hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Priopæenje za novinstvo

Kunsthaus umjetnièki paviljon Graz

Uoèi dogaðaja Eintönen - Open Kunsthau" («Usvirivanje - otvoren umjetnièki paviljon») koji æe se održati 26. i 27. rujna 2003., pozivamo Vas da sudjelujete na konferenciji za tisak koja æe se održati 16. rujna 2003. Umjetnièki paviljon organizira prijevoz autobusom, pri èemu æe se doæi po novinare u Zagreb, Ljubljanu i Maribor i takoðer æe ih se vratiti iz Graza u spomenute gradove.

Konferencija za tisak 16. rujan 2003., u 11.00 sati,
mjesto održavanja palaèa «Palais Thienfeld».

Prijave za putovanje na konferenciju za tisak do najkasnije 9.9.2003. faksom ili e-mailom:
faks: 0043 / 316 / 8017-9800
e-mail: presse@museum-joanneum.at 

... više ...


Ciljevi radionice su: analiza uloge medija u društvenim promjenama, analiza nekih relevantnih primjera, razmjena informacija meðu sudionicima.
Radionica je zamišljena za 26 sudionika u dobi od 30 d0 50 godina koji se bave novinarstvom, odnosima s javnošæu ili su zaposleni u nevladinim organizacijama.

Više o radionici na adresi www.mfa.gov.il/go.asp?MFAH02052 ili e-mailom: mctc@mctc.co.il

... više ...


Ovaj posve profesionalan postupak uredništva Makarske kronike javno su napali i osudili predsjednik makarskog ogranka HDZ-a i predsjednik Gradskog vijeæa dr. Mendeš, Predsjedništvo makarskog HDZ-a, Gradsko poglavarstvo i makarski gradonaèelnik Ante Novak.
Objavljivanje presude izreèene javnoj osobi stvar je od javnog interesa, te je posve normalno da se naðe na stranicama javnog glasila koje iole drži do profesionalnih naèela i profesionalne etike. Meðutim, Poglavarstvo Makarske proglašava takav posve profesionalan novinarski postupak tendencioznim pisanjem, a gradonaèelnik Novak traži èak i istragu o tome tko financijski stoji iza tjednika Makarska kronika.
HND takve poteze najviših dužnosnika i tijela lokalnih vlasti doživljava kao izravni napad i grubo kršenje slobode medija u ime prizemnih i parcijalnih interesa, odnosno kao pritisak na jednu neovisnu tiskovinu i njezine djelatnike. Kako ovo nije prvi put da makarski politièari pokušavaju zastrašiti njima "nepoæudne" novinare, HND upozorava da æe poduzeti sve da zaštiti svoj èlanove i pravo tjednika Makarska kronika da objavljuje istinite èinjenice o osobama od javnog interesa, te da æe s "makarskim sluèajem" upoznati èlanstvo o hrvatsku javnost.

predsjednik HND
Dragutin Luèiæ Luce

... više ...


 

IFJ Raises Alert Over Suspicious Attack on Journalist in Ukraine

 The International Federation of Journalists today called on the Ukrainian government to  investigate the attack against a local journalist in Kiev last week and to establish whether or not it was connected to his professional work.

 On 24 July, Oleg Eltsov, editor-in-chief and investigative journalist for the internet-based edition called Ukraine Criminality, (www.cripo.com.ua), was attacked by two unidentified assailants as he exited his apartment in Kiev. The attackers tried to assault Eltsov with an electric prodding device as well as a 10 kg metal tube causing him to be hospitalized.

 Eltsov had written numerous articles criticising the higher echelons of Ukrainian political society. At the time of his attack, he was on his way to a court hearing regarding a critical article that he had published. In particular, he had recently written a highly controversial article, about the Academic Dean of the Law Department of Kiev University, Mr. Andriitsev regarding the possibility that the Dean had accepted a bribe for 8000 dollars.

 “The number of journalists being targeted for their legal right to freely criticize is quickly spiraling out of control in the Ukraine”, said Aidan White, IFJ General Secretary.

 According to the facts of the case, Darnitsky District Police in Kiev opened the proceedings under the title of “hooliganism”. The IFJ, in conjunction with its affiliate the National Union of Journalists of the Ukraine, is calling on the Ukrainian authorities to take immediate action in order to prevent any further attacks.

 Since the beginning of 2003, two Ukrainian journalists, Serhiy Naboka and Vladimir Efremov were killed whilst involved in reports/proceedings connected to unexplained circumstances.

 Further information: + 32 2 235 22 00

The IFJ represents more than 500,000 journalists in more than 100 countries

... više ...


Zaklada za izobrazbu na podruèju medija savezne pokrajine Saske (Sächsische Stiftung für Medienausbildung) organizira u Leipzigu od 22. rujna do 2. listopada o.g. seminar za novinare iz srednje i jugoistoène Europe koji dobro govore njemaèki i nisu stariji od 40 godina.

Sudionici seminara imat æe priliku upoznati tamošnje strukture i naèin rada radija, televizije i interneta u dualnom sustavu. Podrobnije obavijesti o seminaru kao i obrazac za natjeèaj nalazit æe se uskoro i na stranici www.ssm-seminar.de.

Natjeèajni obrasci direktno se upuæuju organizatoru, a rok za njihovu predaju je 30. kolovoza 2003.

S poštovanjem,
po nalogu

Bruno Boban
glasnogovornik

*****************************************************
Veleposlanstvo Savezne Republike Njemaèke
Ulica grada Vukovara 64, Zagreb
tel.: 01 6158 105
faks: 01 6155 536
deutschebotschaft.presse@inet.hr
www.deutschebotschaft

... više ...


 

Media Release                                                                       23 July 2003

European Journalists Call for Debate on “Sacred Principle” of Protection of Sources

 

The European Federation of Journalists, representing more than 200,000 journalists all over Europe, is calling for an urgent debate between journalists, media owners and politicians to strengthen the “sacred principle” of protection of sources.

 

“The revealing of David Kelly as the source for reports on UK governmental information to justify the war in Iraq raises new questions which must be answered,” says the EFJ.

 

“Nothing – besides severe crimes – justifies the disclosure of journalists’ sources,” says EFJ Chair, Gustl Glattfelder. “This is a “sacred principle” of professional rights, which has been affirmed by the European Court of Human Rights and which has also been recognized by the Council of Europe in its Recommendation R (2000) 7 on the rights of journalists not to disclose their sources of information.”

 

In some countries, even the death of a source does not free journalists from their obligation to maintain confidentiality. During the weekend, the BBC's director of news Richard Sambrook, revealed Kelly as a source for the controversial report, after discussions with his family.

 

In May, the EFJ initiated a campaign at its Annual Meeting in Prague to raise awareness of the dangers involved in protecting sources. “The recent developments in the UK seem to break another brick out of the wall of protection,” said Glattfelder. “Without this protection, journalists will not be able to fulfill their role as watchdogs of democracy. Without this protection, the “whistleblowers” giving confidential information to journalists will be silenced”.

 

Further information: + 32 2 235 22 00

The EFJ, a regional organization of the International Federation of Journalists, represents over 200,000 journalists in more than 30 countries.

... više ...


 

IFJ Condemns “Brutal Killing” of Journalist in Russia

 

The International Federation of Journalists today called on Russian authorities to investigate fully the “brutal killing” of a local television journalist in Moscow.

 

On 18 July, Alikhan Guliyev, who worked for Russia's TVTs channel, was gunned down at the entrance to his Moscow apartment building. Last year, Guliyev had filed a complaint against Khamzad Gutseriyev, a candidate in race for the presidency of the southern Russian republic of Ingushetia. Subsequent to a Russian Supreme Court ruling, Gutseriyev was disqualified shortly before the April 2002 vote.

 

“This is an intolerable incident that underscores the crisis facing journalists in Russia in recent years,” said Aidan White, IFJ General Secretary. “When journalists die like this, a democratic media culture has no chance of developing.”

 

In March 2002, an attempt was made on Guliyev's life shortly before the Ingushetia election, when reports said that he was working for the main regional television and radio company. Guliyev also specialized in reports on the North Caucasus region, including war-torn Chechnya.

 

Since the beginning of 2002, 12 journalists have been killed in Russia, several of them thought to be assassinated in contract killings due to the political implications of their work. The IFJ is backing its affiliate, the Journalists’ Union of Russia, many of whose members are working in dangerous conditions.

 

“When political groups try to manipulate the work of journalists through threats and assassinations, they compromise democracy, and pave the way to chaos and corruption,” said White.

 

Further information: + 32 2 235 22 00

The IFJ represents more than 500,000 journalists in more than 100 countries

 

... više ...


Criminal code amendments and planned press law changes
deal a blow to press freedom

Press freedom
17 July 2003

International
Secretariat
Europe desk
www.press-freedom.org

CROATIA

Criminal code amendments and planned press law changes deal a blow to press freedom

Reporters Without Borders today condemned newly adopted amendments to the criminal code and proposed changes to the press law, saying they would hamper access to official information, limit the possibility of criticising public figures and make it easier to prosecute journalists, thereby encouraging self-censorship.

This regression in press freedom is very regrettable, especially as the
president of the European Commission has just described Croatia as an
example to follow for Balkan countries seeking to join the European Union, Reporters Without Borders secretary-general Robert Ménard said.

Ménard urged Prime Minister Racan Ivica and culture minister Antun Vujic to do everything possible to ensure that the criminal code amendments are repealed and that any change to the press law does not obstruct the work of journalists.

If the amendments to the press law are passed in their present form, the authorities will be able to refuse to provide information to the press without giving any explanation; the cut-off period for bringing a libel suit will be extended from six months to five years; a newspaper's editor in chief will be held responsible for libel damages rather than the publisher; and it will be forbidden to publish "official secrets" and "business secrets."

In the first of the two amendments to the criminal code approved on 9 July, parliament repealed article 203, which protected journalists from
prosecution for libel if they acted in good faith and there was no intent to defame. Under the second amendment, to article 309, any insult or criticism hampering the work of a judge or prosecutor is henceforth punishable by three years in prison and any journalist expressing an opinion on an ongoing trial can be sentenced to one year in prison.


 

... više ...


Final Call for Entries for the 2003 Europe Prize
The International Federation of Journalists (IFJ) issues a final call for entries for the 2003 Europe Prize: Journalism for a Changing World, the first truly Europe-wide prize for journalism entirely organised and judged by journalists themselves. The deadline for submitting entries is 31 July.

The Europe Prize seeks to promote excellence in journalism and foster wider understanding and awareness of the contribution that Europe makes to the quality of international policy and governance in the field of global social, environmental and economic issues.

The 2003 edition - which is co-funded by the Network of European
Foundations' European Drug Policy Fund - will be awarded for outstanding reports on drugs.

The focus is on the social, economic and political impact of drug policy in Europe. It will help promote better understanding within civil society and media about existing drug control mechanisms and the important role that Europe plays in defining drug policy worldwide.

The prize is open to print and on-line journalists employed by the media of the countries of the Council of Europe. An independent jury made up of respected media professionals and experts will examine the entries and choose one overall winner and two runners-up.

All nominees will be special guests of the International Federation of
Journalists at the Prize-giving Ceremony in Brussels in October 2003 where they will receive a Europe Prize: Journalism for a Changing World
certificate and a financial award; EUR 8,000 for the overall winner and EUR 1,000 for each of the two runners-up.

Detailed information, including the rules and an application form, is
available on the IFJ website at
http://www.ifj.org/default.asp?Issue=EURPRIZE&Language=EN
 

... više ...


