hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Autor Ivan PANDŽIÆ

- Poslikajte nas i snimite. Neka se vide svi èlanovi Poglavarstva, a onda izaðite. U susjednoj sobi sve vas èeka - tim je rijeèima gradonaèelnik Bandiæ izbacio juèer novinare s prve sjednice novog Poglavarstva.

Zid, pošta ili golub
I dok se 11 novih poglavara otiskom prsta prijavljivalo na nova prijenosna raèunala i sustav plaæen 1,1 milijun kuna, novinari su u skuèenoj susjednoj sobi bili lišeni i tona i slike.

Materijal su dobili na papiru, a na videozidu su se samo izlistavali zakljuèci i kako je tko glasovao. Novinari triju televizija, triju radija, Hine i triju najjaèih dnevnih listova uporno su pokušavali doznati zašto su odsjeèeni te ne mogu èuti obrazloženja zakljuèaka, eventualnu raspravu i vidjeti ponašanje èelnika na novoj opremi.

Najèešæi komentar bio je da nisu morali niti dolaziti, nego su materijal s videozida mogli dobiti i poštom ili golubom pismonošom. Ne znam, imam s tim veze jednako koliko i portir dolje na vratima. Pitajte službu za informiranje rekao je savjetnik gradonaèelnika za informatiku i komunikacije Mladen Pezer koji je i prvi èovjek za novi sustav.

U službi za informiranje slijegali su nemoæno ramenima i vjerovali da æe uskoro biti bolje. Novinari su negodovali istièuæi da je rijeè o cenzuri, da sjednice Poglavarstva nikada nisu bile zatvorene, da æe bez zvuka i slike teško napraviti izvješæa za radio i televiziju...

Uzalud. Koliko gradonaèelnik mari za javnost rada Poglavarstva, pokazao je i na konferenciji nakon sjednice, kad su ga novinari ponovno upozorili da im je onemoguæen kvalitetan rad i pristup informacijama.

Veæini neugodno
- Prihvatit æete vi novi naèin rada koji nam omoguæuje efikasnost. Možete tražiti fonograme. Dogovorili smo se da radne sjednice budu zatvorene za javnost. Sljedeæe pitanje? - odbrusio je Bandiæ.

Novinari su pokušavali prvom èovjeku grada, koji inaèe zna savršeno dobro iskoristiti medijsku pozornost za vlastitu reklamu, objasniti da juèerašnja sjednica nije najavljena kao zatvorena te da se fonogram mora èekati satima, a opet ništa ne znaèi za radio i televiziju. No, gradonaèelnik je rekao da je na ta pitanja veæ odgovorio.

Veæini ostalih èlanova Poglavarstva bilo je neugodno zbog takva istupa i obeæali su da æe pokušati organizirati ton i sliku novinarima.

... više ...


July 5-12, 2005

NEW OWNER, OLD CONCEPT

BELGRADE, July 6, 2005 (Vecernje Novosti) - Around 150 radio and television stations in Serbia, to be privatized until the middle of next year, are founded and owned by local governments.

The process of privatization of local media could finally get under way, since the Ministry of Culture and Media has recently adopted the new Bylaw on privatization of these radio and television stations.

Although the privatization of those media outlets is to be conducted in line with the Privatisation Act, the Bylaw would regulate the protection of the professional conduct.

The Bylaw on privatization of local and regional radio and television
stations prohibits political party or legal entity owning a political party, or institutions founded by the Republic of Serbia or autonomous province, to buy those stations. The potential buyer will also be obliged to provide the assessment of the Broadcast Agency regarding the unauthorized media concentration in order to participate in the tender or auction.

The Bylaw also stipulates that the continuity in production and program broadcasting needs to be maintained from the day of selling contract signing and for the period of at least five years. In this period, the owner will not be allowed to change the professional orientation.

If the privatization is concluded before the frequency allocation
competition, the purchase itself does not guarantee the buyer the broadcast license. The Bylaw stipulates that "the provision referring to maintaining the continuity in production and program broadcasting does not apply to RTV stations unsuccessful in the license issuing public competition".

Despite this, Slobodan Kremenjak, legal representative of the Association of Independent Electronic Media (ANEM), with its twelve radio and television stations waiting for the privatisation, predicts that this process would start very soon, before the frequency allocation procedure. "Maybe that's
the better way", Kremenjak said, representing the general view of the Association, "since it would leave space for the buyers' necessary investment".

"If the process of broadcast license issuing is concluded before the
privatisation, there is a possible risk that half of those broadcasters
would close down due to their difficult financial state. It is an advantage, though, for those employees believing that their media outlet could operate commercially, since they can reorganize and buy off the station at a considerably low price", said Kremenjak.

Member of the Broadcast Agency Council Slobodan Djoric also expects the privatisation process to begin before local and regional radio and television stations enter the process of frequency allocation, but probably not before next year.

"The frequencies would be in stations' use for eight years, which would multiply the value of those stations that get the frequency. Buyers interested to purchase before the frequency allocation process would have to make good assessment of what they are buying. However, all the cards would be on the table before the competition, so they would know exactly the size of the media market, competition, the criteria and costs. Based on that, the
potential buyers will decide if their investment is worthwhile", Djoric
explained.

He also points out that the basic program concept is not subject to change, adding that the Broadcast Agency would determine the program standards available for the broadcasters before the competition.

UNDERHANDED DEALINGS WITH TABLOIDS

BELGRADE, July 6, 2005 (B92) - The crew of the B92 television show Insider has come upon the audio record from the meeting of General Nebojsa Pavkovic and editor of the daily Nacional Predrag Popovic held in 2002.

The recording, made before the presidential elections, confirmed that the former Chief of General Staff of Yugoslav Army and candidate for president Pavkovic and Nacional editor Popovic had discussed the letters of Ljiljana Buha, wife of Ljubisa Buha, formerly published in the dailies Nacional and Identitet.

In his book "Assassination of Zoran", weekly Vreme journalist Milos Vasic wrote that the letters of Ljiljana Buha were also the topic of the meeting held between Prime Minister Zoran Djindjic and Nacional editor. Vasic wrote Popovic had admitted to publishing the letters for money.

Deputy Editor-in-chief of daily Kurir Dragan J. Vucicevic however said that the money was never discussed at the meeting.

Weekly Vreme journalist Teofil Pancic believes that one of the main problems of the Serbian tabloids is the editorial policy, that is, the purpose of these papers, and what they have been used for. Pancic said that tabloids like Identitet and Nacional, which were banned and shut down during the emergency state in the country, were the mouthpiece of the mafia.

"I'm not saying that all working for these papers knew that they've been working for the mafia, but I think it was obvious that the dominant people in them were inclining to that side. As soon as the emergency state was over, these papers emerged again, maybe under new name, but certainly in more mutant profile, and continued to prosper and boom", said Pancic.

During the police activity "Saber", dailies Nacional and Identity were shut down by the decision of the Serbian Government. Dusan Spasojevic and Milorad Ulemek were identified then as the owners of these papers.

The case of B92 correspondent from Bor being attacked by the local politicians solely because he was doing his job is a good illustration of the state of journalism in Serbia.

B92's program Insider has also pointed to the consequences which political influence and criminal circles have on local journalism in their investigation of the involvement of certain media in events before and after the murder of the Serbian Prime Minister Zoran Djindjic. The possibility to prevent or diminish political influence on the media is very small considering the inactivity of prosecution, delayed implementation of the legislation and inconsiderable power of the journalists' associations. That is why it was possible for Spasojevic and Ulemek to own today closed papers Nacional and Identitet.

Speaking for B92's radio program Kaziprst, Belgrade Media Center Program Director Nebojsa Spaic however said that the fact that Ulemek and Spasojevic owned the Belgrade dailies was not the problem of journalism:

"That has nothing to do with journalism. The problem lies in the papers that have been, and still are, violating the professional standards and ethical codes of journalism. However, there is one more thing here that shows why all this is not that simple. I am deeply convinced that the freedom of the press as one side of the coin is far more important than the professional ethics as the other side", said Spaic.

Independent Association of Serbian Journalists (IJAS) said that the bloom of the tabloids in Serbia could not be prevented. Journalism codes of the Association were applicable only to its members, which is roughly half the number of journalists working in the Serbian media today. President of the Association Nebojsa Bugarinovic said that there is nothing left but the moral and public criticism of these papers, giving the example of the G17 Plus urging the Court of Honor to react against the negative reporting of the daily Kurir on this political party.

POLITICIAN THREATENED JOURNALIST

MAJDANPEK, NIS, July 6, 2005 (B92, Beta) - Radio B92 and Slobodna Evropa correspondent Dejan Radulovic has received death threats.

Radulovic said he has been threatened by Sasa Jovanovic, chief of the Majdanpek Democratic Party Council group.

"Jovanovic called me after the story was broadcast on the radio, using very primitive language to threaten me. He said he would discuss matters differently next time we met. I'm not sure what he meant by "we will discuss things differently". It is interesting that I had not mentioned the name of the certain person in the statement. The situation in the local municipality was described solely by the people from the Democratic Party. I have however reported the death threats to the police, just in case", said Radulovic.

INFORMATION COMMISSIONER'S OFFICE FINALLY SET

BELGRADE, July 7, 2005 (B92) - Six months after being appointed, the Serbia's Commissioner for Public Information Rodoljub Sabic has been given an office.

Since being appointed by the parliament and after several complaints that he had no telephone, computer and basic resources for work, Sabic has finally been given the office allocated to implementing the Free Access to Information Act.

The legislation was touted by all democratic parties in last year's election campaign as being one of the most important anti-corruption measures, giving all citizens the right to monitor the work of the government and its bodies.

"As in other countries, the legislation provides for areas of information to which access must by and large be restricted, but a reason must be given for this, and if the person seeking information is not satisfied, he may then apply to the commissioner", said Sabic in the Radio B92's Kaziprst.

Numbers of the Public Commissioner's office in 42, Svetozara Markovica Street in Belgrade are 011 268 11 37 and 011 268 12 55.

B92 SUES MIRA MARJANOVIC

BELGRADE, July 8, 2005 (B92) - Broadcast company B92 has authorized the legal representatives of this media house to file legal complaint against the Editor-in-chief of Belgrade daily Srpski Nacional Mira Marjanovic.

"After many years of touting for decriminalization of libel and defamation, we have come to the point where, for the first time, we have to file such legal complaint. Unfortunately, the slow implementation of the stipulations that need to provide for full respect of the freedom of expression and protection for those whose rights and reputation have been damaged, drove us
to the only possibility we have been allowed by the laws of this country", said in the statement of RTV B92.

"Since the democratic changes in October 2000, B92 has never been exposed to such threats and attacks as today. After the explosive devices planted under the broadcast vans, broken cameras and death threats to journalists, the reaction of the state was always and merely the silence, or in some cases, the notice of the prosecution that these actions did not contain criminal
attributes for official prosecution. No one was held responsible for all attacks on B92 in the past years. The state sends us the obvious, well understood message, while the attacks keep intensifying. Blatant attack on the editor of the TV B92's program Insider, being a pattern of certain media for destroying a public person and preparing his public lynching, demands the final word of the local judiciary", said in the statement.

"We will continue to promote the decriminalization of libel and defamation, but also other amendments of rules which would enable more adequate protection of legal entities in the civil lawsuits from damaging their reputation. The reputation of the station B92 has been formed by the generations of journalists and correspondents for more than 16 years. The result of mutual endeavor is the trust of our listeners and viewers. We will fight for the positions we reached by respecting the principles to which B92 has been faithful to since the first day of its existence. When the sustainability of our arguments has been opposed with the fabrications, B92 will strive to protect all its journalists and associates individually by launching appropriate legal proceedings, and notifying the public of each of
these lawsuits", said in the statement of B92.

The Association of Independent Electronic Media (ANEM) protested most strongly at the witch hunt being conducted by daily tabloids Srpski Nacional and Kurir for ANEM member RTV B92 and journalist Brankica Stankovic, the editor of B92's investigative program Insider.

"In a program broadcast on July 4, the Insider crew examined the pattern by which a public figure is destroyed in the media and the ground prepared for a public lynching. We are now seeing an attempt to apply this same pattern to Stankovic herself and to discredit Radio Television B92.

Thus Kurir, in its July 6 edition, in an article by Dragan J. Vucicevic, who had himself taken part in the Insider program broadcast two days earlier, condemns B92 for daring to talk about media witch hunts. He accuses B92 of "Goebbels-like totalitarian propaganda, manipulation and indoctrination," as well as "malicious editing and the worst kind of frame-up". He also labels Brankica Stankovic "a liar, a manipulator and a fraudster".

Srpski Nacional joined the fray, also in its July 6 issue, coming up with a fantastic story about how TV B92 and Insider are actually a smokescreen for sexual orgies. This is presumably intended to indicate that any findings which this program and this station come to, and any messages they convey, are not particularly important or credible", said in the statement of the Association.

ANEM calls on the democratic public and especially all media companies and journalism associations to react sharply to articles which breach professional ethics and journalist codices. These articles are aimed at a public lynching of people who think differently and ultimately at stifling public debate about the abuse of the media and the profession of journalism. Such abuses happen far too often in this society.

We are seeing that every attempt to examine the events of the recent past, whether they be the assassination of Prime Minister Zoran Djindjic or the crimes committed during the wars of the last decade, results in the same, undoubtedly orchestrated, attacks. ANEM believes that the pattern of media outlets acting as branch offices of various political, quasi-political and criminalised centres of power function must be dismantled and the lethal influence of these on media and society brought to an end. This task should be a priority for journalists, the media and professional associations",
said in the statement of ANEM.

Media Council of the Belgrade Media Center stated that the monthly analysis showed numerous examples of violation of ethical codes in the Serbian tabloid press.

The Council also stated that two journalists' associations, Independent Journalists' Association of Serbia (IJAS) and Journalists' Association of Serbia (JAS), have been working together on the ethical code of journalism in the attempt to regulate media sphere in Serbia. The code would oblige the media to regularly publish the reports on unprofessional conduct.

Gordana Susa, the rapporteur of the Council, said that one such code would cause certain media to close down.

The reporting of the print media on the author and editor of investigative program Insider has also been criticized by eight non-governmental organizations and Civic Alliance of Serbia, which has also accused the weekly Evropa for the same unprofessional conduct.

Culture Decontamination Center's Borka Pavicevic said that the official reaction was necessary:

"This kind of addressing to public is simply scandalous and odious, but we have to talk about them. We must not keep our mouth and eyes shut, for no good will come out of it."

Cedomir Jovanovic's Liberal Democratic Fraction has also announced taking the issue with several Belgrade papers to court.

Cedomir Jovanovic will file a legal complaint against abovementioned dailies for the articles published recently.

Jovanovic denied of having given the statement to the Nacional on July 7, 2005, nor having spoken to any journalist of this daily. Jovanovic is ready to repeat and append all that he publicly stated in the investigative program Insider, for the purpose of determining the whole truth, said in the statement of the Liberal Democratic Fraction.

RTK STAFF EVACUATED

PRISTINE, July 8, 2005 (Beta) - The police has ordered the Radio Television Kosovo staff to leave their working posts due to the "suspicious bag" that was found in front of the garage of the television station.

The Kosovo police officers had secured the area where the bag had been found and notified the KFOR Special Forces for dismantling explosive devices.

As Beta News Agency reported, RTK Security spotted the suspicious bag around 4.30 p.m. and had immediately notified the Kosovo Police.

Radio Television Kosovo continued regular broadcast soon.

RTK has received several telephone warnings of the explosive devices, but all of them were false alarms.

NEW YORK TIMES JOURNALIST IN JAIL

NEW YORK, July 8, 2005 (Beta) - New York Times journalist and Pulitzer Prize winner Judith Miller has been sentenced to prison after refusing to divulge the name of a confidential source.

Judith Miller refused to reveal the name of her source to the Grand Jury which was investigating how the name of the CIA operative agent had leaked into public. Judge Tomas Hogan sent her to prison, where she would stay until she decided to talk or until the term of the Grand Jury expired in October.

The journalist however stated that she, despite the fact that she did not want to go to prison, had to protect her sources.

"If journalists cannot be trusted to guarantee confidentiality, then the
journalists cannot function and there cannot be a free press", said Miller.

The Grand Jury has tried to determine who from the United States 2003 administration had revealed the name of the CIA agent Valerie Plaim to the media, and whether certain legislations had been breached with this act.

The name of the CIA agent leaked to public after her husband, diplomat Joseph Wilson, had criticized the war in Iraq, and his earlier attempts in Africa to prove that the former Iraqi leader Saddam Hussein had been trying to procure uranium in the early nineties.

Reporters without Frontiers stated that the imprisonment of the journalist was a sad day for the freedom of press.

The judge's decision to lock her up is absurd, a dangerous precedent and very bad message that USA sends to the rest of the world", said in the statement of the Reporters without Frontiers, in which this organization called on the USA Congress to bring the Draft legislation on the federal level as soon as possible, which would give the right to journalists to protect their sources of information.

40 JOURNALISTS KILLED SO FAR IN 2005

BELGRADE, July 10, 2005 (Danas) - 2005 is turning out to be another deadly year for journalists.

According to the statistics of the International Press Institute (IPI), 40 journalists, in particular those investigating corruption, drug trafficking and other illegal activities, have been killed so far this year.

At least 11 journalists and media staffers have died in Iraq alone, six were killed in the Philippines and two each in Bangladesh, Brazil, Colombia, Haiti, Mexico, Pakistan and Somalia. Journalists were also murdered in nine other countries - in Afghanistan, Azerbaijan, Ecuador, Lebanon, Libya, Nepal, Russia, Sri Lanka and Thailand.

The list of countries with the recorded murders of journalists however did not include Kosovo. Journalist of Bota sot Bardilj Ajeti had died last month in an Italian hospital where he was treated after the attempted murder. He was shot from a moving vehicle on June 3, near the village Bresalce in East Kosovo.

According to the Institute's statistics, the number of killed journalists
increases each year (with respect to 1999, when 89 victims were recorded) - in 1997 the number of killed journalists was 28; 1998 - 50; 2000 - 56; 2001 - 55; 2002 - 54; 2003 - 64 and 2004 - 78.

Speaking about this deadly trend against journalists, IPI Director Johann P. Fritz said that many journalists were accidentally caught in the cross-fire when reporting on various conflicts, while many more were deliberately targeted.

"Most of these attacks ware committed with impunity. All too often, there is little or no evidence to suggest that the authorities are taking decisive action to identify and bring to justice those responsible for these heinous crimes."

Fritz called this failure of governments around the world to ensure
immediate and thorough investigation into these killings unacceptable.

Several journalists were killed in Serbia and Montenegro in last few years. Murderers of journalists Milan Pantic and Slavko Curuvija are still unknown, the death of Dada Vujasinovic still unsolved, while the court trial for murder of Dusko Jovanovic in Podgorica is still in procedure. Beside Ajeti, journalist Bekim Kastrati, Ajeti's newsroom colleague, was killed in Kosovo in 2002, and before him, Sefki Popova, journalist of Rilindja.

BOMB FOUND OUTSIDE DAILY DAN

PODGORICA, July 12, 2005 (B92, Beta) - According to the staff of the Podgorica daily Dan and the police, an explosive device was found in front of its building last night.

The Podgorica police confirmed that the device marked as rocket manual launcher was found last night.

"It is true the explosive device was found in a bag left in front of the
building of daily Dan", said the Deputy Chief of Security Center in
Podgorica Milan Tomic.

The examining magistrate of the Podgorica Court Dejan Dragovic stated that no one had been brought in for hearing by the police. Dragovic however confirmed to the Beta News Agency that the police investigations were underway but that he had not been informed on the iidentification of eventual suspects.

Today's edition of the daily reported that the surveillance camera in the building recorded an unidentified, hooded individual leaving the bag with the explosive device in front of the ads department. According to the reports, the device was marked as RBP 64 mm M80, in "transport-ready" position.

Deputy Chief of the Security Center in Podgorica Milan Tomic told Beta News Agency that the police had undertaken all necessary measures to determine the origin of the explosive device and identify the individual who had left it in front of the daily Dan newsroom.


... više ...


piše Saša JADRIJEVIÆ TOMAS

Sudeæi prema tvrdnjama dijela urednika i novinara HTV-a, ta kuæa se nalazi pod nikad veæim udarom kompanija koje se reklamiraju na televiziji, a koje navodno èak direktno ucjenjuju vodstvo HRT-a. Naime, spomenutim ucjenama traže da se o njima negativno ne govori jer æe u protivnom prekinuti svoje reklamiranje na televiziji, a neke od njih æe razvrgnuti godišnje multimilijunske ugovore s Televizijom. HTV-ovci su nam naveli desetak domaæih i meðunarodnih tvrtki koje su izravno prijetile novinarima, urednicima da æe ih èak svojim vezama i smijeniti jer, eto, plaæaju silni novac televiziji, a oni "grizu ruku koja ih hrani".

Prijetnja otkazom

Kako saznajemo, najteže je novinarima i urednicima emisija Latinica i Otvoreno, a o èemu govore i urednici tih emisija. Hloverka Novak-Srziæ nam ne želi, kako kaže, još otkriti imena poznatih biznismena i tvrtki koje stišæu HTV, ali odgovorno tvrdi da je taj pritisak sve veæi i da æe progovorit ako se nešto ne promijeni, jer se marketing mora jasno odijeliti od novinarstva. No, Denis Latin otvoreno govori da su Latinicu pritiskale razne tvrtke, apostrofirajuæi posebno Inu, inaèe znaèajnog partnera HTV-a. Latin govori da su pritisci Ine kulminirali kada bi u njegovu emisiju došla zviždaèica Vesna Balenoviæ. I drugi HTV-ovci su nam potvrdili da su imali problema s Inom, a jedan novinar nam je rekao da mu je djelatnica Ine prijetila otkazom jer nije bila zadovoljna njegovim radom.
"Zamislite, ona radi u Ini, a meni prijeti laganim otkazom u drugoj tvrtki - HTV-u. Vratimo se na poèetak prièe. Naime, htio sam da mi netko iz Ine komentira Vesnu Balenoviæ. Predsjednika Uprave Dragièeviæa nisam uspio dobiti u prilog, nego mi je djelatnica Ine, kad se kamera ugasila, poèela prijetiti. Rekla je da æe me prijaviti na HTV i da 'što ja mislim jer je Ina sponzor HTV-a'. Pitala me i zašto ja uopæe tu prièu oko Balenoviæke spominjem? Zaprijetila mi je laganim otkazom. I doista sam imao užasnih problema zbog toga. Koliko sam èuo, Ina je zatim zaprijetila ukidanjem nekih sponzorstava HTV-u i znam da su tih dana ravnatelj Galiæ i ravnateljica Nemèiæ bili na sastanku u Ini. To je doista jedna nevjerojatna prièa", kaže nam novinar koji - za sada - želi ostati neimenovan. On zakljuèuje: "Sve je bilo u stilu ’momak, nemoj se zajebavat, jer to su malo veæe igre’."

U stavu mirno pred Dragièeviæem?

Sama Vesna Balenoviæ nam govori kako zna da je bilo golemih problema na HTV-u zbog njezinih gostovanja.
"Latin se unatoè kojekakvim prijetnjama nije dao slomiti i emisija je išla, a bilo je problema i u ostalim emisijama. Hloverka Novak-Srziæ je imala problema s Inom takoðer kada sam ja bila gost. A zamislite, Marija Nemèiæ i Mirko Galiæ su morali stati u stavu mirno pred Dragièeviæem koji ih je pozivao na red. Zamislite, što si on dopušta?", kaže ona uputivši nas na još jedno i te kako poznato ime HTV-a koje je doista dijelom potvrdilo Balenoviækine tvrdnje, ali nije htio izlaziti imenom i prezimenom.
"Dragièeviæ, direktor Ine, prijetio je ugovorom vezanim za marketing ako se bude negativno govorilo o Ini. Kad je HTV koristio Balenoviæku u jednoj emisiji, onda su urednici emisije dobili poruku da nije zgodno da je više zovemo jer Ina prijeti da neæe potpisati ugovor s HTV-om. To je opæepoznata stvar i o tome se govori na kolegijima HTV-a", kaže nam jedno od vodeæih urednièkih lica na HTV-u. Štoviše taj HTV-ovac nas je uputio dalje na Branku Šeparoviæ, ustvrdivši da je i ona imala ozbiljnih problema, ali s drugom kompanijom.

Što kažu prozvani?

"Ako ja dobijem podatak od Svjetske zdravstvene organizacije da coca-cola ima štetne sastojke, onda ja to kao novinar imam pravo objaviti. Sasvim sigurno da su iza toga priloga pritiskali i mene i moju kuæu, a to se radi na razlièite naèine i bez pisanog traga. Mene su nazvali iz Coca-Cole i upitali znam li ja koliki oni novac ulažu u propagandu na HRT-u", potvrdila je Šeparoviæka.
"Jedina prilika kada smo razgovarali s Brankom Šeparoviæ telefonom bila je povodom tzv. Belgijske krize kada je bila privremeno obustavljena prodaja coca-cole u Belgiji zbog neugodna mirisa sredstva na limenkama. Kako je istodobno u toj zemlji bila i kriza u vezi s dioksinom u hrani za tovljene životinje, a jedan od sastojaka coca-cole je ugljièni dioksid, potrošaèi elektronièkih medija u Hrvatskoj su brkali dioksin s dioksidom i to je stvaralo zabunu i èinilo nam štetu. Upozorili smo Branku Šeparoviæ na to, naravno, biranim rijeèima jer poštujemo i nju i sebe. Nitko nije spominjao reklame jer se to nje kao novinarke i ne tièe", odgovara nam Majda Tafra-Vlahoviæ, direktorica komunikacija Coca-Cole, dok u Ini na naš upit navode:
"Što se tièe priloga o Ini, u emisiji Latinica, i tobožnjim prijetnjama dužnosnika Ine, valja ponoviti naš stav. Smatramo profesionalno korektnim i ispravnim da se u emisiju u kojoj se govori o našoj tvrtki, i usput blati njezin ugled i ugled pojedinaca iz nje, mora pozvati i netko iz te tvrtke. Nije li temeljno pravilo novinarske profesije da se èuje i druga strana? Ili, možda za neke nije!? Zato smo bezbroj puta naglašavali to. Nažalost, praksa slušanja i gledanja samo jedne strane u nekih je novinara postala pravilo. Ina je svojedobno na takvo neetièko ponašanje upozoravala i Hrvatsko novinarsko društvo. Dakako, nemoguæe je da Ina može sprijeèiti ili da želi sprijeèiti neèiji dolazak na HRT, kada ni sama nije upoznata s time tko æe sudjelovati u emisiji i s njezinim pobližim sadržajem. Ni u kojem sluèaju Ina se ne želi miješati u ureðivaèku politiku HRT-a", kažu u Ini, dok nam u Latinici napominju da su se svim silama trudili dovesti Dragièeviæa da komentira tvrdnje Vesne Balenoviæ, ali na kraju su poslali glasnogovornicu koja je, kako kažu, redala samo isprazne floskule.

HND æe se usprotiviti

U Ini nam još kažu da je pomalo uvredljivo spomenuti da su u Inu pozvani dužnosnici HRT-a radi "pozivanja na red", kako stoji u našem upitu. Odlazak dužnosnika HRT-a u Inu objašnjavaju:
"INA i HRT pripremaju ugovor o poslovnoj suradnji te su takvi sastanci prijeko potrebni i u funkciji su unaprjeðenja poslovne suradnje od obostrane koristi", kažu u Ini, dodajuæi da im nije poznato o kojim se sve prilozima HRT-a o Ini radi, a zbog kojih je vršen tobožnji pritisak.
Èelni èovjek Hrvatskoga novinarskog društva je ostao iznenaðen vijestima s HTV-a, ali kaže da se takvo što kad-tad moralo i oèekivati jer sliène probleme imaju i zapadne demokracije.
"Ja još nisam èuo za tako direktan utjecaj na novinare i urednike, ali ako je to istina, kao što smo se usprotivili utjecaju politike na HTV, tako se protivimo i ovim novim sluèajevima pritiska ekonomskih lobija na javnu televiziju. Takve pojave su jako èeste u Europi, a i mi smo na zadnjoj skupštini upozorili da se pritisak s politike maknuo na velike korporacije", kaže Luèiæ, istièuæi da se javna televizija mora othrvati bilo kavom vanjskom pokušaju ureðivanja njezina programa.

TAKO TO RADE VELIKI

Mali znak pažnje

I vašem je novinaru pod èudnim okolnostima ponuðen vrijedan dar. Naime, meðu kompanijama koje su prozvane radi utjecaja na televiziju našla se i kozmetièka tvrtka Belupo, ali kako nisam saznao imena osoba koje su navodno iz Belupa zvale u Latinicu, odustao sam od negativnog spominjanja te tvrtke u našem napisu.
To smo priopæili glasnogovornici Belupa Snježani Foschio-Bartol, a ona me upitala za moju adresu jer mi nešto želi poslati. Kad sam upitao o èemu se radi, dama mi je umiljato i ljubazno odgovorila da je to njezina stvar i iznenaðenje. Inzistirao sam na odgovoru pa mi je konaèno morala odgovoriti da imaju liniju muške kozmetike koju mi žele poslati.
Zamolio sam da mi ne šalju ništa. Nakon svega ostaje pitanje rješava li Belupo slanjem paketa svoje probleme s drugim novinarima.

RAZGOVOR RAVNATELJ HRT-a MIRKO GALIÆ:

Nas nitko ne može kupiti

Vaši urednici i novinari spominju da ih velike kompanije, koje se reklamiraju na HTV-u, pritišæu i prijete da o njima ne smiju negativno govoriti?
- Ja nisam èuo za te pritiske. Ako je toga bilo, taj koji ima te podatke neka mi doðe. Mi smo s Inom imali nekoliko razgovora u zadnjih nekoliko godina, ali smo uvijek luèili što je marketinška i poslovna suradnja od onoga što je posao javne televizije.
Nisu vas zvali u Inu zbog priloga i emisija koje su ih spominjale u negativnom kontekstu?
- Ne, ja sam išao na razgovore o poslovnoj suradnji. U sklopu toga Ina je postavljala pitanja u vezi s gostovanjem Vesne Balenoviæ i tako. Ina je bila osjetljiva na pojavu gðe Balenoviæ jer je postojao spor izmeðu Ine, predsjednika Uprave gosp. Dragièeviæa i spomenute gospoðe. Gledajte, ne možete na jednu stranu staviti Vesnu Balenoviæ, a na drugu stranu staviti Inu kao najveæu hrvatsku kompaniju. Je li se pokazalo da Vesna Balenoviæ ima argumente? Neki su sudski postupci završili na njezinu štetu. Vesna Balenoviæ nije nekakav poseban specijalist ni za ekonomiju ni za financije. Dakle, ona æe dobiti ono znaèenje koje ima.
Pa vidite da u Ini nisu bili zadovoljni s njezinim gostovanjem?
- Bilo je pitanje je li ona prisutna na televiziji neproporcionalno svom utjecaju i argumentima kojima se koristila…
Kako to Ina to može uopæe propitivati? Prema Ini imate specijalni odnos?
- Nije to specijalni odnos prema Ini. Ni jedan naš poslovni partner, niti Ina koja zasada ne spada u naše najveæe poslovne partnere, ne može biti zaštiæen u našim emisijama od kritike.
Htjeli su biti zaštiæeni?
- Nisu htjeli biti zaštiæeni! Nikad Ina nije tražila od nas da ih poštedimo kritike, niti bih ja na to pristao.
Svojedobno je na razgovorima u Ini s vama bio tadašnji urednik Informativnog programa Kristiæ, a na razgovore je išao i sadašnji glavni informativac Ronèeviæ. Je li nužno da oni idu razgovarati s direktorom jedne privatne kompanije koja se reklamira na HTV-u?
- Govorilo se o suradnji na informativnom nivou. Ina je naša najveæa kompanija, a ono što smo obeæavali i kada sam ja bio i s Kristiæem i s Ronèeviæem je istina u informiranju. Nitko ne može kupiti HRT!
Branka Šeparoviæ je rekla da su je nakon njezine emisije pritiskali iz Coca-Cole, navodno govoreæi da zna li ona koliko oni novca daju HTV-u?
- Coca-Cola je reagirala jedim priopæenjem. Zašto bi to bio pritisak? To je ravnopravni demokratski odgovor. Treba to istražiti ako je bilo neèeg spornog. I Ina je dva puta reagirala svojim priopæenjem, jednom u sluèaju emisije Denisa Latina, a drugi put zbog emisije Hloverke Novak-Srziæ.
Djelatnica Ine, kako nam govori novinar s vaše televizije, prijetila mu je otkazom?
- Ne znam kome su prijetili, meni nitko o tome nije govorio.
HRT-u predlažu da bude kao BBC. Samo pretplata, bez reklama, pa i neæe biti ovih problema?
- BBC ima 21 milijun pretplatnika. Njihov budžet samo za dokumentarni program je veæi od našeg ukupnog budžeta.

   

... više ...


Krešimir Fijaèko

Novinarka The New York Timesa Judy Miller u zatvoru, novianr magazina TIME Matt Cooper svjedoèi pred sudom, a pozornost amerièke javnosti okrenuta je prema Bijeloj kuæi koja bi sada trebala biti na potezu. Ono što Judy Miller nije htjela odati (zbog èega je završila iza rešetaka), i ono što je novinar TIME-a na zahtjev suda odao jest izvor jedne delikatne informacije. Prema Cooperu, èovjek koji mu je rekao ono što mu nije smio reæi, ime dotad tajne agentice CIA-e koja je istražila i potvrdila da nisu toène teze Bijele kuæe o tome da je Saddam Hussein kupovao uran u Africi (o èemu je onda njezin suprug napisao èlanak za The New York Times), bio je nitko drugi nego Bushev savjetnik Carl Rove.

Bilo je to prije dvije godine, a tada je u Bijeloj kuæi takoðer odluèeno da æe svaki dužnosnik iz Busheva neposrednog okruženja biti otpušten pokaže li se da je odao identitet tajnih agenata CIA-e. Ako bi se definitivno dokazalo da je Carl Rove bio izvor tih podataka, on bi, logièno, trebao napustiti Bijelu kuæu, no tamo zasad nitko ne želi komentirati razvoj dogaðaja. S demokratske strane, dakako, sve je jaèi pritisak na Bijelu kuæu da kaže što se toèno dogodilo, a i meðu republikancima je primjetna zebnja zbog posljedica koje bi ova rastuæa afera mogla imati po drugi mandat predsjednika Busha.

Zasad tek lebdi u zraku ono što bi se, možda uskoro, moglo pokazati kljuènim u ovoj prièi. Odajuæi ime tajne agentice CIA-e Valerie Palmer, netko je vjerojatno uništio njenu špijunsku karijeru. Što bi mogla biti osveta za otkriæe koje joj se pripisuje; naime da je Bijela kuæa izmislila prièu o Saddamovoj kupovini urana u Africi kako bi dobila još jedan razlog za napad na Irak. Motiv je, dakle, tu, i prièa koja je poèela kao skandal sa zatvaranjem novinarke Judy Miller poèinje se razvijati u prièu o èudnim potezima Bijele kuæe. Carl Rove, kako se vidi iz e-mailova koje je novinar magazina TIME predao sudu, te iz njegova svjedoèenja, nije odao ime Valerie Palmer, odnosno, nije ga izgovorio. On je novinaru «samo» rekao da «supruga Josepha Wilsona radi za agenciju». Sve ostalo bilo je pitanje lagane istraživaèke tehnike novinara. Wilson, bivši amerièki veleposlanik autor je èlanka u NYT u kome se dokazuje da je Bijela kuæa izmislila Saddamov nuklearni program i kupnju urana u Africi. I dok se sada sve više steže obruè oko Bijele kuæe (koja i dalje tvrdoglavo izbjegava iznijeti svoju, kljuènu stranu prièe), i dok se magazin TIME muèi s vlastitim ugledom, ugroženim nakon odavanja izvora, The New York Times i njegova novinarka obasuti su podrškom i komplimentima. Judy Miller, u strogom ali komfornom zatvoru u Washingtonu ostaje heroina koja je osobnu slobodu žrtvovala za slobodu medija. Njen list, koji joj odaje priznanje na hrabroj odluci i koji je podržava, mnogi sada opet proglašavaju «svjetionikom èasnih i slobodnih medija». U pismima èitatelja, The New York Times ovih dana objavljuje i jedno u kojem se kaže: «Zemlje koje zatvaraju novinare: Iran, Kuba, Sirija, SAD. Razmislimo malo u kakvom smo mi to društvu …»

... više ...


According to information before SEEMO, on 26 June, Robert Damo, Mayor of Korca and a member of the Democratic Party, physically assaulted Juliana Dhimitri, a journalist for Top Channel TV, who was filming an electoral debate in Korca between Democratic Party and Socialist Party candidates. The actual incident took place after the debate in the street, where Damo and
another candidate were involved in a fierce discussion when Dhimitri started filming them. When Damo saw her, he pushed her away and began to insult her.


SEEMO is informed that Damo then took her into a room of the hotel where the debate had been held, escorted by some 20 staff members. He took away her camera and continued harassing her. He also threatened Dhimitri that she would have problems if she called the police. This is the second attack by Damo on the journalist. The first incident happened three months ago.


SEEMO strongly condemns this attack on a journalist by a high-ranking official and calls upon the Albanian authorities to do everything in their power to prevent such incidents from happening in the future. SEEMO would also like to emphasise that freedom of expression and a safe working environment for journalists are basic principles of any democratic society.

... više ...


piše mišo cvijanoviæ-cvijo

Sutra, u nedjelju 10. srpnja 2005. godine, Žarko Susiæ, jedan od èestitih doajena hrvatskog novinarstva i najstariji hrvatski, ako ne i svjetski aktivni sportski novinar, napunit æe devedeset godina, od kojih sedamdeset i jednu u novinarstvu, a šezdeset i devet je godina profesionalni novinar. Ne kažem da je bio nego da jest novinar, jer i sada u »Vjesniku«, u kojem je od 1951. – nataloženim iskustvom, ali i gotovo nevjerojatnom mladenaèkom brzinom reagiranja pomaže mladim kolegama, koji bi mu mogli biti praunuci, a s vremena na vrijeme i sam se javi tipiènim susiæevskim tekstom, u kojem je, kao što bi rekao umni Ivo Andriæ, mislima prostrano, a rijeèima tijesno. Žarko Susiæ jedan je od onih koji su sportu pripadali i pripadaju neupitnom odanošæu, i kao sportaši i kao sportski struènjaci i kao novinari, ljubavlju i znanjem, istinom, nepokolebljivo se boreæi za viteštvo i èasnost, pošteno suparništvo i prijateljstvo, toliko strano bešæutnom, beskrupuloznom, novca i krvi žednom povampirenom profesionalizmu.
    Sa Žarkom Susiæem, svjedokom i sudionikom povijesti i sadašnjosti hrvatskog sporta, razgovarao sam u njegovom zagrebaèkom stanu, prepunom papirnatih i inih svjedoèanstava minulih desetljeæa, gotovo stoljeæa, ali i nepogrešiva, neuvijena dijagnosticiranja sportske i svekolike zbilje. Ovako je pripovijedao moj uvaženi subesjednik:
   

karlek i nurmi

»Roðen sam u Gospiæu 10. srpnja 1915. godine. Djed je bio austrijski oficir, koji je putovao po cijeloj Austro-ugarskoj monarhiji pa je moj otac roðen u Rumunjskoj, stric i tetka negðe drugðe... Moj otac je bio sudac Kotarskog suda u Gospiæu. Prezime Susiæ? Po nekim pretpostavkama smo iz Široke Kule kod Gospiæa. Prvi sport u mom životu bilo je klizanje, na zaleðenoj rijeci Novèici. U to doba je u Gospiæu profesor zemljopisa bio Dragutin-Karlek Fridrich, èuveni nogometni golman i tenisaè, fantastièni propagator sporta. Ne znam ima li u Zagrebu ulicu, ali apsolutno nema ono priznanje koje bio treb'o imati kao èovjek koji je u svakom mjestu gdje je radio uveo sve moguæe sportove. U Gospiæu je iš'o i klizati i ja s njim. Moj otac je dnevno kupovao novine, a bio je i povremeni dopisnik »Jutarnjeg lista« iz Gospiæa. Jednoga dana 1924. godine doðe za pauze kuæi na ruèak i kaže: »Nurmi je opet pobijedio!« Paavo Nurmi, èuveni trkaè. Od tog momenta poèeo sam èitati sportsku rubriku. Otac i majka su bili sokolaši, otac je mnogo držao do sporta, im'o je mnogo knjiga pa i o sportu, njemaèkih, zahvaljujuæi tim knjigama nauèio sam njemaèki. Moja dva brata bili su nogometni navijaèi, stariji je i igr'o nogomet, a otac je silno forsirao planinarstvo, zato ja Velebit poznam vrlo temeljito. Kad sam preš'o u Zagreb najprije sam se klizao, led je bio prirodni, moglo se klizati do trideset dana godišnje. Klizao sam se do šezdeset èetvrte, pete... Trideset i èetvrte sam se upisao u HAŠK. Imao sam sreæu ili peh, kako hoæete, da je, danas bi rekli menedžer HAŠK-a bio Lucijan Kovaèiæ, nekad atletièar, a tada vrlo istaknuti privrednik, koji je i financirao HAŠK i vodio atletsku sekciju, uoèio je kod mene pedagoški dar, sposobnost skupljanja mladih ljudi, i odmah me unaprijedio u referenta za juniore, a tri's'sedme su me gotovo prisilili da preuzmem i seniore. Od onda sam in continuo sve do osamdeset èetvrte bio vezan uz atletiku.
   
1. veljaèe 1934.

Prvi novinski tekst objavio sam 1. veljaèe 1934. godine u »Jutarnjem listu«. Na poèetku Ilice sreo me Dobrin, referent atletike u »Concordiji«, inaèe bankovni èinovnik, i rek'o: »Ideš na klizaèko prvenstvo Zagreba?« Kažem: »Svakako!« Onda je rek'o: »Daj napiši nešto o tome«. Napis'o sam kratku vijest, èujte, tada je sportska rubrika bila jako velika ako je izašla na èetvrtinu strane »Jutarnjeg lista«, koji je bio po prilici velièine sadašnjeg »Jutarnjeg lista«. Taj tekst negðe imam, ali imam takav džumbus u arhivi da ga ne mogu momentalno pronaæi. Veæ 1. ožujka 1936. prešao sam, kao profesionalac, u »Ilustrovane sportske novosti«, koje je vodio moj prijatelj Vlado Biæaniæ, mlaði brat profesora Rudolfa Biæaniæa, isto sokolaš iz Bjelovara, bio je dobar sprinter, mogao je na 100 metara trèati 11,3, što je onda bio sasma respektabilan rezultat. To je izdavala »Jugoštampa«, »Novosti«, to je bio neki konkubinat. Te trideset i šeste Hrvoje Macanoviæ je prvi puta iš'o profesionalno na Olimpijske igre u Garmisch-Partenkirchenu, a izvještaji s Olimpijskih igara tad su u novinama bili pismeni – stizala su pisma. Da bi Macanoviæ mogao objavljivati izvještaje, koje dnevne novine nisu preuzimale, osnovane su »Ilustrovane sportske novosti«, koje su izlazile utorkom. Biæaniæ je zaposlio mene i Milana Kovaèeviæa, koji je poslije drugoga rata bio ugledni beogradski novinski i televizijski novinar, ne samo sportski. I Kovaèeviæ je bio atletièar, sva trojica bili smo i prijatelji, svi sa tehnike, ja sam studirao arhitekturu, Biæaniæ geodeziju, a Kovaèeviæ graðevinu. »Ilustrovane sportske novosti« ugasile su se 1941., od tada do 1943. radio sam u »Športu«, kao izvršni urednik, kako bi se to sada reklo, jer je po politièkoj, ustaškoj liniji jedan od vanjskih novinara, koji uopæe nije znao posao, bio glavni urednik. U ljeto 1943. sam mobiliziran, a 1945., kad sam izašao van, s narednièkim èinom, morao sam se javiti novoj vlasti i – smjestili su me u logor u Maksimiru. Onda je jednakim razlogom ulogu glavnog urednika »Ilustriranim fiskulturnim novinama«, IFN-u, dobio vanjski suradnik Miro Habunek i – nije znao što æe poèeti. Pit'o je moju majku gðe sam, a ona je rekla da sam u logoru i on me praktièki izvuk'o iz logora. Tako sam poèeo raditi u IFN-u.
   
bleiburg

Bleiburg? Tamo uopæe nisu morali svi iæi, dio ljudi se mogao izvuæi, i sve ovo što se sada prièa, to je takva svinjarija, neopisiva. Mi smo bili u ðaèkoj èeti 19. domobranskog zdruga i imali sreæu da komandant nije bio profesionalni vojnik nego civil, inžinjer Kostrenèiæ, koji je kasnije bio profesor na Tehnièkom fakultetu. Za stegovnog narednika nije imenovao profesionalca nego mene jer je znao da ja imam te sposobnosti voðenja mladih ljudi. Neprestano nas je selio iz zgrade u zgradu jer je imao veze u tadašnjem Minorsu, Ministarstvu oružanih snaga, s nekim Dalmatincem majorom koji nas je pomagao i štitio jer su njemaèke službe neprestalno tražile da idemo ratovati u Bosnu. Fronta se primièe Zagrebu, koji mora biti evakuiran, a cijeli grad bruji da Bobanova Crna legija traži da se svi sposobni za vojsku moraju povlaèiti, a da æe one koji ostanu – Bobanovci klat'! Neki Prstec, koji je bio moj pandan u »Maratonu«, javio se na apel graðanima Zagreba Ðure Kumièiæa, književnikova sina, kojega je Paveliæ imenovao za privremenoga gradonaèelnika Zagreba, da se jave u civilnu zaštitu. Uzeo je pušku i javio se, tu kod paviljona, Osmoga maja, jedan ga je Bobanovac zaklao!
    Moj školski drug Boris Kolomièuk, poslije isto novinar u »Vjesniku«, i ja skovali smo plan da se sakrijemo. Znate, lift ima na dnu jedan dio u kojem je teret i nas dvojica smo planirali tu se sakriti. Petoga ili šestoga maja zove me komandant Kostrenèiæ, daje mi proglas i kaže: »Sazovi èetu. Naredba jest da idemo prema Austriji, ali im, molim te, reci da se sva'ko povlaèi na svoju odgovornost!« Sazovem èetu, proèitam im to i kažem dodatno objašnjenje i još me i danas kad se sjetim toga spopadne muka – mog'o je agent provokator biti meðu njima. Nije bio... I? Ni'ko se od nas stotinu ne povlaèi prema Austriji! Svi imaju neko skrovište, samo jedan mali deèko dolazi meni i kaže: »Gospodine narednièe, ja se neæu povlaèiti, ali nemam kamo, ja nemam u Zagrebu nikoga poznatoga!« Razmišljam, brinem se za sebe, imam kombinaciju samo s Borisom, kud æu sad njega smjestit', ali ipak kažem: »Ostani tu!« I on je ost'o, doèek'o partizane, s partizanima ost'o i post'o – znamenit slikar Knifer, Julije Knifer. Otiš'o je poslije u Francusku, ostali smo vjeèni prijatelji, sve do njegove nedavne smrti. Spasili smo se i Boris i ja, zaglavili su oni koji su se povlaèil. Poznati atletièar Turkalj, u ratu èasnièki namjesnik, dojavljivaè, vraæ'o se iz Krapine, tu su ga met'li u logor pa poslali na pješaèenje prema Vršcu. Negdje u Podravini je izašao iz reda, što je u pravilu bila smrt, ali je nekako prešao na polje, u jednom hambaru prespavao dan i noæ, drugi dan se u uniformi vratio u Zagreb i - umro prije tri godine u krevetu. Znaèi, moglo se spasiti. U prvom valu povlaèenja su bili Paveliæ i ministri, generali i tako dalje, i oni su svi prešli, kod Bleiburga nije stradao nitko od ustaških glavešina, Englezi su ih trebali kao ucjenu protiv Tita. A kad je došla sirotinja, koja je bila zalaznica – spustili su branu. To je nepošteno. Mnogi su ljudi stradali ni krivi ni dužni, ali ponajprije zbog tih koji su ih odveli, poslali na klaonicu. Mene je to uvijek srdilo, sva ta prièa o Bleiburgu je takav falsifikat kakvog nema. Devedeset posto tih ljudi koji su stradali da se nisu povlaèili bi ostali živi...
   
»vjesnik«

Èetrdeset pete u prosincu dobio sam otkaz, k'o tehnološki višak, što je oèito bila politièka mjera jer za vrijeme rata nisam bio u partizanima nego radio u novinama u Zagrebu. U IFN-u Habunek je ostao sam pa sam mu preporuèio Zvonu Mornara, zahvaljujuæi toj mojoj preporuci Zvone Mornar je postao novinar. Šest mjeseci bio sam bez posla, na ulici, bez dinara, a u ljeto èetrdeset šeste sretne me Rakiæ, jedan moj atletièar, pita me kako sam, a ja mu kažem: »Bez dinara sam, bez posla sam«. On kaže: »Pa, 'Mladost' treba struènog tajnika!« Do 1951. bio sam struèni tajnik u »Mladosti«, onda me Frane Barbieri odveo u »Vjesnik«. Frane je kao student stanovao u Cesarèevoj pa smo se Boris Kolomièuk, Frane i ja družili, obièno bismo se sastali u kuhinji jer se onda grijala samo kuhinja, i kartali se. Jedan dan sam došao s »Politikom« u rukama i rek'o: »Jesi vidio Frane kakve je gluposti Ljubiša Vukadinoviæ napisao o Olimpijskim igrama?« Frane kaže: »Napiši!« Ja sjednem i napišem analizu toga i predam Frani. Nakon dva dana to je izašlo, a nakon jedno sedam dana Frane je rek'o: »Doði u »Vjesnik«!« Iz »Vjesnika« više nikad nisam izašao, samo što sam otišao u penziju. Urednik sportske rubrike bio sam od 1951. do 1975. i komentator do 1980.
    Jesam li u »Vjesniku« ostvario ono što sam kao urednik sportske rubrike želio? Zatièete me tim pitanjem, pretpostavljam da jesam. Znate, sve je u životu kompromis, bilo je žestokih borbi, dokazivanja, recimo, da trebam suradnike, više prostora, ali mislim da sam u datim moguænostima napravio što sam mogao napraviti. Kao izvjestitelj bio sam na šesnaest olimpijskih igara od Cortine d' Ampezzo 1956. do Atene 2004. Atenu sam doživio kao posljednje ostatke amaterskog sporta. Veæ Zimskih olimpijskih igara u Torinu se bojim jako, a biti Ljetne olimpijske igre u Pekingu Kinezi æe održati u tom duhu, ali ako poslije Kine igre preðu u London ili Pariz neæe se moæi izbjeæi komercijalizacija koja æe igre sasma pokopati. Olimpijske igre spašava pravilo da na njima nema novèanih nagrada, na njima se još uvijek bori za èast, za medalju. Ako netko doðe na blesavu ideju da plaæa prvo, drugo i treæe mjesto – gotovo je.
   
imati širokokutni objektiv

Dobio sam èetiri nagrade za životno djelo: SOFK Hrvatske, »Mladosti«(HAŠK-a), Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog novinarskog društva. Da, sve su moje nagrade kasnile, novinarska posebno, èak je i dosta isforsirana jer ti koji odluèuju o tome smatraju da sportsko novinarstvo nije ravno njihovom novinarstvu, da je manje vrijedno. Jedna je stvar kod nas pogrešna. Eto, Mladenu Deliæu su napisana tri-èetiri vrlo lijepa nekrologa, ali on nema od toga ništa. A da se slavila njegova osamdeseta godišnjica i da je to isto tada napisano on bi od toga nešta imao. Nijemci imaju dobar obièaj, kad èovjek završi jedan period života, sedamdeset i pet godina ili osamdeset, prirede mu sveèanost i kažu ono što bi se inaèe reklo post mortem.
    A za sve novinare je isti apsolutno kljuèni postulat – sposobnost uoèavanja bitnoga. Ja to zovem – imati širokokutni objektiv. Sve pratiti, a onda reæ: »Aha, to je interesantno!« i onda zumirati. I danas ne postoji u novinama nijedna rubrika koju ne èitam. Onoga momenta kad poènete èitati samo sport, pa onda u sportu izdvojite samo nogomet, pa u nogometu izdvojite samo »Dinamo« i »Hajduk« – gotovo je. Èovjek mora uvijek gledati sve, uoèavati sve oko sebe i onda uzimati ono što je za novinara bitno, sve ostalo se može naæi u priruènicima, knjigama, na internetu, sve se može naæi da se stvori tekst. A ono što je i nekada bilo loše, a danas posebno, to je da se novinarstvo smatra lijepim pisanjem. Novinarstvo nije lijepo pisanje. Novinarstvo je pisanje èinjenica. Vrhunsko je novinarstvo ono koje u najmanjem broju rijeèi može najviše reæi, ne smije biti ni jedna rijeè koja nema svoje znaèenje, koja je suvišna.
    Posebno je naèin komentiranja na televiziji pogrešan, od Mladena Deliæa na ovamo, komentar je opisivanje slike koju gledatelj vidi, s podacima koji su toèni, ali nisu relevantni, umjesto da dade pozadinu – da netko pobjeðuje zato i zato, jer bolje vlada rukom, nogom, i tako dalje. Nitko nije osim mene u Ateni nije reko da Blanka Vlašiæ nije loše skakala zato što je bila bolesna nego zato što se predaleko odražavala, trideset centimetara predaleko pa je padala na letvicu, a nije ju preskakala. To nitko nije rekao jer ne znaju kako se skaèe u vis, a svaka disciplina u atletici je zapravo poseban sport. Ako kao sportski novinar moraš znati pravila boksa, onda bi morao znati i pravila skoka uvis ili pravila troskoka.
   
mamine šljokice

Kao trener ispoèetka sam nastupe mojih sportaša doživljavao emotivno, dogodilo mi se jedanput, èetrdeset druge ili èetrdes' treæe, borba za momèadsko prvenstvo NDH izmeðu HAŠK-a i Concordije, na HAŠK-ovom igralištu, baš je pobjeda zadnje štafete 4X400 m odluèivala. Imao sam tri fiksirana trkaèa, Artura Takaèa, Nikolu Despota i Vaniæa, a èetvrtog je trebalo odrediti. Nudili su se bacaè koplja Markušiæ, preponaš Herenèiæ i tako dalje, ali sam se odluèio za Ðuriæa, iako je taj dan veæ trè'o 800 m i donio važne bodove. To je bila silno teška odluka, tu utrku nisam gled'o. Sjeo sam se iza tribine, slušao odjek i po tome koja je strana tribine urlala znao tko vodi. Pobijedili smo... Od onih koje sam ja trenirao vjerojatno je najbolji atletièar bila Milka Baboviæ. Imala je jednu karakteristiku više od drugih – bila je borac. Imate tri tipa atletièara, jedan tip može na treningu postiæi fantatstiène rezultate, ali ih na natjecanju ne može realizirati, drugi tip može na treningu postaviti rezultat koji æe ponoviti i na natjecanju, treæi tip na treningu ne može postiæi ništa, a na natjecanju premašuje sve – to je bila Milka. Ona je kao novinarka poèela raditi prije nego što je došla u klub, ali kada ju je Šibl pozvao da vodi športsku rubriku na televiziji, posebno kada je trebala pratiti klizanje, uhvatila ju je panika jer nije ništa znala o klizanju. Rekao sam joj: »Ja æu ti pomoæi!« Znate, rijetko gðe se to spominje, ali sad mi je jako važno, zbog Fredija Kramera – devedeset posto hrvatske sportske terminologije sam ja smislio. Jer, u moje doba se pisalo forward, golman, half, back i tako dalje. Iz »Vjesnika« je sva ta terminologija ušla ne samo u nogomet i atletiku nego i u druge sportove... I one slavne šljokice su moja rijeè, je, je, to je još rijeè moje mame. Toènije, Milka me pitala kako se to kaže na našem jeziku, ja sam rekao šljokice, neka dakle te šljokice ostanu Milki.
   
Danas

Èesto me puta pitaju: »Koje su ti Igre bile najbolje, koji ti je dogaðaj bio najbolji?« Tko æe to izdvojiti? Kako? Toliko toga ima, recimo »sluèaj Ben Johnson« je bio dramatièan, odmah sam napisao komentar, za koji mislim da je jedan od dva moja najbolja rada: »Svi se mi dopingiramo«, to je veæ sutradan bilo u novinama. Poslije krvoproliæa na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972., kad su svi jugoslavenski novinari èekali da se javi Ministarstvo vanjskih poslova, da ono odredi šta æe se pisati, ja sam se se odmah javio, zahvaljujuæi i mojoj rutini, ali i onom uoèavanju svega i svaèega. Došla je vijest da su svi sportaši spašeni i svi su novinari poèeli telefonom slati izvještaje sa sretnim završetkom. I ja sam poèeo to diktirati, ali sam u jednom momentu èuo da netko trèi, pogledao i vidio jednog finskog kolegu. Pružim ruku i zaustavim ga: »Zašto trèiš?«. Kaže: »Svi su poginuli!«. Okrenem se i kažem Zagrebu: »Brišite sve! Idemo iz poèetka...« I, taj finski list, »France Soir« i »Vjesnik« su jedini imali da su svi poginuli, a svi drugi da su svi spašeni.
    ... Otac mi je umro kada sam imao sedamnaest godina pa nije ni slutio èime æu se baviti, a majka je vjerojatno želila da budem arhitekta, da nešto završim, nije joj odgovaralo ovo moje lutanje po sportu. Ali, kad razmislim vrlo dobro je što nisam postao arhitekta. To je jedna od da vam veæ ne kažem kakvih profesija, to je takva ljubomora, takvo podmetanje da arhitektima u tome ni kazališni glumci nisu ravni. Pogledajte uostalom sve ovo što se dogaða oko natjeèaja i projekata, to je strašno. Nisam èovjek koji bi u tome mogao opstati, završio bih kao crtaè u nekom birou. A ovako, ja sam i sad svakodnevno, od ponedjeljka do petka, u sportskoj redakciji »Vjesnika«, volim se družiti s mladima. Klincima u rubrici nikad se ne obraæam rijeèima: »U moje doba...«, ali i nikome ne dopuštam da me zovu »gospon Žarko« veæ samo imenom – Žarko. Shvaæam da mladi imaju svoje živote, da me ne moraju uvijek slušati, ali onoga momenta kad se poènete družiti sa starima poènete se vraæati u prošlost, a èovjek živi danas, ovaj moment. Ovo što sam prije minutu izgovorio – to je prošlost...« 

... više ...


ZAGREB – Udruga hrvatskih sudaca (UHS) odbacila je danas optužbe Zbora novinara sudskih izvjestitelja HND-a da je policijsko dovoðenje novinarke Rozete Bogeljiæ na sudsku raspravu “pokušaj zastrašivanja novinara sudskim progonom” i ustvrdila da je rijeè o provoðenju zakonske dužnosti suda da osigura nazoènost okrivljenog na raspravi.

Novinarka je juèer po nalogu zadarskoga opæinskog suca privedena na roèište u postupku koji je protiv nje zbog klevete po privatnoj tužbi pokrenuo Mate Maršiæ, ravnatelj zadarske Osnovne škole “Šime Budiniæ”.

Kako se novinarka nije pojavila na zadnjem roèištu, sudac je policiji naložio njezino dovoðenje na sud. Zbor novinara sudskih izvjestitelja juèer je osudio takav potez suca Ante Milovca i ocijenio ga kao “još jedan pokušaj zastrašivanja novinara sudskim progonom”.

UHS odbacuje takve optužbe i tvrdi da nije rijeè o pritisku na slobodu novinarstva, veæ upravo suprotno, da je reakcija Zbora novinara pritisak na sud s “porukom da æe sloboda javne rijeèi biti uvijek vulgarno zloupotrebljena ako se bilo koji sudac drzne primijeniti zakon u odnosu na ma kojega novinara”.

U UHS podsjeæaju da sud po Zakonu o kaznenom postupku ima dužnost osigurati nazoènost okrivljenika na glavnoj raspravi svim raspoloživim zakonskim sredstvima, meðu kojima je i dovoðenje, i pritom pitaju zašto novinarski Zbor smatra da se zakon ne odnosi i na novinara.

“Smatramo da nitko razuman ne može dijeliti stav Zbora da novinari uživaju imunitet od primjene Zakona...”, stoji meðu ostalim u priopæenju UHS-a. Zbor novinara u juèerašnjem je priopæenju upozorio na, kako kažu, dvojbene kriterije sudova kada su u pitanju postupci za prijetnje novinarima.

Stav da pravosudna tijela imaju diskriminirajuæi odnos prema novinarima Zbor je pokušao potkrijepiti nekim primjerima u kojima sudovi u takvim sluèajevima nisu zakazali rasprave više od dvije godine i u kojima se optuženi za prijetnje novinarima ne pojavljuju na roèištima.

... više ...


WASHINGTON - Novinarka lista New York Times Judith Miller u srijedu je završila u zatvoru jer je odbila tužitelju odati ime anonimnog izvora koji joj je dao informacije koje su potom završile u medijima o identitetu jednog agenta CIA-e.

Ona æe biti u zatvoru do listopada a ranije æe biti puštena ako odluèi odati identitet svojih izvora.

Drugi novinar umiješan u tu aferu, Matt Cooper iz tjednika Times, odluèio je svjedoèiti i odati svoje izvore te je tako izbjegao zatvor.

(Hina)

 

... više ...


Zbor novinara sudskih izvjestitelja HND-a najoštrije prosvjeduje protiv izdavanja dovedbenog naloga za novinarku "24 sata" Rozetu Bogeljiæ, kojeg je izdao sudac zadarskog Opæinskog suda Ante Milovac. Dovedbeni nalog izdan je nakon što se novinarka R. Bogeljiæ nije pojavila na prethodnom roèištu u povodu privatne tužbe Mate Maršiæa, ravnatelja zadarske Osnovne škole Šime Budiniæ.
Dovedbeni nalog napisan je odmah nakon što je novinarka izostala s rasprave, a da joj nije dana moguænost za novi sudski poziv za raspravu.
Ne smatramo da novinari moraju imati poseban status pravosudnih vlasti i biti privilegirani u sudskim postupcima, niti da novinari imaju pravo biti izuzeti od jednog od temeljnih naèela pravne države, a to je jednakost svih graðana pred zakonom. Meðutim, postupak protiv novinarke R. Bogeljiæ pokazuje upravo suprotno, a ujedno je to još jedan pokušaj zastrašivanja novinara sudskim progonom, za što smo mislili da je vrijeme koje pripada prošlosti.
 Zbor novinara sudskih izvjestitelja podsjeæa na dvojbene kriterije sudova kada je rijeè o postupcima za prijetnje novinarima, o èemu smo veæ izvješæivali. Za prijetnju smræu novinarki Renati Ivanoviæ, iako je optužnica podnesena još prije više od dvije godine, zagrebaèki Opæinski sud nije sazvao ni jednu raspravu. Optuženik za prijetnje smræu novinarki Slobodne Dalmacije Ladi Kalmeti, HDZ-ovac Damir Mašiæ, nije se ni pojavio na suðenju, a ni njegov odvjetnik.
 Splitski Opæinski sud za prijetnju novinaru Marku Didiæu nije dovršio postupak, ali je zato novinara osudio zbog pisanja o malverzacijama u Hrvatskom telekomu - TK Centru Split. Supruga osumnjièenog, odvjetnica Zdravka Buzoliæ, prijetila mu je smræu nakon objave teksta.
Zbor novinara sudskih izvjestitelja ovim prosvjedom želi upozoriti na diskriminirajuæi odnos pravosudnih tijela prema novinarima. Želimo napomenuti  i da su djelatnici policije, koji su postupali prema nalogu suca A. Milovca, prema novinarki Bogeljiæ bili korektni.
Zbor novinara Hrvatskog novinarskog društva o ovom æe postupku, osim domaæe javnosti i institucija, izvijestiti i Meðunarodnu federaciju novinara, meðunarodnu javnost i institucije koje se bave zaštitom novinara.

Zbor novinara HND sudskih izvjestitelja
Dušan Miljuš, predsjednik

Zagreb, 6. srpnja 2005.

... više ...


 The International Federation of Journalists today called on the United Statesto investigate three new cases of journalists killed in Iraqover the past week – all of them at the hands ofUnited States soldiers.

The firstreported victim isYasser Salihee,an Iraqi special correspondent for theUnited States media company Knight Ridder, was shot to death in Baghdadlast Friday, apparently by a US sniper.

 On Sunday,Maha Ibrahim, a news editor with the local Baghdad TV channel, owned by the Iraqi Islamic Party, was on her way to work when she was killed when US troops opened fire after they apparently came under attack in a Baghdad neighbourhood.

And on Tuesday this week US troops reportedly killed Ahmed Wael Bakri, a programme director foral-Sharqiya television when he drovenear aUS convoy in Baghdad.


The IFJ says this brings to 17 the number of journalistsand media staff killed by US soldiers since the invasion of Iraq.

“All of these cases need to be investigate dindependently because they involve reports of action by US troops,” said AidanWhite, IFJ General Secretary. “Most of the 85 deaths of media staff since theinvasion are the responsibility of insurgents and terrorists, but a growing number concern US forces and each of these cases must be fully explained.”    Of the 85 media deaths in  Iraq since the invasion, 65 are local Iraqi journalists and media staff.

According to reports to the IFJSalihee, aged 30, was driving alone near his home in the western Baghdad neighborhood of Amariyah when a single bullet pierced his windshield and then his skull. Some reports suggested that there had been some shooting in the area at the time. He was shot as his car neared a patrol of American and Iraqi troops.

In the case of Ibrahim, her channel director Saadal-Bayati said Ibrahim and her husband were on their way to the station when she was fired upon.

Dr. Muhanad Jawad of theYarmoukHospitalis reported to have said that Bakri was shot when he failed to pull over as the US convoy passed in the area. Bakri also worked for al-Iraqiya television. He was on his way to visit his in-laws at the time of the shooting.

”There are many questions raised by these cases,” said White.“We expect the United States to produce credible and exhaustive reports on all of these deaths. It is the least the family, friends and colleagues of the victims expect.”

For more information, call+32 2 235 22 00

The IFJ represents more than500,000 journalists in more than 110 countries

... više ...


The International Federation of Journalists today condemned threats made by a Muslim cleric against the editor in chief ofAl Ayam, one of Bahrain’s top daily newspapers, after the newspaper ran a political cartoon about the Iranian presidential election.

Al Ayam’sEditor-in-Chief Isa Al Shaygi said he received athreatening letter from Aqeel Al Mousawi, a religious scholar who had said he considered the cartoon offensive. Al Mousawi led a massive protest in front of the newspaper office and then met with Al Shaygi, who promised that the complaint would be referred to management. After the meeting, Al Mousawi sent the letter to Al Shaygi saying that the editor “would soon be punished by thepeople for being a traitor.” There are fears that another protest will take place today.

Al Ayamsaid it rejects the threat, which is “not compatible with freedom of speech.”

“This sort of intimidating language is not only threatening to the editor personally,” saidAidan White, IFJ General Secretary. “It is an unacceptable attack on freedom of expression in Bahrain.”

Al Shaygi is also the President of the Bahrain Journalists Association, a group that has promoted the rights of journalists and a free and open media both in its home country and in neighboring countries in the region.

“The Bahrain Journalists Association has been a tremendous asset inpromoting the independent press in Bahrainand in the MiddleEastregion as a whole,” White said. “We support their stance against this type of intimidation and their commitment to freedom of expressionand diversity of opinions in the media.”

 For more information, call +32 2 235 2206

The IFJ represents more than 500,000journalists in more than 110 countries

... više ...


Švedska izdavaèka kuæa Bonnier Business Press, izdavaè švedskog poslovnog dnevnika Dagens Industri i slovenskog Finance, najavila je u Hrvatskoj u listopadu ove godine pokretanje tjedika Business HR. Do kraja ove godine Bonnier Business Press planira pokrenuti èasopis i u Ukrajini, a pokretanje tiskovine u Rusiji odgoðeno je za 2006. Trošak pokretanja posebnog izdanja u svakoj od zemalja Šveðani procjenjuju na 3,2 milijuna eura.

... više ...


Programsko vijeæe HRT-a odbilo je juèer dostaviti oèitovanje Vijeæu za elektronièke medije o tome što su poduzeli u sluèaju prosvjeda protiv serijala »Zlikavci«, obrazloživši svoju odluku time da ovo drugo vijeæe nije nadležno za program HRT-a.
    Pravnici s Prisavlja objasnili su da su zakonske odredbe kontradiktorne te da su jednako u pravu i oni koji tvrde da je Vijeæe za elektronièke medije nadležno i za HRT, kao i oni koji tvrde da nije. Stoga je Programsko vijeæe zauzelo stav da im se nema što neko drugo vijeæe miješati u nadležnosti, a u tome su ih podržali i èelnici HRT-a, pa i sam glavni ravnatelj Mirko Galiæ. On je posebno naglasio moguæi problem ukoliko Vijeæe za elektronièke medije donese odluku o »Zlikavcima« suprotnu zakljuèku Programskog vijeæa. Podsjetimo, Programsko vijeæe nije našlo osnove za ukidanje ili kažnjavanje »Zlikavaca« iako je to od njih tražilo èetrdesetak tisuæa potpisnika peticije koju je organizirala Udruga Radio Marija.
    Ovakva odluka iznenadila je Juru Ivanèiæa, zamjenika predsjednika Vijeæa za elektronièke medije, koji tvrdi da je njegovo tijelo itekako nadležno za sve elektronièke medije, pa tako i za HRT.
    – Veæ se ranije uoèilo da postoji mala zakonska nejasnoæa, pa smo tražili od Ministarstva kulture oèitovanje i dobili smo potvrdu da smo i mi nadležni za HRT. To što nam neæe dostaviti materijale nama ništa ne znaèi jer mi odluku možemo donijeti i bez toga – kaže Ivanèiæ.
    Vijeæe za elektronièke medije svoju æe odluku o »Zlikavcima« donijeti najvjerojatnije prije godišnjih odmora, a ukoliko veæina èlanova toga tijela zakljuèi da taj crtani serijal doista krši zakonske odredbe i vrijeðaju pojedine skupine graðana mogu zabraniti emitiranje crtiæa!
    – Ako utvrdimo da su prekršili zakon odluèit æemo što æemo uèiniti, a moguæe su i neke kaznene sankcije – kaže Ivanèiæ. Naime, njegovo tijelo, za razliku od HRT-ovog Vijeæa, ima moguænost i novèanog kažnjavanja prekršitelja zakona, a kazne se penju i do milijun kuna.
    Na HRT-u, meðutim, tvrde da jedino Sabor može reæi jesu li oba vijeæa nadležna za HRT, a dok ne stigne njihovo objašnjenje na Prisavlju æe poštivati samo svoje vijeæe.

... više ...


 2 June2005

On 2 June the IFJ issued astatement condeming the assassination of leading columnist Samir Kassir workingfor theAn-Naharnewspaper, who was killed when his car blew up inBeirut, Lebanon.

On that day, Kassir was killed when a device left underthe driver's seat of his car exploded while he was in the Christianneighbourhood of Achrafieh. The attack came four days after the start of thecountry’s parliamentary election which will continue until 19June.

“Samir was a true ally of free expression and those behind hismurder must be brought to justice,” said Aidan White, IFJ General Secretary. “Itappears that he has been singled out for a politically-motivatedassassination”.

In his last column, which appeared onAn-Nahar'sfront page on Friday, Kassir criticized Syria's lack of desire to enact rapidchange, saying: "Reform for the [ruling] Ba'athists does not mean acceptingopposing views." "The huge regional changes from Iraq to Lebanon only drive them[the Ba'athists] to warn of US dangers without thinking for a minute of the bestways to prevent this danger."

Kassir was the most prominent Lebanesefigure to be killed since the 14 February assassination of former Prime MinisterRafik Hariri, which plunged the country into its worst political crisis sincethe 1975-1990 war.

Anti-Syrian groups were quick to blame Damascus andits Lebanese allies for his murder, alleging the involvement of theSyrian-backed President, Emile Lahoud.
“Journalists around the world willwant to see action to find the killers and bring them to justice,” said White.“This is an intolerable assault on the movement for democratic reform not justin Lebanon but throughout the Arab World”.

Kassir had been writingcolumns for the past 10 years withAn-Nahar, a daily Arabic newspaper andwas married to Giselle Khoury, another prominent Lebanese journalist working forAl-Arabiyaand currently residing in the United States. He was well-knownfor his anti-Syrian positions and his criticism of the "Lebanese police state"and had been harassed and threatened for years.

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo upozorava poslodavce i nakladnike medija te redakcije da su veæ prošli rokovi za donošenje statuta medija pa još jednom poziva i nakladnike i novinare da zapoènu razgovore o tom važnom aktu koji ureðuje odnose izmeðu nakladnika, glavnog urednika i novinara te njihova meðusobna prava i obveze.

Kako definira Zakon o medijima, statut medija osobito bi trebao utvrðivati naèin sudjelovanja novinara u postupku imenovanja
razrješenja glavnog urednika te opisati autonomiju i odgovornost novinarskog rada.

Hrvatsko novinarsko društvo je zajedno sa Sindikatom novinara Hrvatske prije nekoliko dana organiziralo okrugli stol na kojem su bili i predstavnici Ministarstva kulture koje je bilo predložilo Zakon o medijima te èlanovi Udruge nakladnika i na tom je sastanku dogovoreno da se apelira na redakcije da porade na izradi statuta. Jer, specifiènost je novinarskog posla da promièe slobodu govora što je iznimno znaèajno za demokratiènost društva i države i iziskuje isto tako i sreðene odnose u redakcijama i unutarredakcijsku demokraciju, barem u onoj mjeri u kojoj to predviða Zakon o medijima.

Vodstvo HND-a spremno je pomoæi redakcijskim ograncima u izradi prijedloga statuta i u pregovorima s poslodavcima.

Za Hrvatsko novinarsko društvo

Zdenko Duka, potpredsjednik

 

... više ...


Dva dana za redom naši su fotoreporteri upadali u opasne situacije, pred rijeèkim Županijskim sudom, gdje su pored organa reda i zakona, taj isti red krojili uhiæenici – osumnjièeni diler heroina i serijski provalnik i policiji dobro poznati recidivist iz krim-miljea – i nikom ništa! U subotu je fotoreportera našeg lista Silvana Ježinu umalo nogom u glavu udario uhiæeni Jozo Brkiæ (38) iz Doboja tijekom privoðenja na sud, a veæ sutradan je na istom mjestu groteskni show-program priredila supruga Dorijana Dragoviæa (46) iz Rijeke, koja je fotoreporteru našeg lista Marku Gracinu fizièkim nasrtanjem onemoguæila snimanje muškarca koji se tereti za dvadesetak provala u aute i koji je izazvao opsadno stanje u Jelenšæici, teško ozlijedio policajca, a prema drugom ispalio hitac iz pištolja. Time je baš ona postali glavni akteri novinskih tesktova.
    S obzirom na kaznena djela koja se uhiæenicima pripisuju, èitatelju je u interesu znati tko dila heroin pored kafiæa u koje mu dijete zalazi i tko je provalio u njegov ili poznanikov auto. Sreæom, u prvom incidentu zahvaljujuæi brzim vlastitim refleksima i reakciji policajaca, novinar nije ozlijeðen, a u drugom je fotoreporter silom sprijeèen u obavljanju posla. No, svi su prošli i bez prekršajnih, a kamoli kaznenih prijava zbog nasilnièkog ponašanja iako su im prvi svjedoci upravo bili – policajci. Možda bi dobar naèin bio da se izgrednici pozovu na razgovor u policijsku postaju.
    Novinar i fotoreporter obavljaju isti posao u razlièitom u formatu, jedan rijeèju, drugi slikom te im je pravo na informaciju zajamèeno Ustavom, a pogotovo pravo o informiranju javnosti o tome tko su poèinitelji kaznenih djela! Dakle, novinari ne »obilaze« sud i zatvor da bi nekome zagorèavali život, veæ da bi graðane izvijestili o dogaðajima koji im kroje ili kvare svakodnevicu. Uistinu je nevjerojatno da upravo na svom terenu, pred »Palaèom pravde«, novinar nema niti minimum zaštite od napada niti sigurnost da æe obaviti ono zbog èega je tamo i došao.
    U Hrvatskoj su vrijeðanja, prijetnje i fizièki napadi na novinare uèestala pojava. Krovna novinarska organizacija, Hrvatsko novinarsko društvo, takvo ponašanje osuðuje.
    – Bilo bi normalno da pred sudom postoji policijska zaštita novinara i fotoreportera, rekao je Zdenko Duka, potpredsjednik Izvršnog odbora HND-a.
    Novinarima je obveza upozoriti na ovakve dogaðaje jer æe možda veæ sutradan nekome pasti na pamet i teško ozlijediti nekog našeg kolegu, pretpostavljajuæi da æe se s takvim ponašanjem moæi nekažnjeno izvuæi te da ih, što je još gore, u tome nema tko sprijeèiti.

... više ...


Zagrepèanin Hrvoje Polan, fotoreporter agencije France Presse, teško je ozlijeðen u prometnoj nesreæi kod Zenice. Trenutno se nalazi u zagrebaèkoj bolnici i izvan je životne opasnosti. Polan je sletio s ceste i nekoliko se puta prevrnuo, jer je pokušao izbjeæi vozilo koje je prešlo u njegovu traku.

... više ...


 

IFJ and SOJON Protest Over “Undemocratic and Excessive” Court Decision to Detain Somali Editor

 

 

The InternationalFederation of Journalists today protested over the “undemocratic and excessive”decision handed down against the editor of a weekly newspaper by a court inGarowe the headquarters of Puntland autonomous regional administration innortheastSomalia.

On 19 June, acting underPresidential powers police arrested Abdi Farah Nur, an editor working for theweekly paperShacab, along with two other personnel of a printing agencydirected by the same company that own the newspaper. The two media staffers werelater released.

In a hearing, three dayslater, the judge ruled that Abdi Farah Nur should be transferred to Garowetop-security prison and held for an undetermined period as a consequence ofongoing investigations into allegations accusing him of violating orders fromthe Puntland Council of Ministers who had suspendedShacabon 5 May.

 

 

 

 

This is anundemocraticand excessive verdict that encourages the increasing policies of oppression byPuntland officials,” said SOJON Secretary General Omar Faruk Osman. “To detainsomeone for an undetermined period of time without clear charges smacks ofcorruption and injustice”.

 

                                                                           The presiding judgeasked Abdi Farah Nur for the reasons behind his decision to reconvene printingofShacabin spite of the decision taken by the Puntland Council ofMinisters.

According to the IFJaffiliate inSomalia, the Somali Journalists’Network, (SOJON), Nur defended himself by simply stating, “I was doing myjob”. The Judge subsequently ordered thetransfer of the editor to a top-security prison in Garowe and recommended thathe should be detained for an undefined period of time. The judge also released aShacab journalist Abdirahman Qoondeeye who was arrested with theeditor.

“Decisionsto treat journalists as criminals will only serve to kill the little freeexpression that exists inSomalia,” said Aidan White, IFJGeneral Secretary. “We fully support SOJON in their appeal to the Puntlandauthorities to reverse this harsh decision as we work together to defend theindependent work of private media inSomalia”.

For more informationcontact: +32 2 235 22 07

The IFJ represents over500,000 journalists in more than 110countries

 

... više ...


Juèer je na dubrovaèkom groblju Bobinovo održan posljednji ispraæaj, a u Grmljanama kod Trebinja pokop dugogodišnjeg fotoreportera »Slobodne Dalmacije« Mila Kovaèa. Preminuo je u iznenada u pedesetoj godini života u svom dubrovaèkom domu, gradu u koji je stigao iz rodnih Grmljana, a u dubrovaèkom dopisništvu najèitanijih dalmatinskih dnevnih novina radio je od 1979. godine. Tijekom svog fotoreporterskog rada primio je mnoga priznanja, a meðu njima je i nagrada Hrvatskog novinarskog društva za 1996. godinu »Nikša Antonini« za najbolju fotoreportažu o nesreæi zrakoplova amerièkog ministra trgovine Rona Browna.
    Tijekom desetljeæa fotoreporterskog rada snimio je posebno zapažene fotografije Dubrovnika za vrijeme srpske agresije, koje su postale dijelom brojnih fotomonografija i fotodokumentacijskih arhiva, a kao vrijedni kronièar dubrovaèkog života bio je i vjerni pratioc Ljetnih dubrovaèkih igara.

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo (HND) je sukladno odlukama Izvršnog i Središnjeg odbora da æe za novinare i medijske suradnike optužene za nepoštivanje Haškog suda, u skladu s Ustavnim zakonom o suradnji s Haškim sudom i naèelom slobode medija, uèiniti sve što je u njegovoj moæi, poduzelo slijedeæe korake:

 1. HND je uspostavio kontakte s predstavnicima Europske (EFJ) i Svjetske novinarske federacije (IFJ), te tribunala Haaškog suda (ICTY) u Haagu. Neformalno, razgovarali smo i sa šefom Ureda tribunala u Zagrebu, koji se nije mogao i službeno sastati s predstavnicima HND-a, jer mu pravila Suda prijeèe službene kontakte sa strankama koje nisu u sporu.

 2. Nakon formalnih i neformalnih konzultacija na meðunarodnoj razini, od HND-a je zatraženo i pismeno službeno oèitovanje o cijelom sluèaju, što je HND i uèinio. U službenim dopisima glavnom tajniku EFJ i IFJ Aidanu Whiteu i glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte, HND se sukladno odlukama najviših tijela Društva, držao naèela vladavine nacionalnog i meðunarodnog prava i naèela slobode novinstva i novinarstva u Hrvatskoj i ostalim europskim državama. HND je upozorio da prema hrvatskom zakonodavstvu, te praksi hrvatskih sudova, a onda osobito Meðunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu, novinar, odnosno, medij ima pravo bez pravnih posljedica objaviti i tajne dokumente, ukoliko je njihov sadržaj u interesu javnog dobra. Novinari, odnosno, mediji, ipak, ne smiju otkriti identitet zaštiæenih svjedoka, jer se prema tumaèenju struènjaka za meðunarodno i medijsko pravo, time ugrožava njihova sigurnost i obeshrabruju svi oni koji su spremni tajno svjedoèiti u najtežim sluèajevima ratnih zloèina, zloèina protiv civilnog stanovništva, organiziranog kriminala i pedofilije.

 3. HND je od Haaškog suda zatražio da u odmjeravanju odgovornosti optuženika kao olakotnu okolnost u obzir uzme èinjenicu da su prije njih veæ drugi otkrili identitet zaštiæenih haaških svjedoka.

 4. HND je od Haaškog suda zatražio da u okviru zakona u obzir uzme i dostignutu razinu slobode medija u Hrvatskoj, te da se poštujuæi ta dva naèela, zadovolji isprikom osuðenika, kao što je to veæ ranije uèinio u sluèaju ubijena crnogorskog novinara Dušana Jovanoviæa. HND upozorava da se ono ne može isprièati umjesto samih optuženika.

 5. IO HND odbija sve politikantske i ine pritiske koji nanose štetu nastojanjima HND da pomogne optuženima. HND æe nakon što dobije službena oèitovanja EFJ, IFJ i ICTY, o svemu obavijestiti javnost.

Za HND
Dragutin Luèiæ Luce, predsjednik

 


 

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO