|
Arhiva priopćenjaUkupno: 2347 Nizozemski kustos izložbe Bart Schoonus na konferenciji za novinare u Hrvatskom novinarskom društvu rekao je kako su ove godine teme vezane uz katastrofe - uragan Katrina, potres u Kašmiru i glad.
Potresna fotografija izgladnjele ruke jednogodišnjeg djeèaka Alassa Ousseinija koju drži na ustima svoje majke, snimljena u Nigeru u Kriznom centru za prehranu, dobila je nagradu za najbolju svjetsku novinsku fotografiju prošle godine.
Ta fotografija je jedna od njih 199 koliko ih je od danas izloženo u Nacionalnoj i sveuèilišnoj knjižnici u Zagrebu. Izložba World Press Photo 06 u Zagreb stiže iz Splita, a zatim æe prvi put biti pokazana i u Vukovaru. Nizozemski kustos izložbe Bart Schoonus na konferenciji za novinare u Hrvatskom novinarskom društvu rekao je kako su ove godine teme vezane uz katastrofe - uragan Katrina, potres u Kašmiru te glad, a te su teme pokazane i u rasporedu zagrebaèke izložbe. Snažne, potresne fotografije WPP06 govore o nezamislivim ljudskim patnjama. Nagraðene su fotografije izabrane izmeðu oko 83 tisuæe prijavljenih koje je snimilo 4500 fotografa iz 122 zemlje. U ove godine jakoj sekciji portreta pažnju valja obratiti i na sjajne crno-bijele portrete ratnih veterana, nizozemskog autora Matina Roemersa. 16-godišnje balerine koje vježbaju u siromašnim uvjetima u Moldaviji autorice Ase Sjostrom su meðu upeèatljivijim u kategoriji umjetnosti, a u kategoriji sporta upeèatljive su fotografije maratona u Sahari Benita Pajaresa te simpatiène crno-bijele fotografije konjskih kladionica Marka i Jenny Evans s nostalgiènim “štihom”, snimljene u Australiji. ...
više
...
»Izložba se u Hrvatskoj održava treæi put, a cilj joj je da potakne konkurentnost meðu fotografima i demokratizira medije te informira o svemu što se dogaða u svijetu«, rekao je kustos Bart Schoonus koji je postavio zagrebaèku izložbu. Davor Ivanov ...
više
...
Agencija za zaštitu okoliša objavljuje N A T J E È A J Za odabir najfotografije na temu „BRINEM ZA OKOLIŠ“ PRAVILA NATJEÈAJA: 1. Prireðivaè natjeèaja je Agencija za zaštitu okoliša, MB 1686372, 10 000 Zagreb, Trg maršala Tita 8. 2. Natjeèaj za odabir najfotografije provodi se u povodu obilježavanja Meðunarodnog dana zaštite okoliša, 5. lipnja. 3. Radovi se šalju iskljuèivo na e-mail adresu Agencije za zaštitu okoliša: natjecaj@azo.hr. 4. Svrha natjeèaja je promocija zaštite okoliša te upoznavanje javnosti s aktivnostima Agencije za zaštitu okoliša. 5. Pravo sudjelovanja na natjeèaju imaju svi graðani Republike Hrvatske, amaterski i profesionalni fotografi. Uz prijavu obavezno je navesti ime i prezime autora fotografije, njegov kontakt telefon te kategoriju: amaterski rad ili profesionalni rad. 6. Natjeèaj zapoèinje 22. i završava 30. svibnja 2006. godine. 7. Jedan natjecatelj može poslati najviše 10 fotografija. 8. Format fotografije mora biti JPEG (.jpg ), minimalna rezolucija fotografije 300 dpi, a maksimalna velièina datoteke 3,5 MB. 9. Prilikom dostave fotografije potrebno je napraviti optimizaciju velièine datoteke. Na fotografiju je zabranjeno dodavati tekst ukljuèujuæi i potpis autora, a dopuštena su podešavanja: „brightness“, „contrast“, „levels“, „desaturate“ (i ostali alati koji utjeèu kombinirano na ove parametre), kao i korištenje svih filtra. Zabranjeno je korištenje alata kao što su: „brush“, „clone“ i „line tool“. 10. Ocjenjivanje æe se provesti po završetku natjeèaja. Fotografije ocjenjuju èlanovi Komisije, koja se sastoji od predstavnika prireðivaèa natjecanja. Prilikom ocjenjivanja procjenjuje se ideja, tehnièka kvaliteta, realizacija, zanimljivost te kvaliteta prikaza zadane teme. 11. Tri najbolja rada u obje kategorije – profesionalnoj i amaterskoj, bit æe nagraðena novèanim nagradama, i to: 1. Najfotografija s 3.000 kn (slovima: tritisuæekuna) 2. Drugoplasirana fotografija s 2.000 kn (slovima: dvijetisuæekuna) 3. Treæeplasirana fotografija s 1.000 kn (slovima: tisuæukuna) 12. Dobitnici nagrada bit æe obaviješteni putem e-maila ili telefonski u roku od dva dana od dana završetka natjeèaja, te æe preuzeti nagradu na Dan zaštite okoliša, 05. lipnja 2006. godine, sukladno dogovoru s prireðivaèem. 13. Podaci o dobitnicima bit æe takoðer objavljeni na portalu Agencije za zaštitu okoliša (www.azo.hr) 02. lipnja 2006. godine, te javno prezentirani na Dan zaštite okoliša na izložbi pristiglih fotografija koja æe se održati u organizaciji prireðivaèa natjeèaja. 14. Fotografije koje pristignu nakon navedenog završetka natjeèaja ili nemaju ispunjene sve od navedenih uvjeta neæe se razmatrati. 15. Sve pristigle fotografije po ovom natjeèaju ostaju u trajnom vlasništvu prireðivaèa. 16. Sudjelovanjem u ovom natjeèaju autori su suglasni da poslane fotografije prireðivaè - Agencija za zaštitu okoliša koristi kao materijal u tiskanim publikacijama bez traženja njihovog posebnog odobrenja te bez novèane naknade. 17. Pristigli radovi se ne vraæaju autorima. 18. Sudjelovanjem na ovom natjeèaju autori prihvaæaju sva pravila. Zagreb, 19. svibnja 2006.g. Agencija za zaštitu okoliša Trg maršala Tita 8 10 000 Zagreb ...
više
...
...
više
...
...
više
...
...
više
...
...
više
...
Proslavu 50. roðendana Hrvatske televizije i 80. Hrvatskog radija proteklih je dana "uvelièao" istup Denisa Latina u kojem otvoreno, ali s upitnim argumentima, napada ravnateljicu Mariju Nemèiæ, optužujuæi je za korupciju, da želi financijsku dobit te konaèno sjesti u Galiæevu fotelju i potpuno zavladati Prisavljem. Ambicije M. Nemèiæ Borba za prevlast ...
više
...
Ambicije M. Nemèiæ Nema osobe koja može zasjeniti taj veliki dan što nas obavezuje da ga proslavimo dostojanstveno, bez ikakvih negativnih senzacija prokomentirao je Galiæ Latinove tvrdnje, ali isto tako najavio da æe se o svemu oèitovati nakon proslave. Iako se eterom ovih dana širi navodna ljubav i veselje zbog proslave pola stoljeæa života TV kuæe, u njoj samoj uvijek se poprilièno kuha, i Latinov je ispad samo jedan u nizu skandala koji su u posljednje vrijeme potresli vrh državne dalekovidnice.
Galiæ Denisa Latina smatra najboljim novinarom na HTV-u i mnogo toga mu se oprašta iako on samog sebe smatra najveæom žrtvom te kuæe. A da je tako, najbolje pokazuje to što ono što je dopušteno Latinu, nije dopušteno Tihomiru Ladišiæu, koji je potpuno marginaliziran nakon samo jedne sporne emisije o granatiranju Sarajeva.
No u prisavskom su se loncu kuhali i još se kuhaju mnogi drugi sukobi. Prisjetimo se samo svaðe u informativnoj redakciji što je izbila izmeðu Stipe Alfiera i Branimira Farkaša, kad je èak intervenirala i policija, te sukoba u religijskom programu kad je pater Tonèi Trstenjak otkazao suradnju simultanoj prevoditeljici Dubravki Neumovski jer se razvodi. A razvod ne prilièi osobi koja prenosi svetu misu za gluhe!
Borba za prevlast ...
više
...
U svojim je poèecima Televizija bila božica. Prijemnik je bio preskup i nedostižan socijalistièkim graðanima Titove zemlje sreæe. 3. Otada i ona anegdota o reportažnim kolima koja su se vraæala s nekog snimanja u Dubrovniku, pa stala kod ugledne krème na putu. Deèki su izvukli kameru i obeæali gazdi da æe biti u Dnevniku. To su mu i pokazali, kad su se besplatno najeli i napili. Samo što nitko u mjestu nije vidio gazdu na ekranu svoga TV-a. Rijeè je bila o magnetoskopu i miks-pultu, valjda. 4. Kad je Mato Lovrak 1967. došao vidjeti svoju “Družbu Pere Kvržice” u Pionirsko kazalište Trešnjevka, došla je i Televizija. Snimatelj je bio veæi dogaðaj za klince - glumce nego pisac. 5. Vodili su nas sa školom tih istih 60-ih na snimanje neke djeèje emisije koju je režirao Tinko (Tvrtko) Globoènik. U studio u Radnièkom domu. Nismo znali da je ondje grmio Ante Paveliæ prije koje desetljeæe, to se nije smjelo znati. 6. 70-ih je glavna emisija za mlade bila “Zdravo, mladi”. Režirao ju je Zoran Zlatar, ureðivao Tonko Joviæ (Crno-bijelo u boji). U njoj su sudjelovali Darko Glavan, Dražen Vrdoljak i mnogi drugi. To je bio put za televiziju. Negdje 70-ih intervjuirao sam pjesnika Luku Paljetka u Osijeku za istu emisiju. Morali smo nešto èekati, a pjesnik se ljutio. 7. Pokojni Tom, odnosno Vladimir Tomiæ (desno), bio je jedan od rijetkih mladih urednika TV-a (Filmski program) koji je dolazio pred “Zveèku” u Masarykovu. U redakciji Nenada Pate, skupa s doktorom Peterliæem, Nenadom Polimcem (danas “Nedjeljno popodne”) i Rankom Munitiæem, bio je jedan od motora emisije “3-2-1 kreni”, koja je dovela u Zagreb Truffauta, Chabrola, Wellesa i mnoge druge. Poslije je Tom radio i na Z3 koji je krajem 80-ih doveo na ekrane sasvim nova, mlada lica, koja su danas osovina gotovo svih naših televizija. 8. U ono se doba Televizija nalazila u Dežmanovoj ulici. Do Trga je bila minuta, do “Zveèke” isto tako. Tajnice su vjeèito vukle vreæice s Dolca. No, jednom treba reæi koliko je preseljenje na Prisavlje otjeralo sporih, lijenih ili bolesnih ljudi od toga medija. 9.Televizija je bila dobra “mama” umjetnicima. Spisateljica Irena Vrkljan poèela je kao TV novinarka i urednica, suradnica Angela Miladinova (desno). Danas akademik i poznati pjesnik Nikica Petrak radio je jedno vrijeme kao urednik kulture. 10. Mladi Joško Marušiæ neumorno je risao za Pitanja i Polet, a s druge je strane postao jedan od kljuènih kreatora umjetnièkog TV programa u redakciji Miladinova. Jasno, s naglaskom na filmskim emisijama. 11.U Dežmanovoj je mjesto svih sastanaka bilo u kafiæu “Kod Bence” (potonja trgovina donjim rubljem), na Prisavlju se nastavilo “Kod Marije”. S jedne strane nove TV zgrade bila je baraka s dugim, beskrajnim hodnikom u kome su bili dokumentarno-feljtonski, djeèji i zabavni program, s druge strane barake s dramskim i filmskim, odnosno snimateljskim odjelom. 12. SBF (Fakultet strojarstva i brodogradnje) bio je èudesna kratica, ondje su se montirale emisije snimljene na filmskoj vrpci, obièno Kodak provuèen kroz 16-mm Ariflex kameru. Tu se montiralo i tijekom rata. 14. Krajem 70-ih pisac i gastronom Veljko Barbieri (desno)napisao je scenarij za TV dramu prema svojoj prièi ”More”, režiser Grahovac. Poèetkom 80-ih poèeo je raditi dokumentarne filmove, “Prièu o kruhu”, te filmove na svoje omiljene antièko-mediteranske teme. 15. Od brojnih nesuðenih programa i emisija svakako treba spomenuti znanstveno-fantastiènu seriju koju je osmislio Davor Slamnig (dolje desno). Bio je nesuðeni pionir jednog TV žanra koji u nas nije zaživio baš zbog - premalo novca. 16. Njegov prijatelj Goran Paveliæ Pipo bio je duša “Animavizije” u kojoj su suraðivale, ako se ne varam, Marija Nemèiæ i Tanja Šimiæ. Pipo se radovao tuðim crtiæima kao svojim fotkama, a njegovi su razgovori s, primjerice, Chuckom Jonesom, ostali upamæeni. 17. Uopæe, plaæeni, a nesnimljeni scenariji bili su velika potpora piscima, primjerice, Dubravku Jelaèiæu Bužimskom. Zašto nisu snimljeni, tko zna. Ponekad zbog nedostatka novca, ponekad zbog kojekakve neprimjerenosti. 18. Napisao sam scenarij za TV film o Strossmayeru, nesnimljen. Urednica je bila Palma Kataliniæ. Tada je postojala fraza “iæi kod Palme”. U njezinoj su dramskoj redakciji radili i Zora Dirnbach, i Tomislav Lalin, privlaèan lik iz Bibiæeve knjige “Zakon Pjace”. 19. Na nekom piæu doznao sam od svog urednika da kolegom scenaristom postaje nitko drugi do politièar Stjepan Mesiæ (desno). Vratio se iz Beograda i objavio knjigu “Kako sam rušio Jugoslaviju”, odnosno “Kako smo rušili Jugoslaviju”. Prema njoj je trebao napisati scenarij. Šuškalo se o pristojnom honoraru. 20. Ne znam kako æe urednici upravo objavljenog Leksikona radija i televizije (suizdvaèi Masmedia i HRT, leksikografska potpora LZ M. Krleže) objasniti izostanak nekih osoba koje su provele radni vijek u toj kuæi, u HRT-u. 21. Uz taj svoj film vežem jednu zgodnu anegdotu. Bilo je to u “crno”, ratno vrijeme kada je zgrada na Prisavlju bila u potpunom mraku, pa smo mnogo puta polomili noge na Trgu. 22. Svenova pokojna supruga Višnja Lasta režirala je cijeli niz emisija na kojima smo odrastali. “Najbolje je ništa ne raditi, nego se samo slikati po novinama”, komentirala je jednom. Kao povjesnièarka umjetnosti namjeravala je snimiti film o slikaru s Hvara, Planèiæu, spomenuo mi je pokojni Sven. 23. Ponekad mi je zgodno prisjetiti se dokumentarne TV serije “Èetiri sudbine, jedna smrt” (1986.) koja se još nalazi u bunkeru. Obrad Kosovac (desno) je nije pustio jer je bila politièki upitna. Možda nije valjalo to što je Božidar Adžija igrao tenis. Potom je usred Domovinskog rata nije pustio Ivo Štivièiæ. 24. ugovor na mizernu sumu - ona je zahvaljujuæi Grliæu bila prava zvijezda, i osoba - ona je poderala ugovor. 25. Uz Vladicu pamtim jedan neobavljen projekt, spot za pjesmu “Pogledaj dom svoj, anðele” Riblje èorbe. Trebao se realizirati za serijal “Stereovizija” Žarka Èernjula, èija je energija na trenutak preokrenula Zabavni program. 26. Pa kad se veæ prisjeæam neemitiranih i nerealiziranih TV projekata, moram se sjetiti dokumentarca “Puè Lorkoviæ - Vokiæ”. Pružio mi je priliku da upoznam pjesnika Vinka Nikoliæa, o kome su neki mediji pisali kao o ustaši. Blagost i mudrost toga staroga gospodina “prozirna” pogleda stoga me još više zatekla. A na projekciju tog još uvijek zabranjenog filma došla je i njegova sad pokojna supruga Štefica. Nikoliæ se bojao da bi ga zbog sudjelovanja u filmu neki mogli - fizièki napasti. 27. U dokumentarcu “Zvijezda Andrije Konca” opisao sam život tog pjevaèa, koji je završio u logoru u Bjelovaru. Nedavno je uskrsnuo njegov glas, ili pjesma, u igranom filmu Nevena Hitreca “Snivaj, zlato moje”. 28. Ali, tog se snimanja sjeæam zahvaljujuæi velikom tekstopiscu Mariju Kinelu. Snimali smo posljednji kadar filma. Mario je trebao otiæi u tramvaj i izgubiti se u dnu kadra. Tom (Kovaèiæ) je “pritisnuo” i Mario je ušao u tramvaj. Bilo je crveno svjetlo pa su vrata bila dugo otvorena. I Kinel je, kao za inat, izašao iz tramvaja i upropastio kadar. 29. Htio, ne htio, potražio sam Radivoja Lolu Ðukiæa u Leksikonu. K’o klinac imao sam èast intervjuirati ga u Takovskoj 10 u Beogradu. Ali, njega nema ni pod L ni pod Ð. 30. Korak po korak, stigao sam do politièkih tema koje su kulminirale ratom. Èistku 1971. i ukidanje dekretom Šiblova doba, o kome su mi “starci” mojih aktualnih godina govorili kao o najljepšem (èitati: najimuænijem), nisam pratio izbliza, osim možda po reakcijama na Štivièiæ-Hetrichovu seriju “Kuda idu divlje svinje” koja se upravo reprizira. 31. No, prije toga treba spomenuti lažne putne raèune. TV ekipa me, doista, ispsovala na pasja kola kada kao post-ministrant nisam htio sudjelovati u tome. No, malo pomalo... Na dnevnicama se dalo zaraditi više nego na honoraru. Onda je neki majstor kradljivac došao na poziciju, pa je to onemoguæio. 32. O tome da su se šoferi bogatili ulijevajuæi vodu ili ulje u benzin ne znam ništa. 33. O tome da su policajci i portiri (i šoferi) postajali organizatori, pa potom producenti, znam ponešto. Jedan takav bio mi je organizator. U mjestu gdje je bio pozornik po dobrom su ga pamtili u birtiji. 34. S njim nitko nije htio u automobil jer je iz fiæe skoèio u državni Renault. A cajger preko stotke. Doživljavao sam to manje-više kao napredovanje talentiranih. Neki mi kažu da je, ipak, rijeè bila o policijskom poslu nadzora. 35. O tzv. Skupini 30 ili 50, koja je izrazila lojalnost 1991. novoizabranoj hrvatskoj vlasti, znam samo ponešto. (Leksikon ovo, pa da, preskaèe.) Jedan od njenih potpisnika, potonji organizator i redatelj, uzdignutim me prstom upozorio na nešto što sam govorio u Solarisu tijekom snimanja. 36. O ratu ne bih previše. Samo jedan primjer. Nude vam za snimanje dvojicu organizatora, pa vi odaberete boljega. Potom æe jedan od rukovodilaca, uskoro menadžera: “Kako si mogao izabrati Srbina pored Hercegovca”. Drugi je bio, naime, bolesnik, alkoholièar. 37. Iako je Jasna Paro (dopisnica iz Londona i supruga našeg tamošnjeg ambasadora) najuspješnija asistentica režije s kojom sam radio, sjeæam se jedne druge. O njoj se traèalo da joj je ne-znam-tko bio Paveliæeva tajnica. Jednom æe se morati priznati da je to bila - dobra preporuka. 38. To me, opet, vraæa na temu “strani dopisnik”. Ironijom sudbine, ravnatelj Galiæ (desno) drži da ne treba spominjati ni Beškera, ni Ivankoviæa, ni Tomaševiæa, pa ni njega samoga, kao glasove koji su nam usred rata vraæali i oduzimali nadu. No, sjeæam se kako sam jedne noæi u nekoj režiji podigao slušalicu. 39. Sjetio sam se snimanja emisije o Petrinji za rata. Odvezli smo se iz Siska do Bresta nad Kupom. Naš je vodiè nosio žutu majicu i prièao kako su se prije pada branili - cijevima usisavaèa. Nismo ni znali da smo na izravnoj meti neprijatelju i njihovu artiljerijskom uporištu na drugoj obali. Moj snimatelj Željko Guberoviæ i ostatak ekipe rado se vratio za Zagreb drugim putem. 40. Slièno je bilo te zime u Gospiæu, kada smo snimili intervju sa starcem koji nam je potom prstom pokazao neprijateljsko uporište na obližnjoj rijeci. 41. Zapravo, tijekom rata bilo je “najljepše” voziti se preko pontonskog mosta kod Maslenice, ili pak juriti “nizvodno” od Šibenika u oèekivanju slijepih granata. Jer, što se drugo moglo? 42. U ratnim godinama najviše se montiralo po privatnim TV studijima. Osnivali su ih bivši djelatnici TV-a i snimatelji (Šipek, Požar, Guberoviæ, Jurišiæ). Neki su od njih bili rezervne lokacije u sluèaju raketiranja Doma na Prisavlju. 43. Potom smo se vraæali u Zagreb, “Kod Marije”. Igrom sluèaja sjedio sam s urednikom Kosovcem kad se vratio s puta jedan ugledni režiser. “Znaš, snimio sam jednog malog ratnika, razgovarali smo, koji je sutradan poginuo. Imam i njegov sprovod. To je divno”, rekao je. Onda me spazio i promucao: “Oprostite”. Ne, hvala, ne treba. U životu moraš biti manijak da bi pod mecima snimao dokumentarce. I ovdje je èin još uvijek važniji od rijeèi. 44. Lutkarska serija ne postoji u Leksikonu, iako se Željko Drakuliæ spominje. Zajedno smo odradili seriju “Zom i Puk”. 46. A asistent kamere Mladen Petrièiæ - Petrija uvijek je ponavljao da æe TV postati prava kada svatko bude imao svoju kameru. I TV, zapravo. K tome i idemo, Petrija. No, on je prije toga otišao s HRT-a u - UN. 47. Iduæi prema kraju teksta, moram se sjetiti Miljenke Miloš i Snježane Samac, samo dvije od mojih dobrih asistentica. S tugom mislim i na svoga snimatelja Savu Milivojeviæa, koji se u Leksikonu piše kao Hrvoje. Zato što je promijenio ime. Malo tko bi onako strpljivo snimao daždevnjaka na jednom trogirskom krovu poput njega. 48. Previše je onih koje je Leksikon trebao spomenuti, što nisam ni pokušao ispraviti. Ionako sam, kopajuæi po vlastitim sjeæanjima, i sam napravio velike previde. Bilo je èudesno raditi i s Vladimirom Mahovliæem - Lamom, i s Danielom Trboviæ, i sa Zlatkom Crnkoviæem, sa Šerbedžijom i Rubenom Albaharijem, èovjekom posveæenim tonu, s Brankom Cahunom i Krešom Oblakom... 49. Ipak, televizija je medij za mlade. I na njima ostaje, što se, uostalom, posvuda vidi. Nimalo sluèajno, za kraj sam ostavio Angela Miladinova (desno). To je ime studija u kome je spominjani Leksikon bio predstavljen. 50. Miladinov je, baš kao i Matošec, utjelovio televiziju jednog drugog vremena. Previše je znao o mediju da bi ga imalo mistificirao. Previše je cijenio klince da bi ih imalo potcjenjivao. Nekim novim klincima mogu samo poželjeti takve urednike, odnosno producente. Nadam se da su to danas bivši kolege Nada Mirkoviæ, Roman Majetiæ, Saša Runjiæ i Siniša Svilan. Neka TV, posebice tržišna TV, bude bolja s njima. ...
više
...
Asocijacija nezavisnih elektronskih medija Association of Independent Electronic Media Beograd, Maršala Birjuzova 3/IV, tel/fax: ++ 381 11 182 534, 182 496 ANEM statement ANEM ASSEMBLY DEFINES NEW DIRECTIONS BELGRADE, May 12, 2006 – The Assembly of the Association of Independent Electronic Media, held in Belgrade today, defined new directions for the development of the organisation. The Assembly adopted amendments to the Association's contracts and statute, thus completing its transformation into a modern and functional association of broadcasters. The members also elected new officers: Sasa Mirkovic, RTV B92 from Belgrade, Milorad Tadic, Radio Boom 93 from Pozarevac, Dragan Kocic, Radio City from Nis, Boban Tomic, RTV Bajina Basta and Slobodan Stojsic, Radio 021 from Novi Sad were appointed to two-year terms as the board of management. Sasa Mirkovic, the Chairman of RTV B92 Managing Board, is the new chairman and Milorad Tadic, director of Radio Boom 93 is elected vice president of the Association. After a period of chaos in the media sphere which saw a freeze on membership of the organisation, ANEM today admitted fourteen new broadcasters as members, ushering in a new era of membership growth. ANEM in future will particularly focus on the problems of companies broadcasting in the languages of minority communities with services tailored to securing their survival and development. A new category of associate membership will cater for companies involved in important ancillary fields such as education, production and the manufacture of broadcast equipment. As various comments continue to fly on the current public competition for the allocation of broadcasting licences, ANEM will insist that the law be applied consistently. Above all the Association will insist on an improvement in the personnel standards of the Republic Broadcast Agency and its professional services aimed at developing broadcasting and investigative freedom. ANEM will present proposals in this matter to the appropriate bodies and to the public. On this occasion the Association also presented, for the first time, individual and company awards for contributions to the media sector and the role of the media in the development of the civil society, for maintaining the mission and vision of ANEM and advancing its position in the media market while honouring the standards and principles advocated by the Association. The award for the greatest individual contribution went to ANEM lawyer Slobodan Kremenjak, while City Radio in Nis took the company award. ANEM continues to insist on the affirmation of free, independent and professional broadcast operations in the service of the public interest, on the creation of a better legal framework for the functioning of electronic media and on the development and improvement of media policy and legislation. In particular the Association will work towards making electronic media part of the modern, international media industry and, as part of this, on professional advances and the securing of legal, technical and other kinds of assistance, and on building links with media organizations both at home and abroad in order to secure mutual support and cooperation. Sasa Mirkovic, Chairman of ANEM Managing Board **The information contained in this autolist item is the sole responsibility of ANEM** ...
više
...
MACEDONIAN INFORMATION AND LIAISON SERVICE The Independent MILS News, Est. 1992 www.geocities.com/CapitolHill/Lobby/5052 Email: milsppp@sonet.com.mk * MILS is the registered international bureau of the Australian-Macedonian Society Inc, and is supported by the Ilinden Foundation* MILS NEWS Skopje May 11, 2006 MACEDONIA'S PARLIAMENT ABOLISHES PRISON SENTENCE FOR SLANDER With 51 votes in favor, the Parliament yesterday abolished the prison sentence for slander. "Dnevnik" says the proposal for abolishing the prison sentence was forwarded by the Government and backed by all MPs that attended yesterday's parliamentary session. The law regulation that envisaged prison sentence for slander mostly affected the journalists that were often sued by politicians for slander. The maximum sentence for slander was three years' imprisonment, "Dnevnik" says. **The information contained in this autolist item is the sole responsibility of GHM** ...
više
...
Teško je, uistinu, odgonetnuti zašto se kardinal Josip Bozaniæ tako intenzivno okomio na medije u posljednje vrijeme. Radi li se, možda, o uvertiri u Dan medija, koji uskoro obilježava Crkva, a naša kani predstaviti i dokument o pastoralu medija i medijskih djelatnika ili o neèemu drugom, teško je reæi i vrlo brzo æe se vidjeti. No, ono na što bih želio upozoriti ne uklapa se ni u jednu stereotipnu analizu odnosa Crkve i medija, niti želi tražiti odgovor na relaciji zašto se Crkva i mediji tako loše kod nas razumiju, nego sve spustiti na, po meni, najvažniju razinu - a to je ona ljudska.
To je ono podruèje u kojem kardinal Bozaniæ ima najviše odgovornosti, koje je on osobno najviše devastirao i unazadio, vjerojatno ne sasvim ciljano i namjerno, ali ipak debelo vlastitom zaslugom, jer je otpoèetka svojeg zagrebaèkog mandata zatvorio vrata novinarima, ljudima na èijim leðima uglavnom poèiva medijska slika Crkve. Tražeæi naèina da uspostavi korektan odnos, posegnuo je za institucionalnim receptima, pa su se osnivali uredi za odnose s javnošæu, koji su zbog nekompetencije prvih sudionika te odnose još više razvodnili i zahladili. Sada je na tom podruèju situacija korektna jer se mediji korektno servisiraju svim službenim informacijama. Ali, na žalost, ništa više od toga. Bozaniæ je i dalje nedodirljiv, nedostupan i hladan istim intezitetom kakvim se predstavio na poèetku. I dalje dopušta poluljudima i polunovinarima da kreiraju crkveno javno mnijenje i pljuju po onima s kojima bi trebali dijeliti makar malo kolegijalnosti. Naravno, otpuštajuæi i rješavajuæi se onih koji bi htjeli napraviti nešto više. Svima nama koji pamtimo neka prošla, tj. ona Kuhariæeva vremena, kojima nitko ne može zatamniti povijesnu velièinu, èini se da se može i drugim, ljudskijim putem. Bez velikih analiza, pastorala i potrošenih rijeèi, koje se samo iz godine u godinu gomilaju na nerazrješivu gomilu bremenitih odnosa Crkve i medija. ...
više
...
U prostorima buduæeg akvarija na Baèvicama u srijedu na veèer otvorena je izložba »Svjetska novinska fotografija«, najuglednije svjetsko natjecanje u novinskoj fotografiji koje se svake godine predstavlja u više od 85 gradova u 40 zemalja svijeta. ...
više
...
...
više
...
SEEMO Protest Croatia ...
više
...
Hrvatsko novinarsko društvo (HND) pridružilo se redakciji Feral Tribunea u osudi prijetnji smræu koje su, kako kažu, opetovano upuæene novinaru iz Osijeka Dragi Hedlu. HND upozorava da je obavljanje novinarskog posla bez pritiska i prijetnji uvjet opstanka demokracije i vladavine prava. Novinar "Feral Tribunea" Drago Hedl podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznatih osoba koje su mu juèer popodne u Osijeku prijetili, nakon èega je dobio policijsku zaštitu. Po pisanju juèerašnjeg tiska, zbog sumnji da su prijetili Hedlu policija je privela Davora Borasa, 26-godišnjeg predsjednika Udruge mladih HDSSB-a , stranke koju je u Osijeku osnovao Branimir Glavaš sa svojim istomišljenicima. Glavaša tužiteljstvo sumnjièi zbog ratnih zloèina protiv civilnog stanovništva tijekom rata u Osijeku o kojima je Hedl posljednjih godina pisao. ...
više
...
11.05.2006.
U povodu izbora novog Savjeta za ljudska prava UN-a IFJ ponovo potièe pitanje slobode medija Media Release 10 May 2006 IFJ Raises Press Freedom Concerns as United Nations Elects New Human Rights Council The International Federation of Journalists today welcomed the commitment of the United Nations to a fresh start in its human rights work, but warned that with some of the world’s leading abusers of press freedom elected to the new Human Rights Council, journalists will have to wait and see if the new initiative means a serious change of direction in defence of free expression. In a letter to the Secretary General Kofi Annan, the IFJ today also raised concerns about other developments which appear to compromise the UN’s commitment to free speech and independent journalism. The IFJ is worried over plans for a global terrorism policy which Kofi Annan spelled out last week which includes action to “dissuade people from resorting to or supporting terrorist acts.” The IFJ fears this could open the door to interference in the work of media. And a third issue which the IFJ has taken up concerns the UN policy of banning journalists from Taiwan from access to the World Health Assembly, one of the world’s major health conferences, a policy which the IFJ says discriminates against journalists, undermines the UN commitment to free speech and is motivated by internal politics. In the letter to Kofi Annan, the IFJ says that the launch of the Human Rights Council is a powerful opportunity to confront major obstacles to the creation of a global culture of respect for fundamental rights, but this may be jeapordised when some of the countries elected this week – China, Cuba, Russia, Saudi Arabia and Tunisia among them – are states where press freedom is under pressure. “The credibility of the Council will depend utterly upon the capacity of the Council members to respect human rights at home and in journalism we have serious doubts about the commitment of some of these member states to deliver on promises of free expression,” says the IFJ. Referring to the UN’s anti-terrorism agenda, the IFJ says that the Secretary General should reassure people in media that there is no intention to recruit media into a political campaign that could compromise the independence and professionalism of journalists. “There is a widespread consensus that there is a need for co-ordinated action against all forms of indiscriminate political violence, but we know that some countries use the cover of ‘anti-terrorism’ to undermine the rights of citizens and to attack independent journalism. The UN should do nothing that encourages member states to go down this road,” says the IFJ, which last year published a major report Journalism, Civil Liberties and the War on Terrorism, which exposed how in the rush to legislate over terrorism civil liberties were being compromised. Finally, the IFJ has again protested over the questionable UN policy of banning Taiwanese journalists from the UN’s Geneva venue for the annual World Health Assembly which opens on May 22. The IFJ is asking Kofi Annan to review the policy which excludes health journalists from Taiwan from reporting “on one of the world’s premier news events.” The IFJ says that the policy banning Taiwan journalists is not based upon clear resolutions of the General Assembly and appears to be politically-motivated. “It is impossible not to conclude that this policy is political discrimination against independent, professional journalists and is unworthy of a global institution that stands for free speech and independent journalism,” says the IFJ. The IFJ says that it fully supports its member organisation in Taiwan, the Taiwan Journalists Association, in their protests over the ban. “This is a policy that should be reviewed immediately,” says the IFJ. “On all of these issues we urge that you take steps to clarify the role and responsibility of the UN; by doing so you will maintain the credibility and standing of the UN and its role in the global fight for press freedom.” For more information contact: +32 2 235 2207 ...
više
...
SEEMO PRESS RELEASE, 10 May 2006 ...
više
...
Nagovor kardinala Josipa Bozaniæa na splitskoj Rivi za Sudamju u dijelu hrvatskoga novinskog prostora shvaæen je kao oštra kritika hrvatskog novinstva. Kardinal na tu kritiku ima dvostruko pravo: ne samo kao graðanin radi kojega novinstvo i postoji, nego i kao izabrani predstavnik institucije koja okuplja, na ovaj ili onaj naèin, devet desetina puèanstva u Hrvatskoj. Ali koja, po svakoj logici, ne može samu sebe izuzeti ni iz koje generalne kritike: tkogod u Hrvatskoj bio na vlasti, zakone donosio ili provodio, pa i odreðivao medijski prostor - ne može ne biti pretežno sastavljen od katolika, ne može ne biti refleks Katolièke crkve u Hrvatskoj, možda ne uvijek onakve kakva je u svojim dokumentima, pa i intencijama, ali jamaèno po onome kakva je po svojim rezultatima. Jer se stabla poznaju po plodovima.
Dio kritike koju iznosi kardinal Bozaniæ svakako prihvaæam. Kada kaže “Hranimo se svime što nam nude, odijevamo se kako nas uèe, u govoru se služimo frazama veæine, po onoj: tako svi èine” - kardinal se izjašnjava protiv nekritièkog prihvaæanja modela, protiv konzumistièke manipulacije. Zagovara li Bozaniæ, dakle, individualistièki kriticizam, zahtijeva li da svaki pojedinac kritièki razmotri poruke iz svijeta koje ga okružuju, pa stvori vlastiti vrednosni sustav - i u konzumiranju, i u informiranju, i u svim drugim aspektima društvenih odnosa? Ne, na moju žalost. Kardinal Bozaniæ - što je i logièno, s obzirom na njegov položaj u crkvenoj hijerarhiji - poziva na odbacivanje svih inih modela, kao lažnih, i na prihvaæanje crkvenog modela kao jedinoga istinitoga. Prema tome, njegova kritika nije izreèena kao podrška pravima èovjeka, pojedinca, koji je u kršæanskom nauku vazda neponovljiva slika Božja, nego kao obraèun s konkurencijom. On ne kaže: ne dajte se u stado, nego poruèuje: nemojte u ina stada, nego u moje. Šest godina pošto je papa Ivan Pavao II., u prvoj korizmenoj nedjelji jubilarne svete 2000. godine, hrabro zatražio oproštenje za grijehe poèinjene u Crkvi i u njezino ime, kardinal Bozaniæ vidi izvještavanje o Crkvi, o negativnostima u njoj, uglavnom kao “govor mržnje”, ali i kao nešto uobièajeno. Jer, veli on, “Crkva je, otkad postoji, na ovaj ili onaj naèin bila proganjana”. Dovoljno je vidjeti imutak koji je Crkva akumulirala kroz desetljeæa i stoljeæa, pa zakljuèiti koliko je bila proganjana. I ono što joj je oduzeto u drugoj Jugoslaviji vraæa joj se, a ono što nije vraæeno nadoknaðuje joj se kroz novac iz proraèuna, istodobno dok je novca nedovoljno za zdravstvo, za neposrednu djeèju zaštitu, za umirovljenike koji su sada opljaèkani gotovo jednako žestoko kako je bila Crkva opljaèkana poslije 1945. Da se razumijemo - nije posrijedi neko opæe siromaštvo u Hrvatskoj, kao što nam se poèesto sugerira. Hrvatska je srednje razvijena zemlja, nije siromašna, premda nije bogata poput nekih susjednih. Dovoljno je vidjeti profite koje banke iz nje izvlaèe. U Hrvatskoj je vladajuæa stranka odluèila da provede i održava redistribuciju novostvorene vrijednosti, pri èemu stradaju najviše oni najslabiji: bolesnici, djeca, starci - ali ne i Crkva. Toliko o tome koliko je ona progonjena sada u Hrvatskoj. Kardinal Bozaniæ u svom istupu, dakle, prikazuje Crkvu žrtvom, a novinstvo krivcem koji je progoni. S moje toèke gledišta, posrijedi je pokušaj da se pobrkaju mediji i novinstvo te da se novinstvu ospori pravo na kritiku. Medijima masovnog komuniciranja nije novinarska informacija jedini sadržaj, a mnogima je novinarski sadržaj manjinski i komercijalno i prostorno. Reklame u mediju nisu novinski sadržaj, bio medij tiskan ili elektronski. Operni koncert na radiju ili zabavni program na televiziji jesu medijski sadržaj ali nisu novinski. Zakonodavac u hrvatskoj državi namjerno insistira na zbrci zakonima “o medijima” koji discipliniraju uglavnom novinarstvo u njima, ali veæ od naziva stvaraju dojam da na dušu novinarima treba pripisati sav sadržaj medija, osobito onaj nad kojim novinari nemaju ama baš nikakve ingerencije, poput ekonomske propagande. Katolièka crkva u Hrvatskoj je i dalje informacijski zatvorenija od Vatikana. Èak i na Internetu Sveta Stolica informacije nudi besplatno, a Katolièka crkva u Hrvatskoj naplaæuje vijesti Informativne katolièke agencije. Romea Pancirolija, koji je bio predstojnik Ureda za novinstvo Svete Stolice pod trojicom papa (i koga su novinari meðusobno zvali “Padre Non Mi Risulta”, tj. Otac Nemam Taj Podatak), Ivan Pavao II. je posloviène 1984. promaknuo u nadbiskupa i nuncija, i postavio Joaquína Navarra Vallsa, koji nam je znao u oèi lagati (što je neoprostivo), ali je barem odgovarao na pitanja ili osiguravao da u toku dana dobijemo odgovor. Novinari se moraju i te kako potruditi da dobiju institucionalnu informaciju od Crkve u Hrvatskoj. Što je manje informacija s institucionalnog izvora, novinar je upuæeniji na alternativne, èak i kad pouzdanost nije zajamèena. Obaveza novinstva, a osobito novinarstva, jest i informacija, i kritika. Vijeæe Evrope je na Èetvrtoj ministarskoj konferenciji o politici sredstava masovnog komuniciranja, u Pragu 7.-8. XII. 1994., dogovorilo i objavilo ovo naèelo: “Održavanje i razvitak izvorne demokracije iziskuju postojanje i jaèanje slobodnoga, neovisnoga, pluralistièkoga i odgovornog novinstva. Taj se zahtjev ogleda u potrebi da novinstvo: - informira pojedince o djelovanju javne vlasti i o djelovanju privatnog sektora, omoguæujuæi im tako da formiraju svoje mnijenje, - omoguæi pojedincima odnosno skupinama da izražavaju mnijenja, pridonoseæi time da o tim mnijenjima budu obaviještena i javna i privatna tijela, te društvo u cjelini, - podvrgava djelovanje razlièitih tipova vlasti stalnome kritièkom preispitivanju.” Crkva je jamaèno privatni sektor, ali ona samu sebe na svom podruèju tretira kao vlast (ima èak i svoje sudove), pa se na nju odnose sve tri toèke. Katolièka crkva u Hrvatskoj, nijeèuæi implicitno te zahtjeve Vijeæa Evrope, pokazuje da nije protivna samo Evropskoj uniji i njezinim standardima (što bjelodano proizlazi iz mnogih uvodnika Glasa Koncila i iz istupa pojedinih biskupa), nego i nekim naèelima o ljudskim slobodama sadržanima u treæoj helsinškoj “košari”, nad kojima bdi baš Vijeæe Evrope. Naravno da novinari mogu biti u krivu. Naravno da nisu izuzeti od prava na kritiku ni kad su u pravu. Ali ako se kritici izvrgava cijela kategorija i s njome mediji kao takvi - dakle koridori informacija naprosto - pitanje je li na udaru neka medijska informacija, ili naprosto informacija kao fenomen, kao jedan od instrumenata ljudskih sloboda, kao jedan od stožera civilnog društva, i prije feudalnog razdoblja, i osobito poslije njega. Ili Hrvatska ima i tu manu da su joj novinari listom protiv Crkve i prožeti “govorom mržnje”, da smo talibani svi ili barem veæina? Taman da i jesmo - a nismo - zar bi Crkva bila pritom nevina? Istaknuti i utjecajni katolièki novinari formirali su se i u prethodnom režimu, a u posljednjih 15-16 godina nitko nije prijeèio da se prakticirajuæi katolik afirmira u novinarstvu. Da nije posrijedi privatno opredjeljenje, mogao bih ovdje nabrajati koliko ih je u ovom listu. Neki od njih su veoma kritièni prema Crkvi, upravo sa svoga vjernièkog polazišta. Vrhovi Katolièke crkve u Hrvatskoj ne pitaju se, barem ne javno: zašto je tako? Našu publiku èini stanovništvo koje se na popisu stanovništva izjašnjava listom kao vjernièko (uz iznimku 2-3 posto), koje je golemom veæinom katolièko - ali se vrhovi Katolièke crkve ne pitaju, barem ne javno: zašto ta publika, i ondje gdje nema državne pretplate, radije bira sadržaje na koje se okomljuje kardinal Bozaniæ? ...
više
...
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 |
AKTUALNO
|
|||||||||||||||||||||||||||