi u svakom pojedinom sluèaju trebalo dokazati da je novinar napadnut zbog svog pisanja, a ne zbog osobnih zadjevica s napadaèem - rekao je Luèiæ, koji smatra da zakonski opis takvih sluèajeva pravnicima ne bi predstavljao poseban problem. - Raèanova vlast to nije riješila jer je prijedlog došao pred same izbore, ali sad to treba reaktualizirati - rekao je Luèiæ. Napadnuti Anðelko Erceg smatra dobrim da se ministar Kirin zauzima za promjenu zakona da bi novinari bili bolje zaštiæeni. - No to mi izgleda kao daleka buduænost jer ministar kaže da bi trebalo istražiti broj napada na novinare pa, ako ih bude dovoljno, tek treba odluèivati o njihovoj snažnijoj zakonskoj zaštiti. Bolje bi bilo kada bi se primjenjivao sadašnji zakon jer i on omoguæava službeno kazneno prijavljivanje napadaèa na novinske urednike, a možda i na novinare. Ministrova tvrdnja da treba izbrojiti napade na novinare cinièna je prema onima koji ne mogu stati u statistiku jer zanèi da nema dovoljno prebijenih novinara kako bi dobili zaštitu kakvu zaslužuju - komentirao je Erceg. ...
više
...
Nakon odvajanja Vjesnikove tiskare od lista Vjesnik, grafièarima u tiskari slijedi sasvim izvjesna privatizacija, dok novinarima i ostalim zaposlenicima u dnevnom listu prijeti neizvjesna buduænost, tim više što je u procesu razdvajanja list ostao bez imovine. Na skupu održanom u utorak novinari su zakljuèili kako je pravi i krajnji trenutak da kažu što misle o aktualnoj situaciji u Vjesniku. Vjesnikovi novinari ...
više
...
Media release 20 February 2006 IFJ Condemns Closure of Russian Newspaper Following Cartoon Publication The International Federation of Journalists condemned the closure of Russian newspaper Gorodskiye Vesti (City ofVolgograd), following the publication of a cartoon showing the Prophet Muhammad and other religious figures last week. For more information please contact +32 2 235 22 00 ...
više
...
U HTV-ovoj emisiji Latinica emitiranoj u ponedjeljak 20. veljaèe iznesene su netoène i nièim potkrijepljene tvrdnje o uzroku smrti jedne novinarke Vjesnika u kojima su teško oklevetani uredništvo i kolege te novinarke. Gošæa emisije Jadranka Apostolovski ustvrdila je, naime, da je nedavna smrt novinarke zaposlene u jednom od dopisništava Vjesnika posljedica, meðu ostalim i stresa zbog maltretiranja na radnom mjestu. Upozoravamo da je nedopustivo i krajnje neprofesionalno iznositi takve tvrdnje bez ikakvih dokumenata ili argumenata i tražimo ispriku autora emisije. Ogranak Hrvatskog novinarskog društva Vjesnik Sanja Kapetaniæ, predsjednica ...
više
...
Zbor fotoreportera HND-a
za nagradu Pavao Cajzek za nagradu Ivan Fabijan 1. Sudjelovati mogu svi profesionalni fotoreporteri èlanovi HND-a. 2. U obzir dolaze fotografije objavljene u 2005. godini. 3. Autori koji se ne pridržavaju propozicija neæe biti u konkureniciji Radove slati do 10. ožujka 2006. godine s napomenom za natjeèaj Ivo Fabijan ili natjeèaj Pavao Cajzek na adresu: Hrvatsko novinarsko društvo ...
više
...
Hrvatsko novinarsko društvo i DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U HRVATSKOJ
2. Natjeèaj za nagradu Robert Schuman raspisuje se za najbolje novinarske radove èlanova HND u praæenju pitanja Europske unije i podizanju svijesti javnosti o putu Hrvatske u EU nastale u razdoblju od 8. svibnja 2005.do zakljuèno dana raspisivanja ovoga natjeèaja. 3.Za nagradu se mogu natjecati iskljuèivo tekstovi pisani standardnim hrvatskim jezikom, potpisani autorovim pravim imenom i objavljeni u tiskanim medijima, na radiju ili televiziji. 4. Rok za prijavu kandidata i predaju radova je 15. travnja 2006. godine 5. Kandidati i predlagaèi dužni su priložiti radove objavljene u novinama, odnosno snimke objavljenih radijskih i televizijskih priloga i emisija. 6. Radovi i prijave šalju se na adresu:
...
više
...
Media Release 17February 2006 Statement of Media Professionals Meeting to Discuss the Danish Cartoons Controversy The International Federation of Journalists hosted a meeting in Brussels on 15 February 2006 at which media professionals discussed the publication in Denmark and elsewhere of cartoons which have caused regrettable offence to many people in Europe and around the world. The following statement was agreed:
Finally, the participants agree to co-ordinate their efforts in the coming months and request the IFJ to call further meetings of media professional groups to discuss these issues at both regional and international level; they also call on representative media professional groups from the Arab and Muslim world to participate in this process. Brussels February 15th 2006 This statement is issued in the name of the Association of Commercial Television (ACT), the European Broadcasting Union (EBU), the European Federation of Magazine Publishers (FAEP), the International Federation of Journalists (IFJ) and the International Press Institute (IPI). Other non-signatory participants at the meeting included representatives of the Arab Reporters for Investigative Journalism, the Danish Union of Journalists European, the European Commission against Racism and Intolerance of the Council of Europe (ECRI), the European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (EUMC), the European Newspaper Publishers' Association, the International Media Support, the World Editors Forum of World Association of Newspapers, UNESCO and leading international correspondents from the Brussels press corps. ...
više
...
20.02.2006.
Osnovana Radna grupa novinara kako bi se ublažila kriza izazvana objavljivanjem karikatura
Media Release 17February 2006 International Journalists Groups to Work with Muslim Media to Ease Cartoon Crisis The International Federation of Journalists today welcomed an agreement among leaders of journalists, editors, publishers and broadcasters and other media experts to work with colleagues from Arab and Muslim communities to defuse the crisis over controversial cartoons which has caused outrage in many parts of the world. The IFJ hosted a meeting on Wednesday which considered a comprehensive statement on a joint approach to meet the challenges of the recent cartoons crisis which has seen violent demonstrations, a number of deaths and numerous death threats to journalists and media people. “The media community is determined to create a meaningful dialogue that will improve understanding between communities, that will reduce tension and that will enhance the quality of journalism on all sides,” said Aidan White, IFJ General Secretary. A key commitment was to encourage groups representing media professionals from Europe and the Arab and Muslim world to have dialogue and to work together to raise awareness among journalists from different communities about the need for more informed and ethical reporting of inter-cultural and religious affairs. “The meeting has shown that media professionals are ready to face the challenges posed by the recent crisis,” said White. “We are resolute in our defence of free expression and united in our view that ethical and professional duties are the sole responsibility of journalists and should not concern governments. But we are equally aware that we can do more to improve the quality of reporting.” The meeting unanimously rejected proposal for new codes of conduct, guidelines or new laws in response to the controversy over cartoon which depicted controversial images of the Prophet Mohammed, something that is forbidden under Islamic tradition. “Existing voluntary codes, some of them in force for more than 50 years serve journalism well,” they said. The conclusions of the meeting are set out below: The International Federation of Journalists hosted a meeting in Brussels on 15 February 2006 at which media professionals discussed the publication in Denmark and elsewhere of cartoons which have caused regrettable offence to many people in Europe and around the world. The following statement was agreed:
Finally, the participants agree to co-ordinate their efforts in the coming months and request the IFJ to call further meetings of media professional groups to discuss these issues at both regional and international level; they also call on representative media professional groups from the Arab and Muslim world to participate in this process. Brussels February 15th 2006 This statement is issued in the name of the Association of Commercial Television (ACT), the European Broadcasting Union (EBU), the European Federation of Magazine Publishers (FAEP), the International Federation of Journalists (IFJ) and the International Press Institute (IPI). Other non-signatory participants at the meeting included representatives of the Arab Reporters for Investigative Journalism, the Danish Union of Journalists European, the European Commission against Racism and Intolerance of the Council of Europe (ECRI), the European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (EUMC), the European Newspaper Publishers' Association (ENPA), the International Media Support, the World Editors Forum of World Association of Newspapers, UNESCO and leading international correspondents from the Brussels press corps. For more information please contact +32 2 235 22 00 ...
više
...
IFJ Calls for United Nations to Demand Release of Arab Journalists Held in Cartoons Row The International Federation of Journalists is pressing international leaders at the level of the European Union and the United Nations to use their influence on the governments of Algeria, Jordan, the Yemen and Syria to free journalists who have been arrested or detained for publishing cartoons which have caused outrage in some Muslim communities around the world. “At a time when international tensions are high, particularly in the Middle East, it is appalling that journalists are being jailed for carrying out professional duties,” said Christopher Warren, IFJ President, on the eve of the opening of a world conference of press freedom groups in Brussels this weekend. “Governments and international organisations must be uncompromising in their support for free expression and they must not allow these journalists to be victimised,” he said. “As press freedom groups gather in Brussels to discuss the perilous conditions in which free expression finds itself there must be clear and unequivocal condemnation of these arrests and pressure applied for our colleagues to be released.” The IFJ says that the arrest and charging of journalists – some of whom face long prison terms if convicted – reveals a profound intolerance that must be challenged. At least twelve journalists are being prosecuted in five countries and seven have been jailed. Some face long prison sentences if convicted. Two editors in Jordan have been charged with provocation and encouraging disorder. Two Yemeni newspapers have been shut down, and the government has placed their editors under investigation. Three journalists have been charged. One of them, Mohammed al-Asadi, and the Yemen Observer's chief editor was taken into custody and formally charged with printing materials offensive to the Prophet. Bail was denied. Mr Al-Asadi reprinted a version of the Danish caricatures under a thick black banner that was meant to obscure the offending image, but the banner, in the print run of the newspaper, was insufficiently black, and some details of the drawings could be distinguished under the dark ink. The cartoons appeared in the newspaper in order to illustrate a story about Yemeni protests over the cartoon incident. The IFJ has already denounced the arrest of the publishers of Errissala (The Letter) and Essafir (The Ambassador) after they reprinted the controversial cartoons of the Prophet Mohammed published by the Danish newspaper Jyllands-Postens. The two weeklies were suspended. Last week the publisher of the weekly Iqra (Read) was jailed and the paper suspended for the same reason. In Syria after violent protests last week in the capital, Damascus criminal charges have since been filed against a journalist who called for peaceful dialogue to settle the dispute. Following his arrest on 7 February, journalist Adel Mahfouz was charged with insulting public religious sentiment. He faces up to three years in jail if found guilty. His arrest took place hours after the publication of an article arguing that violent protests against the cartoons reinforced a mistaken perception that violence and Islam were linked.
...
više
...
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 |
AKTUALNO
|
|||||||||||||||||||||