Najnovijim izmjenama Kaznenog zakona sužava se osvojeni prostor slobode govora, te olakšava progon i kažnjavanje za informacije koje mogu povrijediti neèiji ugled i èast. Tako su dosad novinari mogli biti osloboðeni optužbe za klevetu ako je iz naèina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazilo da nisu namjeravali škoditi èasti i ugledu pojedinca. Takva moguænost, koja je bila propisana èlankom 203. KZ-a, nakon izmjene te odredbe više ne postoji. Ubuduæe èak ni istina neæe biti sigurno jamstvo da novinari neæe biti kažnjeni.

U zemljama u tranziciji, koje svoj pravni sustav nastoje uskladiti s pravom i praksom demokratskih zemalja kako bi što prije postale èlanicama europske zajednice država, promjene kaznenog zakonodavstva karakteriziraju dekriminalizacija rijeèi kojom se povreðuju ugled i èast neke osobe, te ukidanje zatvorskih kazni za kaznena djela klevete i uvrede. Promjene u hrvatskom zakonodavstvu potpuno su suprotnih tendencija.

Hrvatsko novinarsko društvo stoga izražava ozbiljnu zabrinutost zbog izmjene èlanka 203. i drugih promjena Kaznenog zakona, posebice uvoðenja novog kaznenog djela povrede ugleda sudaca, državnih odvjetnika i javnih bilježnika. HND poziva Vladu i saborske zastupnike da uvaže upozorenja kako su usvojene promjene suprotne pravnim standardima javnog komuniciranja u zemljama s dužom demokratskom tradicijom, te da u hrvatski pravni sustav vrate propise koji su u veæoj mjeri štitili slobodu govora.

Za Izvršni odbor HND,

Dragutin Luèiæ, predsjednik

... više ...


Ni najveæi cinici nisu mogli predvidjeti da æe nova vlast atakirati na slobodu izražavanja i slobodu medija žešæe, nerijetko i s više retrogradnih premisa nego što je to èinila bivša HDZ-ovska vlast. Valja tek podsjetiti na neke od najznakovitijih primjera politike iznevjerenih obeæanja i neoèekivanih zakonodavnih i drugih obrata.

Koliko li je samo rijeèi potrošeno na temu preobrazbe HRT u istinski javni servis i nužnosti privatizacije treæe televizijske mreže u cilju prevladavanja krajnje opasnog monopola najutjecajnijeg državnog medija. Ali, usprkos èinjenici što je nova vlast u manje od tri godine donijela èak dva Zakona o HRT, na Hrvatskoj se televiziji malo toga doista promijenilo nabolje. Èini se da æe novi Zakon razbiti èak i iluziju o neovisnosti tog medija od utjecaja (vladajuæe) politike. Naime, naèin na koji je njime ureðeno temeljno pitanje sastava i naèina izbora èlanova Vijeæa širom je otvorio vrata politièkoj trgovini u Saboru oko izbora "vaših" i "naših" èlanova.

Nadalje, usprkos obeæanju da æe privatizirati "Vjesnik" i "Slobodnu Dalmaciju", država je još uvijek vlasnik tih dnevnih listova, što je svjetski curiosum.

Država kao vlasnik medija ima, dakle, apsolutno dominanatan položaj na hrvatskom medijskom tržištu. To je za demokratski svijet nepojmljivo, jer je takav položaj države na medijskome tržištu jedna od temeljnih znaèajki autoritarnih i totalitarnih režima(...)

Prije nekoliko dana vladajuæa je saborska veæina usvojila izmjene Kaznenog zakona, a meðu njima i neke kojima se bitno ogranièava sloboda izražavanja (što se, po naravi stvari, najviše tièe novinara). Najveæe æe posljedice imati promjena èlanka 203., koja æe bitno olakšati moguænost osude novinara (pa i na zatvorsku kaznu) za kazneno djelo klevete. Vlast (zaštiæena imunitetom od progona i za to kazneno djelo) oduzima time hrvatskim graðanima, posebice novinarima, znaèajan prostor slobode osvojen prije šest godina, a Hrvatsku iznova udaljuje od demokratskih zahtjeva za dekriminalizacijom klevete i uvrede, te ukidanjem zatvorskih kazni za ta djela.

Da se ne radi tek o sluèajnoj zakonodavnoj regresiji u socijalistièku prošlost, veæ da u tome sustavu ima i sasvim odreðene metode, ponajbolje dokazuje Nacrt Zakona o medijima, o kojem je nedavno poèela javna rasprava. U jednom novinskom tekstu nemoguæe je i nabrojiti, a kamoli kritièki analizirati sve njegove problematiène odredbe, jer gotovo da i nema èlanka koji ne bi bio sporan.

Èak su i odredbe preuzete iz postojeæeg Zakona o javnom priopæavanju izmijenjene tako da bitno ogranièavaju sada zajamèena novinarska prava i slobode. Dostatno je navesti samo neke primjere:
- sadašnja zabrana objavljivanja državnih i vojnih tajni proširena je na službene, poslovne, profesionalne i sve druge vrste tajni,
- izvori informacija dosad su mogli novinarima uskratiti samo one informacije koje su zakonom utvrðene državnom ili vojnom tajnom, a odsad bi informacije mogli uskratiti u znatno veæem broju sluèajeva,
- dosad su izvori informacija morali novinarima obrazložiti razloge uskraæivanja informacija, a ubuduæe to ne bi bili dužni uèiniti,
- dosad su novinari imali pravo podnositi žalbu protiv odluke o uskraæivanju informacije, a ubuduæe to pravo ne bi imali,
- novim bi zakonom bilo znatno suženo pravo javnosti da bude informirana o privatnom životu javnih osoba o kojem javnost, po svim meðunarodnim konvencijama o slobodi govora, ima pravo biti informirana,
- novi bi zakon obvezivao glavne urednike da objavljuju i ispravke toènih informacija,
- bitno se otežava položaj medija u sporovima radi naknade štete, jer se produžuju rokovi u kojima je dopušteno podnijeti tužbu (dosad šest mjeseci, ubuduæe tri, odnosno pet godina),

Na vremena bivšeg, socijalistièkog sustava, u kojem je javno informiranje bilo definirano kao «djelatnost od posebnog društvenog interesa», podsjeæa predložena odredba po kojoj je djelatnost javnog informiranja «od interesa za Republiku Hrvatsku». Kao što je nekad «poseban društveni interes» bio sintagma, toènije eufemizam za politièko/državnu kontrolu nad djelatnošæu koja je proglašena «posebnim društvenim interesom», sada bi nam se moglo dogoditi - veæ viðeno. Pa i više od toga.

Nacrtom Zakona o medijima predlaže se, naime, posvemašnja kontrola izvršne vlasti (nadležnog ministarstva) nad poduzetnicima javnog informiranja. Kakva ne postoji ni u jednoj drugoj djelatnosti. I kakva nije postojala ni u tzv. olovnim vremenima.

Ubuduæe bi se, primjerice, nakladnici tiskanih medija «osnivali i upisivali u sudski registar kao pravne ili fizièke osobe» (ma što to znaèilo, jer se u sudski registar po naravi stvari ne upisuju fizièke osobe, a ni brojne vrste pravnih osoba, primjerice politièke stranke, udruge graðana, sindikati ...). A nakladniku koji nije upisan u sudski registar ministarstvo bi imalo pravo zabraniti obavljanje djelatnosti, iako je dministrativna zabrana djelatnosti bilo kojem poduzetniku praksa nazamisliva u demokratskom društvu.

Nadalje, nakladnici bi administraciji  morali dostavljati i niz dokumenata i podataka o vlastitom financijskom poslovanju, ukljuèujuæi i procjenu udjela na tržištu i podatke o marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10% prometa… Administrativna kontrola nad poslovanjem medija postaje - posvemašnja.

I na kraju poslastica svim glavnim urednicima i onima koji to namjeravaju postati: ubuduæe bi umjesto nakladnika za štetu uzrokovanu objavljenom informacijom odgovorni bili - oni, glavni urednici. Valja naglasiti da takav oblik izravne osobne odgovornosti ne postoji ni za jednu jedinu drugu djelatnost u zemlji. Primjerice, za štetu koju uzrokuju ministri, suci, državni odjetnici odgovara država, za štetu koju uzrokuju lijeènici - bolnica… Pravilo je, naime, da za štetu odgovara pravna osoba èiji je djelatnik štetu uzrokovao, a da se od tog djelatnika naknada štete može zahtijevati izravno samo ako se dokaže da je on tu štetu uzrokovao namjerno. Za hrvatske glavne urednike, meðutim, vrijedilo bi drugaèije pravilo(...)

Predloženi zakon, dakle, predstavlja nesumnjivu regresiju u odnosu na postojeæi Zakon o javnom priopæavanju i smanjuje veæ osvojeni prostor slobode govora.

... više ...


SEEMO IPI PRESS RELEASE ABOUT MEDIA SITUATION IN SERBIA


Vienna, 10 July 2003


SEEMO strongly condemns the attack on Radisav Rodic, owner of the daily
newspapers Glas Javnosti and Kurir, whose car exploded in front of the
restaurant "Avala" around 10 p.m. on 6 July 2003. SEEMO urges the
authorities to launch an immediate investigation into this case and to
arrest the perpetrators as soon as possible. In addition, there should be greater urgency in the investigations into the murders of Slavko Curuvija and Milan Pantic, journalists assassinated in 1999 and 2001 respectively.

SEEMO also condemns the recent verbal attacks made against a journalist for the Novi Sad-based TV Apolo, who received death threats from a local businessman. This year, the SEEMO help-line has already registered numerous verbal threats made by local businessmen or politicians against journalists in Serbia.

According to SEEMO sources, there have also been several irregularities
connected to the election of three Broadcasting Council members. Although the Council has not yet started its work, two members have already resigned. SEEMO asks the Serbian Parliament to repeat the procedure for the election of all nine members of the Broadcasting Council and to ensure that the Broadcasting Council functions normally.

SEEMO is also appalled by the behaviour of certain politicians in Serbia, who have, not for the first time, physically attacked journalists. For example, Vladimir Jesic, a journalist for Apolo Television in Novi Sad, was attacked on 1 June by Velimir Ilic, Mayor of Cacak and leader of New Serbia. Jesic said he was insulted and physically assaulted by Ilic while he was conducting an interview. He claimed Ilic kicked him in the knee and insulted him after he asked him about a new tobacco factory in Cacak. The incident was filmed.

Furthermore, SEEMO is informed that the discord between the authorities in Belgrade and media representatives is growing, and that the number of legal complaints by politicians against media have risen drastically. We urge the authorities to demonstrate a greater degree of tolerance towards media reporting and to accept criticism by the media. Also, SEEMO is deeply concerned that there are still people in the government who perceive the media as easily manipulated and capable of being used as a weapon. According to the Independent Journalists Association of Serbia (IJAS), there are 220 ongoing lawsuits against media and journalists in Serbia and this number is increasing daily. An example of the numerous court procedures are different complaints filed by Vladimir "Beba" Popovic, former head of the Serbian Government's Communications Bureau.

SEEMO urges that libel and tort should no longer be regarded as criminal offences and that they are dealt with under civil law. The financial sanctions applicable should be redefined in the light of the real economic situation in the country.

SEEMO also recalls that the Public Information Act was adopted during the state of emergency imposed after the assassination of Prime Minister Zoran Djindjic, when all civil rights, including the right to freedom of speech, were curtailed. The politicians abused the situation and adopted new articles withot public discussion. This relates particularly to the provision regulating the prohibition of publication and the provision enabling the state to establish a news agency. The Serbian Government should review the viability of those provisions of the Public Information Act and propose that the Parliament deletes the questionable provisions via a bill to amend the act. Also, the Government should urgently adopt legislation on freedom of information.

The Government should also urgently expedite the ownership transformation of state-owned media, as well as create the Serbian Telecommunications Agency which should regulate the use of frequencies and prepare a strategy for the purpose of outlining the frequency range and a strategy for frequency allocation. This body should begin defining the technical parameters which would enable the Broadcast Council to develop a sound strategy for the distribution of radio frequencies and television channels in such a way as to balance the needs of local media, regionalisation and define the frequency requirements for national media. Also, the Government should ensure the conformity of various pieces of legislation which would prevent the establishment of monopolies in the media sector and cross-media ownership which would stimulate media pluralism.


For more information, please contact SEEMO, South East Europe Media
Organisation, Vienna.
Oliver Vujovic, Secretary General
Kristina Benkotic, Assistant
Phone: + 43 1 513 39 40, Fax: + 43 1 512 90 15, E-mail: seemo@journalist.com
 

... više ...


Turnir se provodi pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Bugarske Georgija Prvanova.

Ovo æe biti 26. po redu prvenstvo, a zemlju-domaæina bira Meðunarodno udruženje novinara-tenisaèa.

Pozivamo sve zainteresirane novinare s afinitetom prema tenisu sudjelovati u tom elitnom natjecanju.
Možete se prijaviti preko web-stranice www.albena.bg. Krajnji rok je 15.07.2003.
Na navedenoj web-stranici objavljen je i reglament turnira.


Veleposlanstvo Republike Bugarske

... više ...


Europske novinarske stipendije podupiru njemaèke zaklade i poduzeæa u suradnji sa Slobodnim sveuèilištem Berlin. Sponzori ovogodišnjih stipendija su Njemaèki program za susretanje, te zaklade kao FAZIT, Friedrich Ebert, Hanns-Seidel i Konrad Adenauer.

Stipendije za jednogodišnji istraživaèki rad podijeljene su u dvije skupine: juniorske (800 - 1.250 eura) i standardne (1.500 - 2.050 eura). Kandidati moraju priložiti pismeni rad o jednom znanstveno-novinarskom projektu koji bi provodili u Berlinu. Program poèinje u listopau 2004,. a završava u srpnju 2005. godine. Potrebno je da kandidati imaju višeodišnje novinarsko iskustvo i da znaju njemaèki jezik.

Više informacija i formular za pijavu naæi æete na web adresi www.ejf.fu-berlin.de.

... više ...


Europske novinarske stipendije podupiru njemaèke zaklade i poduzeæa u suradnji sa Slobodnim sveuèilištem Berlin. Sponzori ovogodišnjih stipendija su Njemaèki program za susretanje, te zaklade kao FAZIT, Friedrich Ebert, Hanns-Seidel i Konrad Adenauer.

Stipendije za jednogodišnji istraživaèki rad podijeljene su u dvije skupine: juniorske (800 - 1.250 eura) i standardne (1.500 - 2.050 eura). Kandidati moraju priložiti pismeni rad o jednom znanstveno-novinarskom projektu koji bi provodili u Berlinu. Program poèinje u listopau 2004,. a završava u srpnju 2005. godine. Potrebno je da kandidati imaju višeodišnje novinarsko iskustvo i da znaju njemaèki jezik.

Više informacija i formular za pijavu naæi æete na web adresi www.ejf.fu-berlin.de.

... više ...


Veleposlanstvo Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj ima èast priopæiti da æe i ove godine Bugarsko novinarsko društvo biti domaæin Svjetskog prvenstva u tenisu za novinare. Prvenstvo æe se održati od 24. do 30. kolovoza 2003. g. u ljetovalištu "Albena" u Bugarskoj, nedaleko od grada Varna, na obali Crnog mora. Turnir se provodi pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Bugarske Georgija Prvanova.

Ovo æe biti 26. po redu prvenstvo, a zemlju-domaæina bira Meðunarodno udruženje novinara-tenisaèa.

Pozivamo sve zainteresirane novinare s afinitetom prema tenisu sudjelovati u tom elitnom natjecanju.
Možete se prijaviti preko web-stranice www.albena.bg. Krajnji rok je 15.07.2003.
Na navedenoj web-stranici objavljen je i reglament turnira.


Veleposlanstvo Republike Bugarske

... više ...


Bettina Burkart

Kultura dijaloga - njemaèki primjeri

Kultura dijaloga - vrlo široka tema, èak i kad je ogranièena nadnaslovom "Demokracija i mediji" i sužena na njemaèka iskustva. Mediji pritom uopæe nisu neki jasno ogranièeni faktor. Oni su, s jedne strane, akteri, a s druge prenositelji društvenih iskustava, no isvremeno su i sami sastavni dio društvenih i znanstvenih refleksija tema za kojima posežu i koje oblikuju u medijima.

"U medijima"... I to je široko polje - od tiska preko radija do televizije (internet, kao relativno novi medij ovdje æu svjesno potpuno izostaviti). Širina se ogleda i u razlici izmeðu takozvanih "ozbiljnih medija" i žutog tiska. Ovdje sa sigurnošæu ne mogu prenijeti cjelovit pregled svih njemaèkih medija. Buduæi da kao novinarka radim u jednoj javnoj medijskoj ustanovi, na Deutsche Welleu, moja se iskustva kao nekoga tko sudjeluje u oblikovanju medija i tko konzumira medije primarno protežu na te ozbiljne (medije). Uz to ne treba zanemariti èinjenicu da sam praktièarka, a ne netko tko se bavi teorijom medija ili komunikacija. Na poèetku želim i naglasiti kako nemam namjeru ustvrditi kako postoji potpuna slika ili samo JEDNA istina. To se i ne može.

Njemaèka je veliko medijsko tržište. S ujedinjenjem se još i poveælo - U Njemaèkoj danas živi više od 80 milijuna ljudi. Za razumijevanje njemaèkih medija - namjerno sad ne govorim o medijskom tržištu, jer je ono zapraavo nastalo tek otvaranjem radijskog i televizijskog segmenta za privatne poduzetnike, možda je bitno sljedeæe: na poèetku je uz novine postojao iskljuèivo javni radio, kojeg je sljedila javna televizija. Nakon Drugog svjetskog rata zapadne pobjednièke sile posebno su se pobrinule za to da u novoj Saveznoj Republici Njemaèkoj nastane pluralistièki, demokratski medijski sustav, koji e kroz svoje strukture odražavati, pratiti i poticati upravo tu demokratizaciju. Uveden je demoratski sustav kontrole, koji je spreèavao da se mediji ikad više zloupotrebe za jednostranu propagandu bilo koje politièke struje. Jedan od tih mehanizama je bio i to da kulturna politika - a tu spadaju i mediji - nije bila u nadležnosti države, veæ u nadležnosti pokrajina, a one do danas strogo paze da tako i ostane.
Tako su javne radijske i televizijske postaje, koje se financiraju iz pretplate, sa svojim programskim zadaæama informiranja, obrazovanja i zabave, desetljeæima bile jedini ponuðaèi informacija u elektronskim medijima. "Naoružane" prilièno jakim budžetima te su zadaæe mogle i ispunjavati, a da se pritom nije moralo stalno zavirivati u postotke gledanosti, koji su opet važni za prihode od reklama.
Za one kojima to nije poznato, evo vrlo kratkog sažetka o strukturi javnih RTV medija. Kod televizije postoje dva stupa - prvi i drugi program. Oni su sasvim razlièito struktuirani i ne ovise jedan o drugome. Štoviše, u fair ozraèju konkuriraju jedan drugome. Pojedine pokrajinske radiostanice (podsjetimo, one su u nadležnosti pokrajinskih vlada) udružile su se 1950. godine u Radnu zajednicu javnih radijskih kuæa u Njemaèkoj - "Arbeitsgemeinschaft öffentlich-rechtlicher Rundfunkanstalten in Deutschland" ili skraæeno ARD. Danas se ARD sastoji od devet pokrajinskih RTV postaja (neke od njih sklopile su posebni državni sporazum i obuhvaæaju nekoliko saveznih zemalja). Te postaje s jedne strane emitiraju radijski program za vlastito podruèje, ali u televizijskom se dijelu sastoje od dvije "šine": U zajednièkom nastupu kao ARD nude Prvi program za podruèje cijele Njemaèke, dok se svojim takozvanim treæim programima, kao i radio, ogranièavaju na vlastito lokalno podruèje.
Godine 1963. nastao je Drugi njemaèki televizijski program - Das Zweite Deutsche Fernsehen - ZDF. Taj se program emitira za cijelu zemlju. I tu su pokrajinske RTV-postaje bile suosnivaèi, ali su ARD i ZDF ostale ustanove potpuno neovisne jedna o drugoj.

Kad je radijski program u pitanju, u Njemaèkoj postoji samo jedna radio-stanica, koja je, kao i Deutsche Welle, osnovana posebnim zakonom: Deutschlandfunk, koji se danas zove DeutschlandRadio. Do ponovnog ujedinjenja Njemaèke Deutschlandfunk je imao poseban položaj, jer je bio osnovan zato da bi program zapadnonjemaèkog javnog radija stigao i na podruèje DDR-a. Kad je ta zadaæa postala suvišna, nestao je zapravo i pravi razlog za postojanje radija koji program emitira na nacionalnoj razini. No ipak je odluèeno da taj radio ostane. Deutschlandfunk je preimenovan u DeutschlandRadio i danas je jedini program koji se emitira u cijeloj zemlji, no sada je namijenjen svima koji žele slušati uglavnom informativne govorne emisije sa svih tematskih podruèja. Može ga se nazvati najinformativnijim, najozbiljnijim ili - kako bi to drugi rekli - najdosadnijim radijskim programom u Njemaèkoj. Ja sam, u svakom sluèaju, sretna što postoji.
Ukidanjem državnoga monopola nad radijskim i televizijskim frekvencijama i dodjelom koncesija privatnim stanicama poèeo je zanimljiv razvoj prilika. Tomu je prethodila duga i oštra rasprava uzduž i poprijeko svih politièkih stranaka, koju su naravno podupirali oni koji su uživali taj monopol. U raspravi se naveliko navodila opasnost od zaglupljivanja, površnosti, nasilnih odnosa u društvu, opasnost od neukusa i manjka informacija... S jedne strane, javne su se RTV kuæe morale suoèiti s prilièno nezgodnom konkurencijom privatnih postaja. Stopa slušanosti i gledanosti postala je novo mjerilo, tako da se moralo promijeniti sve što je bilo zastarjelo, a valjalo se potruditi kako bi se zadržali slušatelji, a prije svega gledatelji. U starim su ustanovama tako zapuhali svježi vjetrovi. S druge pak strane mogli su se vidjeti suprotni trendovi. Nakon što su postaje poput SAT 1, RTL-a ili Voxa isprva vjerovale da samo filmovima, show programima, kvizovima i emisijama s raznim igrama i plitkom zabavom mogu privuæi gledatelje bez veæih potreba za informacijama, shvatile su vrlo brzo da su im bitne i ozbiljne informacije. Uvode emisije vijesti, prijepodnevne ili veèernje politièke magazine, otvaraju prostor reportažama. Nastali su novi oblici suradnje s tiskanim medijima - tako veliki tjednici ulaze u koprodukcije s privatnim TV postajama i nastaju magazini kao što su Spiegel TV, Focus TV ili Stern TV. Danas su ponosni kad ekipa politièkoga programa na SAT 1 u sluèaju velikih izazova, kao što je bio napad 11. rujna, može ad hoc s programa skinuti sve planirane serije i igrane filmove, te aktualno i profesionalno uskoèiti s najnovijim vijestima i izvještajima. Uz to, u meðuvremenu se privatna informativna televizijska postaja n-tv uspjela etablirati i danas je, recimo njemaèki CNN. (a CNN i n-tv danas su  partneri).
Uostalom, s moje toèke gledišta, za sve one koji rade u medijima upravo opisani razvoj ukazuje na jednu bitnu èinjenicu: nemojte pocjenjivati svoje slušatelje, gledatelje i èitatelje.

Ovo je, naravno, prilièno sažet, pomalo i paušalan opis stanja. Tu je na tisuæe detalja o kojima se može naveliko i nadugaèko sporiti. Ne krijem da sam gotovo iskljuèivo korisnik triju javnih televizijskih programa koji mi uz pomoæ današnje tehnike preko kabela stvarno nudi jedanaest paralelnih programa: Prvi, Drugi i devet puta Treæi, regionalno orijentirani program. Jer, i dalje, naravno, prvenstveno ti programi emitiraju emisije za manjinu kao što sam ja, koja privatne programe ukljuèuje samo kada po treæi put želim vidjeti Juliju Roberts u "Pretty Woman" ili, ako, napokon, hoæu pogledati "Piano", jer sam ga propustila u kinu. Zanimljive emisije iz kulture, ali prije svega duže dokumentarce o aktualnim ili povijesno-politièkim temama, reportaže dugoga daha o stranim svjetovima (nedavno sam sa zanosom pogledala jednu takvu reportažu o radu ženske kuæe u Teheranu) - sve to i dalje gotovo iskljuèivo pronalazim kod javnih TV postaja. One, naravno, još uvijek mogu ispuniti svoju programsku zadaæu, koja im je zakonom propisana, a to je: stanovništvo opskrbiti informacijama - u globaliziranom svijetu to je poprilièno veliko podruèje.
Apropos. "Globalizirani svijet": tu je posljednjih godina zabilježen trend koji pogaða sva medijska tržišta, pa i naše. Èinjenica je da su nam u svakom trenutku na svakom mjestu, uz uvjet da raspolažemo tehnièkim moguænostima, dostupne postaje iz cijeloga svijeta. Izvještavanje o ratu u Iraku bio je dobar primjer. Još jednom æu se vratiti na taj primjer, ali u drugom kontekstu. Ovdje želim ukazati samo na jedan odreðeni aspekt: svi se mi sve više gušimo u poplavi informacija koje nas zapljuskuju, a od kojih ne postajemo pametniji. Tu dobro "paše" lijepa uzreèica: "overnewsed but underinformed" ("previše vijesti ali malo informacija"). Time mediji dobijaju novu-staru ulogu, naime - treba pregledati to more informacija, odrediti im važnost i smjestiti ih u kontekst, te ih tako plasirati èitateljima, slušateljima i gledateljima. A neke stvari valja i objasniti. Nažalost - a to nije samo moje mišljenje - mnoge kolege ne udovoljavaju toj zadaæi, koja je, mora se priznati, prilièno teška. I novinari mogu iz tog mnoštva informacija, koje raste iz dana u dan, izvuæi samo djeliæe. Konaèno, radni dan nije duži od deset sati. Tako se dogaða da su upravo bitni meðutonovi, gradacije, složeniji pokušaji analiza i objašnjenja èesto podreðeni izvještavanju koje se na kraju bazira na onome što se naziva mainstream i head-lines i iz èega si svatko brzo uzima stvari koje se uklapaju u njegov okvir znanja i svjetonazora. U svakodnevnom radu èesto nema vremena za pitanje nakon pitanja, za odmak, za èekanje i odmjeravanje. Ovdje svakako - veæ prema prirodi stvari - treba praviti razliku izmeðu tiskanih i elektronskih medija. Novine, èasopisi i magazini, veæ zbog ritma njihova izdavanja, nešto su sporiji mediji s manje adrenalina. U elektronskim se medijima upada u zamku aktualnosti. Sve se mora odmah prezentirati, po moguænosti sa svih strana, brže, bolje i iscrpnije nego konkurencija. Primjer su specijalne emisije o posebnim aktualnim temama: na ARD-u se one nazivaju Brennpunkt - Žarište. U meðuvremenu se ne možemo više spasiti od silnih žarišta - da su postali razlogom zašto iskljuèiti televizor. Ostanimo kod 11. rujna. Naravno da se kod takvog dogaðaja o detaljima ne želi èuti samo u vijestima u osam (naveèer) i onda nonšalantno prijeæi na neki film. Ipak se želi èuti i vidjeti što je moguæe više, tako da su tog dana u cijelom svijetu ljudi ostali prilijepljeni uz ekrane. Ali, ako se jedna od tih "specijalki" bavi jednom doista teškom autobusnom nesreæom u Maðarskoj, u kojoj je poginulo više od dvadeset Nijemaca, i to u trenutku kada autori emisije još ne znaju kako bi sastavili i samu vijest o tome, pa posežu za razgovorima sa susjedima eventualnih žrtava ili sa struènjacima o tome koliko dugo vozaèi autobusa sjede za volanom, onda gledamo emisiju napuhanu na petnaest minuta, bez sadržaja i bez stvarne informacije. Zbog konkurencije ljudi u medijima nemaju više hrabrosti jednostavno zaèepiti i javiti se za rijeè samo onda kada se ima što i kazati. Svakako da i potrošaèi prihvaæaju tu igru time što - ipak? - konzumiraju te proizvode.

S druge strane, naravno da postoje upravo one emisije koje žele biti prava suprotnost. Jedan od važnijih okruglih stolova na televiziji (koji se istodobno emitira i na radiju) ide nedjeljom u podne, a emisija se zove Presseclub. Sudionici tog okruglog stola - koji je nakon nekoliko desetljeæa postao pravom institucijom - uvijek se mijenjaju, a pozivaju se domaæi novinari i strani dopisnici iz cijeloga svijeta akreditirani u Njemaèkoj. Oni u miru nastoje sa svih strana osvijetliti neku od aktualnih tema. Za okruglim su stolom, primjerice, za vrijeme rata u Iraku zajedno s njemaèkim novinarima razlièitih mišljenja sjedili jedan amerièki i jedan britanski novinar, te jedan kolega s Al Jaseere. Pa èak i ako je sadržaj razgovora eksplozivan, naèin ophoðenja i rjeènik ostaju uljudni i uglaðeni. U tom smislu, u njemaèkim medijima i u onih koji medije koriste kao forum postoji jasan konsenzus: uistinu se njeguje dijalog.
Jedan drugi primjer je emisija koja je na rasporedu u nedjelju naveèer, odmah nakon krimiæa. Taj se talkshow zove Christiansen, prema voditeljici emisije, uglednoj njemaèkoj novinarki. Svatko od nas ponedjeljkom zna što se veèer ranije razgovaralo kod Sabine Christiansen. Ona poziva visoko pozicionirane politièare i, veæ prema temi, predstavnike neke društvene skupine i s njima razgovara o najaktualnijim njemaèkim temama. Tu se jedan preko puta drugog naðu savezni ministar financija i voða oporbe, zatim èelni predstavnici poslodavaca i sindikata. I ovdje se žestoko svaða, ali - mogla bih reæi - s poštovanjem. Jedni slušaju druge, uglavnom puštaju jedni druge da izgovore misao do kraja, a dovoljno je da domaæica mirno upozori "Gospodine ministre, idemo ovdje stati i dajmo rijeè gospodinu XY", pa da se uzbuðena atmosfera odmah smiri.
Te dvije talkshow emisije stvarno su dobar primjer za meðusobno ophoðenje i vjerujem da mogu reæi kako se ovdje uistinu njeguje kultura dijaloga.

Sada bih se, kao što sam i najavila, vratila na izvještavanje o ratu u Iraku, te uzela neke druge aspekte koji se pojavljuju u Njemaèkoj. Izvještavanje je bilo drukèije od onog o ratovima na podruèju bivše Jugoslavije ili o prvom Zaljevskom ratu nakon iraèke invazije na Kuvajt. I to iz nekoliko razloga.
Nakon prvog Zaljevskog rata, a zatim i za vrijeme i nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji, a posebice i nakon NATO-ove akcije protiv Srbije, novinari su si kritièki postavili pitanje o tome koliko su zapravo bili u stanju ispuniti svoju informativnu zadaæu. O toj se temi nadugaèko i naširoko raspravljalo, a raspravlja se i danas. Posebnu je ljutnju meðu novinarima izazvala spoznaja da su saveznici u Zaljevskom ratu sasvim svjesno novinare slali u nepreglednu pustinju. Navodili su im pogrešna mjesta, zavaravali ih pogrešnim informacijama i tako ih bez njihovog znanja i protiv njihove volje uèinili propagandistima koji su širili gledišta po volji saveznika.

Prilike u bivšoj Jugoslaviji bile su, uz sve drugo, velik izazov za reportere. Stanje je bilo složeno, prekomplicirano i još uvijek se vrlo dobro sjeæam brojnih pitanja iz kruga mojih prijatelja i poznanika razumijem li uopæe sve ono što se tamo dogaða. Oni sami postupno su odustajali od toga da bilo što shvate. Jedan primjer, èak grotesknih razmjera, bilo je izvještavanje za vrijeme egzodusa kosovskih Albanaca, koji su završili na graniènom prijelazu Blace u Makedoniji. Cijeli je svijet gledao u taj komadiæ Zemlje, a svaka RTV kuæa, sve novine navrat-nanos poslale su svoje dopisnike. Povremeno se stjecao dojam da je novinara koji su stigli iz cijeloga svijeta bilo jednako koliko i Albanaca izbjeglih s Kosova. Veæina tih dopisnika nikada ranije nije bila u toj regiji, zasigurno se nije posebno (ili nedajbože intenzivno) bavila tom problematikom; nisu razumjeli ni rijeè makedonskog ili albanskog, pa ipak su upravo oni informirali svjetsku javnost i formirali javno mnijenje. Vrhunac su bili svakodnevni nastupi NATO-ovoga glasnogovornika Jamieja Sheae za vrijeme napada na Srbiju u glavnom stožeru vojnog saveza u Bruxellesu, gdje je rat prezentiran stalnim dotokom novih slika snimljenih kamerama postavljenim na glavama bombi. Ne samo njemaèki gledatelji svake su veèeri to mogli pratiti na ekranima - i na kraju nikada nisu mogli biti sigurni nije li možda ipak rijeè o nekoj èisto virtualnoj prièi.

Svi ti èimbenici doveli su do široke rasprave meðu novinarima, koji su si postavljali (a i dalje si postavljaju) pitanje kako u takvoj situaciji s više strana provjeriti informacije, koliko je bilo nužno da se te nevjerojatno složene teme pojednostavljuju i stave u neke jasne konture, a time i pretvore u tendenciozna, ili ponekad naprosto jednostrana gledišta. Puno se razglabalo (i još uvijek se razglaba) oko vlastitoga jezika: kako se brzo naginje tome da se zbog ekonomiènosti (što bolje iskorištenosti dobijenoga prostora u eteru ili u stupcima) i pojednostavljivanja preuzimaju nezgrapni, crno-bijeli ili ublaženi pojmovi. Evo i primjera: takozvana kolateralna šteta. Kao što vidite, taj se pojam èak ni ovdje ne može navesti bez dodatka "takozvana". Jedva da je plasiran na tržište, publika je vrisnula od zgranutosti. Uèinili su to i sami novinari, iako su ga sami stvorili prevodeæi, bez razmišljanja, s engleskog. Nameæe se pitanje: koliko se mora biti cinièan da bi se od civilnih žrtava nekog rata napravila tek uzgred, nažalost nastale šteta. Ugledna institucija Njemaèko društvo za jezik odmah je "Kollateralschaden" - kolateralnu štetu proglasilo najgorom rjeèju 1999. godine. No ta se rijeè, taj se pojam udomaæio u njemaèkom jeziku. Doduše ne koristi se kao što je to èinio Jamie Shea ili amerièka vojska, veæ iskljuèivo ironièno u svakodnevnim životnim situacijama. Civilne se žrtve rata nazivaju svojim pravim imenom.

Vratimo se na Irak: upravo opisana rasprava o tome "kako" prikupljati i opisati informacije imala je izravan utjecaj na izvještavanje o Iraku. Prvenstveno, ponuda tih informacija bila je velika, kao nikada ranije. Kroz embedded journalism - "integrirano novinarstvo" koje je uvela amerièka i britanska vojska bez prestanka je bilo slika i izvještaja "s lica mjesta" Istodobno se u meðuvremenu bar jedna televizijska postaja iz te svjetske regije etablirala i kao meðunarodno priznati izvor: Al Jaseera iz Katara. O faktoru embedded journalism odmah su nastale žestoke debate meðu novinarima. Što na kraju znaèi "slika s mjesta dogaðaja"? Kritièari su navodili kako to ni izdaleka još ne znaèi da doznajemo što se stvarno dogaða samo kilometar dalje od tog mjesta. Osim toga, pribojavali su se mnogi - možda prije svih kolegice - ne navodi li reporter s kacigom i pancirkom na zakljuèak da se previše identificira s "našim deèkima" u uniformi, te da se bavi herojskim ratnim izvještavanjem bez ikakve distance. Drugi su pak primjeæivali da bi stalno prisustvo novinara možda moglo dovesti i do toga da se vojnici uistinu pridržavaju normi i konvencija ratovanja, te da ne doðe do prepada i nedopustivog ponašanja vojnika? Iza svih tih diskusija stajala je konaèno frustrirajuæa spoznaja: uz sav privid aktualne, sveobuhvatne i stalne poplave informacija na kraju ne znamo više nego što smo prije znali o tome što se sve doista dogaðalo. Godinama praæeni nepovjerenjem kako æemo ciljano postati žrtve dezinformacija ili da æe nas netko pokušati instrumentalizirati, s pravom poèinjemo sumnjati u svaku informaciju. U svakom sluèaju, bitno je bilo èuti sve strane; i iraèkog ministra informiranja koji je brzo postao pravi clown,i napadaèe, i glasove iz regije. Moja kuæa, Deutsche Welle, svoj je prinos što je moguæe cjelovitijem izvještavanju dala tako što je svoje specijalizirano znanje dala na raspolaganje postajama iz sastava ARD-a. Èitav niz arapskih kolega slušalo je programe nekoliko postaja na arapskome jeziku, vrednovali ih a relevantne izjave prevodili na njemaèki, tako da su bili dostupni i ostalim kolegama u Njemaèkoj. Osim toga, naša je kuæa svakodnevno donosila pregled arapskoga tiska - preveden na njemaèki, tako da su bili dostupni komentari i mišljenja iz tog dijela svijeta i to onako kako se plasiraju tamošnjoj publici. I naš program na hrvatskom povremeno je emitirao taj pregled umjesto citata iz njemaèkih medija.


Ne znam kako se to radilo u drugim zemljama, ali u Njemaèkoj je ta nesigurnost u svakom sluèaju više nego jasno davana na znanje. Tako su ratnim slikama koje su snimali novinari koji su pratili saveznièke jedinice bile suprotstavljene slike koje je objavila Al Jazeera. Polazilo se, naime, od pretpostavke da æe obje strane staviti akcent na jednu stranu i da bi iz kombinacije razlièitih izvora mogla nastati, uvjetno reèeno, kompletna slika. Ta nesigurnost se prije svega mogla osjetiti u jeziku. Uvijek se jasno upuæivalo na izvor informacije kako bi se ona mogla smjestiti u širi kontekst, imajuæi na umu "tko bi imao interesa da se to objavi i zašto". Reèenica: "Potvrde iz treæih ili neovisnih izvora nema" bila je tako jedna od onih koje su se najèešæe mogle èuti. U jednom empirijskom istraživanju naknadno je izbrojeno da je, na primjer, voditeljica polusatnog politièkog magazina Tagesthemen Anne Will, koji se emitira na Prvom njemaèkom programu svaku veèer u 22.30 i ogledni je primjerak informativnih emisija na njemaèkoj televiziji, u èak 80 posto svojih moderacija koristila takve relativizirajuæe formulacije. Može se, dakle, zakljuèiti kako je samo u 20 posto sluèajeva bila sigurna da je ono što je prenijela javnosti najvjerojatnije èista informacija.

U Njemaèkoj je važnu ulogu u izvještavanju o ratu u Iraku igrao još jedan aspekt. Kao što svi sigurno znate, njemaèki se kancelar još za vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore u rujnu 2002. (dvijetisuæe i druge) zamjerio Georgeu W. Bushu. Njegova tadašnja decidirana izjava da Njemaèka ni u kojem sluèaju neæe sudjelovati u ratu protiv Iraka pretvorila se u jednu od tema koje su mu donijele izbornu pobjedu. Na iznenaðenje nemalog broja Nijemaca, pa i vlastitih biraèa, on nije nakon izbora tu izjavu povukao - daljnji razvoj dogaðaja vam je poznat. Politiku savezne Vlade je, treba ovdje još napomenuti, podržavala veæina Nijemaca koji su iz uvjerenja glasovali protiv vojnog napada bez zelenog svjetla Ujedinjenih naroda. Naravno da je i kod nas bilo, i još uvijek u svim politièkim i društvenim taborima ima, onih koji drugaèije misle i debata o toj temi još traje. No, ona se i u politièkim krugovima i u medijima vodi na vrlo umjeren naèin, iz èega bi se moglo zakljuèiti kako je osjeæaj da se ovdje radi o stvarno ozbiljnoj temi naveo na razložno argumentiranje i sprijeèio emotivno obraèunavanje.

Mislim da se opæenito, meðutim, ipak  može reæi da su mediji u Njemaèkoj bili velikim dijelom "antiamerièki" nastrojeni. Kako se u medijima oèitovalo, i još se uvijek oèituje, to neslaganje s politikom Bushove administracije? Uglavnom izborom odreðenih tema. Tako su novine, radijske i televizijske postaje vrlo brzo posegnule za analizama i background prièama, dijelom i zbog veæ spomenute nesigurnosti u toènost informacija s terena. U njima je pozornost prebaèena s politièkih uzroka rata, koje su Amerikanci vrtili oko takozvane "osovine zla", na druge aspekte sukoba, a ne samo na onaj borbe protiv terorizma - spomenut æu ovdje samo jednu natuknicu: nafta. Nijemci su tako vrlo brzo znali tko je od velikih riba u Bushovoj administraciji na koji naèin bio povezan s amerièkom naftnom industrijom ili to još jest. Istovremeno je istražena èitava pozadina, pravljene su usporedbe amerièke strategije prema Iraku i one koja se primjenjuje prema Sjevernoj Koreji, tematizirala se situacija u kojoj se nalazi iraèki narod, tražilo se mišljenje od iraèkih egzilanata koji žive u Njemaèkoj. Pritom se, treba naglasiti, ni u jednom trenutku nije posumnjalo u opravdanost djelovanja koje bi iraèki narod oslobodilo režima Sadama Husseina. Postavljalo se samo pitanje motivacije Amerikanaca i sredstava koja su korištena za ostvarenje tog cilja. Izvještavalo se, osim toga, intenzivno o samoj Americi. Sjeæam se, na primjer, jednog dugog dokumentarca o "novom konzervativizmu" u SAD-u, u kojem su se mogli vidjeti zastrašujuæi primjeri kršæanskog fundamentalizma. Njima su, meðutim, bili suprotstavljeni glasovi liberala koji se protiv istog tog konzervativizma bore. Istovremeno je jedna druga tema koja je u Njemaèkoj dugo vremena bila tabu dobila ponovni poticaj: bombardiranja koja su saveznici, posebno Amerikanci, vršili na njemaèke gradove u Drugom svjetskom ratu a koja bi, iz današnje perspektive, bila predmet kojim bi se bavio Sud za ratne zloèine u Haagu. Ciljano brisanje s karte jednog èitavog malog grada koji nije imao nikakve znaèajnije industrije niti bilo kakvo drugo strateško znaèenje - njegovo bombardiranje s glavnim i dokazivim ciljem ubijanja što veæeg broja civila bilo bi danas definirano kao ratni zloèin. I ova dokumentacija bila je izložena stilski èisto, struèno i bez moraliziranja. Ipak, je li to èista informacija?

Prenošenje jednog politièkog stava, u ovom sluèaju protivljenje politici amerièkog predsjednika i njegovih "orlova", dakle, nije u našim medijima išlo preko žestokih napada ili jeziènih eskapada, nego sasvim suptilno preko izbora tema u okviru opæenite diskusije o ovoj temi.

Kultura dijaloga - kako njemaèki mediji obraðuju teme, odnosno osobe o kojima izvještavaju? Veæ sam pokušala skicirati neke primjere. Mislim da se može naèelno reæi da bez obzira na sve senzacionalistièke izgrede, kojih i kod nas ima, ipak vlada stvarno "kultivirani" naèin ophoðenja. Naravno, ovdje treba razlikovati problematiziranje politièkih i društvenih tema i traèerske novine "žutog tiska" koje bespoštedno kopaju ne bi li pronašle informacije o vanbraènom djetetu tenisaèa Borisa Beckera ili ljubavnom životu nogometnog vratara Olivera Kahna.

Èitav je spektar podruèja u kojima se vodi dijalog izmeðu društva, politike i medija. Jedan primjer je i zaštita potrošaèa, koja zauzima važno mjesto u našem društvu. Tu se mediji èesto uhvate neke teme i bave se njome tako dugo dok se politièari ne probude i ne poènu reagirati. Takav sluèaj imali smo s kravljim ludilom, BSE-om, kada su mediji bili toliko uporni da je na kraju nadležni ministar morao podnijeti ostavku. Uspjeh nije bio u prvom redu ostavka ministra nego zastupanje interesa potrošaèa.

Dopustite mi da vam dam još jedan primjer: akteri u ovoj medijskoj prièi su Jürgen Möllemann i Michel Friedmann. Möllemann je dugo vremena bio jedan od vodeæih politièara njemaèkih liberala, FDP-a, koji je stalno privlaèio pažnju svojim spektakularnim idejama, akcijama i izjavama. Na poèetku karijere predstavljao je novi tip politièara koji je medije na moderan naèin i vještim insceniranjem svoje osobe znao iskorištavati za vlastite ciljeve. Tako mu nije bilo teško ni skakati padobranom da bi reklamirao svoju stranku, a tako konaèno i sebe. Michel Friedmann je, pak, politièar CDU-a, dopredsjednik Središnjeg vijeæa Židova u Njemaèkoj i agresivni talkmaster na televiziji, slavan i osporavan zbog svog provokativnog stila razgovora s gostima svojih intervjua.
U predizbornoj kampanji 2002. godine liberal Möllemann je izazvao novi skandal. Povezao je oštru kritiku izraelske Vlade s osobnim napadom na Friedmanna. Izjavio je da se ne treba èuditi što antisemitizam jaèa, kada se Friedmann tako arogantno prezentira u javnosti. Javnost u zemlji je bila ogorèena. Möllmannu se predbacivalo da tom izjavom želi privuæi u tabor liberala biraèe s krajnje desnog politièkog spektra. Möllemannu to nije bilo dosta, pa je otišao još dalje: za pokrajinske izbore u saveznoj zemlji Nordrhein-Westfalenu dao je, bez znanja svoje stranke, tiskati letak u kojem je ponovio svoje napade. Nakon toga je razriješen svih dužnosti u stranci, i na pokrajinskoj i na saveznoj razini, te je konaèno i napustio FDP koji je, uzgred reèeno, od Möllemannove akcije imao puno više štete nego koristi. Kako se u medijima postavilo pitanje kojim je sredstvima Möllemann financirao tako skupi letak, izašli su na vidjelo i ilegalni putevi financiranja stranke.

Èitava afera završila je na kraju dramatièno. Jürgen Möllemann je poèetkom ovoga mjeseca poginuo prilikom jednog skoka padobranom i pritom se najvjerojatnije radilo o samoubojstvu. Tog istog dana su policijski istražitelji izvršili pretres nekoliko poduzeæa s kojima je Mölleman bio povezan. U pozadini cijele prièe stoje vjerojatno mutni poslovi trgovine oružjem s Bliskim istokom. Ono što je za našu temu zanimljivo je èinjenica da je Möllemannova udovica optužila njegovu stranku da ga je otjerala u smrt, ali ne i medije. I ima pravo: u svim se medijima doduše nadugo i naširoko izvještavalo o sluèaju ili sluèajevima Möllemann-Friedmann; on sam se dragovoljno pojavljivao u talk showima, ali ni u jednom trenutku nije bio javno vrijeðan.

Tek što je Möllemann bio pokopan, drugi protagonist je stupio na scenu. Prilikom pretresa Friedmannovog ureda pronaðene su, kako je reèeno, pomodne droge, dakle, kokain. Ispostavilo se da se njegovo ime - i ne samo njegovo nego i nekih drugih prominentih osoba iz javnog života - pojavilo u kontekstu jedne sasvim druge policijske akcije, racije protiv jednog ukrajinskog lanca prostitucije. Još se ne zna kako æe ova prièa završiti. Razmišljajuæi o temi ovog predavanja, s posebnom sam pozornošæu pregledala èlanke i naslove u novinama: èak i Bild-Zeitung, naš žuti list broj jedan, poznat po svojim otrovnim naslovima i povredama novinarskog kodeksa, prilièno je umjeren. U svakom sluèaju, umjereniji nego prije više od godinu dana kad je u slièni skandal s kokainom bio upleten tadašnji trener Bayerna iz Leverkusena Christoph Daum. Zašto? Friedmann je, izmeðu ostalog, i dopredsjednik Vijeæa Židova u Njemaèkoj. A u Njemaèkoj nema teme kod koje se više pazi na politièku korektnost nego što je tema Židova. To je, naravno, s obzirom na našu prošlost, razumljivo. Ta tematika odmah pokrene diskusije na drugim kolosijecima.

I time dolazimo do fenomena koji, po mom mišljenju, ima vrlo velik utjecaj na kulturu dijaloga u njemaèkim medijima i koji sam veæ spomenula na poèetku mog izlaganja. A to je naša povijest nakon Treæeg Reicha. Objasnila sam kako je kod nas stvoren sustav javnih medija. Pored toga je vrlo brzo formiran novinarski sustav samokontrole s novinarskim vijeæem i novinarskim kodeksom i društvo koje se zbog trauma iz prošlosti s brojnim temama ophodi kao da hoda po jajima. Pozitivno gledano, može se reæi da mediji kod nas, barem u razmjerima relevantnima za èitavo društvo, imaju kritièno èitateljstvo, slušateljstvo i gledateljstvo. I to se odnosi i na formu i na sadržaj. Odreðene teme poput Židova, manjina, fašizma, nacionalizma i mnogih drugih, optereæene su povijesnim bremenom. To znaèi da je naèin na koji se o njima govori i piše, pa i jezik koji se pritom koristi, pod kritièkim poveæalom. Kao što možda znate, dugo se vremena u Njemaèkoj vodila žestoka debata oko novog zakona o doseljavanju, koji u drugom pokušaju nije uspio proæi kroz Bundesrat. U kratkim crtama taj bi se zakon mogao opisati pokušajem crveno-zelene Vlade da se Savezna Republika Njemaèka konaèno formalno deklarira kao useljenièka zemlja (ona zbog svoje demografske strukture i treba useljenike). Oporbenim kršæanskim demokratima i bavarskim kršæanskim socijalistima  taj zakon ide predaleko, stoga mu se opiru i žele granice još više zatvoriti za strance. Ovo vam navodim samo da biste si mogli predoèiti kako se u raspravama nalaze i tako osjetljive društvene teme, koje vrlo brzo mogu eksplodirati. Jasno je da se ova debata vodi i u medijima. I mora se reæi da i ovdje velika veæina opinion makera, kao i medija koji prenose ovu raspravu, agira vrlo umjereno. Izrazi kao "èaša je puna", "poplava stranaca" i slièno izazivaju prosvjede. Takve izjave ili napisi i stilski i sadržajno negativno upadaju u oèi i bacaju loše svjetlo na medije koji ih donose. Ne pada mi na pamet ovdje tvrditi kako se kod nas može naæi savršeni svijet. Naravno da i u Njemaèkoj ima negativnih primjera i u društvenom, i u politièkom i u medijskom prostoru. Želim samo ukazati na to da kod nas postoji dovoljno kontrolnih institucija i mehanizama koji se brinu da sve ostane u granicama dozvoljenog. Pritom manje mislim na pravne mehanizme, a više na civilno društvo koje reagira. Puno Nijemaca poène se brzo osjeæati neugodno kad se nekoga napada ili razotkriva u preoštrom tonu, prejednostrano, previše voajerski.
Teško da bi jedan medij koji o nekoj društvenoj grupi, bilo da su to Romi, muslimani ili kolekcionari miniželjeznica, izvještava izrazito agresivno, koristeæi hatespeech, mogao s time proæi kod èitatelja, slušatelja ili gedatelja. Društvo i mediji su, tako gledano, ovdje u dijalogu.

Kako ja ovdje ne želim predstaviti uljepšanu sliku njemaèke medijske stvarnosti, neæu vam prešutjeti ni jedan izrazito negativan primjer. Možda se sjeæate da je nakon ponovnog ujedinjenja Njemaèke tema neprijateljstva prema strancima i neonacizma postala izrazito aktualna, potaknuta strašnim napadima na strance u Rostocku, Moellnu i Solingenu. Politièari su tada reagirali, društvo je reagiralo - situacija se u meðuvremenu ponovo smirila. Ono što je na zapadu zemlje ostalo kao posljedica tog vala je osjeæaj da glavni uzrok tih fenomena, a time i krivica, leži u istoènoj Njemaèkoj. U takvom se ozraèju pojavio "sluèaj Josef": u lipnju 2000. utopio se u jednom malom istoènonjemaèkom gradiæu Sebnitzu djeèak èija je majka Njemica, a otac Iraèanin. Poèele su kolati glasine da su djeèaka pred oèima tisuæa kupaèa na bazenu utopili neonacisti. Policija je zapoèela istragu, a u medijima je poèela velika hajka s naslovima tipa: "Neonacisti utopili dijete". Kako su rezultati policijske istrage naknadno pokazali, djeèak bolesnog srca stvarno se nesretnim sluèajem utopio u bazenu. Izvještavanje medija dovelo je oèito do toga da su se istražni organi našli pod takvim pritiskom da se u poèetku nisu mogli oteti osjeæaju da moraju dokazati kako se radi o desnoekstremistièkom zloèinu. Sebnitz, istok Njemaèke, sve je bilo odmah stigmatizirano. Medijski struènjaci su "sluèaj Josef" i takvu vrstu, pored svega ostalog, i lošeg investigativnog novinarstva nazvali "medijskim debaklom". Novinarsko vijeæe izreklo je nekoliko ukora. U studenom 2002. Mitteldeutscher Rundfunk emitirao je jednosatnu reportažu u kojoj je rasvijetljen èitav dogaðaj, ponašanje medija i posljedice te afere.

Prije oko godinu dana ovdje sam u Opatiji predstavila njemaèki novinarski kodeks. Tada sam rekla da su se pravila ponašanja koja si je novinarski ceh odavno sam postavio ipak uvukla u glave naših novinara. Naravno da dolazi do èestih kršenja tog novinarskog kodeksa. No, ono što je važno jest da se o tome stalno razgovara, meðu samim medijskim djelatnicima, u znanstvenim krugovima koji se bave medijima, izmeðu ove dvije strane i u društvu opæenito. Pluralizam u društvu, u kojeg se politièari u svojim sveèanim govorima tako rado zaklinju, u tom smislu stvarno postoji. Èim nešto postane previše jednostrano, nastaje nelagoda. Da spomenem još jedan mali primjer iz tiskanih medija: relativno lijevo orijentirani Spiegel, koji je nedavno slavio 50. roðendan, najpoznatiji je njemaèki tjedni politièki magazin s dugom tradicijom kritièkog novinarstva. Desetljeæima je bio najdraži medijski neprijatelj konzervativaca, biblija lijevo-orijentiranog èitateljstva. Spiegel se može mrziti, Spiegel se može voljeti - on se èita. Prije više godina netko je došao na ideju da bi ono što tako dobro ide na lijevoj "šini", moglo dobro iæi i na desnijoj, konzervativnoj. I osnovan je politièki magazin Focus s podnaslovom koji se u meðuvremenu pretvorio u èesto citiranu uzreèicu: "Fakten, Fakten, Fakten" (Èinjenice, èinjenice, èinjenice). Uredništvo Focusa nije uèinilo pogrešku i profiliralo taj magazin kontrirajuæi Spiegelu, što bi izazvalo dvoboj izmeðu ta dva èasopisa. To bi èitatelje možda kratko vrijeme zabavljalo, onda poèelo ljutiti, a na kraju bi im i dosadilo, pa bi mogli prestati kupovati Focus. Umjesto toga se taj magazin s vlastitim stilom, vlastitim formatom i vlastitim temama etablirao kao drugi najvažniji tjedni politièki magazin na njemaèkom tržištu.

Na to se može nadovezati sljedeæe važno naèelo: i u Njemaèkoj se mediji relativno lako daju svrstati u politièke ladice. To važi za novine, ali i televizijske postaje. Svi znaju da veliki nadregionalni listovi Die Welt i Frankfurter Allgemeine Zeitung spadaju u konzervativniji tabor, dok su Süddeutsche Zeitung ili Frankfurter Rundschau ljevije orijentirani. Isto tako se može reæi da je Drugi program njemaèke televizije konzervativniji. Ali - i tu dolazimo do onog što je u našoj temi vrlo važno - to je uvijek samo lagana tendencija. U svakom listu, u svakom televizijskom programu, prostor dobijaju i zastupnici drugaèijeg politièkog smjera, drugaèijeg mišljenja, rade novinari svih politièkih opredjeljenja, objavljuju se komentari svih politièkih boja. Veæ spomenuti Spiegel u svom èesto bespoštednom stilu napada i ministre SPD-ove Vlade ako misli da su ovi nešto zgriješili - i to je samo po sebi razumljivo. Bivši ministar obrane Rudolf Scharping iskusio je to na svojoj koži.

I na kraju bih ponovila samo još ovo: moja namjera nije bila predstaviti vam ovdje savršeni, èisti i zdravi medijski svijet u Njemaèkoj. Kad kod kuæe sa svojim prijateljima i kolegama razgovaram o "medijima" opæenito i o pojedinaènim sluèajevima, onda èesto imamo što kritizirati. Previše, prepovršno, presubjektivno, previše pristojnog izvještavanja iz politike, premalo kritièkih pitanja. Novinari, mediji koji funkcioniraju poput stada - svi se bacaju na jednu temu, danima zaboravljaju da postoje i druge važne teme, da bi se potom bacili na novu temu. Najsvježiji je primjer SARS. Sjeæa li se danas još netko što je to? Pojavljuju se brzopleti, èak i gramatièki neispravni napisi, na granici nepismenosti i sve se to èesto kritizira. Ali kad sam poèela razmišljati o "kulturi dijaloga" u našim medijima i kad sam ostavila za sobom prvu ciniènu misao koja mi je pala napamet: "Kakva kultura?", nakon brojnih razgovora, došla sam do sljedeæeg zakljuèka - mi stalno unjkamo i nešto kritiziramo. Imamo i razloga to èiniti i ne smijemo s tim prestati. No, imamo sreæu da možemo unjkati na prilièno visokom nivou.

 

... više ...


Ante Gavranoviæ
 
ETIKA JAVNE RIJEÈI KAO KLJUÈNA DIMENZIJA DIJALOGA U KOMUNIKACIJI
 

 Svaka društvena rasprava o medijima ujedno je, uvijek iznova, i rasprava o etici, pa onda i o etici u medijima, o odnosima svih èimbenika u procesu informiranja ili društvene komunikacije kao šireg pojma.
 
Odnos novinara i informacije velikim dijelom je odeðen samom èinjenicom da je najvažnija uloga medija da budu budno oko javnosti, da upozoravaju na devijacije u društvenim i gospodarskim  kretanjima, da budu svojevrsna javna savjest i kontrola svih društveno-gospodarskih zbivanja u korist te  avnosti. Mediji posebno moraju upirati svoju oštricu prema pojavama neželjenih ali prisutnih društvenih zala: korupcije, centara nekontrolirane moæi, nedopuštenih povlastica, poltronstva, kršenja prava i pravnih okvira, nepotizma - da nabrojimo samo neke od tih pojava kojih ima u svakom društvu i koje uvijek nose klicu opasnosti društvenoga karcinoma.
 
Zalažem se, dakle, za pravo na kritièan odnos prema pojavama i ljudima, ali i za potpunu odgovornost u korištenju te slobode. Odluèno sam protiv  toga da se pod stijegom novinarske slobode koristi njena suprotnost: zloupotreba demokracije i slobode. Na moju veliku žalost, takav odnos prema novinarstvu danas je vrlo prisutan.
 
U današnjoj raspravi želim samo upozoriti na neke okosnice buduæe rasprave, koje smatram kljuènima.
 
Prvo, to je dignitet profesije i profesionalaca. Nažalost, ni u jednoj struci to nam nije dominantna preokupacija, iako upravo na njoj poèivaju i etika i moral, pa time i profesionalni moral. U politici i novinarstvu to bi moralo biti posebno naglašeno.
 
Drugo, to je Kodeks novinarske èasti. On, što je premalo poznato, ne obvezuje samo novinara veæ podjednako sve sudionike.
 
Treæe, to je odnos etike i prakse. Poèesto je jedno s drugim u velikom raskoraku.
 
 Zašto upozoravam na te okosnice?
 
U svakom demokratskom društvu postoji neprijeporna potreba za istinitom, potpunom, razložnom i pravodobnom informacijom i komunikacijom, bez obzira na to o kojem se dijelu ljudske aktivnosti radilo. To se podjednako odnosi na politiku kao i na sva bitna društveno-gospodarska kretanja. To je, rekao bih, temeljna sloboda svakoga pojedinca, ali ta sloboda pripada i ukupnoj javnosti, jer sloboda misli, sloboda izražavanja i sloboda kritike pripadaju svakome i bitni su sastojci ukupne slobode èovjeka.
 
Uloga novinara tu je potpuno jasna: on zaista ubrzava protok tih informacija, ali ih i dozira, odabire, može bitno utjecati na njihovu rasprostranjenost, pa je samim time i njegova uloga naglašenija i odgovornost izraženija. No upravo je s tom ulogom usko povezano pitanje moralne i pravne odgovornosti, pa konaèno i pravnih sankcija. Ono se tu posebno zaoštrava.
 
No novinari imaju i još jednu vrlo delikatnu i nadasve osjetljivu zadaæu: moraju voditi raèuna o kulturi dijaloga, koji se uspostavlja u medijima i društvu u cjelini.
Sve ozbiljnije analize stanja u našim medijima, tiskanim i elektronièkim, ukazuju na prisutnu eroziju profesije i profesionalnosti, te zapostavljanje ili èak potpuni gubitak etièke dimenzije.Tome uvelike pridonosi i orijentacija naših dnevnih listova, gdje su na naslovnicama uglavnom senzacija, skandal, zamagljene èinjenice ili izmišljeni dogoðaji. Sloboda izražavanja pretvorena je u zloupotrebu medija: Otvorena je Pandorina kutija iz koje su izašli zli duhovi - bez realne moguænosti da se uspostavi normalna kontrola. Zli duhovi izrodili su se u opaki senzacionalizam, u žutilo najveæeg dijela novinstva, koje se u konaènici obija o glavu zaèetnicima i pokretaèima takvoga medijskog pristupa. Meðutim, velike štete novinarstvu i novinarima veæ su nanesene i teško æemo ih se riješiti.
 
Pokušat æu pomoæu anegdote ili vica, kako hoæete, isprièati malu prièu: Rijeè je o problemu dijaloga i medija ili dijaloga u medijima. Vic glasi: Zec kuca u šumi na pisaæem stroju. Nailazi lisica i upita: " Zeko, što to radiš?". Zec odgovara: "Pišem doktorat". Lisica: "Ozbiljno, a koja je tema?". Zec odgovori: "Zec je najjaèa životinja u šumi". Lisica æe: "Ajde. molim te…". "Što, ne vjeruješ?", upita Zeko Liju. I sada kreæe prava prièa: Zeko odvodi lisicu u šumu, lisica je mrtva, dolazi vuk i isti razgovor sad preskaèem. Kraj anegdote ili vica glasi: izlaze Zeko i medvjed zagrljeni iz šume. Medo kaže: "Zeko, Zeko, nije važna tema; važan je mentor."
 
Snaga i znaèenje te poruke svima su nam dobro znani, a mnogi su njeno djelovanje i smisao osjetili i na vlastitoj koži.
 
 Nama je stoga danas, možda više no ikada dosad, potreban dijalog i angažiranje svih intelektualnih potencijala, a da bismo u tome donekle uspjeli, potrebno je njegovati kulturu dijaloga. U našem društvu, koje prolazi stadij posvemašnje tranzicije, razoreni su neki sustavi vrijednosti, a nisu nadomješteni novima. U toj duhovnoj praznini dijalog je nešto za èime ovo društvo vapi na svim razinama. Meðutim, traži se civilizacijski dijalog, dijalog koji ima svoje pretpostavke i jasne okvire. To, prije svega, podrazumijeva uvažavanje sugovornika, razgovor bez vrijeðanja, podmetanja, nipodaštavanja ili netolerancije. To mora biti govor protiv sijanja mržnje i ljudske, profesionalne i znanstvene netrpeljivosti; to mora biti dijalog u kojem prevladava snaga argumenta i èinjenice, a ne argument snage i i politièkoga, ideološkog, kulturnoga ili bilo kojega drugog nasilja nad sugovornikom. Civiliziran pristup dijalogu pokazuje da zapravo i nema tako nasilnoga stanja koje se ne bi moglo riješiti - ili pokušati riješiti - dijalogom. U multietnièkoj i multikulturalnoj sredini - a to jest hrvatska zbilja - takav odnos prema dijalogu je i nužan i jedino održiv.
 
Kakva je, meðutim, naša stvarnost?
 
Ono što se u nas javlja kao dijalog najèešæe se iskazuje u obliku neopozivih sudova o stvarima, pojavama ili ljudima. Razlog takvom pristupu leži u tome što smo navikli da dijalog smatramo borbom u areni iz koje netko mora izaæi kao poraženi, a netko kao pobjednik. Zapravo, svijest o dijalogu u našim glavama još i sad robuje predrasudama i pretpostavkama. Mentalitet iskljuèivosti i svojevrsni dogmazitam, vrlo prisutan na našim prostorima, onemoguæavali su da dijalog shvatimo kao uvjet slobodnog nadmetanja u mišljenju i da se pritom služimo èinjenicama kao najmoænijim i jedinim opravdanim oružjem.
 
Kod nas se u razgovoru sugovornika hoæe pretvoriti u "neprijateljski" objekt, èime je bitni smisao dijaloga odmah poništen. U takvoj interakciji nema razvoja ideja i njihove konfrontacije, veæ je to postaje razgovor neistomišljenika i dijalog se pretvara u obiènu polemièku iskljuèivost. Dijalog se ne može voditi ni uz lažnu okrutnost i ogovaranje. Dijalog se ne ostvaruje ni pukim laskanjem, neumjerenim samozadovoljstvom ili opæom mizantropijom. Takav dijalog sigurno ne prati ni mudrost, ni kreativnost. A upravo su ti pojmovi ono što bi trebao biti rezultat razumnoga i konstruktivnoga dijaloga.
 
Andre Gide je svojedobno zapisao: "Samozadovoljstvo je uvijek praæeno glupošæu". Uostalom, praksa pokazuje da ravnodušnost, mrzovolja ili strah od pogreške, zatim nesposobnost mijenjanja stava i negativan pristup argumentaciji može "ugasiti" svaki dijalog.
 
Za dijalog - ako do njega uopæe doðe - veliko je optereæenje nesposobnost da se sugovornika "èuje do kraja". Odavno je zapaženo da najgore èuju oni koji i ne žele èuti, jer to remeti tvrdokornost njihovih okoštalih predrasuda i odomaæenost monologa kao najraširenijeg oblika komunikacije. A monolozi su i najveæa opasnost za uspostavljanje kvalitetnog dijaloga, jer - skloni poništavanju drugaèijeg mišljenja ili stava - pretvaraju razgovor u prepirku i gloðenje bez moguænosti pronalaženja sadržajne sinteze.
 
Kamen spoticanja dijaloga - u nas svakako -  politièki je govor, koji je gotovo uvijek disonantan. Za primjer uzmite naše rasprave u Hrvatskom saboru ili u medijima. Zašto? Govor u politici teško da može pristati na logiku osvajanja, nadmoæi i hegemonije. Teško je reæi što je pogubnije - strah od izreèenoga, oèekivano mišljenje kao poželjno ili "odobreni odmak u nepostojeæoj stvarnosti. Epiteti i etiketiranje, pa i bespogovorna naredba - a ima jednog i drugog -vrlo èesto idu zajedno. Tu onda nema mjesta za bilo kakav dijalog. Stoga je najvažnija pretpostavka da oni koji stupaju u dijalog budu ravnopravni, i to ne samo za ono vrijeme dok traje dijalog, veæ sve dok traju njegove posljedice.
 
Smisao dijaloga i jest da se postojeæi stavovi mogu ne samo podvrgnuti kritièkom sagledavanju ili promijeniti veæ i integrirati u nek
e nove stavove, nova ishodišta. Nevolja je èesto u tome što stav, kao krajnja toèka vjerovanja, blokira moguænost komunikacije s drugima. Èvrstina i neporecivost stava zatvaraju prostor za komunikaciju. Takav stav "ne radi" u krist dijaloga, jer "oživotvoruje monolog".
 
Jorge Louis Borghes piše: "Dva èovjeka koji umiju razgovarati mogu sebe i druge neizmjerno obogatiti i razviti. Ono što izlazi iz mene ne iznenaðuje me toliko koliko ono što izlazi od drugoga."
 
Zapravo, dijalog najviše koristi kad postaje oblik raskrinkravanja vlastitih i tuðih predrasuda, kad razoblièava ideološke fascinacije, kad rastaèe i preobražava zaslijepljenost dogmatizma. Uspješan je samo ako ga prati aktivan kritièki odnos i stav, te snaga djelatne sumnje. Dijaloga nema ako ga ne prati umna strast i želja za meðusobnim prožimanjem.
 
Martin Buber u svom djelu "Ja i Ti" kaže da "vještinu umnog razgovora ostvaruju samo oni koji znaju pitati i koji znaju slušati. Duh dijaloga nije sadržan u pojmu JA veæ izmeðu JA i TI. On nije poput krvi koja kola u tebi nego poput zraka koji udišeš."
 
Dijalog je svojevrsni put do zamišljene istine. Postoji, meðutim, ozbiljna kriza istine i na teorijskom polju. Krizu istine otvorio je stari skepticizam (sumnja), prihvatio engleski empirizam (idoli), zaoštrio klasièni idealizam (stvar razumljiva sama po sebi), razoblièio na društvenom planu marksizam (ideologija), na osobnom psihoanaliza (racionalizacija) i dovršio nihilizam (volja za moæi).
Sve to moramo imati na umu kad govorimo o dijalogu i njegovom uspostavljanju, odnosno o maniri u kojoj se on odvija.
 
Razumljivo je da razlièite argumentacije imaju i razlièitu težinu i veoma nepodudarni smisao, jer razlièit podruèja društvene svijesti imaju kao svoju osnovu razlièita mjerila. Besmisleno je stoga vjerovati da dijalog može imati samo "negativne" ili samo "povoljne" posljedice ili potpunu koherentnost. Problematièan je onaj dijalog koji hoæe samo rušiti, a ne i stvarati. Pouzdani dijalog temelji se na znanju i znanstvenim istraživanjima. No, na našu veliku žalost, takav dijalog u nas još ne postoji.
 
Na temelju rako postavljenih odnosa prema dijalogu, njegovoj kulturi i svrhovitosti, s osobitostima etosa samog novnarskog poziva, logièno proizlazi da se zalažem  za visoke standarde prava i odgovornosti u poslu koji obavljamo. Praksa, meðutim, pokazuje da naèela i život nisu jednoznaèni i da se kretanja u medijima, kad je rijeè o kulturi dijaloga, kreæu u razlièitim pravcima.
 
Novinar svakako ima pravo - ali i obvezu - pomno pratiti i išèitavati sva društvena kretanja i pojave, ukazivati na teškoæe i slabosti, afirmirati prave vrijednosti, kritizirati i hvaliti - ali uvijek samo u mjeri koja je omeðena pravilima Novinarskoga kodeksa. Svaki iskorak iz  tih okvira ponašanja poguban je za samu profesiju, ali i za uspostavu realne ravnoteže u informiranju.
 
Komunikacija  je danas ne samo temeljna  pretpostavka  meðusobnog razumijevanja  veæ i nasušna potreba u  uspostavljanju  kvalitete življenja. Danas, meðutim,  imamo gotovo paradoksalnu situaciju: još  nikada nije  bilo  toliko javnih informacija kao danas.  Pa  ipak,  još nikada  se nije toliko mnogo ljudi osjeæaloo  nedostatno  ili loše  informiranim.
 
Otkuda taj i toliki raskorak? Živimo, zapravo, u dobu u kojem informacije dominantno  utjeèu  na  naèin  života, na proizvodne uèinke. Informacija je,  uz  resurse poput rada  i  kapitala,  postala znaèajan proizvodni faktor. Informacija je, meðutim, uspješna i plodonosna kao temeljni resurs proizvodnje i društvenog razvoja samo ako je i kad je slobodna  od  raznih ogranièenja, od sputavanja  i  dirigiranja.
 
Komunikacija u suvremenom svijetu danas nesumnjivo poèiva na tri temeljne poluge: na povjerenju, na razumijevanju i na dijalogu. U neposrednoj ljudskoj i profesionalnoj komunikaciji ta su tri temeljna stupa izuzetno naglašena; bez njih se, zapravo, svaka komunikacija svodi na manipulaciju, indoktrinaciju ili lažnu sliku stvarnosti - bez obzira na to je li rijeè o pojedincu, o nekom poduzeæu ili opæim društveno-gospodarskim kretanjima.
 
U tom smislu je neobièno važno da otvoreno raspravljamo o tim pitanjima, posebno o fenomenu etike i morala u  politici i novinarstvu. Svaki doprinos jaèanju povjerenja, razumijevanja i dijaloga kao sredstva za  prihvaæanje argumenta nesumnjiv je doprinos i jaèanju ukupne društvene etike, pa time i moguænosti širenja meðusobne komunikacije meðu ljudima istoga naroda, a posebno u meðunarodnoj komunikaciji i u multikulturalnim društvima.
 
Novinari su, sreæom ili nažalost, prvi ambasadori mira i prijateljstva, ali i prvi sijaèi netrpeljivosti; oni prvi uspostavljaju mostove suradnje, ali su i "udarna igla" u rasplamsavanju svih nesporazuma i nesuglasica.
 
Upravo to je ona presudna odrednica koju uvijek moramo imati na umu u svim našim svakidašnjim djelatnostima, jer upravo ona upozorava na veliku društvenu i
profesionalnu odgovornost koja mora biti temeljna zadaæa svakoga istinskog novinara.
 
 Buduæi da je naša središnja tema "Mediji i kultura dijaloga", bitno je naglasiti ulogu medija u tom procesu stvaranja novih sustava vrijednosti. Nova medijska strategija, i to ne samo u Hrvatskoj, trebala bi poèivati na naèelima uspostave informirane, budne i aktivne javnosti. U toj strategiji najveæu važnost i najodgovorniju ulogu imaju nevladine organizacije koje potièu ljudska prava i dostojanstvo èovjeka, zatim slobodu medija i izražavanja kao bitan dio tih prava. Civilizirani dijalog je svakako sastavni dio takvih nastojanja.
 
Cijeli sustav buduæeg informiranja trebalo bi zapravo postaviti tako da omoguæi graðanima spoznaju o dogaðajima, da im pruži dovoljno argumenata i èinjenica kako bi o tim dogaðajima mogli razmišljati, odluèivati i nadzirati svaku aktualnu vlast i, na kraju, kroz svoju funkciju biraèa, glasovati za najbolje programe. To znaèi da informativni sustav - kao znaèajan dio ukupnoga sustava vrijednosti svakog društva, a danas i univerzalno - ne bi smio biti okrenut prema politièarima i strankama veæ prema javnosti i graðanima, koji moraju postati aktivni èimbenici u stvaranju novih sustava društvenih vrijednosti. Dijalog, kao najsnažniji oblik društvene komunikacije morao bi u tim okvirima pronaæi svoje naglašenije mjesto u našem društvu.
 
Hvala Vam na pozornosti!
 

 

... više ...


IZJAVA ZA JAVNOST

Sudionici meðunarodnog skupa "Mediji i kultura dijaloga", održanog u Opatiji od 27. do 29. lipnja 2003. godine u organizaciji zaklade Konrad Adenauer, Društva za kulturu demokracije i Meðunarodnog centra za obrazovanje novinara, na kojem je sudjelovalo 40-tak osoba iz javnog života iz zemlje i inozemstva:

- KONSTATIRAMO da bi kultura dijaloga trebala biti na osjetno višoj razini te da se više može govoriti o nepoštivanju osoba i èinjenica u nas, a ne o dijalogu, kojem je preduvjet povjerenje i razumijevanje. Niska razina kulture dijaloga posebno je uoèljiva u medijima, koji ne promièu komunikaciju, razlièitost ideja i stavova, veæ vrlo èesto manipuliraju ili pak ogranièavaju objavljivanje suprotnih stavova.
- 
- POZIVAMO novinsku struku, vlasnike medija i menadžere da ne zloupotrebljavaju slobodu izražavanja i medija u širenju nesnošljivosti, posebice govora mržnje, veæ da šire kulturu dijaloga, kulturu neslaganja i  èuvanja razine jeziène kulture. Takoðer pozivamo na dijalog i unutar redakcija, unutar struke i pojedinih medija i javnih djelatnika oko unapreðenja kulture dijaloga.

- ŽELIMO medije doliène hrvatskog jezika, što znaèi da pisane i izgovorene rijeèi trebaju imati svoju vrijednost, trebaju biti promišljene i dopuštati da i onaj tko drukèije misli može biti u pravu i da njegovi razlozi mogu biti nesebièni i imati dio istine .

- SMATRAMO da njegujuæi kulturu dijaloga i neslaganja urednici i novinari moraju još više afirmirati odgovornost prema èitateljima i javnosti.

- ZALAŽEMO se za sustavnu izgradnju civilnog društva i javnosti koji æe omoguæiti nesmetan razvoj slobode i demokracije.

- PREDLAŽEMO Hrvatskom novinarskom društvu da preustroji postojeæe Vijeæe èasti ukljuèivanjem predstavnika vlasnika i menadžera medija, kako bi zajednièki promicali etiènost u medijima.

- NAGLAŠAVAMO znaèaj svih oblika obrazovanja novinara, jer samo dobro obrazovani i struèno osposobljeni novinari mogu odgovorno i profesionalno obaviti svoje znaèajne dužnosti  u  izvještavanju javnosti i u promicanju kulture dijaloga.

- POTIÈEMO da redakcije u svoje statute i kolektivne ugovore ugrade neophodne mjere za poveæanje obrazovanja novinara, ukljuèujuæi i mentorstvo nad novim naraštajem novinarske profesije.

- PREDLAŽEMO da se rasprava o medijima i kulturi dijaloga nastavi, ali uz nazoènost menadžera, glavnih urednika i predstavnika javnosti.

 


Opatija, 29. lipnja 2003.

... više ...


SEEMO PROTESTS CROATIA
Date: 27. lipanj 2003.

H.E. Ivica Racan
Prime Minister of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia


Mr. Zlatko Tomcic
President of the Parliament
Zagreb, Croatia

Vienna, 27 June 2003

Your Excelency,

The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of
editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI), is deeply concerned about the proposed changes to the criminal law by the Croatian government.

According to information before SEEMO, some of the proposed amendments limit freedom of expression and represent a retrograde step in the enactment of legislation that should meet international standards. The government propoed the change of Article 203 of the criminal law by removing the shield protecting journalists from accusations of libel.

In addition, Article 200 of the criminal law, nullifies the defense of
"truth". Even if the defendant proves that his statement was true, he could still face punishment for insult, if the statement was made with the intention of harming somebody's reputation.

The government has also proposed the amendment of Article 309 of the
criminal law by introducing a new paragraph, which can easily be applied against journalists since it would criminalise certain instances of insult and mockery of public officials.

Therefore, SEEMO finds the above mentioned laws and amendments an
obstruction to freedom of expression. The changes to the legislation mark a return to a time when there was considerable control in Croatia of what was said and written and, as such, they will make it impossible for journalists to do their job without fear of harrassment. SEEMO asks that Croatian law in this area be amended to meet international standards on freedom of expression. We remind you that civil law should deal with insult and libel instead of criminal law and that prison sentences for defamation should be removed from the statute books.

We thank you for your attention.

Yours sincerely,

Oliver Vujovic
SEEMO Secretary General
______

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO