hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Ponovno popis suradnika tajnih službi u hrvatskim medijima! Ponovno materijal kojim æe se nekoliko dana, išèitavajuæi ga, uveseljavati puèanstvo. Ni nakon ovoga popisa, u kojem su nabrojene perjanice iz vojnih redova koje su navodno radile o glavama svojim sugraðanima, kolegama pa i braènim družicama, baš kao ni nakon nedavno objavljena djelomiènog, i “friziranogfa”, dokumenta o suradnicima Udbe neæe se dogoditi - baš ništa.

Nabacivanje blatom
Biti na popisu suradnika neke od tajnih službi bivšeg sustava postaje, nema dvojbe, tema za dnevnopolitièko nabacivanje blatom, a ljudi spomenuti kao suradnici, bili to oni ili ne, ostaju trajno obilježeni. Popis suradnièke mreže KOS-a koji je objavio tjednik Nacional, prema Veèernjakovim izvorima, nastao je 1991. godine.

– Te se godine – prisjeæa se naš sugovornik – ozbiljno i žurno prionulo rekonstrukciji suradnièke mreže Udbe i KOS-a, a glavni je razlog tomu bila zaštita nacionalne sigurnosti. Svi suradnièki kontakti bili su “stavljeni na led”, a službe s druge strane granice dvostruko su provjeravale svaki kontakt kako njihovi suradnici ne bi igrali dvostruke uloge ili im – ako bi ih u meðuvremenu “provalila” i vrbovala neka od hrvatskih službi – podvalili lažne informacije.

Meðutim, Hrvatska je tada imala vojsku i policiju u povojima, a o sigurnosnim službama da se i ne govori. Ionako su njihov kostur èinili bivši visoki dužnosnici Udbe i KOS-a. Prema tomeza oèekivati je bilo tek zbijanje redova i inventure suradnika.

Popis po sjeæanju
I Nacionalov popis nastao je nakon višemjeseène analize arhive koju je SZUP naslijedio od republièkog sekretarijata, a koja je, uzgred reèeno, tek manji dio velike centralne arhive u Beogradu, u kojoj su svi dokumenti snimljeni na mikrofilmove.

– Komunikacija nikad nije bila dvosmjerna i Beograd nikad nije obavještavao Zagreb što radi pa rekonstrukcija suradnièke mreže prema dostupnim dosjeima i ne mora biti toèna – upozorava naš sugovornik. Dodaje kako cjelokupni dokument, osim popisa imena i pseudonima, mora sadržati i niz poglavlja iz kojih se vidi metodologija sastavljanja, naèin vrbovanja i veze prema tzv. “skupljaèu informacija” te, uz ime, mora postojati i veza za dosje, odnosno veza za èovjeka iz službe i onoga koji ga je unovaèio.

Na popisu suradnika KOS-a nalaze se uglavnom osobe iz vojnog miljea, èasnici srednjeg i višeg ranga. Veæina ih je srpske nacionalnosti, što i ne zaèuðuje s obzirom na nacionalni sastav u tadašnjoj JNA.

Na popisu ima i žena, no njihova je uloga bila marginalna. Rijeè je tek o nekoliko tajnica na zanimljivim mjestima. Žene su u sustavu JNA bile sporedne pa su ih agenti držali na vezi tek kao informatorice.

Supruga informatorica
Tako je, prema Nacionalu, Slavko Malobabiæ, suradnik pod brojem 911 i, na vezi imao svoju suprugu Ljubicu, koja je ureðivala radijsku emisiju UNPROF-ora. Suradnik 1616, pukovnik Mile Tomiæ, po nepoznatoj je osnovi na vezi držao novinarku Tanjuga. Da je “obavještajstvo” obiteljski biznis, pokazuje i primjer suradnika 223 i 224 – umirovljenog generala zrakoplovstva u JNA èiji je pseudonim bio Medvednica, te njegova sina Veljka, koji je evidentiran – kakvog li nedostatska mašte – pod kodnim imenom Junior.

Otac je, prema Nacionalu, trebao biti suradnikom u likvidaciji Imre Agotiæa, koji mu je èak i bio višegodišnja veza sa službom. Ocijenjen je vrlo uèinkovitim suradnikom, koji je imao široku mrežu suradnika meðu graðanstvom. Njegov sin Junior bio mu je jedan od suradnika kojega je unovaèio sam otac, a kao direktor tvrtke za preradu drveta Hrast spomenut je u više oèevih izvješæa.

Prema Veèernjakovim spoznajama, popis (jedna njegova kopija) se nalazio u Ministarstvu obrane na Krešimirovu trgu, Uvid u njega imali su najviši dužnosnici SIS-a, a oni su se, podsjetimo, mijenjali po politièkom kljuèu. Po istom tom kljuèu “èupani” su i mnogi drugi dokumenti iz arhiva vojno-sigurnosnih službi te korišteni za dnevne obraèune.

 

Damir Krstièeviæ

– Nemam komentara – bila je prva reakcija umirovljenog generala Damira Krstièeviæa. – No, najbolje je da ljudi koji me poznaju sami ocijene kakav je to popis i što moje ime na njemu radi. Meni se sve to èini jadnim. Nisam služio vojni rok u JNA, nego sam bio pitomac na vojnoj akademiji. Dakle, nisam mogao niti izreæi to da æu se “obraèunati s ustašama kada prijeðem u HV” – ogorèen je Krstièeviæ. – Oèito da oni koji se bave tim popisima imaju previše vremena i previše slobode jer èine štetu sastavljajuæi takve popise.

 

Smiljko Šagolj

– Nikad se za takvo što nisam pripremao niti sam takvo što radio. Neka se objave svi dokumenti koje o meni navodno ima KOS! Istina je da sam radio emisiju o upadu bugojanske grupe 1989. godine za TV Sarajevo. Emitirana je, ni sada je se ne stidim, i volio bih da se emitira. A što se tièe putovanja u Australiju i priprema akcije protiv hrvatske emigracije, mogu samo reæi da u Australiji nisam bio.

 

Branko Borkoviæ

– Nièiji ja nisam bio agent. Pa ja sam i u JNA, a poslije pada Vukovara, i u HV-u bio proganjan... Što sam to stradavao od “svojih udbaša”? – prva je reakcija Branka Borkoviæa. – Još sam 1989. napustio SK pa su me poèeli me proganjati. Godine 1991. prešao sam u Hrvatsku vojsku. Oni su me zatvarali, a nakon pada Vukovara, zatvarali su me i moji iz HV-a. Nikad nisam ništa skrivao iz svoje JNA biografije.

 

Davor Domazet Lošo

– Hrvatski su obavještajci još u rujnu 1991., nakon zauzimanja vojarni te komande 5. korpusa JNA u Zagrebu, napravili rekonstrukciju agenture KOS-a u Hrvatskoj, a na popisu je bilo 400 imena – kaže umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo. – Rekonstrukcija je napravljena prema svim profesionalnim kriterijima i vidjelo se da je tih 400 agenata bilo rasporeðeno po svim podruèjima u društvu. Organizacijska struktura bila je podijeljena u 10 “èvorišta”, na dvije razine, tako da je svatko iz strukture znao samo pet imena drugih obavještajaca. Oèito je taj dokument raðen sa svrhom podmetanja, a nije èudno da je objavljen u Nacionalu. Ovime, jednostavno, MI-6 pokušava uzvratiti udarac jer je uzdrman objavom popisa udbaša.

 

Mato Arloviæ

Potpredsjednik Sabora Mato Arloviæ naglašava da je 2001. godine od Uprave za obavještajno sigurnosne poslove MORH-a dobio potvrdu da je evidentiran kao suradnik KOS-a, no da nije jasno iz kojih razloga, za èije potrebe te na èiji je zahtjev nastao spomenuti dokument. – Oèito je da takvi popisi služe za obraèune – kaže Arloviæ te nastavlja: – Drago mi je da se navodni popis suradnika KOS-a pojavio te da ljudi mogu napokon skinuti sa svoga imena optužbe da su suradnci KOS-a. Ne želim ulaziti u pozadinu objavljivanja popisa, no nadam se da æe ljudi moæi dobiti uvid u te dosjee i dokazati, kao i ja, o èemu je zapravo rijeè.

 

Dragutin Luèiæ

Protivim se tomu da se na ovakav naèin objavljuju popisi ljudi koji nisu prošli verifikaciju državnih tijela. Ako se na listi suradnika KOS-a nalaze novinari, i dalje ostaje otvoren poziv da tuže i naša æe im cehovska udruga pomoæi da istjeraju pravdu – kazao je predsjednik HND-a Dragutin Luèiæ Luce te dodao da je uz popise nastale na takav naèin lako manipulirati te da oni uglavnom služe za dnevnopolitièke obraèune. – Takoðer, tvrdnja da su pojedini kolege novinari bili na “liniji” s tim suradnicima KOS-a takoðer su diskutabilne vjerodostojnosti. No i bez zakona o lustraciji to se da srediti ako ima volje. 

... više ...


Na temelju èlanka 3. Pravilnika o godišnjoj nagradi za zaštitu okoliša Hrvatsko novinarsko društvo, Zagreb, Perkovèeva 2 i APO d.o.o.- usluge u zaštiti okoliša, Zagreb, Savska cesta 41/IV objavljuju

Natjeèaj za godišnje nagrade za najbolji novinarski rad o zaštiti okoliša

(po jedna nagrada za radove objavljene u tisku, na radiju i televiziji u  razdoblju od  1. ožujka 2005. godine do 28. veljaèe 2006. godine)


Nagrade dobivaju novinari za najbolje autorske radove o zaštiti okoliša objavljene u tisku, na radiju i televiziji.

Svaka nagrada sastoji se od novèanog dijela, plakete i diplome, a dodjeljuje se u prigodi Dana planeta Zemlje 22. travnja.

Pravo predlaganja kandidata za nagradu imaju:

- redakcije
- ogranci i zborovi HND
- pojedinci
- ustanove koje se bave zaštitom okoliša


Prijedloge treba dostaviti na adresu:

Hrvatsko novinarsko društvo
Zagreb, Perkovèeva 2
za Natjeèaj o zaštiti okoliša

Rok za dostavu prijedloga produžen je do 12. travnja 2006.

Natjecati se mogu profesionalni novinari, èlanovi HND.

Predlagaèi su dužni, uz obrazloženu kandidaturu, priložiti kopiju teksta, VHS kasetu, odnosno audio vrpcu standardnog formata ili CD, s naznakom gdje i kada su objavljeni.

... više ...


ZAGREB - Tko æe dobiti nagrade Jutarnjega lista za najbolje prozno i za najbolje publicistièko djelo objavljeno lani, doznat æe se na sveèanoj dodjeli 28. veljaèe u Nacionalnoj i sveuèilišnoj knjižnici. U utrci za titulu najbolje prozne knjige ostalo je pet romana: "Simurg" Stanka Andriæa, "Djeca Patrasa" Zorana Feriæa, "To malo pijeska na dlanu" Marinka Košèeca, "U što se zaljubljujemo" Romana Simiæa i "Ljudožderi" Tomislava Zajeca.

Pet je kandidata i za publicistièko ostvarenje: "Urota Blaškiæ" Jasne Babiæ, "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995" Nikice Bariæa, "Bosna i Hercegovina podijeljeno društvo i nestabilna država", "Jezièna raznolikost svijeta" Ranka Matasoviæa i "Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeæu" Božidara Novaka. Laureatima æe pripasti po 50.000 kuna.
(M. J.)


... više ...


ZAGREB - Prva potvrda o tome da bi ptièja gripa u Hrvatskoj i, u još veæoj mjeri, senzacionalistièki medijski napisi o toj temi mogli ugroziti turistièku sezonu, došla je juèer iz Hrvatske turistièke zajednice.
- Imamo znaèajan broj reakcija suradnika na terenu, ponajprije u inozemstvu, koji se pitaju je li zbog ptièje gripe siguran put u Hrvatsku, kazao je na juèerašnjoj konferenciji za novinare Niko Buliæ, predsjednik Hrvatske turistièke zajednice, posebice apelirajuæi na novinare da ne šire paniku i informacije koje bi za naš turizam ove godine mogle biti autogol. U HTZ-u posebno istièu neistinite napise o tome da su školjke opasne za širenje ptièje gripe meðu ljudima, što je posebno štetno za naš turizam, odnosno gastronomsku ponudu Hrvatske.
Mediji su, naime, objavili navodne informacije da su osim ptica zaražene i školjke, što je posebno naljutilo i splitskog epidemiologa Mladena Smoljanoviæa, ravnatelja splitsko-dalmatinskog Zavoda za javno zdravstvo, koji smatra da bi se novinarima koji objavljuju takve stvari trebalo baviti Državno odvjetništvo. Smoljanoviæ, naime, istièe da je virus ptièje gripe prilagoðen samo toplokrvnim životinjama, odnosno pticama i sisavcima, a nikako ribama.
Unatoè pronalasku zaraženog labuda u srcu Dalmacije, Turistièka zajednica ne oèekuje da æe se smanjiti broj noæenja u sezoni, a u planu je bar dvopostotno poveæanje broja noæenja u odnosu na prošlu godinu. Navodno još nije ni zabilježen sluèaj otkaza bookinga, za razliku od Turske, gdje je otkazana skoro polovina rezervacija.
- Ipak treba napomenuti da se situacija s ptièjom gripom u Turskoj i Hrvatskoj znatno razlikuje. U Turskoj je zabilježena i zaraza domaæe peradi, pa i ljudi, a Hrvatska se s tim problemom mnogo bolje nosi, upozorava Zdenko Mièiæ, državni tajnik za turizam. Buliæ ipak napominje da se ptièja gripa ne može zanemariti.
- Bitno je da svjetska javnost bude svjesna da se u Hrvatskoj sve poduzima za spreèavanje širenja te bolesti, no svjesni smo da ptice ne trebaju vizu da bi doputovale preko granice, kaže Buliæ.
U posljednjih nekoliko dana pojavila su se i nagaðanja da bi se zbog ptièje gripe, pogotovo ako prijeðe u pandemiju, moglo odgoditi Svjetsko prvenstvo u nogometu u Njemaèkoj. Istina je da je Njemaèka i bez toga u vrlo teškom položaju. Na otoku Rügen na sjeverozapadu Njemaèke, gdje je zaraženo najviše divljih ptica, juèer su virus H5N1 otkrili i na domaæoj peradi.

M. CRNJAK

... više ...


       Predsjednik Županijskog vijeæa HSP-a Dubrovnik Željko Kulišiæ uputio je ovih dana faksom HR Radio postaji Dubrovnik i njezinom ravnatelju Davoru Mojašu prosvjed „šokiran spoznajom“ što æe u emisiji „Pogledi“ Radio Dubrovnika gostovati predsjednica HNS-a Vesna Pusiæ.

     Kulišiæ podsjeæa da je u istoj emisiji nedavno gostovao i Ivica Raèan, te navodi kako urednik emisije Dubravko Cota „ciljanim odabirom sugovornika preferira i podilazi svojim istomišljenicima iz stranaka 'ljevice'“. Dodaje takoðer kako je navedeni urednik odabravši za gošæu gðu.Pusiæ „prevršio svaku mjeru…èime je izravno stao na stranu javnog podupiranja svoga prijatelja Andra Vlahušiæa koji je i onako preèesti gost na radio postaji.“ Gosp. Kulišiæ to ocjenjuje „neèuvenim i skandaloznim i za jednu privatnu postaju, a kamoli za državni radio, kojeg nota bene svi mi mjeseèno financiramo“.

     Uz dužno poštovanje prema funkciji koju obnaša gosp.Željko Kulišiæ, smatramo da je „neèuveno i skandalozno“ (da upotrebimo njegove rijeèi) prosvjedovati zbog toga što je na jednoj radijskoj postaji gošæa bila predsjednica jedne hrvatske parlamentarne stranke. I dok je reagiranje na stvari izreèene u eteru legalno i legitimno pravo svakoga slušatelja, pa i stranaèkih dužnosnika poput gosp.Kulišiæa, pokušaj utjecaja na ODABIR gostiju, njihova podjela na podobne i nepodobne, poželjne i nepoželjne, predstavlja ŠOKANTAN PRITISAK NA SLOBODU MEDIJA I NEGACIJU TEMELJNIH VRIJEDNOSTI VIŠESTRANAÈJA. Ne treba ni spominjati koliko dopis sam po sebi svjedoèi o demokratskom profilu njegova autora.

                                       

                                                PREDSJEDNIK ŽV HND-a:

                                                              Vedran Beniæ    

 

Dubrovnik, 24.02.2006.

 

PRILOG: dopis gosp. Kulišiæa

 

ŽELJKO KULIŠIÆ

Predsjednik ŽV HSP DUBROVNIK

 

HRVATSKI RADIO

RADIO POSTAJA DUBROVNIK

n/p glavnom uredniku DAVOR MOJAŠ

 

 

Poštovani gospodine urednièe,

 

Šokiran spoznajom o današnjoj gošæi u emisiji „Pogledi“ upuæujem prosvjed HRT Radio postaji Dubrovnik i njenom uredniku gdinu Davoru Mojašu.

 

Nedavno gostovanje u rado slušanoj emisiji „Pogledi“ srijedom u 12,00, kada je bio gost Ivica Raèan, iskazao sam svoje nezadovoljstvo uredniku emisije Dubravku Coti o tome kako ciljanim odabirom sugovornika preferira i podilazi svojim istomišljenicima iz stranaka „ljevice“.

Danas je pak gdin. Cota prevršio svaku mjeru odabravši za gošæu gðu. Pusiæ èime je izravno stao na stranu javnog podupiranja svog prijatelja Andra Vlahušiæa koji je i onako preèesti gost na radio postaji.

Neèuveno i skandalozno, i za jednu privatnu radio postaju, a kamoli za državni radio, kojeg nota bene svi mi mjeseèno financiramo.

 

Želio bi da ovaj moj prosvjed proèitate u emisiji „Pogledi“ i upoznate Vaše pretpostavljene sa mojim osobnim stavom, ujedno i stavom Hrvatske stranke prava.

 

 

                                                                             Željko Kulišiæ

 

... više ...


 

 

 

 

 

 

 

 

Media Release                                                            23February 2006

Iraq Drift to Civil War a “Catastrophe for Journalism” Warns IFJ After New Killings

 

 

The International Federation of Journalists today warned that the escalating violence in Iraq, which has seen a number of journalists killed in recent days, is forcing all media – both local and international – into hiding, with increasing lawlessness and violence not being  properly covered.

 

“We are witnessing a catastrophe for journalism as media organisations are forced to pull their people off the streets,” said Aidan White, IFJ General Secretary. “It is impossible to have independent coverage when media staff are being gunned down in this brutal conflict.”     

 

The IFJ was speaking after gunmen yesterday kidnapped and killed a correspondent for Al Arabiya television and two members of her crew in Iraq.  Police found the bodies of reporter Atwar Bahjat, here cameraman Adnan Khairallah and soundman Khaled Mohsen  on the outskirts of Samarra which was the scene of sectarian violence.

 

“Atwar was a very well known figure and very brave journalist, aware of the risks that she was encountering for such an exposure” said Hayet Zeghiche, IFJ Project Officer. “She loved her job so much and had to accept dangerous assignments as she had to look after her family after the death of her father”.

 

Atwar Bahjat joined Al Arabiya just two months ago after she received death threats when working for the rival network al-Jazeera. The Doha-based network al-Jazeera, which became critical of the Shia leader Al-Sistani after the December elections, had been attracting the threats and anger of extremist groups and Ms. Bahjat thought her new appointment at al-Arabyia satellite channel would be safer.

 

All three victims were Iraqis who had been covering the aftermath of the bombing of a Shi'ite shrine in the city. An Al Arabiya official said the team were targeted and set upon by gunmen. The station says that eight Al Arabiya employees have died in Iraq since the 2003 invasion of Iraq.

 

The IFJ says that around 109 journalists and media staff have been killed in the country since the 2003 invasion. At the same time their have been a number of kidnappings and three media staff – Jill Carroll of the Christian Science Monitor, and the two Iraqi journalists Rim Zeid and Marwan Khazaal of Sumariya TV – are currently being held.

 

“The fact is that the Iraq story is becoming impossible to cover,” said White. “Foreign correspondents are forced to take cover in hotel bunkers or secure accommodation while local staff, mostly Iraqis, are trying to provide film coverage or get on the spot information in an increasingly violent atmosphere.”

 

But the latest killings indicate that any form of reporting is now “well-nigh impossible.”  As a result says the IFJ, there is intimidation and kidnapping taking place which is not being reported at all.

 

“One of the saddest thing is these terrible statistics are far from reflecting what is really happening in the country” said Zeghiche. “The kidnapping or murder of low profile Iraqi journalists never makes the headlines of international news”.

 

The IFJ says that five media staff have been killed in recent weeks and last year the Federation recorded 35 deaths among journalists and media staff.

  
For more information please contact +32 2 235 22 07

The IFJ represents more than 500,000 journalists in over 110 countries

 

... više ...


23 February 2006

Six other journalists now under investigation in military leak; SEEMO
protests pressuring of media


SEEMO LETTER OF PROTEST: ROMANIA

H.E. Calin Popescu-Tariceanu
Prime Minister of Romania
Bucharest, Romania
Fax: +40 21 312 24 36

H.E. Monica Luisa Macovei
Minister of Justice
Bucharest, Romania
Fax: +40 21 310 16 64

Vienna, 23 February 2006

Your Excellencies,

The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists from South East Europe, and an affiliate of the International Press Institute (IPI), expresses its outrage at recent government pressure on journalists in Romania.

According to information by the Civic Media Association in Bucharest, since the beginning of February 2006, six Romanian journalists have been placed under judicial pressure in Romania as a result of their professional activities. On 7 February, anonymous sources provided two national dailies from Bucharest, ZIUA and Romania Libera, with military documents about Romanian and US troops in Afghanistan and Iraq. However, the newspapers
decided not to publish this information. The military information was sent to the editorial offices on a CD copy, which was later handed over to the authorities.

Afterwards, the Romania Libera correspondent from Vrancea county, Marian Garleanu, was arrested on 16 February and released after two days. His arrest was part of a broader investigation into the leak of military information by a former Romanian soldier, which has been described by some as classified.

Sebastian Oancea, another journalist from Vrancea county and a correspondent for Academia Catavencu magazine in Bucharest, was also implicated in the case by the authorities. His home was searched on 18 February and his personal CDs and computer hard drive were confiscated. On 20 February, the public prosecutors in Bucharest charged and indicted Oancea for the possession and distribution of state secrets.

Defense Minister Teodor Atanasiu said the information was two years old and "doesn't threaten our forces (. . .) but it is very serious that something like this was leaked."

Three journalists for ZIUA daily, Bogdan Comaroni, Doru Dragomir and Victor Roncea, who is also a member of the Civic Media Association, are now also under investigation by the public prosecutors for possession of the information - in spite of the fact that the journalists informed the authorities about the information and handed it over. Ovidiu Ohanesian from Romania Libera is also being investigated in the same case. Elsewhere, Sorin
Rosca Stanescu, Director of ZIUA daily, and Petre Mihai Bacanu, Director of Romania Libera daily, were questioned by the prosecutors about this case.

SEEMO strongly condemns the attempt to pressure journalists into revealing their sources. Governments should not involve journalists in their criminal investigations, nor intimidate them in order to influence their reporting.

We urge Your Excellencies to do everything in your power to stop these practices and to prevent such cases from happening in the future. SEEMO would also like to remind Your Excellencies that an open media environment allowing for the free flow of information is a fundamental principle of any democratic society.

We thank you for your attention.

Yours sincerely,

Oliver Vujovic
SEEMO Secretary General

RECOMMENDED ACTION:

Similar appeals may be sent to:

H.E. Calin Popescu-Tariceanu
Prime Minister of Romania
Bucharest, Romania
Fax: +40 21 312 24 36

H.E. Monica Luisa Macovei
Minister of Justice
Bucharest, Romania
Fax: +40 21 310 16 64

Please copy appeals to the source if possible.

For further information, contact IPI at Spiegelgasse 2/29, A-1010 Vienna,
Austria, tel: +43 1 512 90 11, fax: +43 1 512 90 14, e-mail:
ipi@freemedia.at, Internet site: http://www.freemedia.at, or SEEMO,
Spiegelgasse 2/29, 1010 Vienna, Austria, tel (SEEMO+HELP LINE): +43 1 513 39
40, tel (SEEMO): +43 1 512 90 11 11,  fax: +43 1 512 90 15, e-mail:
info@seemo.org, Internet site://www.seemo.org

The information contained in this update is the sole responsibility of IPI.
In citing this material for broadcast or publication, please credit IPI.
_________________________________________________________________
DISTRIBUTED BY THE INTERNATIONAL FREEDOM OF EXPRESSION
EXCHANGE (IFEX) CLEARING HOUSE
555 Richmond St. West, # 1101, PO Box 407
Toronto, Ontario, Canada M5V 3B1
tel: +1 416 515 9622    fax: +1 416 515 7879
alerts e-mail:
alerts@ifex.org    general e-mail: ifex@ifex.org
Internet site: http://www.ifex.org/
_________________________________________________________________

... više ...


The Embassy of the United States of America and the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia are pleased to announce the annual competition for Hubert H. Humphrey Fellowships in the United States for the 2007-2008 academic year.

 

HUBERT H. HUMPHREY PROGRAM

FOR THE 2007-2008 ACADEMIC YEAR

 The Embassy of the United States of America and the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia are pleased to announce the annual competition for Hubert H. Humphrey Fellowships in the United States for the 2007-2008 academic year.

 

Scholarships are awarded competitively to Croatian citizens to study or research at American universities, and are subject to availability of funds.

 

BASIC REQUIREMENTS FOR ALL SCHOLARSHIPS

Croatian citizenship

Evidence of employment in the Republic of Croatia

University degree

Proficiency in English

Completed application package

References

 

Applications and instructions are available from:

 

Ministry of Science, Education and Sports, Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb

Embassy of the United States of America, Thomasa Jeffersona 2, 10010 Zagreb

                                                                                               

E-mail: marija.crnic@mzos.hr

E-mail: brleks@state.gov

 

Application forms are available at:                                              

www.mzos.hr (Novosti or                                                        

Ministarstvo/Medjunarodna suradnja/Bilateralna                       

suradnja/SAD/Natjecaji)                                                        

 

Application forms are available at:

www.usembassy.hr(studying in the U.S. – U.S. Gov’t scholarships)

 
APPLICATION PROCEDURE AND COMPETITION SCHEDULE

 

The competition is open from February 27 to May 1, 2006.

Applications (hard copy) must be submitted in English. Handwritten, incomplete and late applications will not be considered.


 

All applications, including references, undergo technical and academic reviews. Candidates who satisfy all requirements will be interviewed by Croatian-American interviewing teams. Based on their recommendation the American Embassy and the Ministry of Science, Education and Sports will select the finalists and submit their names by October 2006, for final approval to the J. William Fulbright Board of Foreign Scholarships in the United States. Selected grantees will be notified of the final approval when their affiliations at U.S. universities are confirmed in April 2007.

 

Finalists for Humphrey grants will be required to take a Test of English as a Foreign Language (TOEFL).

 

HUBERT H. HUMPHREY FELLOWSHIP PROGRAM (NON-DEGREE)

(for civil servants at state and local levels, judiciary, non-governmental organizations, media professionals)

 

Hubert H. Humphrey Fellowship Program brings accomplished mid‑level professionals to the United States for a year of combined academic (NON-DEGREE) and professional work. Fellows are selected based on potential for leadership and commitment to public service.

 

FELLOWSHIP FIELDS:

COMMUNICATIONS/JOURNALISM

NATURAL RESOURCES/ENVIRONMENTAL MANAGEMENT

PUBLIC ADMINISTRATION

ECONOMIC DEVELOPMENT

AGRICULTURAL DEVELOPMENT

FINANCE AND BANKING

HUMAN RESOURCE MANAGEMENT

LAW / HUMAN RIGHTS

URBAN AND REGIONAL PLANNING

TECHNOLOGY POLICY AND MANAGEMENT

EDUCATIONAL PLANNING AND ADMINISTRATION

PUBLIC HEALTH POLICY AND MANAGEMENT

DRUG ABUSE EDUCATION, TREATMENT AND PREVENTION

HIV/AIDS POLICY AND PREVENTION

NONPROLIFERATION STUDIES

TEACHING ENGLISH AS A FOREIGN LANGUAGE (TOEFL) – teacher training or curriculum development

PREVENTION OF TRAFFICKING IN PERSONS AND POLICY


 

RECRUITMENT:  Appropriate candidates are mid‑career professionals in leadership positions who have the required experience/skills, commitment to public service and potential for advancement in their professions. Prospective fellows should have a minimum of five years professional experience and should be policy rather than research or technically oriented (the exception is drug abuse).

NOT ELIGIBLE: Recent graduates, university teachers with no management responsibilities (except in the fields of drug abuse prevention, and TOEFL), and individuals with recent U.S. or third country experience (more than 6 months within the last 5 years), individuals with dual U.S. citizenship or U.S. permanent residence status, individuals who have attended a graduate school in the U.S. for one academic year or more during the seven years prior to August 2007.

BASIC REQUIREMENTS: Croatian citizenship, permanent employment in Croatia, 5 years of professional experience, university degree, English proficiency, age limit: 50.

 

 

FREQUENTLY ASKED QUESTIONS

 

1.       How strict are the deadlines? Deadlines are firm.

2.       May I apply for more than one opening? Yes, if you fulfill all requirements.

3.       If  I was not successful in previous competitions, can I apply again?  Yes.

4.       What are the selection criteria?  The following factors are considered: professional qualifications, project proposal (quality, feasibility), how the acquired knowledge will be used upon return, English language competence, need for the project to be undertaken in the United States, personal qualifications, quality of references.  Preference will be given to candidates with little or no previous experience in the United States.

5.       What are the basic grant benefits?  Round trip air fare, monthly stipend, book allowance, and settling in allowance. 

6.       Can family members accompany?  Yes. You will be financially responsible for them.

7.       Can I choose university affiliation in the United States? No. Fellows will be placed hy an American administering agency. 

8.       Should I personally deliver my application? No. Applications should be mailed by registered mail to one of the above addresses.

9.       Should I mail references together with the application package? No. Referees should mail or fax references directly to one of the above addresses.

 

 

 

... više ...


23.02.2006.
Napad na Kroniku

Prošle srijede oko 14.45 sati u makarskom restoranu Porat, bivši sudac Predrag Trutin, fizièki je napao Anðelka Ercega glavnog urednika Makarske kronike, nanijevši mu lakše tjelesne ozlijede, posjekotinu desnog uha i nekoliko hematoma.

Predrag Trutin, inaèe bivši sudac, a danas zaposlen kao pravnik u zagrebaèkom poduzeæu supruge kontroverznog zagrebaèkog poduzetnika Blaža Petroviæa priveden je na prekršajnu obradu nakon koje je veæ nakon petnaestak minuta pušten na slobodu, iako su djelatnici policije glavnom uredniku Makarske kronike odmah nakon incidenta u Portu izjavili kako æe Trutin zbog oèiglednog alkoholiziranog stanja, zbog sigurnosti ošteæenika, ostati u pritvoru do jutarnjih sati.
  Meðutim, što su potvrdili i vlasnici restorana, Trutin se nakon kratkog iskaza kojeg je dao u makarskoj policijskoj postaji vratio u restoran gdje je napao Ercega te s vlasnicima popio još jedno piæe. Tvrdnje policije da je iste veèeri nad Trutinom provedena i krim obrada, uslijed koje su mu oduzeti jedan pištolj i dvije puške, sutkinja na sutradan  održanom prvom roèištu nije spominjala.
  Naime, Predrag Trutin ujutro se pojavio na Prekršajnom sudu gdje su saslušana i tri svjedoka, ali sutkinja Marija Mihaljeviæ od policije do zakazane rasprave nije dobila medicinsku dokumentaciju o nanesenim ozljedama. Zbog nedolaska jednog svjedoka, konobara koji je za vrijeme incidenta Trutina pokušao odvojiti od žrtve, rasprava je odgoðena za èetvrtak 23. veljaèe.

 

Dossier Trutin

PROFESIONALNI PROFIL Kako je tekla profesionalna karijera Predraga Trutina, bivšeg suca Opæinskog suda u Makarskoj    

Trutin je za vrijeme svoje pravosudne karijere na neki naèin bio «prirodno» zaštiæen od medija, mada se, za razliku od drugih, oko toga nije previše trudio. Baš suprotno. Naime, za vrijeme dok je još uvijek «mirno» obavljao svoju sudaèku dužnost, Trutin se svojevoljno eksponirao na razlièite naèine i nije baš zazirao od pojavljivanja u javnosti. Jer i dok je radio kao sudac na makarskom Opæinskom sudu, a i danas kad više ne živi u Makarskoj, nije se odricao svojih starih navika

Nakon prošlotjednog incidenta u restoranu Porat, bivši sudac Predrag Trutin došao je u žižu medijske pažnje, a, iako se o njemu uvelike pisalo u vrijeme kada je afera «Olma» procurila u javnost, pa i nedavno kada je u medijima objavljeno nekoliko èlanaka o navodnoj povezanosti makarskog gradonaèelnika Siniše Srziæa i Blaža Petroviæa, u èijoj tvrtki Trutin danas radi kao pravnik, njegovom biografijom i profesionalnim profilom nitko se nikad nije ozbiljnije bavio.

Zapravo, kao i veæina njegovih kolega, Trutin je za vrijeme svoje pravosudne karijere na neki naèin bio «prirodno» zaštiæen od medija, mada se, za razliku od drugih, oko toga nije previše trudio. Baš suprotno. Naime, za vrijeme dok je još uvijek «mirno» obavljao svoju sudaèku dužnost, Trutin se svojevoljno eksponirao na razlièite naèine i nije baš zazirao od pojavljivanja u javnosti.

Marende i krneval

Jer i dok je radio kao sudac na makarskom Opæinskom sudu, a i danas kad više ne živi u Makarskoj, nije se odricao svojih starih navika. Tako ga se još uvijek èesto može vidjeti u jednoj od najpopularnijih makarskih gostionica «Ivo», inaèe poznatoj po živopisnim marendama koje traju satima, èesto poprimajuæi karakteristike manjih pireva.

    Graðani Makarske pamte ga i po njegovom angažmanu u Karnevalu gdje je, potpuno neoptereæen dužnošæu koju obavlja, jedne godine gradom defilirao prerušen u haaškog suca. Bez obzira koliko je to bilo upitno za èovjeka na njegovoj funkciji. Meðutim, njegovo eksponiranje potjeèe iskljuèivo iz vremena kada se mediji još nisu poèeli baviti njegovim profesionalnim djelovanjem na makarskom Opæinskom sudu.

    Jer, èim je u rujnu 2004., zajedno sa bivšim zamjenikom državnog odvjetnika Rafaelom Berošom i troje službenika zemljišno-knjižnog odjela kazneno prijavljen zbog sumnje u nezakonite radnje u sluèaju «Olma», Trutin je prekinuo bilo kakve kontakte s medijima. Baš u to vrijeme, Makarska kronika je Trutinu ponudila gostovanje u Galeriji likova što je on u telefonskom razgovoru oštro odbio, zalupivši nam slušalicu. Iako je do tada u nekoliko navrata bio spreman dati izjavu.

   Prvi put, to je bilo godinu dana ranije kada je provaljeno u njegov stan u ulici Ante Starèeviæa, kada je odluèno tvrdio da mu se tako nešto dogodilo po prvi put u sudaèkoj karijeri, te da je uvjeren kako to nema nikakve veze sa dužnošæu koju obavlja. Meðutim, o pravim razlozima provale u kojoj ništa nije otuðeno i danas se nagaða, buduæi okolnosti nikad nisu do kraja razjašnjenje, odnosno javnosti su ostale nepoznate.

    Nedugo nakon toga, Trutin je, pošto mu je ponuðena visoka funkcija u Ministarstvu pravosuða, još jednom javno progovorio za novine, da bi, kako se bližio kraj njegove pravosudne karijere, rastao i njegov animozitet prema medijima koji je na najgori moguæi naèin kulminirao prošlog tjedna.

Pravnik po ocu

     Predrag Trutin roðen je 1962. u Makarskoj, gdje je završio osnovnu školu, a nakon toga upisao gimnaziju u kojoj, kako kažu njegove školske kolege, nije ostavljao dojam da ga zanima pravo. Baš suprotno, puno veæi interes u to vrijeme je pokazivao za književnost i glumu, ali, kako kažu, presudio je utjecaj njegovog oca koji je, kao pisar u advokaturi Stipe Pavlinoviæa, želio da njegov sin nastavi u odvjetnièkim vodama. Tako je Trutin ipak upisao Pravni fakultet u Splitu, te se, s diplomom vratio u Makarsku i krajem osamdesetih poèeo raditi kao vježbenik u odvjetnièkom uredu Tajmira Nole, gdje je odradio praksu potrebnu za pravosudni ispit.

  Sa steèenim iskustvom otvara svoj odvjetnièki ured koji se u ono vrijeme nalazio na Marineti, u kojem je nekoliko godina radio s ocem Antom, a nakon nekog vremena preselit æe u nove prostore u palaèu Ivaniševiæ.

Iako je sredinom devedesetih, ne samo u Makarskoj nego i u Hrvatskoj bio prisutan trend odlazaka sudaca u odvjetnike, Trutin æe se odluèiti za suprotno.

   Naime, u lipnju 1996. nakon raspisanog natjeèaja, iako je samo nekoliko mjeseci prije dobio posao kao sudac Trgovaèkog suda u Zagrebu, Predrag Trutin, zaposlit æe se kao sudac na Opæinskom sudu u Makarskoj. Odbivši posao u Zagrebu, što njegove bivše kolege danas tumaèe èinjenicom da nije želio ostati «neki anonimni sudac u Zagrebu», zajedno sa Ivicom Šimundžom i Snježanom Budman imenovan je za suca makarskog Opæinskog suda. 

Nesuðeni predsjednik Suda

Naši izvori, naime, tvrde kako je Trutin u tome vidio šansu da zadovolji svoju ambiciju i postane predsjednik Opæinskog suda u Makarskoj. Jer baš tako se, kažu, ponašao od prvog trenutka. Kao buduæi predsjednik, obeæavajuæi mnogim strankama kako æe se mnoge stvari riješiti kada se to dogodi.

  Neki od njegovih bivših kolega, koji danas nikako ne žele govoriti pod svojim imenom, tvrde da je Trutin o tome èesto govorio u neformalnim razgovorima te da je to bila jedna od najveæih ambicija, iako njegov poèetni angažman nije bio u skladu s tim, buduæi je prvih nekoliko godina èesto bio na bolovanjima.

  U prilog tome, tvrde naši izvori, govori i èinjenica da se za istu funkciju kandidirao dva puta tijekom 2002., a, iako je prvi put dobio samo jedan glas od petnaest èlanova sudaèkog vijeæa Županijskog suda, Trutin se ipak za predsjednika Suda odluèio natjecati i drugi put. U isto vrijeme zapoèeo je i njegov razlaz s tadašnjom predsjednicom Suzanom Alaè, a o njihovom «sukobu» svjedoèe i službenici koji kažu kako se makarski sud zbog njihovih netrpeljivosti doslovno dijelio na dva klana. No, jednako tako oni spominju vrijeme «velike ljubavi», misleæi pritom na razdoblje kada su njih dvoje savršeno funkcionirali.

Meðutim, Alaè o tome nikad nije otvoreno govorila, a i nakon što je protiv Trutina pokrenut kazneni postupak, ostala je suzdržana.

Iako je napunio sedam godina pravosudne karijere, Trutinove kolege s kojima smo kontaktirali danas izbjegavaju davati bilo kave sudove o Trutinovom radu, a jedna od rijetkih, njegova bivša šefica, a danas odvjetnica Suzana Alaè, jedina je u novonastalim okolnostima pristala progovoriti javno, mada više nego suzdržano.

- Kroz mojih deset godina najmanje èetiri puta sam odlazila u Ministarstvo upozoravajuæi nadležne na organizacijsko-kadrovske poslove i sve probleme koji su se pojavili na sudu, ali sav taj trud ostao je bez rezultata. Problemi su se samo gomilali, a požar se gasi dok je mali. Sadašnje stanje u sudu pokazuje da je moje razrješenje bilo samo sebi svrha. Povukla sam se u odvjetnièku djelatnost, jer ne želim biti dio takvog sustava. Imala bih puno toga za reæi, ali na žalost, nikoga ne zanima prava istina, u što sam se imala prilike uvjeriti tijekom svog desetogodišnjeg mukotrpnog i napornog rada, rekla nam je bivša Trutinova šefica.

 

Šutnja bivših kolega

 

Meðutim, vjerojatno ponukani nedavnim incidentom, nakon kojeg se ispostavilo kako je Predrag Trutin posjedovao i legalnu dozvolu za oružje, neki od njegovih kolega s kojima smo kontaktirali upozorili su nas na èinjenicu kako nije sluèajno što je Trutin prvih nekoliko godina svoje karijere na makarskom sudu bio èesto na bolovanju, pravdajuæi to dijagnozom koja, tvrde naši izvori, upuæuje na teški psihièki poremeæaj koji se, doduše, u današnje vrijeme, uz redovito uzimanje tableta, može držati pod kontrolom.

Trutin nije èlan Hrvatske odvjetnièke komore

Buduæi je u nekim medijima proteklog tjedna Predrag Trutin predstavljen kao odvjetnik, kontaktirali smo Hrvatsku odvjetnièku komoru kako bismo saznali je li Trutin uistinu njihov èlan i ako jest, hoæe li se odvjetnièka komora oèitovati o incidentu kojeg je Trutin izazvao.

- Predrag Trutin nije èlan Hrvatske odvjetnièke komore. Iako je podnio zahtjev nikad nije upisan u imenik, potvrdila nam je službenica Hrvatske odvjetnièke komore, objasnivši kako informaciju o tome hoæe li ceh ograditi od Trutinovog incidenta možemo dobiti jedino od predsjednika. Na žalost, komentar predsjednika Ranka Pelicariæa nismo uspjeli dobiti buduæi je do zakljuèenja broja ostao nedostupan.

... više ...


Upravo su žene i u politièko i u kulturno novinarstvo poèele unositi osobnu zamjenicu »ja«. Poèele su govoriti u prvome licu i u svoje osobno ime na mjestima gdje je tada još vladalo ono kolektivno »mi«, a koje nije bilo izraz autorske skromnosti, veæ pokazatelj kolektivne pripadnosti vladajuæoj politièkoj moæi i autoritetu

Iako konkurencija nije sasvim zanemariva, nije bilo teško odluèiti po kome nazvati nagrada koju Ženska mreža Hrvatske od prošle godine dodjeljuje novinarki (ili novinaru, zašto ne?) za nastojanja i uspjehe u afirmaciji statusa žena i ženskih prava u hrvatskim medijima. Maja Miles nametnula se kao prioritet, unatoè tome što mlaðe generacije èitatelja i èitateljica novina vjerojatno za nju nisu ni èule. No, u ovom povodom ipak bih, osim o Maji htjela nešto reæi i o ulozi žena novinarki i spisateljica koje su obilježile osamdesete godine. Ostavile su tragove koje i danas osjeæamo, zaboravu usprkos. Imena tih žena danas su široj publici gotovo nepoznata zato što je politika svjesnog i namjernoga zaborava jedan od temeljnih principa manipulacije sadašnjošæu. Napose kad je rijeè o ženama i rodno-spolnim odnosima moæi koji itekako utjeèu na sveukupnu raspodjelu moæi u društvu i na status žena opæenito.  

»Dobar profesionalac«

Maja Miles, naime, pripada onoj generaciji žena u novinarstvu, s poèetka osamdesetih, kada se o «ženskom novinarstvu» nije govorilo niti razmišljalo, osim u kontekstu industrije «ljubiæa», recepata, mode i kozmetike. Koja se tada, iako pod pokroviteljstvom tzv. državne kontrole medija, nije ni po èemu bitno razlikovala od ove današnje kojom upravljaju privatni medijski koncerni, domaæe ili strane provenijencije – sasvim svejedno. Tada, kao i danas, na žene se u proizvodnji informacija i zabave prvenstveno gledalo kao na konzumentice šunda (ponekad pakovana kao glamour), pa utoliko i kao eventualne proizvoðaèice te vrste roba.

Pretpostavljam da ni Maja tada samu sebe ne bi voljela prepoznati kao ženu - novinarku. Vjerojatno bi, kao i veæina žena èija se rijeè tada èitala u javnosti, više voljela da joj se prizna da je bila «dobar profesionalac». Upravo tako, u muškom rodu, jer je opæe-prihvaæena norma bila da «profesionalnost nema roda ni spola», osim, dakako, «univerzalnoga» muškog. Mi danas vrlo dobro znamo da rodna dimenzija, ukljuèujuæi njenu gramatièku reprezentaciju itekako igra ulogu u svim sferama, ne samo gramatièko-simbolièkoj. Ne pripadam onima koji danas èine sve da bi se izborili za lošiju prošlost i time potvrdili svjetlu sadašnjost, ali bilo je to vrijeme vladavine socijalistièke ideologije egalitarizma kad se smatralo da je žensko pitanje riješeno socijalistièkim uravnilovkama i brisanjem razlika u svemu, od etnièkih i vjerskih do rodnih i spolnih. Ili æe to biti u doglednoj buduænosti. Maja Miles i njena profesionalna i privatna sudbina dokazuju da tada, kao uostalom ni sada, ništa nije riješeno.

I kako težak, ponekad bolan do gubitka volje za životom, može ženama biti pokušaj da ujedine profesionalnu kompetenciju, uspjeh i ambiciju s onim što se naziva «sreæom» na privatnom i osobnom planu, ma što koja od nas pod time podrazumijevala.

Ali bilo je to i vrijeme -- rane osamdesete -- kad su se poèele osjeæati promjene u javnim diskursima, a napose promjene u medijima, ukljuèujuæi ulogu žena u novinarskoj profesiji. Sve te promjene, ne tek one rodno obojene, usuðujem se tvrditi, najbolje su nagovijestile upravo žene novinarke, ili profesionalke iz drugih sfera pisane i javne rijeèi uopæe.

Žensko Ja

Osamdesete godine prošlog stoljeæa uslijedile su nakon tzv. olovnih sedamdesetih i obilježene su stvaranjem i otvaranjem mnogih prostora javne i demokratske debate. Možda nije sasvim lako odgovoriti na pitanje: A što je tu bilo specifièno «žensko», razlièito od sveprisutnih promjena na medijskoj sceni i u javnoj sferi Hrvatske i Jugoslavije?

Na pamet mi padaju barem dva moguæa objašnjenja «specifiènosti» ženskog javnog govora iz tog doba koje bi, dakako, tek trebalo temeljitije istražiti. Kao prvo, žene novinarke, možda upravo zato što su mahom bile iskljuèene iz vrhova centara moæi i odluèivanja, otvarale su teme koje su do tada smatrane marginalnima i drugorazrednima. Nisu arbitrirale o «visokoj» (èitaj partijskoj, SKJ) politici koja je bila glavna preokupacija tadašnjih vodeæih novinara od karijere. A to je uglavnom znaèilo pisati po komitetskim uputama i osiguravati urednièku karijeru (prisjetimo se da je samo jedna od famoznih pet vještica iz Rija bila èlanica SKJ, za razliku od goleme veæine svojih muških kolega, ukljuèujuæi one koji su taj notorni tekst kolektivno isfabricirali).

Drugo, upravo su žene i u politièko i u kulturno novinarstvo poèele unositi osobnu zamjenicu «ja». Poèele su govoriti u prvome licu i u svoje osobno ime na mjestima gdje je tada još uvijek vladalo ono kolektivno «mi», a koje nije bilo izraz autorske skromnosti, veæ pokazatelj kolektivne pripadnosti vladajuæoj politièkoj moæi i autoritetu. Poznajem jednog urednika iz tog vremena koji ni na redakcijskim sastancima nikada nije govorio «ja», veæ uvijek «mi», pri èemu se vrlo dobro znalo tko smo to «mi». Iza njega su «stajale» vladajuæa partija, država, u najbenignijem sluèaju odluka nekog komiteta. To žensko «Ja», nije, meðutim, bilo izraz sentimentalnoga («iracionalnoga») subjekta koji nije u stanju zauzeti distancu od osobnoga doživljaja. Bio je to prvi vidljiviji simptom preuzimanja odgovornosti za vlastito postojanje i djelovanje u zajednici.

I kod Maje Miles pisanje u prvom licu jednine ilustriralo je prve naznake odgovornoga graðanstva i to upravo u onim sferama koje se nalaze u temelju demokratskog procesa – u javnom govorenju o pravu, pravnoj državi, prateæim sustavima, kriminalu, ljudskim pravima i ostalim tekovinama liberalne demokracije.

Ukoliko je ova opservacija iole toèna, jer je ipak tek rezultat sjeæanja i impresije, a ne sustavna istraživanja, stoji tvrdnja da su žene novinarke bile te koje su kolektivno i moæno «Mi», lišeno bilo kakve individualne odgovornosti, zamijenile odgovornim graðanskim Ja, dok je javnim diskursom još vladalo «mi èlanovi Partije», «mi samoupravljaèi», «mi Jugoslaveni». To isto «Mi» u devedesetima se je transformiralo u «mi Hrvati, Srbi, Albanci…», nerijetko u tekstovima istih «pokolektivljenih» pojedinaca koji su se naprosto prilagodili novonastaloj situaciji. Dogaðalo se to, dakako, i sa ženama, ali u znatno manjoj mjeri i to ne samo prema statistièkim mjerilima. Fenomen nije teško objasniti sociološko-politièki. Žene, novinarke najveæim su dijelom bile iskljuèene iz centara moæi koncentriranih u vladajuæoj politici i bavile su se temama koje nisu izravno potpadale pod utjecaj ili nadzor tih centara. Ali tim više je to dokazuje da se važne društvene i politièke promjene mogu inicirati i iz marginalne pozicije, ukoliko je politièki osviještena.

Za vladavinu prava

Maja Miles, kao i neke druge novinarke, poèela je u lokalno novinarstvo unositi visoku dozu struènosti, profesionalizma i profesionalne etike. Obrazovana, s radnim iskustvom i na sudu i u odvjetništvu, Maja je veæ ušla u novinarstvo kao vrhunska profesionalka. Nikada nije svaštarila i nikada nije objavila neprovjerenu èinjenicu. No, od svega toga najznaèajnijim mi se èini to što je upravo sistematski rad Maje Miles u masovnim medijima i kod široke publiku inicirao i promovirao razumijevanje temeljnih ideja i pojmova pravne države, odnosno vladavine prava. Maja je prva pisala o tome da se osobu protiv koje je povedena istraga, ili èak zapoèeo sudski postupak ne smije u medijima nazivati zloèincem dok ne postoji pravomoæna presuda. Pisala je i o tome da niti jedna naša rubrika «crne kronike» ne bi prošla svjetske kriterije i da bi krahirala zbog visokih kazni koje se dodjeljuju onima koje novinari proglašavaju krivima i zloèincima prije pravomoæne sudske odluke. Drznula se govoriti i lijeènièkoj grešci i lijeènièkoj zavjeri šutnje o kojoj ni do dan danas lijeènièki sudovi èasti i strukovna udruženja nisu postigli suglasnost, niti bi se itko usudio tužiti «svog doktora» zbog krive dijagnoze ili kirurškog zahvata. Informirala je i o etièkom poslovanju i greškama velikih svjetskih kompanija i odšteti koju graðani mogu dobiti zbog krivo reklamiranih, štetnih, ili naprosto loših proizvoda.

Novinarski poziv Maja Miles doživljavala je kao sve prije nego kao akademsku diskusiju. Kao što je bila u stanju sa zagrebaèkom policijom noæima obilaziti mjesta najstrašnijih krvnih delikata, opservirati rad policije, ali i status žrtve i poèinitelja, tako je, voðena profesionalnom, a vjerujem i osobnom ambicijom i znatiželjom, otputovala i do Londona gdje je sa posebnom jedinicom Scotland Yarda prouèavala kako se istražuju i tretiraju sluèajevi silovanja. Suprotno tadašnjoj uhodanoj praksi, Maja je tom prigodom svratila i do jedne londonske feministièke organizacije kako bi dobila informaciju i iz te perspektive.

Unatoè tome što su kasne sedamdesete i rane osamdesete «herojsko razdoblje» raðanja feminizma na prostorima bivše Jugoslavije, tada se još rijetko govorilo o pravoj prirodi zloèina silovanja kao pokazatelju odnosa moæi meðu spolovima. Unatoè naèelno strogim predviðenim kaznama za silovanje, dominirao je površan društveni, policijski i pravosudni odnos prema nasilju na ženama. Maja je bila meðu prvima koja je putem mainstream medija obznanila tada još prilièno indiferentnoj javnosti da je silovanje zloèinaèki akt agresije, a ne «oblik seksualnosti». Takoðer je, pouèena iskustvom engleskih feministièkih grupa, ukazala na jedan od temeljnih paradoksa kad je rijeè o utvrðivanju zloèina i kažnjavanju silovatelja. Policije širom svijeta žrtvi silovanja preporuèuju da se ne odupire, jer su silovatelji okrutni i opasni zloèinci koji neæe prezati ni pred ubojstvom, a ne tek «seksualno uzbuðeni muškarci». S druge strane, ako jednom (uglavnom još i danas u manjem broju) sluèaj i završi na sudu, ženi æe biti vrlo teško dokazati da je bila žrtva silovanja, ako nisu dijagnosticirane teške tjelesne ozljede, to jest ako je poslušala savjet policije i «nije se odupirala». Silovanje je tada, kao i danas, iako u nešto manjoj mjeri, bilo teško dokaziv zloèin, upravo zbog razlike u socijalnoj percepciji muške i ženske spolnosti. Bila su to vremena kad se žene prosuðivalo prema njihovom «æudorednu liku», pa tako èinjenica što je neka službenica, na šefov zahtjev, ostala s njime sama u uredu mogla biti uzeta kao argumenta protiv njenog «æudoreða».

Visoka cijena angažmana

Ne bi bilo fer tvrditi da Majino znanje, talent, upornost, predanost poslu, profesionalno poštenje i savršeno poznavanje materije o kojoj je pisala, te vrhunski stil nisu bili prepoznati i cijenjeni još za njena života. Temeljno je pitanje – kako to da je tako kvalitetan rad jedne novinarke tako lako prepušten zaboravu? Kao i neke druge žene novinarke iz njene generacije, ponekad je plaæala i visoku cijenu svog angažmana. Njezin tekst o smrtnoj kazni i potrebi njena ukidanja kao civilizacijskoj tekovini («Što ubija smrtna kazna?», Start, 28. VII 1984) naišao je na velike otpore, naroèito u onom krugu kolega iz profesije koji su «inspiraciju» vukli iz komitetskih naputaka. Pa iako je na kraju ipak objavljen, uraðeno je to u maniri ondašnjih «liberalnih» ispada iz sistema, uz urednièku ogradu o tome kako je rijeè o «osobnom stavu autora teksta». Navodno su upravo reakcije na taj tekst i stanovite okolnosti iz Majina privatnog života pridonijele njenoj odluci da si oduzme život u trenutku u kojem je sredini u kojoj je živjela mogla najviše dati.

Maja je, kao i još neke novinarke i spisateljice iz tog vremena, na najbolji moguæi naèin obilježila, tumaèila i inicirala tendencije ka transformacijama postojeæeg sustava, èak i ako se te promjene nisu dogodile na naèin na koji su one priželjkivane. Kad govorimo o jednoj cijeloj plejadi žena èiji su se glasovi slušali u javnosti, red je da uz Majino spomenem još nekoliko imena, kako bismo argumentirali tvrdnju da nije bila jedina. Rijeè je tako i o Jeleni Zuppi, Lydiji Sklevicky, Blaženki Despot, ili npr. Žarani Papiæ, Jeleni Šantiæ i Nedi Božinoviæ, iz Beograda, da najprije spomenemo one kojih više nema meðu nama i za koje bi se takoðer moglo reæi da su tragièno stradale, da li zbog bolesti ili nesretnim sluèajevima, ali definitivno na neki naèin povezano s onim što se uvjetno naziva «ženskom sudbinom». Tu su još i Zorica Nikoliæ, jedna od boljih Vjesnikovih novinarki, koja je prije nekoliko godina umrla u nekoj vrsti izbjeglištva u Beogradu, vjerojatno s gorèinom pamteæi svoje ovdašnje kolege i «prijatelje». Sjeæamo se i takoðer tragièno preminule (i opet je rijeè bila o samoubojstvu) Antoanete Pasinoviæ, koja je iz temelja u javnosti promijenila percepciju jednog od najvažnijih javnih dobara - urbanizma i arhitekture. Neke druge, poput Rade Ivekoviæ, Dubravke Ugrešiæ, Slavenke Drakuliæ, Jelene Lovriæ, Meri Štajduhar, a eto, neskromno æu tu ubrojiti i sebe, pa potom generacija Jasmine Kuzmanoviæ, Ines Sabaliæ, Alemke Lisinski, sreæom smo još žive. No, osim jedne ili dvije, više ne sudjelujemo u kreiranju politièke kulture javnom rijeèju u ovim prostorima. Da bi uvid bio potpuniji, ne treba zaboraviti niti na dulju tradiciju sliènih ženskih prièa od kojih su javnosti donekle poznate Marija Juriæ Zagorka, Dragojla Jarneviæ i Dora Pfanova. O svakoj od tih žena uz èije ime stoji bilješka «tragièno preminula» moguæe je govoriti na dva naèina: kao o ženi u profesiji koja se navodno «feminizira», a da nikome nije sasvim jasno što to toèno znaèi, ili kao o ženama èije se prièe mogu usporeðivati sa sudbinama drugih kreativnih žena iz povijesti èiji su životi takoðer «tragièno okonèani». Prisjetimo se tek Silvije Platt i Virginije Woolf, onih koje, u najmanju ruku, nisu zaboravljene.

Živjeti potpun i svestran život

U povodu tragiène smrti Maje Miles (a rijeè je o samoubojstvu koje je po svemu sudeæi bilo posljedica onog za žene tako èesto nepodnošljivog sraza privatnog i javnog) svi do jednog In memoriam tekstova koji su objavljeni, govorili su o njoj kao o «sociologu kriminala», «vrhunskom majstoru crne kronike», «izvrsnom reporteru s lica mjesta» (koncept «investigativnoga novinarstva» uæi æe u terminologiju tek nešto kasnije i uglavnom se njime kite tipovi koji su za pisaæim strojem u redakciji sklapali spletke i smišljali teorije zavjere.) Kad je umrla bilo joj je 37 godina. I nitko, baš nitko se nije usudio napisati da formula «tragièno preminula» prikriva samoubojstvo jedne od najboljih i najuspješnijih naših novinarki. Istodobno, nitko nije propustio reæi da je Maja, povrh svih profesionalnih, ljudskih i inih kvaliteta – bila «lijepa žena». To, dakako, stoji, Maja je bila vrlo lijepa žena, ali voljela bih vidjeti posmrtnu biografsku bilješku ili naprosto profesionalni portret bilo kojeg muškarca u kojem bi, uz ostalo, pisalo i da je dotièni bio – lijepi muškarac. U to vrijeme, a to su i poèeci feministièkih inicijativa u bivšoj Jugoslaviji, malo je tko obraæao pažnju na takve «sitnice» koje na simbolièkoj, gramatièkoj i semantièkoj razini odražavaju socijalni status žena. Ali i privatni. Usuðujem se reæi, iako je o tim stvarima riskantno govoriti bez dubljih istraživanja neèije biografije, da je Majina tragièna smrt posljedica one nemoguænosti da jedna žena, ma kako iznimna i sposobna bila, uspije živjeti potpun i svestran život. To jest da bude «sretna» u privatnoj i u javnoj sferi svog postojanja.
Biografije žena poput Maje Miles, Lydije Sklevicky, Jelene Zuppe, Zorice Nikoliæ i niza drugih koje su temeljno utjecale na rast i razvoj ove sredine, i ostavile najdublje tragove u njenoj transformaciji, nam još uvijek bolno nedostaju. Neka ova nagrada, imenovana po jednoj od najboljih meðu nama, naznaèi i poèetke njihovog vraæanja u javnu memoriju.

Vesna Kesiæ

... više ...


Objava dokumenta "Suradnièka mreža", za koji vlasnik Hrvatskog lista Ivica Marijaèiæ tvrdi da je sastavljen 1997. godine u hrvatskoj obavještajnoj zajednici, uznemirio je hrvatsku javnost, no zasad nije izazvao veæe reakcije "popisanih" osoba.

Neugodno i Sanaderu
Popis naime sadrži 139 imena navodnih suradnika komunistièke tajne službe (SDS-a) u Hrvatskoj i predstavlja "djelomiènu rekonstrukciju". Na popisu su mnoga poznata i ugledna imena politièara, književnika, znanstvenika, sveæenika, profesora i novinara. Reakcije dvadesetak "popisanih" osoba bile su gotovo identiène "nemam komentara", "to je glupost", a jedan dio prozvanih odabrao je ironiènu vrstu reagiranja. Objava popisa stavila je u neugodu i hrvatskog premijera Sanadera, koji je za dvojicu visokopozicioniranih politièkih suradnika iz vlasti izjavio kako im vjeruje da nisu suraðivali s Udbom. Žestoko je reagirao i Žarko Puhovski, èelnik HHO-a, nazivajuæi objavu popisa "nedopustivom i neodgovornom".

Puhovski je mišljenja da, prije objave, takav dokument mora proæi institucionalnu provjeru, jer Udba je nekome mogla i podmetnuti stavljanjem na popis. Premda se iz žestokih reakcija moglo shvatiti kako æe sudovi biti pretrpani tužbama, do sada se to nije dogodilo. "Nije nam stigla nijedna ozbiljna najava tužbe", kaže Ivica Marijaèiæ, vlasnik, direktor i glavni urednik nacionalnog tjednika "Hrvatski list" iz Zadra.

Zbrka s imenima
Stiglo je meðutim nekoliko reakcija osoba s popisa. "Do sada sam dobio ukupno 6 pismenih reakcija osoba s popisa, a veæinom se radi o ljudima koji imaju isto ime i prezime kao i osobe s popisa koji smo objavili", kaže Marijaèiæ i tvrdi da æe reakcije objaviti u iduæim brojevima HL-a. Kaže da se samo iz jedne reakcije može nazreti eventualno podizanje tužbe. Dragutin Luèiæ Luce, prvi èovjek Hrvatskoga novinarskog društva, i sam je iznenaðen što dosad nije stigla ni jedna tužba protiv Hrvatskog lista.

Individualna tužba
"Svatko tko misli da je povrijeðen i da mu nije mjesto na popisu, treba tužiti izdavaèa HL-a, a novinarima s popisa koji se na to odluèe HND æe pomoæi oko troškova", kaže Dragutin Luèiæ Luce. Tvrdi meðutim da osobno nema ništa protiv objava popisa udbaša, ali ako se za to "zbog javnog interesa" odluèe institucije.

"Opasno je kada se objavljuju popisi iz privatnih zbirki", kaže Luèiæ i drži da je rijeè o velikom problemu, gdje je ošteæenom najbolje posegnuti za individualnom tužbom.

 

Cjelovit popis sa 2000 imena imaju hrvatske tajne službe
  HL æe u sljedeæem broju objaviti cjelovit dokument "Suradnièka mreža", koji osim popisa sadrži i 7 gusto tipkanih stranica Uvoda, s opisom naèina vrbovanja ljudi s popisa. Naèelo vrbovanja bilo je dragovoljnost, iznimno materijalizam i ucjena. HL ne tvrdi da je to što piše u popisu istina, nego to da taj dokument postoji u hrvatskoj obavještajnoj zajednici. Tamo je i cjelovit popis koji sadrži 2000 imena suradnika, a èujem da je naš popis imalo i Državno odvjetništvo. Ja ne tražim nièiji linè, neki su rašèistili s prošlošæu, neki se tamo našli mimo svoje volje, a i kršæanski je oprostiti im. Stoga se isprièavam ljudima koji doživljavaju neugodnosti, no profesionalno treba popis objaviti. Naprotiv, ponovit æemo popis, jer treba objasniti crne strane komunizma, a dobijem li ga, slijedi i cjelovit popis. Prošli broj rasprodan je u 10.000 primjeraka, sada tiskamo 15.000

Davor Ivakoviæ

 

... više ...


MAKARSKA - Narušavatelje javnog reda i mira treba strože kažnjavati, a napadaèe na novinare možda i podjednakim kaznama kao za napade na policajce - izjavio je Ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin u nedjelju naveèer u Makarskoj.

- Trebamo promijeniti zakone da bi smo strože kažnjavali izgrednike. Èesto se dogaðalo da je policija uhvatila izgrednika, ali ga je odmah i pustila jer poštuje zakon. Javnost tada napada samo policiju optužujuæi je da ne postupa kako treba. Ne bježimo od odgovornosti, ali zakon moramo provoditi. Pred zakonom svi moraju biti jednaki, no smatramo da kazne trebaju biti strože - rekao je Kirin u kratkom razgovoru s novinarima poslije proslave 16. obljetnice makarskog HDZ-a.

Komentirajuæi nedavni napad na vlasnika i urednika tjednika "Makarska kronika" Anðelka Ercega, Kirin je rekao da bi trebalo razmisliti o tome da se napadaèi na novinare kažnjavaju podjednakim kaznama kao napadaèi na policajce.

- Treba zbrojiti podatke koliko je novinara u zadnje vrijeme napadnuto. Ako se pokaže potreba, zakon treba promijeniti tako da se napadaèi na novinare kažnjavaju kao i napadaèi na policajce. Takvo je djelo u Zakonu o kaznenom postupku okarakterizirano kao "otežana kazna", odnosno teško kazneno djelo koje se kažnjava zatvorom od tri do prt godina, rekao je Kirin dodajuæi, meðutim, da i novinari i policajci moraju biti svjesni da su odabrali profesiju opasniju od drugih. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Dragutin Luèiæ rekao je juèer da prijedlog o službenoj zaštiti novinara nije ništa novo.

- U mandatu Raèanove vlasti HND je službeno predložio da se u zakonu unesu odredbe prema kojima bi novinari bili zaštiæeni i kao ljudi napadnuti na radnom mjestu. Napade na novinare tako bi trebalo riješiti naèelno - rekao je Luèiæ, dodajuæi da bi se mogao riješiti pravni problem dokazivanja kada je novinar napadnut zbog svojega posla, a kada zbog osobnih razloga.

- Novinari, naime, rade i izvan ureda pa bi u svakom pojedinom sluèaju trebalo dokazati da je novinar napadnut zbog svog pisanja, a ne zbog osobnih zadjevica s napadaèem - rekao je Luèiæ, koji smatra da zakonski opis takvih sluèajeva pravnicima ne bi predstavljao poseban problem.

- Raèanova vlast to nije riješila jer je prijedlog došao pred same izbore, ali sad to treba reaktualizirati - rekao je Luèiæ. Napadnuti Anðelko Erceg smatra dobrim da se ministar Kirin zauzima za promjenu zakona da bi novinari bili bolje zaštiæeni.

- No to mi izgleda kao daleka buduænost jer ministar kaže da bi trebalo istražiti broj napada na novinare pa, ako ih bude dovoljno, tek treba odluèivati o njihovoj snažnijoj zakonskoj zaštiti. Bolje bi bilo kada bi se primjenjivao sadašnji zakon jer i on omoguæava službeno kazneno prijavljivanje napadaèa na novinske urednike, a možda i na novinare. Ministrova tvrdnja da treba izbrojiti napade na novinare cinièna je prema onima koji ne mogu stati u statistiku jer zanèi da nema dovoljno prebijenih novinara kako bi dobili zaštitu kakvu zaslužuju - komentirao je Erceg.

... više ...


Nakon odvajanja Vjesnikove tiskare od lista Vjesnik, grafièarima u tiskari slijedi sasvim izvjesna privatizacija, dok novinarima i ostalim zaposlenicima u dnevnom listu prijeti neizvjesna buduænost, tim više što je u procesu razdvajanja list ostao bez  imovine. Na skupu održanom u utorak novinari su zakljuèili kako je pravi i krajnji trenutak da kažu što misle o aktualnoj situaciji u Vjesniku.
 Vjesnik neprekidno izlazi veæ 66 godina i godinama je bio uvažavan kao okosnica   hrvatskog novinarstva. Kako bi se osigurala buduænost takvom listu, koji ulazi u kategoriju ozbiljnih nacionalnih politièkih novina, nužna je što brža odluka o njegovom statusu.
Vjesnikovi novinari smatraju da bi jamac daljnjeg izlaženja lista bilo njegovo pretvaranje u javno glasilo od nacionalnog interesa jer novine takvog profila izlaze u više europskih država.
Bilo bi loše da se u hrvatskom medijskom prostoru dogodi ono što se dogodilo s hrvatskim bankama, koje su sada 94 posto u stranom  vlasništvu.
Hrvatski medijski prostor je premrežen raznim grupacijama i interesima i novinari Vjesnika smatraju da bi upravo Vjesnik, s adekvatnom vlasnièkom strukturom, mogao biti nacionalni dnevnik koji bi najbolje artikulirao interese hrvatske javnosti, njezinih institucija, kapitala i svakog pojedinca.
Stoga Vjesnikovi novinari traže da ih se, kao partnere, ukljuèi u razgovore o buduæoj vlasnièkoj strukturi lista. Vjesnik zaslužuje bolju i sigurniju buduænost kao javno glasilo, ali i Hrvatska zaslužuje jedne ozbiljne, analitièke, objektivne i relevantne novine.

Vjesnikovi novinari
Zagreb, 21. veljaèe 2006.

... više ...


Media release                                                  20 February 2006

IFJ Condemns Closure of Russian Newspaper Following Cartoon Publication

The International Federation of Journalists condemned the closure of Russian newspaper Gorodskiye Vesti (City ofVolgograd), following the publication of a cartoon showing the Prophet Muhammad and other religious figures last week.

“At a time when editorial independence needs to be defended, we find the closure of this newspaper shocking”, said IFJ General Secretary Aidan White. “What makes this act of political interference even more intolerable is that the cartoon was promoting anti-racism and non-violence”.

The Russian Union of Journalists (RUJ) considered as “inadmissible” the behaviour of local authorities, arguing that the Russian Constitution guarantees the principle of press freedom and the secular character of the state.

The Gorodskiye Vesti has been forced to be closed down on Thursday 16 February and it remains closed. The legal document closing the newspaper and its publishing Company - "Volgograd-inform" was signed by Mr. Andrey Doronin, acting as Mayor of Volgograd, and the case will go to Court soon.

“We share the concern of the Russian journalists union”, said Aidan White. “The IFJ says the choice to publish or not a cartoon dealing with religious beliefs is the responsibility only of the editorial team. The decision of the Mayor of Volgograd is a clear example of abusive censorship that breaches national laws as well as basic international standards of freedom of expression”.

For more information please contact +32 2 235 22 00
The IFJ represents more than 500,000 journalists in over 100 countries

 

... više ...


U HTV-ovoj emisiji Latinica emitiranoj u ponedjeljak 20. veljaèe iznesene su netoène i nièim potkrijepljene tvrdnje o uzroku smrti jedne novinarke Vjesnika u kojima su teško oklevetani uredništvo i kolege te novinarke. Gošæa emisije Jadranka Apostolovski ustvrdila je, naime, da je nedavna smrt novinarke zaposlene u jednom od dopisništava Vjesnika posljedica, meðu ostalim i stresa zbog maltretiranja na radnom mjestu. Upozoravamo da je nedopustivo i krajnje neprofesionalno iznositi takve tvrdnje bez ikakvih dokumenata ili argumenata i tražimo ispriku autora emisije.

Ogranak Hrvatskog novinarskog društva Vjesnik

Sanja Kapetaniæ, predsjednica

... više ...


Zbor fotoreportera HND-a


N a t j e è a j
za èlanove Hrvatskog novinarskog društva,
profesionalne fotoreportere

za nagradu Pavao Cajzek
za fotoreportera godine za ukupan fotoreporterski rad
u 2005. godini

za nagradu Ivan Fabijan
za najbolju novinsku fotografiju s podruèja kulture i umjetnosti
u 2005. godini

1. Sudjelovati mogu svi profesionalni fotoreporteri èlanovi HND-a.

2. U obzir dolaze fotografije objavljene u 2005. godini.
    Dostavljene fotografije u digitalnom formatu moraju imati minimalno
    1500 pixela po duljoj stranici i u JPG formatu na CD nosaèu s   imenom autora, naslovom i opisom gdje je i kada snimljena.
    Za nagradu Ivan Fabijan može se dostaviti do 5 fotografija, a za
    nagradu Pavao Cajzek do 10 fotografija koje daju presjek
    autorova rada u protekloj godini.

3. Autori koji se ne pridržavaju propozicija neæe biti u konkureniciji

Radove slati do 10. ožujka 2006. godine s napomenom za natjeèaj Ivo Fabijan ili natjeèaj Pavao Cajzek na adresu:

   Hrvatsko novinarsko društvo
   Zbor fotoreportera
   Perkovèeva 2
   10000 Zagreb

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo

i

DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U HRVATSKOJ
Delagation Of The European Commission In Croatia


raspisuju


N A T J E È A J
za dodjelu godišnjih novinarskih nagrada Robert Schuman na temu pitanja Europske unije za èlanove HND


1. Natjeèaj za godišnju nagradu Robert Schuman utemeljili su Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj i Hrvatsko novinarsko društvo.

2. Natjeèaj za nagradu Robert Schuman raspisuje se za najbolje novinarske radove èlanova HND u praæenju pitanja Europske unije i podizanju svijesti javnosti o putu Hrvatske u EU nastale u razdoblju od 8. svibnja 2005.do zakljuèno dana raspisivanja ovoga natjeèaja.

3.Za nagradu se mogu natjecati iskljuèivo tekstovi pisani standardnim hrvatskim jezikom, potpisani autorovim pravim imenom i objavljeni u tiskanim medijima, na radiju ili televiziji.

4. Rok za prijavu kandidata i predaju radova je 15. travnja 2006. godine

5. Kandidati i predlagaèi dužni su priložiti radove objavljene u novinama, odnosno snimke objavljenih radijskih i televizijskih priloga i emisija.

6. Radovi i prijave šalju se na adresu:


   Hrvatsko novinarsko društvo
   Natjeèaj za nagradu Robert Schuman
   za 2005. godinu
   10000 Zagreb, Perkovèeva 2

 

... više ...


 

 

 

 

 

 

 

 

Media Release                                                           

                                                                       17February 2006

Statement of Media Professionals Meeting

 to Discuss the Danish Cartoons Controversy

 

The International Federation of Journalists hosted a meeting in Brussels on 15 February 2006 at which media professionals discussed the publication in Denmark and elsewhere of cartoons which have caused regrettable offence to many people in Europe and around the world. The following statement was agreed:

 

  1. While all professional groups understand well the need to consider cultural and religious feelings at all times in the exercise of journalism, they are united in their condemnation of the violence, intimidation, deaths and death threats that have accompanied some protests over the publication and republication of these cartoons.

 

  1. The meeting reaffirms, without compromise, that freedom of expression and opinion is a fundamental and core value of democracy and human rights that should not be subject to any undue restraint.

 

  1. The meeting believes that all media, on all sides, must act professionally in dealing with religious and cultural issues and rights of minorities, and should not do anything that would create unnecessary tension by promoting hatred or inciting violence.

 

  1. At the same time, the meeting is unanimous in the view that the ethical and professional duties of journalism are the sole responsibility of journalists and other media professional in the free exercise of their work.

 

  1. The meeting does not accept that new supranational codes of conduct or other guidelines or new laws are needed. Existing voluntary codes, some of them in force for more than 50 years, serve journalism well.

 

  1. The meeting welcomes efforts to promote dialogue and to raise awareness among journalists and media on all sides about the need for ethical and responsible practice.

 

  1. The participants agree to promote co-operation within and between professional groups and welcomes initiatives to promote dialogue among journalists from different cultural traditions.

 

  1. The aim of such co-operation should be to strengthen media quality and to raise awareness among journalists of the need for informed reporting in context when dealing with inter-cultural and religious matters.

 

Finally, the participants agree to co-ordinate their efforts in the coming months and request the IFJ to call further meetings of media professional groups to discuss these issues at both regional and international level; they also call on representative media professional groups from the Arab and Muslim world to participate in this process.

                                                                                             

 

Brussels February 15th 2006

 

This statement is issued in the name of the Association of Commercial Television (ACT), the European Broadcasting Union (EBU), the European Federation of Magazine Publishers (FAEP), the International Federation of Journalists (IFJ) and the International Press Institute (IPI).

 

Other non-signatory participants at the meeting included representatives of the Arab Reporters for Investigative Journalism, the Danish Union of Journalists European, the European Commission against Racism and Intolerance of the Council of Europe (ECRI), the European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (EUMC), the European Newspaper Publishers' Association, the International Media Support, the World Editors Forum of World Association of Newspapers, UNESCO and leading international correspondents from the Brussels press corps.

For more information please contact +32 2 235 22 00

The IFJ represents more than 500,000 journalists in over 100 countries

 

... više ...


 

 

 

 

 

Media Release                                                            17February 2006

International Journalists Groups to Work with Muslim Media to Ease Cartoon Crisis

 

The International Federation of Journalists today welcomed an agreement among leaders of journalists, editors, publishers and broadcasters and other media experts to work with colleagues from Arab and Muslim communities to defuse the crisis over controversial cartoons which has caused outrage in many parts of the world.

 

The IFJ hosted a meeting on Wednesday which considered a comprehensive statement on a joint approach to meet the challenges of the recent cartoons crisis which has seen violent demonstrations, a number of deaths and numerous death threats to journalists and media people.

 

“The media community is determined to create a meaningful dialogue that will improve understanding between communities, that will reduce tension and that will enhance the quality of journalism on all sides,” said Aidan White, IFJ General Secretary.

 

A key commitment was to encourage groups representing media professionals from Europe and the Arab and Muslim world to have dialogue and to work together to raise awareness among journalists from different communities about the need for more informed and ethical reporting of inter-cultural and religious affairs.

 

“The meeting has shown that media professionals are ready to face the challenges posed by the recent crisis,” said White. “We are resolute in our defence of free expression and united in our view that ethical and professional duties are the sole responsibility of journalists and should not concern governments. But we are equally aware that we can do more to improve the quality of reporting.”

 

The meeting unanimously rejected proposal for new codes of conduct, guidelines or new laws in response to the controversy over cartoon which depicted controversial images of the Prophet Mohammed, something that is forbidden under Islamic tradition.

 

“Existing voluntary codes, some of them in force for more than 50 years serve journalism well,” they said. The conclusions of the meeting are set out below:

 

The International Federation of Journalists hosted a meeting in Brussels on 15 February 2006 at which media professionals discussed the publication in Denmark and elsewhere of cartoons which have caused regrettable offence to many people in Europe and around the world. The following statement was agreed:

 

  1. While all professional groups understand well the need to consider cultural and religious feelings at all times in the exercise of journalism, they are united in their condemnation of the violence, intimidation, deaths and death threats that have accompanied some protests over the publication and republication of these cartoons.

 

  1. The meeting reaffirms, without compromise, that freedom of expression and opinion is a fundamental and core value of democracy and human rights that should not be subject to any undue restraint.

 

  1. The meeting believes that all media, on all sides, must act professionally in dealing with religious and cultural issues and rights of minorities, and should not do anything that would create unnecessary tension by promoting hatred or inciting violence.

 

  1. At the same time, the meeting is unanimous in the view that the ethical and professional duties of journalism are the sole responsibility of journalists and other media professional in the free exercise of their work.

 

  1. The meeting does not accept that new supranational codes of conduct or other guidelines or new laws are needed. Existing voluntary codes, some of them in force for more than 50 years, serve journalism well.

 

  1. The meeting welcomes efforts to promote dialogue and to raise awareness among journalists and media on all sides about the need for ethical and responsible practice.

 

  1. The participants agree to promote co-operation within and between professional groups and welcomes initiatives to promote dialogue among journalists from different cultural traditions.

 

  1. The aim of such co-operation should be to strengthen media quality and to raise awareness among journalists of the need for informed reporting in context when dealing with inter-cultural and religious matters.

 

Finally, the participants agree to co-ordinate their efforts in the coming months and request the IFJ to call further meetings of media professional groups to discuss these issues at both regional and international level; they also call on representative media professional groups from the Arab and Muslim world to participate in this process.

                                                                                             

 

Brussels February 15th 2006

 

This statement is issued in the name of the Association of Commercial Television (ACT), the European Broadcasting Union (EBU), the European Federation of Magazine Publishers (FAEP), the International Federation of Journalists (IFJ) and the International Press Institute (IPI).

 

Other non-signatory participants at the meeting included representatives of the Arab Reporters for Investigative Journalism, the Danish Union of Journalists European, the European Commission against Racism and Intolerance of the Council of Europe (ECRI), the European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia (EUMC), the European Newspaper Publishers' Association (ENPA), the International Media Support, the World Editors Forum of World Association of Newspapers, UNESCO and leading international correspondents from the Brussels press corps.

 

 

For more information please contact +32 2 235 22 00
The IFJ represents more than 500,000 journalists in over 100 countries

 

... više ...


 

 

 

 

 

 

 


 
Media Release                                                            17February 2006

IFJ Calls for United Nations to Demand Release of Arab Journalists Held in Cartoons Row

 

The International Federation of Journalists is pressing international leaders at the level of the European Union and the United Nations to use their influence on the governments of Algeria, Jordan, the Yemen and Syria to free journalists who have been arrested or detained for publishing cartoons which have caused outrage in some Muslim communities around the world.

 

“At a time when international tensions are high, particularly in the Middle East, it is appalling that journalists are being jailed for carrying out professional duties,” said Christopher Warren, IFJ President, on the eve of the opening  of a world conference of press freedom groups in Brussels this weekend.

 

“Governments and international organisations must be uncompromising in their support for free expression and they must not allow these journalists to be victimised,” he said. “As press freedom groups gather in Brussels to discuss the perilous conditions in which free expression finds itself there must be clear and unequivocal condemnation of these arrests and pressure applied for our colleagues to be released.”

 

The IFJ says that the arrest and charging of journalists – some of whom face long prison terms if convicted – reveals a profound intolerance that must be challenged.

 

At least twelve journalists are being prosecuted in five countries and seven have been jailed.  Some face long prison sentences if convicted.  Two editors in Jordan have been charged with provocation and encouraging disorder. 

Two Yemeni newspapers have been shut down, and the government has placed their editors under investigation. Three journalists have been charged. One of them, Mohammed al-Asadi, and the Yemen Observer's chief editor was taken into custody and formally charged with printing materials offensive to the Prophet. Bail was denied.

Mr Al-Asadi reprinted a version of the Danish caricatures under a thick black banner that was meant to obscure the offending image, but the banner, in the print run of the newspaper, was insufficiently black, and some details of the drawings could be distinguished under the dark ink. The cartoons appeared in the newspaper in order to illustrate a story about Yemeni protests over the cartoon incident.

The IFJ has already denounced the arrest of the publishers of Errissala (The Letter) and Essafir (The Ambassador) after they reprinted the controversial cartoons of the Prophet Mohammed published by the Danish newspaper Jyllands-Postens. The two weeklies were suspended. Last week the publisher of the weekly Iqra (Read) was jailed and the paper suspended for the same reason.

 

In Syria after violent protests last week in the capital, Damascus criminal charges have since been filed against a journalist who called for peaceful dialogue to settle the dispute. Following his arrest on 7 February, journalist Adel Mahfouz was charged with insulting public religious sentiment. He faces up to three years in jail if found guilty. His arrest took place hours after the publication of an article arguing that violent protests against the cartoons reinforced a mistaken perception that violence and Islam were linked.


For more information contact : +32 2 235 22 07
The IFJ represents more than 500,000 journalists in over 100 countries

 

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO