Ukupno: 2347

 Hrvatsko novinarsko društvo pridružuje se redakciji Feral Tribunea u osudi prijetnji smræu koje su opetovano upuæene novinaru iz Osijeka Dragi Hedlu.  
 
 Upozoravamo hrvatsku javnost da je pravo, ali i dužnost profesionalnog novinara da javnosti posreduje èinjenice od javnog interesa ma koliko te èinjenice bile neugodne. Drago Hedl je to profesionalno korektno uèinio obavještavajuæi javnost o likvidacijama srpskih civila tijekom rata u Osijeku, ne prejudicirajuæi odluke istražnih tijela i sudbene vlasti, jer to i nije njegov posao.
 
 Hrvatsko novinarsko društvo upozorava da je obavljanje novinarskog posla bez pritisaka i prijetnji uvjet opstanka demokracije i vladavine prava, te ustavom zajamèenog prava javnosti da zna! U ime tih vrijednosti modernog hrvatskog društva i države, pozivamo sve aktere javnog i privatnog života da se klone nasilja. Nezadovoljnike upuæujemo da se obrate medijima, sudovima ili Novinarskom vijeæu èasti.  Od tijela javnih vlasti tražimo da zaštiti kolegu Hedla i omoguæi mu da nesmetano obavlja svoj novinarski posao.

Dragutin Luèiæ, predsjednik HND

“Ubit æu te ko psa!” – glasi stravièna prijetnja koju je danas, 9. svibnja, oko 14 sati i 40 minuta Feralovom uredniku Dragi Hedlu usred Osijeka uputio Davor Boras, predsjednik Mladeži Hrvatskoga demokratskog sabora Slavonije i Baranje, udruge na èijem se èelu nalazi Branimir Glavaš.
Drago Hedl je, nekoliko minuta ranije, prolazeæi pored terase kafiæa “Aroma” zaèuo gomilu glasno izreèenih psovki, ali se na njih – ne vjerujuæi da su upuæene njemu osobno – nije obazirao. Kada je, vraæajuæi se iz obližnje banke, ponovo prošao pored istog kafiæa, naš urednik se suoèio sa salvama psovki i uvreda koje su – sada više nije bilo sumnje – bile namijenjene njemu, baš kao i morbidna prijetnja: “Ubit æu te ko psa!”
Drago Hedl je otišao do svog automobila i policiji prijavio da ga je izvrijeðao i prijetio mu kratko ošišani muškarac, star oko 30 godina, u prugastoj majici i s tamnim sunèanim naoèalama, koji je na terasi “Arome” sjedio u društvu dvojice muškaraca. Jedan Hedlov susjed, koji je tuda prolazio, prepoznao je nasilnika – Davora Borasa.
Uskoro je stigla policijska ophodnja, od Drage Hedla uzela izjavu i podatke, te ga uputila u Prvu policijsku postaju. Nakon što je Hedl dao izjavu i krenuo prema izlazu iz policijske postaje, naišao je na jednog od Borasovih pajdaša iz “Arome” koji mu je uputio nove uvrede.
Ovo, nažalost, nije prvi put da hrvatsku i meðunarodnu javnost moramo obavijestiti o opakim prijetnjama i uvredama s kojima se Drago Hedl, zbog hrabrog i poštenog obavljanja svoga novinarskog posla, suoèava u svome gradu. Nadamo se da æe ovaj put, za razliku od prethodnih, nasilnici snositi zakonske posljedice i da više nitko u ovoj zemlji nikome, pa tako ni novinarima, neæe nekažnjeno prijetiti smræu.
Opravdano strahujemo od moguænosti da nasilnici, koji nimalo sluèajno dolaze iz krugova bliskih Branimiru Glavašu o èijim je zlodjelima Drago Hedl pisao argumentirano i dokumentirano, ukoliko njihove prijetnje ne budu sankcionirane, neæe ostati samo na rijeèima. Stoga zahtijevamo da se prema onima koji su èovjeka spremni ubiti ko psa, postupi onako kako nalažu zakon i zdrava pamet. Zakon je jasan, a i zdrava pamet bi trebala biti. Tolerirati prijetnje smræu upuæene novinaru jednako je suuèesništvu u ubojstvu javne rijeèi u Hrvatskoj. Nakon toga ostaje samo lavež.

U Splitu, 9. svibnja 2006.

REDAKCIJA FERAL TRIBUNEA    

Uprava nacionalne naftne kompanije Ina priprema tužbu protiv voditeljice i urednice emisije HTV-a "Otvoreno" Hloverke Novak-Srziæ, saznajemo iz pouzdanih izvora u Ini!

Nanešena šteta kompaniji

Èelništvo Ine sprema tužbu jer smatra da je Hloverka Novak-Srziæ svojim voðenjem emisije "Otvoreno" na temu poskupljenja benzina, emitirane prije nepuna dva tjedna, prešla granice novinarskih sloboda te nanijela golemu štetu ugledu Ine i njezinu poslovanju.
U Ini smatraju kako je Hloverka Novak-Srziæ èitavu emisiju vodila krajnje neprofesionalno, zlonamjerno i tendenciozno, s ciljem da se Ini našteti.
Uprava Ine je bila spremna prijeæi preko toga držeæi da je takav "stil" voðenja na javnoj televiziji problem HTV-a, a ne Ine.
No, kazao nam je naš izvor, Ina ne želi prijeæi preko neistinitih kvalifikacija o kvaliteti Inina goriva što ih je u "Otvorenom" izrekla Hloverka Novak-Srziæ i zbog kojih je Ina pretrpjela poslovnu štetu.

Reakcije iz inozemstva

Primjerice, zbog reèenice "pa vi proizvodite ovo smeæe koje se zove super" ne samo da su uslijedile reakcije u Hrvatskoj veæ i iz inozemstva, poglavito iz BiH, odakle su tražili pojašnjenje kakvo im to "smeæe" Ina prodaje.
Inaèe, kako saznajemo, u Ini su nakon emisije oèekivali reakciju Programskog vijeæa HRT-a, držeæi da je ono dužno reagirati na svaku neprofesionalnost. Kako Vijeæe nije reagiralo, u Ini ne vide drugog naèina zaštite svojih interesa od podizanja tužbe.

S. PAVIÆ

   

’Emisija je odraðena profesionalno’ Hloverka Novak-Srziæ u ponedjeljak je isprva bila pomalo zateèena informacjom o tužbi Ine. Nije joj, meðutim, trebalo dugo da se pribere i ustvrdi kako tužba ne znaèi ništa drugo do novi pritisak na medijske i novinarske slobode. - Emisija je odraðena profesionalno, u studiju su bili relevantni gosti, a da su u emisiji izreèene teze bile na mjestu potvrdilo se dan kasnije kada su ih ponovili premijer Ivo Sanader, ali i oporbenjaci Ivica Raèan ili pak Slavko Liniæ - kazala nam je Hloverka Srziæ. Tomu je rezolutno dodala: "Dragièeviæ ionako voli podnositi tužbe, pa neka tuži! Ali kada veæ brani kvalitetu svojih proizvoda, neka onda tuži i premijera koji mu je dan nakon moje emisije javno izrijekom naredio da prestane to proizvoditi. Pa ta premijerova naredba je krajnja slika kolika je kvaliteta supera 95!"

IZJAVE U EMISIJI Evo i kraæeg sažetka kvalifikacija o kvaliteti Inina benzina što ih je u "Otvorenom" izrekla Hloverka Novak-Srziæ i zbog kojih se u Ini protiv nje piše sudska tužba. - Taj vam je super 95 katastrofa. - Niste u stanju proizvesti dobar benzin kao što su europski standardi. On ima puno sumpora. To je štetno za okoliš i prirodu i ima puno kancerogenog benzina. - Ali, gospodine Dragièeviæu, Vi kažete da poslujete po komercijalnim uvjetima. O.K. Vi mene prisiljavate, jer ste monopolist u Hrvatskoj. Jeste. I ja sada kreæem u super 95. - Pa vi ste direktor socijalistièke firme, još uvijek, jer država je vlasnik. U tom smislu sam mislila. - Pa, ali vi niste napravili rafinerije. Zašto ne proizvodite našu kvalitetnu naftu? Pa vi proizvodite ovo smeæe koje se zove super, a nitko ne vozi to. 24 posto možda ljudi to vozi. - Ali, gospodine Dragièeviæu, ali zašto se ovaj benzin zove super kad je on ma nikako super. To je katastrofa. - A gdje prodajete taj odlièan super 95, to me zanima? Gdje prodajete? Zapadna Afrika? Gdje to ide? Koje? Ko? Gospodine Marušiæu gdje to oni mogu prodati? Gdje? Zapadna Afrika? Pa to su isto loše informacije za javnost. Svi su rekli da je to loš benzin. Svi vaši struènjaci, danas na press-konferenciji.

Media Release

9 May 2006

 

EFJ Says Social Dialogue Declaration Comes at “Critical Time” for Audiovisual Industry

 

Today the European Federation of Journalists welcomed a joint declaration by both sides of the audiovisual industry in Europe, saying the move comes “at a critical time for the future of the media and everyone who works within it.”

 

“The partners in this dialogue – from both management and workers’ sides – recognise that at this critical time for the future of media and everyone who works within it, we need to work together to meet the challenges ahead,” said EFJ Chairman Arne König. “Social dialogue is not an option; it is an obligation whose main priorities have now been defined together by employers’ and workers’ organisations”.

 

A conference gathering organisations of public and private broadcasters, producers as well as trade union organizations of journalists, technicians, actors and musicians, took place over the weekend in Warsaw. The meeting was organised under the European Union’s social dialogue rules which were adopted for the audiovisual sector in 2004. Over 130 participants debated on the need for social dialogue in new EU member states and how it can improve quality and professionalism.

 

Speaking at the opening session, European Federation of Journalists General Secretary Aidan White encouraged all sides to take a positive approach to social dialogue. “Some people are too cautious, they think that social dialogue is a lightning rod for conflict, it isn’t.” he said. He did not know of a more important moment for creative, intelligent people from all sides of the industry to meet together to discuss the future.

 

The declaration agreed in Warsaw reaffirms that social dialogue “is important in all matters related to workforce” and that both parties are “committed to growth ensuring vitality and quality of the sector”. It further reminds the freedom of association and negotiation as ratified under ILO Conventions and it calls on EU countries to support social dialogue.

 

“This declaration reaffirms basic principles of freedom which are particularly important in new EU member states”, said White, “but as unions we know that it also covers basic issues such as the professional status of workers in the industry and collective bargaining. These are paramount for many journalists in broadcasting across Europe”.

 

Following the adoption of this Declaration, representatives of the European social partners will continue to meet regularly in Brussels and discuss in priority on training and on topics included in the upcoming Green Book of the European Commission on labour law, such as the professional status of workers in the audiovisual industry.

 

Full text of the Declaration: www.ifj-europe.org/default.asp?Index=3904&Language=EN

 

For further information contact the EFJ at +32 2 235 22 00

The EFJ represents over 260,000 journalists in more than 30 countries

 

Media Release

9 May 2006

 

IFJ Calls for Justice for Journalists and Appeals for End to Tunisia Hunger Strikes

 

The International Federation of Journalists today pledged to campaign vigorously for justice on behalf of two victimised journalists on hunger strike in Tunisia, but has called on the journalists to end their protests. 

 

“The hunger strikes being carried out by both Slim Boukhdir and Chahrazed Akacha show the level of desperation of several Tunisian journalists whose fundamental rights are being ignored,” said Aidan White, IFJ General Secretary.

 

He said that the authorities were “cynically avoiding their responsibility” in these cases and the protests should end with humane and just solutions to the issues which had driven the journalists to take desperate measures.

 

“The time has come for the authorities to take responsibility and for our colleagues to be able to work freely,” he said, noting that today, the 34^th day of the hunger strike by Boukhdir, who has lost around 15 kg and whose health is failing. “Journalists and unionists around the world are deeply concerned by this unfolding tragedy.” 

 

Boukhdir is asking for the return of his passport and his job at the daily pro-governmental newspaper, Al-Chourouk, where he was progressively pushed out. The journalist has confirmed being attacked on numerous occasions by several policemen in front of the Al-Chourouk offices whilst he was carrying out a symbolic protest on 3 May. He was taken to hospital where he was denied first-aid assistance.

 

Chahrazed Akacha, a young journalist also working for Al-Chourouk refused to publish an article for the paper under her name in November last year. On 19 April, she began a hunger strike in protest over ongoing pressures following her initial refusal which finally led to her dismissal.

 

The IFJ recalled that Mohammed Abbou, an incarcerated lawyer who had been involved in a number of media cases, has been on hunger strike since 11 March this year in protest over poor conditions.

 

“Hunger strikes are an act of desperation, which puts the lives of journalists into danger and shouldn’t replace collective action,” said White.

 

The IFJ highlighted the “grotesque reality” of press freedom in Tunisia where journalists are driven to acts of desperation while the government of President Ben Ali issues pious statements of commitment to press rights. On May 3^rd, World Press Freedom Day, the President told the heads of the ‘Association des journalistes tunisiens’ and the Association des directeurs de journaux tunisiens (http://www.infotunisie.com/2006/05/030506-1.html), that he considered “free expression and a free press as fundamental rights of both the individual and the community”, recalling, “the nobility of the media’s mission and its important social role.”

 

The Tunisian head of state stated his desire for “a country where press freedom is strengthened on a daily basis, where free expression is pushed forward to its maximum level and where the journalist can fulfill his/her primary mission through a free, democratic and objective press which serves his/her country and the will of the people for a better future.”

 

“It’s time for an end to complacent declarations and for more action to deliver on promises of freedom and justice for journalists,” said White. “Above all, we must do everything we can to avoid further tragedy and suffering among journalists.”

 

For more information contact: +32 2 235 2206

The IFJ represents over 500,000 journalists in more than 100 countries

 

 

Kardinal Josip Bozanic vodio je juèer misno slavlje u Splitu na blagdan Sv. Dujma, splitskog sveca zaštitnika. Kardinal je opet upozorio na " opasnost koja stiže iz tiska, televizije i interneta " .

Tanja otkriva afere koje potresaju državu, Patrik svojim fotoaparatom hvata najzanimljivije trenutke svakodnevice, a Krešo karikaturama i ilustracijama iz dana u dan nasmijava èitatelje. To su veèernjakovci i ovogodišnji dobitnici nagrade Hrvatskog novinarskog društva koje, osim priznanja, povezuju desetljeæa rada u istoj radakciji, ljubav prema poslu i neumorno traganje za novim prièama. Tanja Božiæ Nagradu “Marija Juriæ Zagorka” dobila je za vijest da je general Miroslav Stojanovski, bivši zapovjednik specijalaca JNA koji su uhiæivali civile u Vukovaru, upravo na obljetnicu pada tog grada primljen u Zagrebu uz najviše vojne poèasti. makedonski general i bivši napadaè na Vukovar na dan pada toga grada primljen u Zagrebu uz najviše vojne poèasti. Nakon gozbe, uz rakove i vino, produžio je pak u Opatiju. Patrik Macek, veliki ljubitelj životinja, nagradu HND-a Nikša Antonini za fotografiju godine dobio je za fotografiju koja je zgrozila javnost – pas bigl, sklupèan u minijaturnom kavezu, obrijane noge, èeka monstruozno lomljenje kostiju. Nagrada karikaturistu i ilustatoru Kreši Skozretu kruna je njegova predanog rada na osebujnu i dojmljivu likovnom izrazu tijekom tridesetogodišnje suradnje u Veèernjaku. TANJA BOŽIÆ: Luka je moj motiv i glavni adut

Šokantni podatak o dolasku generala Stojanovskog, pravu novinarsku poslasticu Tanji je dojavio, otkriva, stari i provjereni izvor. Zbog prièe je, kaže, svoga devetogodišnjeg sina Luku sat vremena ranije izvukla iz kreveta, ostavila pred školom i odjurila po prièu.
– I pokazala se toènom. No nije mi bilo svjedno, kao ni kolegi Borisu Šèitaru koji je sa mnom èuèao ispred MORH-a èekajuæi makedonsku delagaciju. Informacija je bila neprovjerena pa sam upozorila glavnog urednika Miljenka Manjkasa da riskiramo diplomatski skandal. Poruèio mi je: “Samo peri” – kazuje Tanja, koja stupce naših novina puni veæ 16 godina. Poèela je, dodaje, u gradskoj rubrici, ratne je godine provela u dubrovaèkom dopisništvu, od 1992. do 1996., potom je prešla u crnu kronike te, najposlije, u unutrašnju politiku.
– U crnoj kronici se, nema dvojbe, peèe zanat. To je škola koju svaki novinar mora proæi – smatra Tanja, koja je tri godine ureðivala i regionalna izdanja Veèernjaka.

Za prièu je, priznaje, spremna uèiniti puno. Plaši je, kaže, moæ koju ljudi na visokim dužnostima imaju i koju su spremni iskoristiti ne bi li zataškali informaciju koja bi mogla prerasti u aferu.

– Prije šest godina s kolegom Hladikom istraživala sam izvoz raketa za VBR-ove u Makedoniju, koja je tada bila u ratu i pod embargom. Tek sam nedavno doznala da smo cijelo vrijeme bili pod nadzorom vojnih sigurnjaka. Tada sam prvi put dobila ponudu da zataškam prièu tešku nekoliko milijuna eura. Da sam je prihvatila, danas ne bih imala obraza preuzeti nagradu. A nagrada je priznanje meni, ali i mojoj maloj obitelji – povjerila se Tanja, koja vješto usklaðuje novinarske i majèinske obveze, a izmeðu toga juri u rodnu Istru, u kojoj je èeka netko tko je, priznaje, trpi i voli takvu kakva jest, tešku i mušièavu.

KREŠO SKOZRET: Nemreš se zezati s lošijima od sebe

Karikaturist i ilustrator Krešo Skozret od svojih crteža živi više od 30 godina, a svoju prvu karikaturu u Veèernjaku objavio je davne 1975. godine. Radi i stvara svaki dan, a humor je, kaže, jedini (probavljiv) naèin na koji može komunicirati sa stvarnošæu i drugim ljudima.Ponekad radi samo pola sata, ponekad sva 24 sata jer, kaže, radi i u snovima, dok spava. Dosad je, kaže, nacrtao oko 25 tisuæa karikatura, a samo u posljednjih pet godina napravio ih je – pet tisuæa. Najèešæe crta politièare te ih prikazuje onakvima kakvima ih ljudi i vide u medijima.
Ostale, poput glazbenika, sportaša... izbjegava crtati jer, kaže, ne želi se s njima niti zafrkavati niti im se, iskren je, klanjati se.
– Nemreš se zezati s lošijima od sebe. A na svu sreæu, od politièara je to teško biti – smatra Krešo.

Kad ne crta, odaje, piše recepte i kratke crtice. Najdraže mu je i najlakše nacrtati predsjednika Stjepana Mesiæa jer on, kaže Krešo, ima zanimljivu fizionomiju, ali i zbog silnih oscilacija u svom politièkom nastupu. I koliko mu je god lako napraviti karikaturu S. Mesiæa s njegovim gustim obrvama, toliko mu je teško nacrtati premijera Ivu Sanadera. – Teško je, gotovo nemoguæe. On je visok, zgodan, markantan Dalmatinac. Ima pravilne crte lica, na kojem se jednostavno nema što naglasiti – kazuje Skozret, koji se veseli kada svojim karikaturama ovjekovjeèi politièare na poèetku i na kraju njihova mandata.

– Zanimljivo je da svi u politiku uðu sa 80-ak kilograma, a nakon nekog vremena, od silnih ruèkova i veèera, vaga im pokazuje minimalno 120. Ali jasno mi je da im je janjetina, nakon silnih intelektualnih napora, i te kako nužna – pikantan je Krešo, baš kao i u svojim karikaturama.

PATRIK MACEK: Ljubitelj životinja iza objektiva

Fotoreporter Patrik Macek, inaèe inženjer strojarstva, svojim je aparatom u posljednjih 20 godina zabilježio sve što se zabilježiti dalo. Unatoè tome što u svojoj arhivi ima više od 200 tisuæa fotografija, jedna mu je posebno draga. – Nastala je na kraju Oluje pokraj Gline. Prolazile su kolone traktora na kojima su bili srpski vojnici koji su bacali oružje. Za njima su ostajale hrpe kalašnjikova, a naši su im vojnici davali hranu. Taj prizor za mene je znaèio kraj ratne prièe i svih strahota što sam ih se nagledao – kazuje Patrik. Najteže mu je, kaže, bilo fotografirati izbjeglice na kamionima, s plastiènim vreæicama u kojima je bila sva njihova imovina, koji su se vozili od “nemila do nedraga”. I danas pamti oèaj na njihovim licima i u pogledima. No, takav je, dodaje Patrik, posao fotoreportera.

Nikad, dodaje, ne znaš kamo ideš niti što te tamo èeka. – Najsretniji sam ipak kada fotografiram obiène ljude. Oni svakog pravog fotoreportera jednostavno moraju zanimati želi li dobro raditi svoj posao. Ljude rado fotografiram kad god mogu, i izvan radnog vremena. Hvatam ih na ulici, u razlièitim situacijama, kako žive, u kakvim kuæama. To me najbolje opušta izmeðu snimanja – kaže Patrik. Patrik je i velik ljubitelj životinja. Zbog toga i jest sretan što je ovogodišnju nagradu HND-a dobio upravo za fotografiju koja je nastala u jeku afere s biglovima na zagrebaèkom Veterinarskom fakultetu. Fotografija je, kaže, nastala doslovce u sekundi, zahvaljujuæi brzini i intuiciji za pravu prièu, a pokazala je bit zlostavljanja koja su se dogaðala na Veterinarskom fakultetu. Ljudi s fakulteta tada mu nisu bili važni.
Patrikove briljantne fotografije moguæe je vidjeti na www. patrik-macek.com

Kritike dolaze sa svih strana. Po njima redovito pljuckaju kao neslobodnima trenutni nam predsjednik Mesiæ i drugi politièari i javni djelatnici, pa i pojedini crkveni velikodostojanstvenici. Svi oni jednodušno optužuju medije da su glavni krivac za narušene vrijednosti i poremeæene vrednote u hrvatskom društvu. No je li baš tako?

Utjecaj kapitala

Novine su, po mojem sudu, samo odraz opæeg stanja u društvu, zrcalo društvenih zbivanja. Poðimo od primjera "turbo-folka". Na programima glavnih elektronskih medijskih kuæa tu glazbu neæete moæi èuti. A u pisanim medijima najveæi dio kritièara o "turbo-folku" piše s gaðenjem i prezirom. Ali "turbo-folk" je naša stvarnost i njegova se popularnost u najširim slojevima ne može zaustaviti ni medijskim bojkotom ni negativnim kritikama. On je jednostavno odraz, ponajprije, ruralizacije hrvatskoga društva koju je uzrokovao rat i najezda na gradove u potrazi za poslom.

Ova se vrst glazbe u velikog dijela naše duhovne elite doživljava kao nešto što nije “naše”, kao dekadencija i osporavanje naših tradicionalnih i tradicijskih vrijednosti, a ipak je to naša realnost. Nije uloga medija da pišu za “instant-èitatelje”, za nekakvu elitu koja samu sebe podrazumijeva elitom. Dužnost je medija pisati istinu, ali da bi opstali na tržištu, moraju pisati i o onome što èitatelji žele èitati. Dakako, potrebno je pritom paziti kako se u takvom pristupu ne bi podilazilo èitateljskom i gledateljskom ukusu do trivijalnosti. Najveæe je umijeæe suvremenih medija naæi ravnotežu izmeðu ekonomskog interesa i interesa èitatelja.

Veliki se dio kritike usmjerene prema hrvatskim medijima odnosi i na vlasništvo nad medijima, odnosno na utjecaj kapitala. Prema percepciji nekih kritièara stanja u hrvatskim medijima proizlazi da vlasnici medija sjede u svojim bjelokosnim tornjevima, èitaju svaku noticu u svojim novinama, gledaju tv-programe ili pak slušaju radiopostaje. To je jednostavno tehnièki nemoguæe. Neosporno je da vlasnièke strukture svuda u svijetu nastoje dati stanoviti svjetonazorni ili politièki peèat svojim medijima, no jednako je tako neosporno da su u zemljama razvijene demokracije novinari izborili toliki stupanj ureðivaèke neovisnosti i slobode da vlasnicima to baš ne polazi tako lako za rukom. I na hrvatskom se medijskom nebu osjeæaju pomaci u tom pravcu, pa novinarske organizacije na svim razinama vode danodnevnu bitku za ostvarenje što veæe samostalnosti u ureðivaèkoj politici.

To ne ide baš lako zbog mentaliteta i naèina razmišljanja koji svi nosimo iz vremena komunizma. U Hrvatskoj je u posljednjih 15 godina došlo do takve eksplozije u razlièitostima pisanja i izražavanja da je naprosto nemoguæe slijediti i dubinski analizirati sve ono što se u nas dogodilo. Prijelaz iz apsolutne neslobode, u kojoj su se kroz medije slale šifre i poruke, do današnjih ostvarenih stupnjeva slobode šokantne su za sve nas. Danas su nam u medijima i na internetu dostupne sve informacije o svemu, i mnogi se od nas jednostavno ne snalaze u ponuðenim vrijednostima i vrednotama. Evo jednog primjera koji govori o cijelim "svjetovima" i naèinima razmišljanja i djelovanja, koji ne samo što su nestali nego ih je danas gotovo nemoguæe razumjeti.

Pomiriti nemoguæe

U utorak je na zagrebaèkom groblju Mirogoju pokopan dr. Jure Juras, èovjek enciklopedijskog znanja iz podruèja medicine, teologije i filozofije. Jure Juras bio je jedna od kljuènih osoba u Hrvatskoj u krugovima onih ljudi koji su se smatrali graðanskom oporbom totalitarnom komunizmu. Od gimnazijskih je dana nastojao okupiti ljude kršæanskog usmjerenja, pokušavajuæi izgraditi drugaèiji svjetonazorski pristup i filozofiji i politici od tadašnjega službenoga. Osam se godina, svake nedjelje, u sobici njegovih roditelja u Draškoviæevoj ulici sastajala grupica od 4-5 mladih "nadobudnih" studenata, kasnije intelektualaca, koji su prouèavali, prevodili i prepisivali Berdjajeva, Mouniera i dr. Kršæanski je personalizam bio pokušaj njihova odgovora tadašnjoj komunistièkoj stvarnosti. Pritom su pokušavali pomiriti nemoguæe: marksizam i kršæanstvo. Ali ne samo na tom nego i na drugim podruèjima oni su utopistièki, kao sanjari, vjerovali u moguænost promjena iznutra dijalogom.

Juras je bio jedan od kljuènih i utjecajnih ljudi i 1971. Taj stalni sukob s realitetom, krutim i nemilosrdnim, odvodio ga je u zatvor i on se, kao i najveæi dio te generacije, jednostavno istrošio povukavši se na odreðen naèin u samoizolaciju. Kako današnjim generacijama objasniti takav naèin razmišljanja i djelovanja? To jednostavno nije moguæe.

Prije negoli je izveden na strijeljanje 1941., a strijeljali su ga ustaše, hrvatski je pisac i intelektualac August Cesarec napisao na zidu svoje æelije: "Živjela sovjetska Hrvatska".

Tko danas uopæe može razumjeti kontekst i smisao poruke koju je Cesarec napisao prije strijeljanja. A ta je reèenica bila na odreðen naèin politièki barjak cijele jedne grupacije hrvatskih lijevih intelektualaca i u Drugom svjetskom ratu i sve do pada komunizma. U toj je reèenici sadržan njihov program lijeve, komunistièke Hrvatske, i na stanovit naèin protujugoslavenska politièka pozicija. Ta pozicija nije bila ni više ni manje demokratska od drugih komunistièkih opcija. Ona je samo željela svoj hrvatski dio - "komunistièkog kolaèa".

Mogli bismo nabrojiti bezbroj takvih primjera. Na jednom suðenju prije nekoliko godina u Zagrebu pojavio se u ulozi svjedoka i publicist Zvonimir Berkoviæ. Pokušavao je zbunjenom sucu objasniti što je za ljudske egzistencije u vremenu komunizma znaèila nijansa ili reèenica u govoru nekog politièkog aparatèika ili sekretarèiæa. Jer oni su tada, ti aparatèici, artikulirali društveni sustav vrednota. Ali ne samo oni nego i mnogi intelektulalci, filozofi, pisci, novinari… Padom komunizma raspao se i njihov sustav vrijednosti i vrednota.

Zahvaljujuæi naslijeðenim pozicijama oni su odjednom postali ideolozi i "konstruktori" i programeri novih demokratskih vrijednosti i vrednota. To baš nije išlo lako i uvjerljivo, pa su neki od njih naprosto odnjihali svoje klatno na potpuno drugu stranu. Upravo stoga u Hrvatskoj još uvijek nije na nivou elementarnog civilizacijskog konsenzusa (ako je on uopæe moguæ) zaživio kakav-takav sustav vrednota. Prosjeèni zbunjeni graðanin doživljava sve ove turbulentne promjene vezane uz sveukupnu tranziciju društva kao raspad i rasap svih vrijednosti i vrednota.

Nisu, dakle, mediji ti koji, kao što se èesto misli, razaraju sve vrednote. Oni naprosto odražavaju sliku i stanje hrvatskog društva. No i kod èitatelja i kod gledatelja osjeæa se zamor i zasiæenost ovakvim stilom i naèinom "žurnalizma" gladnoga tržišnog senzacionalizma. U meðuvremenu, mediji su sami proizveli cijeli sustav novinarstva i novinara koji jednostavno ne znaju i ne mogu drugaèije ni razmišljati ni pisati. Postavlja se pitanje kako, dakle, "smiriti" strasti i smanjiti senzacionalizam u medijima, a da se istovremeno ostane interesantan i vjeran publici koju posljednju dekadu "odgajamo" u onomu što mnogi oznaèavaju "medijskim žutilom". Koja je granica ovakvog medijskog stila, pokazat æe vrijeme, no neosporno je da hrvatski medijski prostor oèekuje veliko preslagivanje kockica, ne samo u profesionalnom smislu nego i u obrani kakvih-takvih vrijednosti i vrednota hrvatskoga društva.

 

Nedavna izjava urednika i voditelja Brisanog prostora i nedjeljnog Dnevnika Gorana Miliæa u intervjuu danom jednim dnevnim novinama u kojem je, želeæi opravdati svoju plaæu od 26 tisuæa kuna, rekao da za taj novac radi puno više od drugih na HTV-u, izazvala je žestoka reagiranja, osobito jer je javno iznio i plaæe nekih svojih kolega.

Aleksandar Stankoviæ koji mjeseèno zaraðuje 18 tisuæa kuna, prema njegovu je mišljenju "vrlo dobro prošao jer radi samo jednu emisiju tjedno". Hloverka Novak Srziæ, kojoj je plaæa takoðer 18 tisuæa kuna, se, tvrdi Miliæ, "èetiri dana pretrgne od posla, a onda se devet dana odmara". Denis Latin je s 32 tisuæe kuna najbolje plaæeni novinar na HTV-u, a radi jednu emisiju tjedno koja je gledana isto kao i Miliæev Brisani prostor. Zbog tih Miliæevih izjava posebno je bio ogorèen urednik i voditelj Nedjeljom u 2 Aleksandar Stankoviæ koji je to ovako prokomentirao:

- Zaista ne znam što je Miliæu da ima potrebu javno prozivati i licitirati o plaæama svojih kolega s kojima na HTV-u redovito pije kavu. To je samo potvrdilo moje mišljenje da se s ljudima na HTV-u ne treba zbližavati.

Hloverka Novak Srziæ, doduše, nije tako tragièno shvatila Miliæeve rijeèi, no ipak kaže da je s obzirom na svoj staž, iskustvo i rejting emisije Otvoreno prije nekog vremena zatražila veæu plaæu.

- Od svih novinara koji su na posebnim ugovorima ja primam najmanju plaæu s obzirom na normu. Nadam se da æe se moja plaæa napokon i poveæati. I Goran Miliæ i ja imamo istu normu - osam emisija mjeseèno. Uz to, nije baš toèno, kao što Miliæ kaže, da se ja èetiri dana pretrgavam od posla, a onda se devet dana odmaram. Emisije koje radim ne pripremaju se na dnevnoj bazi - kaže Hloverka Novak Srziæ.

Denis Latin nije htio komentirati Miliæevu izjavu, pozivajuæi se na ugovor s HTV-om koji mu to ne dopušta.

Na kraju cijele ove halabuke koja se digla zbog jedne Miliæeve izjave, sam Miliæ je kratko rekao:
- Ne želim više o tome reæi ni rijeèi. Isprièavam se ako sam, iznoseæi te podatke, nekoga uvrijedio jer doista nisam imao nikakve zle namjere.

 

Produljeni, praznièni vikend iskoristili su i zaposlenici u Veèernjem listu. Tri dana ozbiljna posla, ali i užitka, odvela su ih na Murter i na Kornate. Buduænost naše novinske kuæe, ali i druženje uz južni vjetar idealan za prve lekcije iz jedrenja, obilje biranih zalogaja i gutljaja ipak nisu u sjenu bacili prvu Veèernjakovu regatu, natjecanje održano u nedjelju uz ozbiljan južni vjetar koji je jedrilice tjerao na èak 7,9 èvorova. Svi su željeli pobijediti, a neki zbog zadnjeg mjesta skipera baciti u more... Pobjednici su na slici, uz priznanje da je za to najzaslužniji naš skiper Dino Sladiæ.

Ocjenjivaèki žiri u sastavu Dražen Korda, dr. Stjepan Maloviæ, Mario Horvatiæ, Mirela Rašiæ i Tomislav Butorac donio je odluku da se zajednièka nagrada Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj i Hrvatskog novinarskog društva

 

      Nagrada Robert Schuman
u kategoriji pisano novinarstvo
dodijeli Brunu Lopandiæu

 

Vanjskopolitièki novinar Bruno Lopandiæ odlikuje se dobrim poznavanjem i sustavnim praæenjem problematike Europske unije veæ duži niz godina.

U svojim tekstovima i kolumni Diplomatski portal, Lopandiæ o temama europske integracije i o reformama na putu približavanja Hrvatske punopravnom èlanstvu u Europskoj unije piše razumljivim i pristupaènim jezikom. Pritom èesto kritièki analizira pojedine politièke probleme i raširene predrasude u tom procesu, no uvijek s krajnjim ciljem boljeg uvida hrvatske javnosti u ispravnost ciljeva europske integracije  Hrvatske.

 

u kategoriji televizijsko novinarstvo

dodijeli

urednicima Tini Šimurini i Draganu Nikoliæu

za ureðivanje Euromagazina, HTV

 

Raznovrsnim i mozaièkim konceptom, te dobrim izborom tema i priloga, tjedna emisija Euromagazin nastoji gledateljstvu dinamièno, pregledno i jasno  približiti konkretne probleme zemalja Europske unije, ali i razjasniti vrlo razlièite, èesto manje poznate aspekte

europske integracije. Pritom se posebno istièu novinarske reportaže koje izravno i jasno povezuju proces europske integracije i konkretne europske standarde s lokalnim hrvatskim osobitostima i vrijednostima u gospodarskom i društvenom životu. Stalne rubrike - Abeceda Europske unije, te Istine i zablude - na pristupaèan naèin pojašnjavaju složene politièke pojmove i razbijaju èeste predrasude o propisima Europske unije.

 

u kategoriji radijsko novinarstvo

dodijeli

Zrinki Vrabec-Mojzeš,

urednici serije emisija Abeceda Europskih integracija, Radio 101

 

Autorski koncept jednosatne tjedne radijske emisije Zrinke Vrabec-Mojzeš istièe se vrlo dinamiènim ali i analitièkim pristupom temama o europskoj integraciji i Europskoj uniji. Autorica, voditeljica i novinarka Zrinka Vrabec-Mojzeš na jednostavan, duhovit i radijski slušljiv naèin, uz jingleove i ankete, te s izborom vrlo kompetentnih sugovornika i gostiju, nastoji slušateljima objasniti razlièite aspekte europske integracije Hrvatske i podiæi kritièku

svijest javnosti. Uspjeh u tome potvrðuje se i èinjenicom da emisiju Abeceda evropskih integracija od zagrebaèkog Radija 101 preuzima i reemitira još osam hrvatskih lokalnih radijskih postaja.

 

 

Dobitnici priznanja Milan Grloviæ

 

Središnji odbor na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine donio je odluku da se Priznanje HND Milan Grloviæ za izniman doprinos u radu Hrvatskog novinarskog društva dodijeli

 

Valentu Grobenskom

 

Grobenski, Valent, fotoreporter (1931), roðen je u Bednji kod Trakošæana. Gimnaziju završio u Zagrebu 1956. Studirao pravo na Zagrebaèkom sveuèilištu. Od 1947. radio u Jadran-filmu, a od 1948. godine u dopisništvu Filmske novosti za Hrvatsku sa sjedištem u Zagrebu.

Fotoreporter je od  1956., Vjesnika,  Globusa,  Arene,  urednik fotografije u Vjesnikovoj press agenciji VPA zatim ponovno u Vjesnika do umirovljenja 1988.

Filmskom kamerom i objektivom bilježio obnovu zemlje, radne akcije omladine i frontovaca, izgradnju novih industrijskih objekata, novih naselja, studentskih domova, fakulteta, pratio aktivnosti najviðenijih liènosti naše zemlje I njihovih inozemnih gostiju, portretirao ugledne javne, nauène i kulturne radnike, ali i male ljude te velike sportske priredbe i natjecanja.

Njegovi fotosi objavljeni su ne samo u svim izdanjima kuæe Vjesnik nego i u uglednim listovima u inozemstvu – Italiji, Austriji, Poljskoj, skandinavskim zemljama itd.

Veæ više od jednog i pol decenija vrlo je angažiran u Ogranku umirovljenih novinara Zagreba, a osamdesetih i poèetkom devedesetih godina prošloga stoljeæa i u Ogranku fotoreportera  DNH. Bogato iskustvo steèeno desetljeæima u novinarskom poslu izdašno je prenosio na mlade kolege a svojim požrtvovnim i predanim radom dao je nemali doprinos ugledu profesije i HND u cjelini.

 

Dragi Modriæu

 

Drago Modriæ je aktivni novinar punih 59 godina, od 1947., a tri godine manje, od 1950. èlan je profesionalne novinarske udruge, današnjega Hrvatskog novinarskog društva (HND). Toènije: u Zagreb je iz rodnoga Sinja došao upravo 1947. godine i to na poziv tadašnje redakcije lista Omladinski borac, u kojoj je poèeo raditi novinarski posao. Istodobno, poèeo je studirati pravo.

Prve kolege, s kojima je  zajedno pekao novinarski kruh u toj prvoj redakciji, bili su kasnije vrlo poznati novinari, pokojni Stanko Eder i Vladimir Mirkoviæ “Dasa”, te Filip Svetiæ, Dalibor Brozoviæ i drugi. Godine 1950. s još desetak zagrebaèkih novinara, pretežno Dalmatinaca otišao je po zadatku u Split, u Slobodnu Dalmaciju.

Najveæi dio novinarske karijere, od 1955. do umirovljenja 1987., kolega Modriæ radio je u Radio-Zagrebu kao reporter i komentator. U tome se razdoblju, uz ostalo, na primjer, snažno istakao kao radio-izvjestitelj s više tzv. nacionalnih tragedija. Tako je iz Skopja, u vrlo teškim okolnostima, mjesec dana, u ljetu 1963., izvještavao o posljedicama katastrofalnog potresa. Slièno je bilo i nakon potresa u Banja Luci, kao i za vrijeme velike poplave u Zagrebu itd. A tada je u više navrata bio i mentor novinarima poèetnicima.

Uz ostalo, s mladim je novinarima išao na teren odakle su se zajedno javljali za radio-program. U to je vrijeme bio mentor i jednome sadašnjem doktoru novinarstva.

Nakon odlaska u mirovinu, osobito posljednjih desetak godina, kolega Modriæ je, unutar Ogranka umirovljenih novinara i na skupštinama HND-a, osobitu pozornost obratio nekim bitnim pitanjima i problemima djelovanja naše novinarske organizacije i njezinih ogranaka.

 

Nenadu Reberšaku

 

Fotoreporter Nenad Reberšak je inicijator i realizator izložbe Hrvatska novinska fotografija, kojom drugu godinu zaredom èini da obièno zanemarenu fotografiju tisuæe i tisuæe vide u posve novom svjetlu.

Obišavši u 2004. i 2005. godini desetak hrvatskih gradova, velikih i malih, izložbu 100 ponajboljih fotografija naših fotoreportera vidjelo je skoro 100 tisuæa ljudi, èime je Reberšak uèinio nemjerivo puno za svoje fotoreportere, njihove fotografije, ali i novinarstvo u cjelini.

 

Reberšak je pritom neumoran. ne samo da kao pravi profesionalac odabire fotografije, nego ih izraðuje, oprema, nalazi sponzore i izraðuje kataloge, a onda i vlastitim automobilom vozi fotke na izložbu i postavlja ih, da li na kraju i otvorio izložbu. U današnje vrijeme opæe novinarske rezignacije i pasivnosti, nije malo, priznat æete?

 

 

Ocjenjivaèka skupina za pisane radove u sastavu Zlatko Herljeviæ, predsjednik, Zorana Bajt, Ernest Fišer, Ratko Mavar, Dražen Klariæ, Boris Paveliæ i Šenol Selimoviæ o nagradi Marija Juriæ-Zagorka odluèila je da se:

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za tisak za vijest/izvještaj za 2005. godinu

dodijeli Tanji Božiæ

za Skandal u MORH-u: Napadaèu na Vukovar sve državne poèasti,

objavljeno u Veèernjem listu, 19. studenog 2005.

 

Vijest Tanje Božiæ da je makedonski general i bivši napadaè na Vukovar na dan pada Vukovara dobio sve državne poèasti u Zagrebu izazvala je velik odjek u javnosti. Izravnim dolaženjem do èinjenica, sustavnim praæenjem daljnjeg tijeka dogaðaja, te kontaktiranjem protagonista, Tanja Božiæ je uèinila sve da nadležne državne institucije ne zataškaju aferu, što im je bila namjera.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za tisak za reportažu za 2005. godinu

dodijeli Milanu Jelovcu

objavljeno u Vjesniku 

 

Jelovac je u reportažama iz Sandžaka - Život kao kopija originala i s Kosova Povratak srpske policije na Kosovo moguæ samo u skrivenoj kameri vješto oslikao prilike koje vladaju na terenu. Kombinacijom reportaže s ulice i razgovora s relevantnim politièkim akterima Jelovac ukazuje na moguæe rasplete u ta dva eksplozivna kutka bivše Jugoslavije.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za tisak za intervju za 2005. godinu

dodijeli Orlandi Obad

objavljeno u Jutarnjem listu, 30. listopada 2005.

 

Orlanda Obad je ekskluzivno iz remetineèkog zatvora u Zagrebu napravila intervju sa Zadrankom Anom Magaš kojoj je poèetkom rujna 2005. godine zbog ubojstva supruga izreèena nepravomoæna presuda od devet i pol godina zatvora. U odlièno voðenom intervjuu Orlanda Obad je od zatvorenice izvukla dramatiènu prièu o prividno i lažno sretnoj uglednoj zadarskoj obitelji. Vrhovni sud je Ani Magaš ukinuo presudu i vratio predmet na ponovno suðenje.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za tisak za kolumnu za 2005. godinu

dodijeli Branimiru Pofuku

Kolumna Kontrapunkt, Jutarnji list

 

Branimir Pofuk u svojim je kolumnama koje su krasile intrigantnost i luèenje bitnog od nebitnog ostavio upeèatljiv dojam. Kritièarsko pero koristio je s ozbiljnošæu i odgovornošæu. Pišuæi o širokom spektru tema, Pofuk je èesto otvarao prostor za drukèije poglede na stvarnost koji su u hrvatskom medijskom prostoru, nažalost, zanemareni.

 

 

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za tisak za istraživaèko novinarstvo

dodijeli Nataši Škarièiæ

objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji, 25. travnja 2005.

 

Nataša Škarièiæ je tekstom pod naslovom Djeca silovana i premlaæivana u kuæi užasa otvorila aferu Brezovica. Sustavno praæenje afere rezultiralo je smjenom i kaznenim progonom ravnateljice Caritasa Zagrebaèke nadbiskupije Jelene Brajše, suspenzijom pomoænice glavnog državnog odvjetništva Božice Cvjetko, uhiæenjem i pritvaranjem dvije osobe osumnjièene za zlostavljanje djece u Brezovici i sudskim postupkom protiv pet djelatnica Centra zbog sumnje na fizièko zlostavljanje štiæenika. Novinarka Škarièiæ došla je u travnju do originala inspekcijskog nalaza Ministarstva rada i socijalne skrbi iz 2002. godine, nakon èega je u Brezovicu upuæena nova inspekcija Ministarstva.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za tisak za novinarsku karikaturu, ilustraciju, fotomontažu za 2005. godinu dodjeljuje se

Kreši Skozretu

objavljeno u Veèernjem listu

 

Krešo Skozret veæ 30 godina objavljuje ilustracije i karikature u Veèernjem listu.

Njegov rukopis je specifièan, bilo da se radi o crtežima krumpira u prilogu Vrt, bilo da se radi o karikaturama politièara. Njegovim duhovitim karikaturama ne nedostaju objašnjenja ispod crteža jer su nacrtani likovi prepoznatljivi, a poruka jasna svim èitateljima.

 

Nagrada Nikša Antonini za novinsku fotografiju za 2005. godinu

dodjeljuje se Patriku Maceku

fotografija Bigla na kojem su vršeni nedozvoljeni medicinski pokusi,

Veèernji list, 18. srpnja 2005.

 

Macekova fotografija muèenja životinja na Veterinarskom fakultetu radi ispitivanja lijekova potresla je hrvatsku javnost. Autor fotografije je snimio bigla sklupèanog u dnu kaveza, obrijane noge, kojeg èeka lomljenje kostiju. U pogledu psa vidi se sav oèaj i neizvjesnost nemoænog stvorenja osuðenog na bol. Upravo je ta fotografija najbolja od svih koje su na tu temu objavljene u medijima, a njena je sugestivnost pomogla tih dana da se javnost potakne na djelovanje.

  

 

 

 

Fotoreporterski žiri HND u sastavu Silvano Ježina, predsjednik, Livio Andrijiæ, Matko Biljak, Željko Jelenski i Hrvoje Žuæko donio odluku da se

 

Nagrada Ivan Fabijan

za najbolju novinsku fotografiju s podruèja kulture i umjetnosti za 2005. godinu

dodjeli Ratku Mavaru

 

Fotografija predstavlja sliku Josipa Raèiæa izložena u modernoj galeriji na kojoj je prikazana žena sa djetetom kako sijede za stolom na kojemu se nalaze ostaci doruèka.Dijete je pogledom odlutalo preko stola i kao da gleda u tanjur sa pecivom koji je postavljen za domjenak. Autor je odlièno ukomponirao taj detalj i napravio vic fotografiju za razmišljanje onima koji je gledaju i vrlo profesionalno  i jednostavno ilustrirao dogaðaj za potrebe novinske kuæe. Fotografija je atraktivna zbog èudnog spoja ozbiljnosti djetetovog lica na slici i blage humorne komponente tanjura u prvom planu.

Fotoreporterski žiri HND u sastavu Dražen Breitenfeld, predsjednik, Robert Valaj, Ognjen Alujeviæ, Mladen Tudor i Siniša Hanèiæ donio je odluku da se

Nagrada Pavao Cajzek

za fotoreportera godine za ukupan fotoreporterski rad u 2005. godini

dodijeli Robertu Aniæu

 

Fotografije Roberta Aniæa predstavljaju osobito kvalitetan presjek rada fotoreportera u prošloj godini. Autor u lovu na pravi trenutak nimalo ne zanemaruje kompoziciju, a svi radovi tehnièki su besprijekorni. Svaka fotografija vjerno oslikava ugoðaj, gdje nam autor daje svoju ekspresiju dogaðaja, od dramatike do razigrane duhovitosti. Raznolikost i promišljanje tema, pravi trenutak i tehnièka odliènost odlike su koje ovog autora za nijansu izdvajaju od ostalih kandidata za nagradu Pavao Cajzek.

 

 

Ocjenjivaèka skupina za radijske radove u sastavu Franjo Marinkoviæ, predsjednik, Dalija Grin, Muharem Kulenoviæ, Morana Sušec i Silvija Šeparoviæ o nagradi Marija Juriæ-Zagorka odluèila je da se:

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za radio reportažu za 2005. godinu

jednoglasno dodijeli Željku Rošku

za reportažu Pogreb pape Ivana Pavla Drugog, HR Zagreb

 

Kao svjedok jednog od medijski najeksponiranijeg prošlogodišnjeg dogaðaja Željko Roško je ostvario reportažu u punom njezinom žanrovskom znaèenju, uzimajuæi èinjenicu papina pokopa tek kao povod da osobno osjeti i, dakako, prenese erupciju emocija kroz autentiène zvuène zapise pokreta mase, «babilonske» jeziène raznolikosti, kako u molitvama tako i u pjesmi. Smrt nesumnjivo velikoga èovjeka, Željko Roško u duhu njegova uèenja i vjere, ne doživljava kao tragediju, veæ je interpretira i prikazuje kao radost, osobito mladih s kojima dijeli njihove osjeæaje, stvarajuæi nam iluziju jednog moguæega svijeta prožetoga  - zašto ne globalnom! - dobrotom, razumijevanjem i ljubavlju.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za radijsko istraživaèko novinarstvo za 2005. godinu

dodijeli Branki Jovièiæ i Vasvi Mazele

istraživanje na temu Rastuæa korupcija i njezini izvori,

objavljeno 4. listopada 2005. na HR Zagrebu

 

Dugogodišnje, uporno i istanèanim instinkt za otkrivanje naftnih mrlja mlade nam demokracije, Branka Jovièiæ i Vasva Mazele reportažnom formom ukazuju na probleme na koje nailazi mala, lokalna sredina, s jedne i ignorancija i samovolja  viših struktura s druge strane. Autorice nam na živ i životan naèin, kroz razgovore i iznošenje stavova svih

zainteresiranih strana, pokazuju kako male sredine mogu imati velikih problema pred kojima nisu bespomoæni. Rad kolegica Jovièiæ i Mazele uvjerava nas da tzv. mali ljudi nisu nemoæni ukoliko su svjesni svojih prava koja afirmiraju i ostvaruju u demokratskom okružju.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za najbolje ureðenu radijsku emisiju za 2005. godinu

dodijeli emisiji Lica duše - Nostalgija, HR Zagreb

urednice Morane Panjkote

 

Nostalgija je tema emisije u kojoj je gost/sugovornik skladatelj, pjevaè  i pjesnik Arsen Dediæ. Urednièki izbor gosta/sugovornika neuobièajen je veæ stoga što nam ga predstavlja izvan standardnih klišeja po/trošenih u estradnom miljeu. U formi opuštena razgovora, nimalo lišenog ozbiljnosti teme, Arsen nam se Dediæ predstavlja ne samo ljepotom svoga kazivanja, veæ na poticajne šlagvorte, govori ne mudrošæu filozofa ili iskusna èovjeka koji je osjetio puninu života i blizinu smrti, veæ mudrošæu – pjesnika! Na temu nostalgije teško da je mogao postojati bolji izbor.

Izvrsnom pripremom emisije, korištenjem više novinarskih formi (anketa, komentar, razgovor), montažom tehnike strip-kvadrata i primjerenom glazbom, urednica Panjkota, sa svojom stalnom ekipom, dramski (ne dramatièno!) je gradirala, gotovo poantirala bitne naglaske teme, mameæi pozornost i koncentriranost slušateljstva kroz cijelo, dvosatno (!) trajanje emisije.

 

Ocjenjivaèka skupina za televizijske radove u sastavu Branko Vukšiæ, predsjednik, Mirjana Rakiæ, Marija Župan Miholjek, Velibor Mandiæ, Gordan Stojiæ, Dušan Rastovac i Dragan Baliæ o nagradi Marija Juriæ-Zagorka odluèila je da se:

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka vijest/izvještaj za televiziju za 2005. godinu

jednoglasno dodijeli Igoru Bobiæu

izvještaj o naknadi imovine folksdojèera, RTL, 25. studenog 2005. emisija Vijesti

 

Na njoj se i njemu temelje mediji. Vijest i izvještaj su polazna osnova. Kad je ona dobra, profesionalna, besprijekorna, tada ima nade da æe i nadgradnja odisati profesionalizmom. Naoko jednostavne, zadane a ponekad i predvidljive elemente ovog temeljnog novinarskog izrièaja ne dopuštaju – èini se krivo – išta autorskog ili, èak, osobnog. Ali, nije tako. Struktura vijesti, a na televiziji – naroèito – naèin interpretacije te prezentacije iste vijesti èine razlièitim. Boljim ili lošijim. Bolje zaokupljaju, lošije i najznaèajniji dogaðaj pretvaraju u efemeran za javnost nevažan èin. O naknadi za imovinu folksdojèera sve su novine, radijske i televizijske postaje tih dana izvještavale na slièan, uglavnom predvidljiv naèin. Od prosjeènosti se izdvajio izvještaj Igora Bobiæa.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za televizijsku reportažu za 2005. godinu

jednoglasno dodijeli Robertu Zuberu

za seriju reportaža Misija, objavljeno u emisiji Život uživo, HTV

 

U društvu koje je izgubilo vrijednosni sustav, u društvu u kojem se moralnima podsmjehuju a lopove smatraju snalažljivim stupovima, bilo kakva dobra, humana i plemenita gesta tretira se nepotrebnom, samoreklamerskom patetikom. Pokazivati osjeæaje, pri tome otvoreno reæi i dokazati da ti je stalo, ravno je sramoti. Danas solidarnost ne zastupaju èak ni socijaldemokrati, solidarnost je nepoznanica za sindikate a dobrota, dobro djelo postaje – eksces. Zato smo zadovoljni što smo nagradili takve, ekscesne, u ovom hudom vremenu i nehumanom okruženju, raritetne reportaže, u kojima se upire prstom na nesreæe i nesretne te izvlaèi iz nas skrivenu ljudskost. Siromašnu, nesretnu, solidarnu i plemenitu Hrvatsku otkriva Misija, topla, srcedrapateljna ali toliko potrebna i profesionalno odraðena da nam nije mogla promaæi nezapaženo. Uz svoju društvenu dimenziju, Misija je novinarski uzorna i snažna.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za televizijsku istraživaèko novinarstvo za 2005.

jednoglasno dodijeli Ernestu Marinkoviæu

za prilog o majci koja mora plaæati noæenje u bolnici kako bi nahranila novoroðeno dijete s bronhitisom, objavljeno na Novoj TV, emisija 24 sata, 20. veljaèe, 2005

 

Što nas na televizijama, ili u novinama èini razlièitim? Stil i vlastite, nepredvidljive teme. Ono što smo otkrili jedini, prije drugih te naèin na koji smo to isprièali javnosti. U poplavi žutila – nevažnih potpisa pod slikama svakojakih nevažnosti – nepopularno je, zapravo, neisplativo istraživati. Biti drukèiji. Biti relevantan i temeljit. Ako ste takvi, onda ste pretenciozni. Gotovo smiješni. A i ne isplati se tražiti argumente, dokumente, ljude, ne isplati se propitkivati, sumnjati, zavirivati, razgrtati... Naroèito kad iznad tog istraživanja urednik ne može staviti bombastièan naslov ili novinari pisanoga medija ne mogu s takvim kolegom na naslovnu stranicu TV priloga. To vam nije glamurozno, a kad nije glamurozno, nije in. Istraživanje je out. To ne kažemo mi. To dokazuju, na žalost, hrvatski mediji. Na sreæu, postoje skupina usamljenih autora koja se želi baviti novinarstvom. A ono predmnijeva – istraživanje. Ernesta Marinkoviæa zanima pozadina, dubina i širina. Zato je nagrada za istraživaèko novinarstvo pripala njemu.

 

Nagrada Marija Juriæ Zagorka za najbolje ureðenu televizijsku emisiju za 2005.

jednoglasno dodijeli emisiji Nedjeljni TV dnevnik

urednika Gorana Miliæa

 

Televizija je – kaže nagraðeni – prije svega dojam. Potom informacija, pa edukacija, preciznost , slojevitost, pa, kod rijetkih - stil i... Ono za èim svi televizijski autori èeznu a manje skromni umišljaju – osobnost. A osobnost je upravo njegova najveæa novinarska vrlina. Ne i jedina, naravno. Ma što god radio; reportažu u kojoj mu trenutno nema premca, vijest, kolažnu ili informativnu emisiju, èini to nevjerojatnom lakoæom. I svaka je njegova novinarska prièa neusiljena, logièna, mudra ali jednostavna. Jedan je od rijetkih novinara koji se nakon ogoljene, pitko isprièane i svakom gledatelju jasne prièe, primjerice o smislu života, protonima ili globalnom zatopljenju usudi par excellence autoritetu postaviti pitanje: Je li to, profesore, što sam rekao – glupo? Ima osjeæaj za cjelinu, za važno, za dobro, za zanimljivo. Zna u vijesti prepoznati temu, iz nièega napraviti prièu. On sam jest prièa. Lijepa. Autoritativna. Novinarski punokrvna. Bilo radio èuvene putopise, politièki magazin ili najodreðeniju stvar na svijetu – središnju informativnu emisiju, poseban je. Ostavlja dojam. Svojim rukopisom. Nije njegov nedjeljni Dnevnik magazinski. On je zanimljiv. Povezan. Relevantan. Jednostavan i osoban. Miliæevski. Emisija vijesti ne trpi osobnosti? Ma, dajte, molim vas, prièe su to iz pedesetih prošloga stoljeæa. Sve što je na televiziji bez osobnosti je uglavnom mediokritetno ili – ništavno. Takvim emisijama je smisao u besmislu. Nedjeljni Dnevnik Hrvatske televizije pronalazi smisao u logièno isprièanoj prièi i dojmu koji vas drži èitavih sedam dana. Pa si mislite, dok gledate druge; zašto oni tako ne rade? I postajete, ako ste novinar od krvi i mesa, ljubomorni.

 

Nagrada za unapreðenje novinarskog izraza

jednoglasno se dodjeljuje Robertu Knjazu

 

 

Teško je to što radi nazvati – imajuæi u vidu silu tih beskrvnih, besmislenih èak i ne žutih veæ emisija i, te, naravno, novina, bez ikakve boje, okusa i mirisa – novinarstvom. Teško je njegovo djelo uopæe i staviti od neku ladicu, kojima su omeðene ove naše nagrade. To je bez ikakvog pretjerivanja – djelo. Autorski rad koji æe mnogi kopirati a neki od novinarskih èinovnika možda sutra i slikoviti novi pojam za ono što naš nagraðenik radi. Gledano dramaturški to bi mogao biti sitcom. Mogla bi biti i kazališna predstava. A dokumentarac? Zašto ne?! Moderno napravljen. Išèašen. Pomaknut. Ne baš normalan. Ali to bi mogao biti i film. Mjenjaènica s Cro Capom bolja je od veæine domaæih filmova na koje je utrošeno nemjerljivo više kuna. Mjenjaènica ne pati od forme. Mjenjaènicom se forma stvara. Mjenjaènica je autorsko djelo. Osebujno. Duhovito. Vedro. Dinamièno. Optimistièno. S atmosferom kakvu znaju u svojim filmovima stvoriti najbolji nehollywoodski redatelji. Nakon svakog svog djela autor Mjenjaènice samo što ne kaže: „Oprostite, ali to bi bilo sve od mene!“ Rijetko se susreæe tolika kolièina skromnosti i realiziranog talenta u jednoj osobi. Da, on svakom svojom emisijom unapreðuje novinarski izraz, zato je i dobio nagradu. ROBERT KNJAZ!

 

Nagrada Žarko Kaiæ za snimateljski prilog za 2005. godinu

jednoglasno dodijeli Saši Ilijašu

za snimke talaèke krize u rijeèkom Gradskom poglavarstvu,

objavljeno na Kanalu RI 22. veljaèe 2005. i RTLu

 

Nepravedno je koliko je malo snimateljskih priloga kandidirano za nagradu. Kao da je televizija samo rijeè. Bez slike. Uz nužno zlo – zvuk. Na sreæu, izmeðu nekoliko predloženih priloga i autora jedan je vrhunski. Onaj o talaèkoj krizi u rijeèkom Gradskom poglavarstvu. Ekskluzivan, aktualan, potresan, priseban, dobrih kadrova i ostalih komponenti koje su u ovom izvještaju jaèi od svih izgovorenih rijeèi. O tome ne treba puno prièati, veæ – gledati. Nagradu za najbolji snimateljski prilog s pravom je dobio je Saša Ilijaš!

 

 

 

Ocjenjivaèki odbor koji èine sve tri ocjenjivaèke skupine o nagradi za životno djelo za 2005. godinu donio je odluku da se

 

Nagrada za životno djelo Otokar Keršovani za 2005. godinu

 

dodijeli Igoru Mandiæu

 

novinaru, piscu, uredniku, polemièaru, esejistu, feljtonistu, komentatoru i kolumnistu za novinarsko spisateljski opus, koji po mnogim znaèajkama napokon zaslužuje biti dolièno vrednovan.

Opstojeæi na našoj, hrvatskoj javnoj sceni više od èetiri desetljeæa, uvijek jednako radišan i zauzet, taj je intelektualac , od poèetaka svojega djelovanja u medijskom prostoru (od 1966. u Vjesniku), pa do prekjuèer (tijekom 2000. bio je i glavni urednik Vjesnika) i do danas (2006. objavio je 25 knjigu po redu) uvijek glasno i polemièki zastupao važnost medijske kulture, pa mu poglavito i iz toga gledišta valja odati priznanje.

Objavljene knjige su SVE – nota bene! – nastale iz medijskoga sloga, te tako reprezentiraju hrvatsku novinsku pismenost i tekstualnost izjednaèenu s književnom!

Nakon studija ostaje u Zagrebu, a veæ je svojim dotadašnjim književnokritièarskim radom (objavljujuæi od vremena studiranja kritike, eseje i polemike po novinama, èasopisima itd.) zaslužio biti primljen 1965. za èlana Društva književnika Hrvatske! No, zapošljavajuæi se 1966. u kulturnoj rubrici dnevnika Vjesnik, na mjestu književnoga kritièara, Mandiæ otada sav svoj rad i trud ulaže u novinski slog, nastojeæi u raznim izražajnim oblicima (od koje je, neke, i sam izmislio, kao prvi u našoj sredini!!) pridonositi povišenju izražajnoga i kulturnoga standarda javne pismenost.

No, ne želeæi biti "samo" književni kritièar, Igor Mandiæ razlistava svoje pero – tjeran i mehanizmom tada uvaženih medija – pa otpoèinje i s ozbiljnim tretiranjem fenomena (ili "misterije") televizije, lansira svojevrsnu polemièku feljtonistiku, do tada pospanu u tadašnjoj Hrvatskoj – npr. u knjizi Gola masa, Zgb. 1973. – i u "ozbiljne" medije smiono uvodi, baš neku svoju Mitologiju svakidašnjeg života (kao knjiga 1976.), do tad nepoznato žanrovsko podruèje u našim medijima. Angažmanom u tada prestižnom Vjesniku u srijedu (VUS-u) Mandiæ otvara epohu personalizirana interveniranja u javni prostor (naime, pišuæi kao JA, u prvom licu jednine) što je tada 1968.1972, koliko je vremena njegov "Notes" izlazio u VUSu, bilo na svojevrsni naèin – prevratno!

No, paradoksalno, ne želeæi biti "samo" kritièarom i polemièarom Igor Mandiæ "otkrio" je za sebe, ali i našoj javnosti, nekoliko zanimljivih "podruèja", u kojima se može, smij

Na današnji dan (3. svibnja) kada se obilježava Svjetski dan slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo (HND) vas podsjeæa da je sloboda medija preduvjet za ostvarenje vaših sloboda! Ustanite u obranu medijskih prava i odgovornosti, jer time branite svoja prava, ali i svoje odgovornosti.

 

Kada budete sudili o našem poslu podsjetite se da je samo tijekom 2005. godine u svijetu poginulo 239 novinara i njihovih suradnika, a da je èak 89 novinara ubijeno s umišljajem. To nas sjeæa da je tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj poginulo 14 novinara i fotoreportera. Sjetite se da i u ovom trenutku naši novinari izvještavaju iz opasnih regija svijeta kakve su Pakistan, Afganistan i Irak.

 

HND podsjeæa novinare i urednike, vlasnike medija i javne vlasti, te sve ostale sudionike javnog života, da sloboda i vladavina prava u suvremenom društvu znaèe slobodu i pravo drugoga, odnosno da su slobode i prava medija ogranièena slobodama i pravima drugih i drugaèijih. Stoga pozivamo vlasnike, novinare i urednike da drugima i drugaèijima pruže priliku da javno iznesu svoje mišljenje.

 

HND upozorava predstavnike javnih vlasti da se suzdrže od jezika netrpeljivosti, pa i mržnje, jer nakon verbalnih ekscesa, kakve smo mogli èuti i u Hrvatskom saboru, slijede i zbiljske prijetnje i napadi na novinare, o èemu svjedoèe, primjerice, sluèajevi naših kolega Anðelka Ercega i Drage Hedla, Denisa Latina i Tihomira Ladišiæa, što je bio povod za brojne osude zemaljskih i meðunarodnih organizacija i institucija, pa i Europske komisije uoèi pregovora s Europskom unijom. Stoga HND poziva na stvaranje atmosfere snošljivosti i javnog dijaloga.

 

HND upozorava i na opasnu eroziju profesionalne etike, te na kršenje temeljnih prirodnih i ljudskih, što æe reæi nacionalnih, vjerskih, seksualnih, obiteljskih i inih prava pojedinaca i skupina. Osobito upozoravamo na sustavno kršenje prava djece i maloljetnika u hrvatskim medijima. Dostojanstvo našeg posla mjeri se obranom prava najslabijih i najugroženijih!

 

Predsjednik HND Dragutin Luèiæ Luce

Danas sindikati novinara diljem svijeta slave borbu za slobodu medija i iskazuju solidarnost s kolegama koji se, bilo u lokalnim sredinama bilo u inozemstvu, danonoæno žrtvuju kako bi ljudi mogli dobiti pravu informaciju, kako bi se razvijala demokracija i poštovala temeljna ljudska prava.

Na ovaj dan Meðunarodna novinarska federacija, najveæa takva udruga u svijetu, ponavlja èinjenicu da svjetski razvoj i iskorjenjivanje siromaštva ovisi o slobodi medija i neovisnoga novinarstva u sigurnim uvjetima.

Sloboda medija osnažuje siromašne i slabe dajuæi im glas; ona je krvotok demokracije koji vlast drži pod nadzorom i stvara povjerenje u buduænost izlažuæi javnosti korupciju i netoleranciju.

Na današnji da Meðunarodna novinarska federacija poziva na akciju kojom bi se srušile sve prepreke postavljene slobodi medija i èitavom svijetu. Posebno pozivamo na:

* pružanje podrške neovisnim novinarskim sindikatima koji brane slobodu medija dižuæi kolektivno, neovisno o vlasti ili korporacijama, glas u korist svoje profesije

* akcije koje brane kvalitetne medije i kulturu medijske slobode, kojima su etiènost, samoregulacija i zaštita zaposlenih na prvom mjestu te koje æe iskorijeniti prepreke koje stoje na putu neovisnoga novinarstva

* razumijevanje da su radna prava takoðer pitanje slobode medija. Profesionalizam u medijima ovisi o poslu i socijalnoj pravdi. Samo uz pravednu plaæu i radne uvjete novinari mogu zaista pisati etièno i odbaciti korupciju.

Meðunarodna novinarska federacija šalje poruku solidarnosti sa svim novinarima, ma gdje bili. Tražimo da oni koji su u zatvoru ili kojima prijeti suðenje budu pušteni; insistiramo da meðunarodna zajednica izvrši pritisak kako bi prestala ubojstva novinara i kako bi veæ poèinjena bila kažnjena; sveèano se obavezujemo na globalnu solidarnost s novinarima u svim zakutcima svijeta.

To i nije neka posebna novost. Meðunarodna novinarske federacija i njene èlanice imaju istu poruku od osnutka 1926. godine. Naš moto: «Nema slobode medija ako novinari rade u uvjetima korupcije, siromaštva i straha» i dalje je sama srž uvjerenje da kampanja za prava novinara mora biti središnji dio bitke za slobodu medija.

Na 32. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK) najviše je rijeèi bilo o medijima. Ažuriran je Statut Hrvatskoga katolièkog radija i Informativne katolièke agencije (IKA) te prihvaæen Direktorij HBK za pastoral medija, kazao je u petak na konferenciji za novinare u povodu završetka proljetnog zasjedanja HBK nadbiskup Ivan Devèiæ, predsjednik Odbora za medije. Direktorij æe biti predstavljen 24. svibnja.
Mons. Devèiæ novinare je izvijestio da je novi ravnatelj Hrvatskoga katolièkog radija, Tiskovnog ureda HBK i novi glasnogovornik HBK Zvonimir Anciæ. Na mjestu ravnatelja IKA-e don Antona Šuljiæa zamjenjuje Enco Rodinis, a nova glavna urednica IKA-e je Suzana Vrhovski Peran. Devèiæ pak ostaje još pet godina na èelu Odbora za medije.
Takoðer je kazao da bi katolièko sveuèilište, koje osniva Zagrebaèka nadbiskupija pod pokroviteljstvom HBK, moglo poèeti raditi 2007. godine.
Predsjednik Odbora za ekumenizam HBK, pomoæni biskup zagrebaèki Vlado Košiæ najavio je europski susret mladih koji æe se u organizaciji braæe iz Taizea održati u Zagrebu od 28. prosinca do 1. sijeènja te o treæi europski ekumenski susret koji æe se održati u Rumunjskoj od 4. do 8. rujna 2007.
Takoðer je spomenuo da HBK priprema dokument o hrvatskom ulasku u europske integracije.

Hrvatska ima djelomièno slobodne medije, a po medijskim slobodama je na 85. mjestu u svijetu, izvijestila je u èetvrtak amerièka organizacija za promicanje demokracije Freedom House.

Sloboda tiska je zajamèena Ustavom, ali su mediji u Hrvatskoj još uvijek povremeno pod utjecajem razlièitih politièkih i ekonomskih interesa, ocijenio je Freedom House.

U godišnjem izvješæu "Sloboda tiska 2006: globalni pregled neovisnosti medija" organizacija je ocijenila stupanj slobode medija u 2005. u 194 zemlje svijeta.

Hrvatska je na svjetskoj ljestvici zauzela 85. mjesto zajedno s Brazilom, Istoènim Timorom i Peruom. U prošlogodišnjem izvješæu Hrvatska je bila na 82 mjestu.

U kategorijama zakonskih uvjeta u kojima djeluju mediji, politièkih utjecaja na izvješæivanje i dostupnost informacija te ekonomskih pritisaka na sadržaj i širenje vijesti, Hrvatska je dobila ukupno 39 bodova i smještena je u kategoriju zemalja s djelomièno slobodnim medijima.

Kleveta je u Hrvatskoj i dalje kažnjiva novèanim globama, kaže Freedom House, a u nekim sluèajevima i zatvorom. Prošlogodišnje izmjene Kaznenog zakonika, ublažile su opasnost od progona za klevetu dekriminaliziravši je osim u sluèaju kada se radi o namjeri da se našteti neèijem ugledu, navodi organizacija. Ipak, ove reforme se ne provode u cjelosti jer ih neki suci teško prihvaæaju, dodaje Freedom House.

Freedom House navodi prošlogodišnje sluèajeve novinarke Novog lista Slavice Mrkiæ Modriæ koja je dobila dva mjeseca zatvora uvjetno na godinu dana zbog satiriènog èlanka o predstojniku ureda rijeèkog gradonaèelnika te pisca Predraga Matvejeviæa koji je dobio pet mjeseci uvjetno jer je u èlanku iz 2001. optužio neke novinare za širenje nacionalne mržnje za vrijeme predsjednika Franje Tuðmana.

Freedom House ocjenjuje da su ratni zloèini i dalje osjetljiva tema u Hrvatskoj te da se novinari suoèavaju s pritiskom i zastrašivanjem ako izvješæujuæi stave u pitanje moralnu èistoæu uloge Hrvatske u ratu.

Navodi se sluèaj urednika Feral Tribunea Drage Hedla koji je primio prijetnje smræu za èlanak o bivšem hrvatskom vojniku koji je priznao muèenje i ubijanje srpskih civila. Tu je i urednik na Hrvatskoj televiziji Denis Latin koji je, kaže Freedom House, smijenjen nakon što je u Latinici dopustio kritièka stajališta o ulozi Hrvata i vraæen tek nakon javne kampanje.

Freedom House ocjenjuje da vlasnici medija u Hrvatskoj sve više koriste medije za promicanje svojih poslovnih i politièkih interesa. Oni ponekad smatraju da je za njihove poslove korisno èiniti usluge nekim vladinim dužnosnicima i gajiti dobre odnose s vladom te zato vrše pritisak na novinare koji rade u njihovim medijskim kuæama da pišu u skladu s njihovim politièkim nazorima, kaže izvješæe.

Na ljestvici zemalja središnje i istoène Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza Hrvatska je zadržala prošlogodišnje 10. mjesto, iza Bugarske, a ispred Srbije i Crne Gore èiji su mediji takoðer klasificirani kao djelomièno slobodni.

Freedom House u izvješæu ocjenjuje stupanj slobode medija u pojedinoj zemlji dajuæi joj ocjenu od nula do 100 u kategorijama, zakonskih uvjeta, politièke i ekonomske klime. Što je manja ocjena, mediji su slobodniji. Zemlje s ukupnom ocjenom od 0 do 30 imaju slobodne medije, izmeðu 31 i 60 djelomièno slobodne, a od 61 do 100 neslobodne.

Media release                                                           27 April 2006

Denmark “Violating Press Rights” Says IFJ As Reporters Who Exposed Iraq Claims Face Jail

The International Federation of Journalists and its regional group the European Federation of Journalists today accused Denmark of violating press rights following the news that two journalists who exposed the Government’s lack of credible evidence for its decision to back the invasion of Iraq are to go on trial and may be sent to jail.

After exactly two years of investigation Danish prosecutors are to go ahead with the prosecution of Jesper Larsen and Michael Bjerre two journalists from the newspaper Berlingske Tidende. They were first held on 26 April 2004, were questioned and charged with "publishing information illegally obtained by a third party" under Article 152-d of the Criminal Code. They face a possible six-month prison sentence.

"The decisions to prosecute these journalists, who are guilty of only telling the truth about the lack of information justifying Government claims that Iraq had weapons of mass destruction before the Iraq invasion, are a gross violation of press rights,” said Aidan White, IFJ General Secretary. “These journalists are being victimized for having made public information which calls into question a major foreign policy decision and which has embarrassed the government.”

In a series of articles published in February 2004, the journalists quoted excerpts from Danish military intelligence reports, given to them by agent Frank Soeholm Grevil, which denied the availability of credible information on the existence of weapons of mass destruction in Iraq before the March 2003 military intervention by British and United States troops. The existence of such weapons, which it is now acknowledged did not exist, was the principal argument put forward by Prime Minister Anders Fogh Rasmussen to justify Danish involvement in the invasion.

The IFJ says that journalists coming upon material such as these confidential reports have a duty to publish them unless there is a very clear and increased danger to the safety and welfare of other public or private interests.

"This is one case where professional responsibility is evident and where no legal impediment to free journalism is justified," said White. The IFJ has written to European Union Justice Commissioner Franco Frattini pointing to the case as a further example how governments are using the cover of the global war on terrorism and the Iraq war to justify unacceptable restrictions on media.

“This is, regrettably, a classic example of how whenever a Government is faced with embarrassement because media report accurately on a matter the public importance, they will use the national security and secrecy rules to save their faces,” said the IFJ in the letter. “It makes a mockery of attempts at European Union level to balance fundamental rights such as press freedom, and legitimate actions to protect public safety.”

The IFJ and EFJ, which is also supporting the Danish Union of Journalists in its protests over the case, says that it will support taking the case to the European Court of Human Rights as a breach of Article 10 on freedom of expression, information and the press.

For further information contact the IFJ: +32 2 235 2200

The IFJ represents over 500,000 journalists in more than 110 countries

 

 

From: Association of Independent Electronic Media (ANEM), marija.drndic@anem.org.yu

The following is a statement by Veran Matic, B92 CEO:

Veran Matic, B92 CEO

A statement in view of the public frequency allocation competition and subsequent events after the results were made public

To understand better the current situation concerning the activities of the Public Broadcast Agency Council, I believe we should remind ourselves of the chronology of the previous events:

Early on in the process of drafting the Public Broadcast Bill, B92 and ANEM insisted that the influence of the state organs on the Council member nomination procedure should be reduced as well as that the civil sector, but also journalist, media and other professional associations should have more influence on the nomination procedure.

This suggestion was not taken on board, hence the balance of power was disrupted since instead of 2 out of 15 places in the Council, as envisaged in the draft law, the state organs were given the powers to nominate 4 out of the total of 8 Council members whereas these 4 Council members also influence the selection of the additional ninth member of the Council.

We also protested against the breach of procedural rules in the appointments of Cekic and Cvetkovic as members of the first Council as the public had not been previously presented with their official nominations and CVs, which was a legal requirement, but nonetheless they were appointed as Council members.

 We demanded that the Council should not be dissolved as well as that only disputed Council members appointments should be reconsidered. However, this request was not accepted. Instead, the entire Council was dissolved by way of the amendments to the Public Broadcast Act adopted in 2004 (which, as we can see now, set a bad precedent since this might give a idea to someone to do it all over again).

As there was no manifest show of solidarity among the media and in public regarding these suggestions and initiatives put forth by the Association of Independent Electronic Media, ANEM, and B92; in view of the realistic danger that we could be accused of "placing obstacles in the path of efforts to introduce order into the media field", and since we did not want to compromise our own principles; we withdrew from the nomination procedure for the new Council members as the parliamentary Committee for Culture and Information allowed unauthorised entities (labour unions, nonexistent associations, associations of performing artists and others which are not specifically named in the Public Broadcast Act) to take part in the nomination process.

In this regard, nothing changed either. There were candidates for Council members who had been nominated by organisations which had no legal rights to do so, or which had not even signed the nominations (e.g. SOKOJ and OPFYU had no right to field their candidates, while SOKOJ publicly denied that it had backed the Djoric's nomination).

During the work on drafting the media development strategy and criteria, we insisted on measurable criteria so that any decision made by the Council could be more easily explained and supported as well as to successfully fend off the accusations about alleged arbitrariness in the Council's deliberations. This proposal was also dismissed under the pretext that fully measurable criteria would restrict the powers of the Council members to vote on their decisions.

Hence, ANEM and B92 have been constantly warning of the flaws and problems occurring so far. Unfortunately, those who feel today that they have been deprived of what they should rightfully have did not react back then because either they did not realise there were serious problems in this respect or, perhaps, they expected their institutional and out-of-institutions influence needed to obtain the licences would be there forever.

Given that the public frequency allocation has not yet formally completed; and bearing in mind that appeals will most certainly be filed by disgruntled broadcasters, followed, possibly, by legal suits in courts of law; B92 finds it inappropriate at this point to comment on the Public Broadcast Council's decision with regard to individual stations. And this - even more so since B92 has had no insight into the documentation submitted by other broadcasters. Therefore, at this moment, it is indeed impossible to give any valid comments.

We are now facing the consequences that entail limited scope for analysis of the Council's decisions. The Parliament and the Council adopted laws and regulations which are in effect. Hence, there is no other possibility but to deal with all the objections and complaints within the framework of the existing legislation. In no way would I dare dispute the right of my colleagues to defend their rights to work and freedom of information in any manner they would see fit and appropriate - B92 has often been in similar situations. Therefore, I do support the right of all broadcasters and journalists to criticise the work of the Public Broadcast Council in a serious and appropriate manner. This, in our view, cannot be considered as pressure on the Council members since the legally protected position of the Council and personal credibility of its members must be such so as not to yield to pressure irrespective of where it is coming from - government, individual broadcasters, or lobby!
ists. Strong criticism at the expense of the Council in itself should not be good enough reason for an abrupt closure of BK TV overnight with the assistance of the police.

This situation is indeed a matter of concern for the electronic media as it may compromise the very idea about the need for an independent regulatory body to be in charge of the media regulation as opposed to the concept according to which this role should be played out by the Government or the Parliament as in the times of the Slobodan Milosevic's regime.

B92 will be fighting against such a return to the past, bearing in mind that the process of introducing order and legality in the media field should not be either compromised or suspended by declaring the public frequency allocation competition and its results invalid.

In Belgrade,
26 April 2006

To unsubscribe from this list visit http://listmgr.ifex.org/lists/?p=unsubscribe&uid=5861fc139b775ea8f65abd855fae65f3

To update your preferences visit http://listmgr.ifex.org/lists/?p=preferences&uid=5861fc139b775ea8f65abd855fae65f3

--
Powered by PHPlist, www.phplist.com --

From: Committee to Protect Journalists (CPJ), bdietz@cpj.org
 
CPJ writes to Bush and Musharraf for information about abducted Pakistani journalist

 In two letters today, the Committee to Protect Journalists urged the leaders of the United States and Pakistan to investigate the disappearance of Pakistani journalist Hayatullah Khan, who was seized by unidentified gunman along the Pakistan-Afghan border on December 5. The Khan family say they have been told by Pakistani government sources that Hayatullah is in the custody of the United States.

Committee to Protect Journalists

330 Seventh Avenue, New York, NY 10001 USA     Phone: (212) 465‑1004     Fax: (212) 465‑9568     Web: www.cpj.org     E-Mail: media@cpj.org

April 26, 2006

His Excellency Gen. Pervez Musharraf
President, Islamic Republic of Pakistan
Islamabad, Pakistan

Via facsimile: +92-51-922-4206

Dear President Musharraf:

We are greatly concerned about the disappearance of our colleague Hayatullah Khan, who has been missing since he was abducted by unknown gunmen in North Waziristan along Pakistan's border with Afghanistan on December 5. Members of his family and his colleagues have repeatedly asked the Committee to Protect Journalists to find out  where he is being held and seek his release.

Khan was abducted soon after he photographed the purported remnants of a U.S.-made Hellfire missile that he alleged killed a senior al-Qaeda figure from Egypt, Hamza Rabia, in Miran Shah, the North Waziristan tribal region's main town. The pictures were an apparent contradiction of the Pakistani government's explanation that Rabia died in a blast caused by explosives located within the house, and not from an aerial attack. The explosion happened on December 1; Khan took his pictures on December 4, and they were widely distributed by the European Pressphoto Agency on the same day. Khan disappeared a day later.

The Khan family say they have been told by Pakistani government sources that Hayatullah is in the custody of the United States. Ihsanullah Khan, Hayatullah's 20-year-old brother, told CPJ through an interpreter, "A Pakistani military colonel who does not want his name revealed told me that on January 15 Hayatullah was taken by helicopter from a secret government holding place in Rawalpindi to Kohat and that he was turned over to the Americans soon after that." Rawalpindi, near the capital Islamabad, houses the headquarters of the Pakistani army. Kohat is the site of an air base. "The colonel said Hayatullah has been in American custody since about the first week of February. He said he was being held by the FBI or the CIA, but he did not know which one," Ihsanullah Khan added.

Both the Pentagon and FBI have told CPJ that they are not holding Khan. The CIA and the U.S. consular office in Peshawar declined to comment. We are writing to U.S. President George W. Bush to seek clarification but because of the uncertainty surrounding this case it is also possible that Hayatullah Khan is being held in Pakistan.

Ihsanullah Khan says that he has tried more than 30 times to contact responsible officials in the provincial and national governments and the military. "No government or military official will answer my questions or meet with me. I believe it is because they are afraid of the secret agencies who took Hayatullah," Ihsanullah told CPJ.

Mr. President, we ask that you order an immediate review of all Pakistani agencies, whether publicly known or unknown, to determine whether any has or has had Khan in custody. Any information gleaned in that investigation should be made available to Khan's family.

 Sincerely,

Ann Cooper
Executive Director

CC:
Lt.-Gen. Ashfaq Pervez Kiani, Director-General, Directorate for Inter-Services Intelligence

April 26, 2006

His Excellency George W. Bush

President, The United States of America
The White House
1600 Pennsylvania Avenue, NW
Washington, DC 20500

Via facsimile: 202-456-2461

Dear President Bush:

We are greatly concerned about the disappearance of our colleague Hayatullah Khan, who has been missing since he was abducted by unknown gunmen in North Waziristan along Pakistan's border with Afghanistan on December 5. Members of his family and his colleagues have repeatedly asked the Committee to Protect Journalists to find out  where he is being held and seek his release. With that in mind, we are writing to you and to Pakistani President Pervez Musharraf.

Khan was abducted soon after he photographed the purported remnants of a U.S.-made Hellfire missile that he alleged killed a senior al-Qaeda figure from Egypt, Hamza Rabia, in Miran Shah, the North Waziristan tribal region's main town. The pictures were an apparent contradiction of the Pakistani government's explanation that Rabia died in a blast caused by explosives located within the house, and not from an aerial attack. The explosion happened on December 1; Khan took his pictures on December 4, and they were widely distributed by the European Pressphoto Agency on the same day. Khan disappeared a day later.

The Khan family say they have been told by Pakistani government sources that Hayatullah is in the custody of the United States. Ihsanullah Khan, Hayatullah's 20-year-old brother, told CPJ through an interpreter, "A Pakistani military colonel who does not want his name revealed told me that on January 15 Hayatullah was taken by helicopter from a secret government holding place in Rawalpindi to Kohat and that he was turned over to the Americans soon after that." Rawalpindi, near the capital Islamabad, houses the headquarters of the Pakistani army. Kohat is the site of an air base. "The colonel said Hayatullah has been in American custody since about the first week of February. He said he was being held by the FBI or the CIA, but he did not know which one," Ihsanullah Khan added.

Both the Pentagon and FBI have told CPJ that they are not holding Khan. The CIA and the U.S. consular office in Peshawar declined to comment.

Ihsanullah Khan says that he has tried more than 30 times to contact responsible officials in the provincial and national governments and the military. "No government or military official will answer my questions or meet with me. I believe it is because they are afraid of the secret agencies who took Hayatullah," Ihsanullah told CPJ. With that in mind, we are also writing to Pakistani President Pervez Musharraf to seek information on Khan's fate.

Mr. President, we ask that you order an immediate review of all U.S. agencies, whether publicly known or unknown, to determine whether any has or has had Khan in custody. Any information gleaned in that investigation should be made available to Khan's family.

 Sincerely,

Ann Cooper
Executive Director

CC:
Condoleezza Rice, United States Secretary of State
Donald Rumsfeld, United States Secretary of Defense
Steve Hadley, United States National Security Advisor
Robert S. Mueller, III, Director of the FBI
Porter Goss, Director of the Central Intelligence Agency

Bob Dietz
Asia Program Coordinator
Committee to Protect Journalists
330 Seventh Ave, 11th floor
New York, NY 10001
+1 212 465 1004    ext 140
www.cpj.org

**The information contained in this autolist item is the sole responsibility of CPJ**
--
To unsubscribe from this list visit http://listmgr.ifex.org/lists/?p=unsubscribe&uid=5861fc139b775ea8f65abd855fae65f3

To update your preferences visit http://listmgr.ifex.org/lists/?p=preferences&uid=5861fc139b775ea8f65abd855fae65f3

--
Powered by PHPlist, www.phplist.com --

From: Reporters sans frontières (RSF), internet@rsf.org

La version française suit. The French version follows.
 
CHINA - CALL FOR SHI TAO'S RELEASE ON MEDICAL GROUNDS

Reporters Without Borders voiced concern today about the declining health of journalist Shi Tao and the conditions in his prison, calling for his release on medical grounds. Shi was sentenced to 10 years in prison in April 2005 on information provided by Yahoo!, which hosted his e-mail account.

Shi is being held in prison No. 1 in the central province of Hunan. It is on a small island near the city of Yuanjiang. His mother and brother are able to visit him once a month. He shares a cell with more than 10 other inmates and makes jewellery in a workshop of poor sanitary standards. His health has declined sharply in recent months. He has an ulcer, a heart ailment and skin problems caused by the dampness of his cell. And his family says his mental state has deteriorated.

The Wei Jingsheng Foundation has published a description of the prison by former inmate Chen Shaowen. He says the detainees hardly ever see the light of day. They begin working before dawn in dark workshops full of dust. Working in these conditions ends up "destroying their bodies, their souls, their spirit and their confidence," he says.

According to Chen, the political prisoners are the target of constant violence. Convicted criminals are put in charge of the workshops, on the principle of "set a thief to catch a thief." Intimidation and corruption are rife within the prison, and guards often confiscate the money sent to inmates by their families.

For more information on this case:
http://www.rsf.org/article.php3?id_article=14884
_____________________

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118