hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Realizacija tog projekta, utemeljenog prije svega na iskustvima sliènih vijeæa u Njemaèkoj, Austriji, Švicarskoj i Švedskoj, dobila je snažan poticaj nakon prošlotjedne odluke Izvršnog odbora UNI-a da prihvati naèela iz Deklaracije o uspostavljanju Hrvatskog vijeæa za medije, kao bitnog elementa na putu ostvarenja samoregulacije na hrvatskom medijskom prostoru, naglasio je èlan IO UNI-a Ante Gavranoviæ. U toj udruzi smatraju da su se stekli nužni uvjeti i snažna potreba za uspostavom sustava autonomnog normiranja i nadzora profesionalno- etièke kvalitete medijske produkcije na nacionalnoj

razini. Time se novinski izdavaèi pridružuju odlukama HND-a, Sindikata novinara Hrvatske, Hrvatske udruge radija i novina, Hine i HRT-a.  Gavranoviæ je rekao da æe konaènu odluku o pristupanju Vijeæu donijeti svaki medijski poslovni subjekt pojedinaèno. Medijski struènjak Stjepan Maloviæ istaknuo je da dio pravnih i drugih poslova mora preuzeti Vlada, odnosno Ministarstvo kulture kako bi se do kraja godine moglo zakljuèiti veæ trogodišnju prièu o Vijeæu. Predstavnik Vijeæa za medije HHO Geza Stantiæ kazao je da je prikupio tridesetak

razlièitih statuta, kodeksa i ostalih dokumenata izèega bi Inicijativni odbor, a onda i pravni struènjaci, domaæi i strani, trebali saèiniti prijedloge primjerene hrvatskim medijskim prilikama. Dodao je da bi vjerojatno trebalo slijediti bugarski primjer te zapoèeti s Kodeksom. Iz Zaklade Konrad Adenauer obeæano je da æe, kao i dosad, podupirati osnivanje Vijeæa te dovoditi strane struènjake koji mogu pomoæi u otklanjanju moguæih dvojbi. Gavranoviæ je na kraju upozorio da se i Njemaèko vijeæe za medije "raðalo« tri godine, od 1956. do 1959. Uz to, upozorio je da bez nacionalnog tijela samoregulacije u medijima, hrvatski nakladnici ne mogu raèunati na èlanstvo u moænoj Meðunarodnoj udruzi novinskih izdavaèa. Deklaracija o uspostavljanju

Hrvatskog vijeæa za medije, kao autonomne, nacionalne i samoregulativne institucije, donesena je u Opatiji 29. listopada prošle godine. Najvažnije zadaæe Vijeæa bile bi usvajanje etièkog kodeksa, tumaèenje profesionalno-etièkih standarda, rješavanje pritužbi posredovanjem izmeðu ošteæenoga i odgovarajuæe redakcije ili pak prosudbom profesionalno-etièke odgovornosti redakcije te prema potrebi izricanje sankcije, ali iskljuèivo moralne prirode. [Hina]

 

... više ...


Glavni je problem što bi se zakon odnosio na sva tijela s javnim ovlastima pa gotovo sve informacije mogu biti oznaèene tajnima, ukljuèujuæi i informacije i podatke, primjerice, Zavoda za tlo ili veterinarskih ambulanti, tvrdi Suzana Jašiæ. Navela je i da bi èelnik svakog javnog tijela odreðivao koje su informacije iz njegova djelokruga tajne, a taj bi èelnik i nalagao da se osobe koje dolaze u doticaj s tajnim podacima sigurnosno provjere. Takvih bi osoba, prema njenoj procjeni, moglo biti i više od 50.000.
Potpredsjednik HND-a Zdenko Duka ustvrdio je da bi se zakonom uvela cenzura. Novinari bi zakonom bili najviše pogoðeni jer su upravo oni ti koji posreduju informacije javnosti. Usvoji li se predloženi zakon, novinari neæe moæi objavljivati podatke i informacije koji su tajni, a samim time i moguæe nezakonitosti državnih tijela i tijela s javnim ovlastima. Pitanje je i što æe se zbiti ako objave takve podatke.
Jašiæ je ustvrdila da æe Zakon o pravu na pristup informacijama, usvoji li se ovakav zakon o tajnosti podataka, biti mrtvo slovo na papiru. Predstavljeno je i nekoliko sluèajeva zatvorenosti državnih tijela. Tako je GONG od Vlade zatražio podatke za 2005. i 2006. o nabavi automobila za potrebe Vlade, a zahtjev je odbijen uz obrazloženje da su podaci tajni. Tek nakon uložene žalbe dostavljen je krovni ugovor o leasingu. I podatak o poslovanju Požeško-slavonske županije, koji je zatražen od Državnoga ureda za reviziji u trenutku financijske blokade te županije, nije dobiven uz obrazloženje da je tajan.

Autor: T.PONOŠ

... više ...



Crime-investigating television journalist gets death threats

SOURCE: International Press Institute (IPI), Vienna

(IPI/IFEX) - The following is a letter by the South East Europe Media Organisation (SEEMO), an IPI affiliate, to Croatian authorities:

H.E. Ivo Sanader
Prime Minister of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia
Fax: +385 1 6303 022, 6303 019

H.E. Ivica Kirin
Minister of Interior Affairs of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia
Fax: +385 1 6122 771

Vienna, 22 February 2007

Your Excellencies,

The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI), is deeply concerned at several anonymous death threats made to Robert Valdec, the anchor and journalist of the investigative television programme, "Istraga", shown on Nova TV in Croatia.

Based on information provided to SEEMO, Valdec received several threats during 2006, but they became more serious in December 2006 when he received numerous death threats by telephone and email.

The television show "Istraga", which has been broadcast since September 2005, is a weekly criminal investigation programme. The programme shows a compilation of dozens of crime stories involving organized crime, violence against children or women, drug dealers, war crimes, and corruption, among others.

SEEMO supports the HND (Croatian Journalists' Association), which has asked Croatian officials to fully investigate the death threats made to Valdec. SEEMO also supports HND's assertion that those with legitimate complaints against the media have a range of different mechanisms through which to pursue these complaints. Death threats represent a serious attempt to pressure the media and they should be condemned whenever and wherever they occur.

SEEMO has also been informed that the police have started an investigation. With this in mind, we call on Your Excellencies to do everything in your power to protect Valdec's life and those of his family members, and to take all necessary steps against the person or persons responsible for these threats.

We would also like to remind you that, on numerous occasions in 2006, SEEMO has been informed of threats made to other investigative journalists in Croatia. SEEMO is deeply concerned about the safety of Croatian journalists and asks Your Excellencies to do everything in your power to urgently investigate these cases.

SEEMO views all of these threats as a serious violation of press freedom and the rights of journalists and would also point out that, around the world, the issue of a death threat is often the precursor to murder. Therefore, the authorities must take them seriously.

We thank you for your attention.

Yours sincerely,
Oliver Vujovic
SEEMO Secretary General

SEEMO is a regional network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe.

RECOMMENDED ACTION:

Send similar appeals to:

H.E. Ivo Sanader
Prime Minister of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia
Fax: +385 1 6303 022, 6303 019

H.E. Ivica Kirin
Minister of Interior Affairs of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia
Fax: +385 1 6122 771

Please copy appeals to the source if possible.

For further information, contact IPI at Spiegelgasse 2/29, A-1010 Vienna, Austria, tel: +43 1 512 90 11, fax: +43 1 512 90 14, e-mail:
ipi@freemedia.at, Internet site: http://www.freemedia.at, or SEEMO, Spiegelgasse 2/29, 1010 Vienna, Austria, tel (SEEMO+HELP LINE): +43 1 513 39 40, tel (SEEMO): +43 1 512 90 11 11,  fax: +43 1 512 90 15, e-mail: info@seemo.org, Internet: http://www.seemo.org

The information contained in this alert is the sole responsibility of IPI. In citing this material for broadcast or publication, please credit IPI.
_________________________________________________________________
DISTRIBUTED BY THE INTERNATIONAL FREEDOM OF EXPRESSION
EXCHANGE (IFEX) CLEARING HOUSE
555 Richmond St. West, # 1101, PO Box 407
Toronto, Ontario, Canada M5V 3B1
tel: +1 416 515 9622    fax: +1 416 515 7879
alerts e-mail:
alerts@ifex.org    general e-mail: ifex@ifex.org
Internet site: http://www.ifex.org/
_________________________________________________________________

To unsubscribe from this list visit
http://listmgr.ifex.org/lists/?p=unsubscribe&uid=5861fc139b775ea8f65abd855fae65f3

To update your preferences visit http://listmgr.ifex.org/lists/?p=preferences&uid=5861fc139b775ea8f65abd855fae65f3



Powered by PHPlist, www.phplist.com --


... više ...


Media release
22 February 2007


IFJ Urges Benin to Decriminalise Press Defamation after 4 Journalists Sentenced to Jail

The International Federation of Journalists (IFJ) today called on authorities in Benin to decriminalise defamation after three journalists and the director of a private media company were each sentenced to six months in jail for slander.

“We protest against this judgment, which is not the solution to journalistic errors or mistakes,” said Gabriel Baglo, director of the IFJ Africa office. “Press Freedom has deteriorated in Benin since President Yayi Boni came to power. We are calling on the government and Members of Parliament to make sure that slander is decriminalised as soon as possible. ”

Four other journalists have been in prison since September 2006 due to other defamation convictions.

In the most recent case, Ismaël Soumanou, Director of the La Gazette du Golf, which owns television channel Golf TV and radio station Golf Fm; Euloge Aïdasso, Director of Golf Fm; Charbel Aïhou,
Director of Golf TV; and Joel Ahoffodji, former Director of Golf TV were sentenced on February 16 to six months of imprisonment and a fine of 500.000 CFA (750 Euros) each for slandering former minister Luc Gnacadja. The journalists allegedly accused the minister of embezzlement in February 2006. The journalists can appeal the judgement.

After nearly two years without any imprisonment of journalists, President Boni’s regime has reversed that trend since his rise to power in March 2006. In that time at least four journalists have been imprisoned for slandering.

According to the Union of Media Professionals of Benin (UPMB), the Ministry of Communication has started a procedure to decriminalise press slander.

“We are currently discussing with some Members of Parliament how to make this process succeed but also to make sure that these jail sentences are not to be replaced by heavy fines,” said Wilfrid Herve Adoun, UPMB President.

The IFJ is supporting the UPMB’s efforts to decriminalise slander and believes that self-regulatory bodies are a better way to regulate the media.

For further information contact the IFJ: +221 842 01 43

The IFJ represents over 500,000 journalists in more than 115 countries


 

... više ...


Saborski Odbor za medije nije juèer dao potporu Vladinim prijedlozima zakona o tajnosti podataka te o sustavu informacijske sigurnosti zato što su èetiri oporbena èlana Odbora, nasuprot tri HDZ-ova, bili suzdržani ili protiv kod glasovanja o tim zakonima. Oporbeni, uglavnom SDP-ovi èlanovi Odbora zamjerili su predloženom zakonu o tajnosti podataka da propisuje moguænost da lokalne jedinice te pravne osobe s javnim ovlastima mogu javnosti zatajiti podatke vezane uz svoj rad, pravdajuæi to službenom tajnom. Nenad Staziæ (SDP) kazao je kako moguænost da se ogranièi objava nekih neklasificiranih podataka, dakle onih koji ne spadaju u stupnjeve tajnosti "vrlo tajno", "tajno", "povjerljivo" i "ogranièeno", otvara prostor zloporabi prava javnosti da ima uvid u rad lokalnih tijela. Zakonu zamjera da ne propisuje tko i pod kojim uvjetima neku takvu informaciju može zatajiti javnosti te tko ga u tome nadzire. I predsjednica Odbora Željka Antunoviæ (SDP) smatra da se zakonom mora jasno propisati koji se podatak može proglasiti tajnim. Kao primjere takvih proizvoljnih ocjena navela je odluku Vijeæa za elektronièke medije da službenom tajnom proglasi ponude iz jednog javnog natjeèaja za dodjelu koncesija te odluku dubrovaèke gradonaèelnice da tajnim proglasi ugovor o gradnji jednog javnog objekta u tom gradu. Pomoænik ministrice pravosuða Velimir Èoloviæ istaknuo je pak da je zakon usklaðen sa standardima EU i NATO-a, da inspekcijski nadzor nad njegovom provedbom obavlja Ured Vijeæa za nacionalnu sigurnost što, po njegovu mišljenju, smanjuje moguænost zloporaba. Kako su èetiri èlana Odbora (tri SDP-ovca i jedan HSS-ovac) za glasovanja bila suzdržana, predloženi zakon o tajnosti podataka nije dobio pozitivno mišljenje Odbora. Zbog SDP-ovih primjedbi da zakon o sustavu informacijske sigurnosti ne otklanja moguænost da pojedina sigurnosno-obavještajna agencija može, kada i ako to hoæe, nadzirati sva tijela koja raspolažu tajnim podacima, ni taj Vladin zakonski prijedlog Odbor nije prihvatio.
(H)

... više ...


Reæi da je pisao književne i likovne kritike, da je bio esejist i feljtonist koji se isto tako iskušavao u radiodramskom žanru, istodobno je mnogo i malo.
Mnogo ako uzmemo u obzir razmjere njegova vijeka, malo ako znamo èemu je u svojoj obuhvatnosti stremio. Kao novinar bio je sveden na fragment, kao pisac težio je cjelini koju je dohvaæao svojom intelektualnom i intuitivnom snagom. Ili dalje: zakoni žurnalistièkog metjea sužavali su ga na trenutak, iako je svojim potencijalima smjerao mnogo dalje.
Da je tomu tako, potvrðuje èinjenica da je za života objavio samo dvije knjige i da je ta suma poslije njegove smrti dosegnula desetak samostalnih naslova (ne ukljuèujuæi likovne monografije o Lovrenèiæu, Šebalju i Dimitriju Popoviæu).
Kad se glasovita ruska balerina Maja Pliseckaja odluèila na memoare, u pisanju se koristila iskljuèivo sadašnjim vremenom. Balerina, progunðat æe poluglasno oni zakleti cinici koji su poznavali maèistièki gard Veselka Tenžere. Ipak, ostajem pri svome: ne samo zato što se iza njegove naizgled rigidne maske krio senzibilitet za Drugoga i za Druge, nego i zbog toga što je u smišljanju svojih tekstova demonstrirao istu suptilnost koju u baratanju tijelom iskazuje baletan.
Pas de grâce i dvostruki obrtaj, izveden tako da ne tresne na parket ili ne zaglavi u retorièkim zavrzlamama fiksiranim tastaturom pisaæeg stroja, ustrajati u brzini koju su pretpostavljali zakoni medija, ali i u dalekosežnosti koju je shvaæao kako vlastiti imperativ, biti istodobno žongler i kritièar, kaskader i kronièar, takvo što mogao je u svojoj raskošnosti samo Tenžera.
Teška su vremena, govorilo se u danima u kojima su iza svakog grma èuèali komunistièki žbiri, teška su i ova današnja u kojima iza svakog kantuna vrebaju kapitalistièki vampiri. Ne biste vjerovali, ali i velika Maja Pliseckaja sjeæa se kako je njena majka svagda iznova ponavljala frazu o teškim vremenima.
Razlika izmeðu Tenžere i njegovih suvremenika bila je u tome što za svoje žurnalistièke i ine pothvate, kako god ih imenovali, nije tražio izgovor u tim proskribiranim vremenima koja su bila takva kakva su bila. Gora od onih koja su se obeæavala i bolja od onih kojima se prijetilo. Tenžera je bio je nepopravljiv individualist i samo naivci ili vazda budni karijeristi mogu vjerovati da bi se prema današnjim stereotipima (što je puki eufemizam) odnosio dobrohotnije nego što se odnosio prema boljševièkim utvarama.
Pisao je o književnosti, ne samo hrvatskoj, zanimali su ga fenomeni masovne kulture, sport i televizija, spektakli i kolektivni debakli, ali više od ièeg opèinjavala ga je sloboda. Ne sloboda koja u svom primitivizmu ne dospijeva dalje od susjedskog dvorišta, ne sloboda koja raèuna s glamuroznošæu i jeftinom deklarativnošæu nego sloboda koja se u svojoj punoæi izjednaèava s apsolutnim stanjem. Takvim koje je zazivala Simone Weil, objašnjavajuæi da zlonamjerne individue ionako ne mogu biti slobodne ni u kakvom društvu!
Potreba da piše u sadašnjem vremenu, da se iskaže kao svjedok suvremenosti, a ne neke fiktivne i u maglu projicirane buduænosti (ili prošlosti), vezuje ga izravno za Matoša, njegova najveæeg i najvažnijeg mentora. Obraæajuæi se svom prethodniku, zakljuèio je da je »bio do te mjere dobar pisac da ga nisu ogranièavali ni doba, ni uzori, ni izvori, ni politièka opredjeljenja«.
Poslije svega, pokazalo se da ono što je konstatirao za Matoša, podjednako vrijedi i za njega samoga. Matoš se sustavnije poèeo baviti pisanjem u dvadesetitreæoj godini, a u istim ili još ranijim godinama zaèela se Tenžerina karijera. Prvi se ogledao u Vijencu, Savremeniku i Obzoru, drugi je startao u Studentskom listu i Slobodnoj Dalmaciji, dosežuæi svojevrsni zenit i punu afirmaciju u Vjesnikovim izdanjima.
Koliko god se razmjeri Tenžerine kreativnosti razaznaju u njegovim tekstovima, toliko je teško zaobiæi èinjenicu da je bio jedan od posljednjih velikih kozera, baštinik onog doba u kojem književnost nije bila samo pitanje vlastitog izbora, nego isto tako pitanje ukusa i elementarne kulture. Bio je pisac i zoon politikon koji je trijumfirao u konverzaciji, nalazeæi da su kavane kao forma ostentativne društvenosti važne koliko i biblioteke. Ne treba se igrati proroka, ali za èovjeka koji je iznad svega volio život i èiji je svjetonazor bio na granici boemije i nonšalancije, teško je pretpostaviti da bi uživao u internetskoj galaksiji i virtualnoj stvarnosti kojima tako perfidno manipulira jedan mali miš, ergonomski prilagoðen za korištenje u lijevoj ili desnoj ruci.
Šezdesetipeta obljetnica Tenžerina roðenja koincidirala je s objavljivanjem Eliasove knjige o Mozartu (koju je pohrvatio Boris Periæ). Kad se govori o salcburškom geniju, svagda iznova ponavlja se naizgled logièno a zapravo besmisleno pitanje: što bi bilo da je poživio dulje?
Pitanje je besmisleno zato što su ta dužina, ili kratkoæa, bile uvjetovane naèinom egzistencije. Može se živjeti intenzivno i kratko ili polako i dugo. Muzièki majstor izabrao je ono prvo, a teško bi se nešto drugo moglo zakljuèiti za našeg literarnog majstora.
A u opetovanom zazivanju Tenžere, Matoš je prvi i zakljuèni refren. Od Rabbija je baštinio osjeæaj za jezik, britkost i ljeporjeèivost, tretirajuæi književnost kao kritiku, a kritiku kao književnost, svjestan da èovjek svakom gestom, koliko god banalnom, posvjedoèuje svoj kritièarski stav.
Matoš je bio stekliš i frankofil ili, drugim rijeèima, nacionalist i kozmopolit, što je za Tenžeru bio sine qua non svakog iniciranja književnošæu. Tko to ne razumije, taj ne razumije Tenžeru, ni razloge koji ga poslije toliko godina èine podjednako provokativnim i bliskim.

Vandrokaš i rijetki putnik
Matoš je bio putnik i roðeni vandrokaš koji je bez kulturnih i geografskih punktova kao što su Beograd, Ženeva i Pariz praktièki teško zamisliv, dok je Tenžera, osim u mašti, rijetko putovao; najveæi dio svoga kratkog vijeka proveo je u Zagrebu, a kao gost United States International Communication Agency, boravio je kraæe vrijeme u Sjedinjenim Državama.
Matoša je temperament uvijek tjerao nekamo drugdje, dok se Tenžera najkomotnije osjeæao u Zagrebu, gradu u kojem je trinaest puta mijenjao adresu.
Prvoga je, osobito za pariških godina, muèila teška oskudica, a i drugi je jedva sastavljao kraj s krajem, slijedeæi kob onih hrvatskih duhova koji su kulturnu i spisateljsku misiju pretpostavili materijalnim probicima.

Zdravko Zima

 

... više ...


18 February 2007

IFJ Backs Calls for Urgent Action after Somali Journalist is Shot Dead

The International Federation of Journalists today backed Somali journalists calling for a full investigation into the killing of a radio presenter and union activist who was set upon and shot dead at the weekend.

According to the National Union of Somali Journalists Ali Mohammed Omar was killed in the early evening of Friday in Baidoa of Bay region in south-western Somalia.

“This is a shocking murder and we demand that the government gives top priority to bringing the killers to justice,” said Aidan White, IFJ General Secretary. The IFJ says that Omar worked for the influential radio network, Warsan Radio, as a newscaster and they fear he was the victim of a targeted attack.

According to the Somali National Union of Journalists, an IFJ affiliate, he was attacked by three unidentified assailants on his way to his home. The attackers ordered him to stop and then shot him dead as he tried to flee.

Omar Faruk Osman, Secretary General of the union said: "This shocking attack is absolutely intolerable, and we ask the transitional federal government to make a prompt investigation and find those responsible.”

The IFJ is also backing calls for more security for journalists in the southern region of the country where there have been journalists murdered over the past three years. "There is a pattern of attacks on the press and violence against journalists which requires urgent official action,” said White.

Ali Mohammed Omar was a member of the south-western branch of the union and was among the delegates representing the region at the union’s general assembly in Baidoa last year. The union praised his courage and said his work had been an inspiration to the Somali media community.

Radio Warsan, a privately-owned station, had been closed several times and only resumed operations ten days ago after agreement with national security agency of the transitional government in the region.

For further information contact the IFJ: +32 2 235 22 00

The IFJ represents over 500,000 journalists in more than 115 countries



To unsubscribe or modify your personal data, please click on the following link: http://www.ifj.org/newsletter.asp
Pour vous désinscrire ou modifier vos données, merci de cliquer sur le lien suivant : http://www.ifj.org/newsletter-fr.asp
Para remover su contacto de la lista o para modificar su información personal, haga clic sobre el enlace siguiente: http://www.ifj.org/newsletter-es.asp

... više ...


ARTICLE 19 critiques Israeli Public Service Broadcasting law

ARTICLE 19 today released a Memorandum analysing Israel's ‘Broadcasting Authority Law’ (BAL), which governs public service broadcasting in the country.

The BAL was adopted by the Knesset on 8 March 1965 and led to the establishment of the Israel Broadcasting Authority (IBA), which currently operates two television channels and several radio stations. ARTICLE 19’s analysis is intended to contribute an international perspective to a currently ongoing review of the BAL.

The Memorandum concludes that despite some strengths, especially in relation to funding arrangements, the BAL is generally outdated and offers few guarantees of a broadcaster which genuinely serves the public interest. Amongst the primary concerns identified are:

• The BAL does not require the IBA to cater to the whole of the public in an equitable way. There are no institutional mechanisms to ensure that Israel’s Arabic-speaking minority is given a voice by, and is represented fairly on the governing bodies and staff of, IBA.
• The BAL does not require the IBA to maintain an independent editorial line.
• The government plays a central role in all appointments to the governing bodies of the IBA, and individuals with strong affiliations to the government, political parties or commercial operations in competition with the IBA are not barred from appointment.
• Appointees to the governing bodies of the IBA are not required to possess any relevant qualifications, to maintain their independence or to act in the public interest.

NOTES TO EDITORS

• ARTICLE 19’s Memorandum on the BAL is available on our website, at http://www.article19.org/pdfs/analysis/israel-psb-07.pdf. An unofficial translation of the BAL can be downloaded at
http://www.article19.org/pdfs/laws/israel.psb.65.pdf
• For more information, please contact Daniel Simons, Legal Officer, at +44 20 7278 9292 or at daniel@article19.org
 

ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech.

If you no longer wish to remain on ARTICLE 19's mailing list, please unsubscribe here 

Alternatively, if you would like to receive region specific information only, send an email to subscribe stating which regions you would like to receive information about.

... više ...


Saborska je veæina prihvatila prijedlog Vlade da se Sreæka Lipovèana èlanom Upravnog vijeæa Hine imenuje iz reda struènjaka za medije, Aleksandra Adlera iz reda ekonomsko-financijskih struènjaka, Gordanu Careviæ iz reda pravnih struènjaka, Damira Pavunu kao informatièkog struènjaka, te Vladimira Luliæa iz reda Hininih zaposlenika. Sreæko Lipovèan sveuèilišni je predavaè, urednik i nakladnik, koji kao profesionalni novinar i publicist od 1962. u raznim pisanim medijima i na radijskim postajama objavio više od 1500 novinarskih i publicistièkih tekstova.Aleksandar Adler zadnjih je osam godina zaposlen u tvrtki Ledo gdje veæ šest godina radi na mjestu rukovoditelja marki (brand manager) u Odjelu marketinga.Gordana Careviæ od 2002. do 2006. radila je u Upravi za normativne i upravno-pravne poslove pri Ministarstvu kulture, a od svibnja prošle godine na radnom je mjestu voditelja pravne službe u ansamblu Lado.Damir Pavuna direktor je i vlasnik informatièke tvrtke Integra.
Magistar je tehnièkih znanosti i govori tri strana jezika.
Vladimir Luliæ novinar je Hinine unutarnjopolitièke redakcije od 1991., od 2000. do 2004. bio je pomoænik glavnog urednika Hine, a danas je urednik u redakciji multimedije. Èlan je Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva i predsjednik ogranka tog društva za Hinu te predsjednik Radnièkog vijeæa Hine.Mandat èlanova Upravnog vijeæa je èetiri godine, a prema Zakonu o Hini Upravno vijeæe ima pet èlanova, koji se imenuju iz reda medijskih, ekonomsko-financijskih, pravnih i informatièkih struènjaka te iz reda zaposlenika.Na javni poziv Vlade za imenovanje èetiri èlana Upravnog vijeæa pristigle su 22 prijave, a rok za prijavu istekao je 27. prosinca prošle godine.Javni poziv Vlada je raspisala 12. prosinca, nakon što je Hrvatski sabor 1. prosinca razriješio èetvero èlanova Upravnog vijeæa -  Božu Skoku, Dijanu Katicu, Dražena Joviæa i Ivana Rusana.Vlada je njihovo razrješenje zatražila jer su 12. listopada, bez
petog èlana Vijeæa iz reda zaposlenika, izabrali novu ravnateljicu, a što je Vlada ocijenila "demokratskim deficitom".
Nova ravnateljica dužnost je od dotadašnjeg ravnatelja Mirka Bolfeka preuzela 1. sijeènja.

... više ...


ZAGREB - Ravnatelj Hrvatske radiotelevizije (HRT) Mirko Galiæ u èetvrtak je na svoj zahtjev razgovarao s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajiæem o navodnim nepravilnostima u poslovanju, zbog kojih je nacionalnu radioteleviziju nedavno prozvao saborski zastupnik HSP-a Miroslav Rožiæ, priopæeno je s HRT-a.
Galiæ je ponovio da HRT svim nadležnim tijelima stavlja na raspolaganje svu dokumentaciju o poslovanju, kako bi se utvrdila istina i tako zaustavila kampanja kojoj je namjera u izbornoj godini destabilizirati HRT, kaže glasnogovornik HRT-a Janos Römer.
U priopæenju Römer istièe da nakon nastavka »medijskopolitièke kampanje« protiv nje, Hrvatska radiotelevizija opetovano traži od nadležnih državnih institucija da provjere navode zastupnika Rožiæa i s istinom izaðu u javnost.
»Neutemeljene, tendenciozne i selektivne ocjene o poslovanju HRT-a ne štete samo onima koji se njima služe, nego i ugledu i interesima HRT-a. U tom smislu je i Ravnateljstvo HRT-a u dva navrata u posljednjih godinu dana tražilo od Državnog odvjetništva da provjeri javno iznesene navode o malverzacijama, pa je slijedom toga dostavilo Državnom odvjetništvu svu potrebnu dokumentaciju«, navodi se u priopæenju. Dodaju da je Galiæ tijekom sastanka glavnom državnom odvjetniku ponovio dosadašnja traženja i zamolio da o uèinjenom obavijesti javnost.
Zastupnik Rožiæ izvijestio je prije desetak dana da je Državnom odvjetništvu predao nekoliko HRT-ovih ugovora s nekim odvjetnièkim i javnobilježnièkim uredima, kao i o vanjskoj produkciji, za koje tvrdi da su nezakoniti. Glasnogovornica Državnog odvjetništva Martina Mihordin potvrdila je da je glavni državni odvjetnik razgovarao s Mirkom Galiæem o navodnim nezakonitostima na HRT-u. No, ona nije željela govoriti o tom predmetu, istièuæi tek da se na njemu »intenzivno radi«. [Hina]

... više ...


Vlasnik New York Timesa Arthur Sulzberger izjavio je kako ne zna hoæe li novine tiskati za 5 godina, ali da ga iskreno nije ni briga jer je potpuno posveæen prelasku na online izdanje u èemu je NY Times jedna od vodeæih svjetskih novina. Naime, imaju 1,5 milijuna online pretplatnika i 1,1 milijun pretplatnika papirnatog izdanja.

... više ...


Antunoviæ je novinarima u Saboru najavila da neæe sazivati sjednicu Odbora dok iz Vlade ne dobije dokumentaciju o svih dvadesetak ponuda pristiglih na javni poziv, jer èlanovi Odbora, ustvrdila je, trebaju dobiti uvid u sve kandidature kako bi se kvalitetno pripremili za raspravu i odluèivanje.

Kazala je da je od Vlade zatražila da Odboru dostavi cjelokupnu dokumentaciju, ali da je do sada stigao samo prijedlog za imenovanje èetiri èlana Upravnog vijeæa, ne i materijali svih ostalih kandidata koji su se javili na javni poziv.

Antunoviæ (SDP) je napomenula da je Odbor, kada je raspravljao i odluèivao o prošlom sastavu Upravnog vijeæa Hine, imao na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju, te stoga traži da se takva praksa nastavi i kod izbora novih èlanova Vijeæa.

Vlada je prije dva tjedna Saboru predložila da èlanovima Upravnog vijeæa Hine imenuje Sreæka Lipovèana iz reda struènjaka za medije, Aleksandra Adlera iz reda ekonomsko- financijskih struènjaka, Gordanu Careviæ iz reda pravnih struènjaka, a Damira Pavunu kao informatièkog struènjaka.

Za petog èlana Upravnog vijeæa, iz reda Hininih zaposlenika, Vlada je ranije Saboru za imenovanje predložila Vladimira Luliæa, kojega je predložilo Radnièko vijeæe Hine. Taj je Vladin prijedlog, bez glasa protivljenja, podržao i saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije.

Predsjednik Sabora Vladimir Šeks izvijestio je zastupnike u Velikoj vijeænici da je Odbor za medije svoju, za srijedu dogovorenu sjednicu, odgodio do daljnjega

... više ...


ZAGREB Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je od nadležnih tijela da hitno ispita ozbiljnost prijetnji upuæenih voditelju televizijske emisije "Istraga" Robertu Valdecu, ocjenjujuæi da je rijeè o prijetnjama slobodi medija uopæe. HND je pozvao sve koji su nezadovoljni emisijom ili misle da se u njoj krše profesionalni standardi i etièka naèela novinarstva ili možebitno hrvatski zakoni, da se obrate urednicima Nove TV, Vijeæu èasti HND-a ili sudovima. Robert Valdec je po vlastitim iskazima izreèenima u "Istrazi", ali i po pisanju medija sve èešæe suoèen s prijetnjama smræu. U istragu èitavog sluèaja ukljuèila se i policija.
(H)

 

... više ...


I ove æe godine biti dobrotvornog Novinarskog bala – održat æe se 16. veljaèe u hotelu Westin.

 

Nadamo se da æe i to biti znaèajan društveni dogaðaj, veæ i zbog uvijek zanimljive situacije u hrvatskom medijskom krajobrazu.

 

Na tom uglednom društvenom dogaðaju bude obièno više od 300 novinara i uglednih uzvanika, a mnoge se hrvatske i ine tvrtke rado odazivaju molbi za pomoæ toj dobrotvornoj priredbi, èija dobit ide u Fond solidarnosti Vjekoslav Majer koji je èesto od velike koristi našim kolegama. Dio ovogodišnje dobiti bit æe korišten i za obnovu fasade Novinarskog doma.

 

Dosad je komunikacija s donatorima i sponzorima bila plodna, a posao se nastavlja do posljednjeg daha/dana.

... više ...


Media Release
6 February 2007

EFJ Protests over Attack on Journalist in Northern Part of Cyprus

The European Federation of Journalists (EFJ) today condemned the attack on Huseyin Chakmak, a cartoonist and columnist for Turkish Cypriot newspaper Afrika.

Chakmak, President of the Association of Turkish Cypriot Cartoonists, a famous cartoonist who is well known for his struggles for freedom of expression and the reunification of Cyprus and cooperation between Greek and Turkish Cypriots, was attacked on 31 January by nationalists who were upset by his articles and ideas, according to the Union of Cyprus Journalists (UCJ).

“This incident shows that freedom of expression is under attack in the northern part of Cyprus,” said EFJ Chair Arne König. “We are supporting our colleague Huseyin Chakmak and his right to express his views in print and for all journalists in northern Cyprus to write and report independently.”

Afrika has had faced problems in the past for its publication of stories on political topics. Its offices were bombed twice and its editor, Shener Levent, was convicted many times by military courts and spent two months in prison. Last April the Turkish government started legal proceedings against Turkish Cypriot journalist Serhat Incirli for criticizing Turkey in an article in Afrika, but after strong public outcry the procedure was dropped.

In the recent incident, Chakmak, was walking in a neighborhood in the Turkish Cypriot sector of Nicosia, when a group of men threw stones and tomatoes at him. The cartoonist wrote down the license plate number on their car and gave it to the Turkish Cypriot police who told him they could not reveal the names of the attackers.

Chakmak has previously been threatened by fascists, the regime and the Turkish army in the northern part of Cyprus, the UCJ said. The union condemned the latest attack on Chakmak, which it said “is an attack directly against press freedom,” and expressed its solidarity with the journalists working for Afrika.

The EFJ is calling on Turkish Cypriot police to bring the attackers in this case to justice and to ensure that any further threats against Chakmak or other Afrika staff are fully investigated and the perpetrators prosecuted.

For more information contact the EFJ at 32 2 235 2200
The EFJ represents over 260.000 journalists in over 30 countries



To unsubscribe or modify your personal data, please click on the following link: http://www.ifj.org/newsletter.asp
Pour vous désinscrire ou modifier vos données, merci de cliquer sur le lien suivant : http://www.ifj.org/newsletter-fr.asp
Para remover su contacto de la lista o para modificar su información personal, haga clic sobre el enlace siguiente: http://www.ifj.org/newsletter-es.asp

... više ...


ZAGREB - Meðu 18 kandidata koji su aplicirali za èetiri mjesta u Upravnom vijeæu Hine, a koje Vlada nije podržala, nalaze se i neka zvuèna imena, posebno meðu osobama s velikim iskustvom u medijima.

Kako neslužbeno doznajemo, meðu kandidatima koji nisu prošli su ugledni novinar Živko Gruden, dugogodišnji suradnik Veèernjeg lista, Vjesnika i Slobodne Dalmacije. Vlada nije podržala ni Marinu Muèalo, s višegodišnjim iskustvom na Radio Sljemenu, a sada predstojnicu Odsjeka za novinarstvo i odnose s javnošæu Fakulteta politièkih znanosti.


Nije prošao ni kandidat Hrvatskog novinarskog društva Luka Brailo, novinar Feral Tribunea i potpredsjednik HND-a, kao ni Darko Plevnik, novinar i doktor informacijskih znanosti.

Podršku Vlade nije dobila ni Marta Vidakoviæ-Mukiæ, bivša zamjenica puèkog pravobranitelja, koja se nedavno kandidirala i za mjesto suca Ustavnog suda. Meðu poznatijima tu su još Zorislav Antun Petroviæ, predsjednik Transparency Internationala Hrvatske, potom Nenad Prelog, informacijski struènjak, pomoænik ministra vanjskih poslova u Raèanovoj Vladi i donedavni veleposlanik u Irskoj, kao i slobodni novinar Vjekoslav Krsnik, nekadašnji dopisnik Tanjuga te suosnivaè i prvi glavni urednik Hine.

O kandidatima koje je Vlada izabrala bi uskoro trebao raspravljati saborski Odbor za medije, a potom i Sabor. Uz njih, Sabor bi trebao potvrditi i petog èlana Uprave predstavnika zaposlenika.   

KANDIDATI

Vlada je Saboru predložila èetiri imena, od kojih je javnosti poznat jedino nakladnik Sreæko Lipovèan, a uz njega su i Aleksandar Adler, Gordana Careviæ i Damir Pavuna.

Piše: Veronika Reškoviæ

... više ...


 SEEMO Protest Croatia

 

H.E. Ivo Sanader
Prime Minister of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia
Fax: +385 1 6303 022, 6303 019

H.E. Ivica Kirin
Minister of Interior Affairs of the Republic of Croatia
Zagreb, Croatia
Fax: +385 1 6122 771


Vienna, 2 February 2007



Your Excellencies,

The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI), is deeply concerned by the repeated burglaries at the house of Gordan Maliæ, a journalist at the weekly magazine Globus
.

 

Based on Informatin provided to SEEMO, the first burglary took place in December 2006 and was followed by a second burglary on 31 January 2007. In 2001 and 2004, Maliæ received murder threats. He also received 24-hour police protection in 2001.

 

SEEMO has strong reason to believe that these burglaries are related to the threats, which Grodan Malic received a few years ago for his investigative reporting. We would also like to remind you that, in February 2005, SEEMO issued a protest supporting Maliæ.

 

On 18 February 2005, SEEMO was informed by a group of five Croatian journalists, including Maliæ, that the Counter-Intelligence Agency (POA) had recently accused them of meeting with representatives of foreign secret services. Therefore, we once again call on the Croatian authorities to initiate the process of removing repressive laws that crimnalise defamation.

 

We would also like to remind you that, on numerous occasions in 2006, SEEMO has  been informed about threats to other investigative journalists in Croatia. SEEMO is deeply concerned about the safety of Croatian journalists and asks Your Excellencies to do everything in your power to urgently investigate these cases, and to take all necessary steps to protect Maliæ’s life.

 

Finally, SEEMO would like to remind Your Excellencies that a safe working environment for journalists is a fundamental principle of every democratic society. It is also in the interests of democratic development in Croatia that journalists are allowed to investigate stories free of any pressure.

 

We thank you for your attention.

Yours sincerely,


 

Oliver Vujovic
SEEMO Secretary General

 

---------------------------------------------------------------------

SEEMO is a regional network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe.

 

****

SEEMO - IPI, Spiegelgasse 2/29, 1010 Vienna, Austria, Tel (SEEMO+HELP LINE): +43 1 513 39 40, Tel (SEEMO): +43 1 512 90 11 11, Fax: +43 1 512 90 15, E-mail: info@seemo.org, Web: http://www.seemo.org

 

****

 

 

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo

Croatian Journalists' Association

i


DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U HRVATSKOJ

DELAGATION OF THE EUROPEAN COMMISSION IN CROATIA

 

RASPISUJU

 

 

N A T J E È A J

 

za dodjelu godišnjih novinarskih nagrada Robert Schuman na temu pitanja Europske unije

 

1. Natjeèaj za godišnju nagradu Robert Schuman utemeljili su Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj i Hrvatsko novinarsko društvo. Nagrada se sastoji od umjetnièke plakete i novèanoga dijela.

 

2. Natjeèaj za nagradu Robert Schuman raspisuje se za najbolje novinarske radove èlanova HND u praæenju pitanja Europske unije i podizanju svijesti javnosti o putu Hrvatske u EU nastale u razdoblju od 8. svibnja 2006. do zakljuèno dana raspisivanja ovoga natjeèaja.

 

3.Za nagradu se mogu natjecati iskljuèivo tekstovi pisani standardnim hrvatskim jezikom, potpisani autorovim pravim imenom i objavljeni u tiskanim medijima, na radiju ili televiziji.

 

4. Rok za prijavu kandidata i predaju radova je 8. travnja 2007. godine. Radovi se primaju u tiskanom i elektronièkom obliku (CD ili DVD).

 

5. Kandidati i predlagaèi dužni su priložiti radove objavljene u novinama, odnosno snimke objavljenih radijskih i televizijskih priloga i emisija.

 

6. Radovi i prijave šalju se na adresu:

 

Hrvatsko novinarsko društvo
Natjeèaj za nagradu Robert Schuman
za 2006. godinu
10000 Zagreb, Perkovèeva 2

... više ...


02.02.2007.
15 GODINA POSLIJE

Nije nimalo jednostavno voditi ovaj razgovor s vama. Toliko je razlièitih tema da je teško prosuditi odakle poèeti, zapravo bi svaka od njih bila dostatnom za veæi razgovor. Možda je stoga najbolje krenuti s povodom. Naime, 10. veljaèe ove godine Matica hrvatska obilježava 165. godišnjicu osnutka, a »Vijenac«, kojem ste bili pokretaè i prvi urednik, ulazi u petnaesto godište. U meðuvremenu objavljena je I dragocjena bibliografija novina, što je zapravo prava rijetkost u našoj periodièkoj praksi. Kako je zapravo sve poèelo?

 

      Sve je poèelo onako kako u Hrvatskoj nešto kvalitetno jedino i može poèeti! Poèelo je okruženo jalom i prizemnim politikanstvom. Ako uzmemo u obzir da Matièin »Vijenac« ovih dana slavi petnaestu obljetnicu, tada je sve doista poèelo slavno, jer æe u svakom sluèaju jednoga dana slavno i završiti. Ako se, pak, pokušam prisjetiti svih niskih uvreda i nepravednih šikaniranja, gnusnih objeda i podlih laži što smo ih tadašnji predsjednik Matice hrvatske Vlado Gotovac i ja morali odslušati u vrijeme kad se spremao prvi broj »Vijenca«, a I dok su izlazili njegovi prvi brojevi, onda poèetak nije bio nimalo slavan.

 

Ali, kako ste baš vi dobili priliku da u Matici pokrenete novine za kulturu?

 

      Nikad u jesen 1993. ne bih dobio priliku da osnujem Matièin list za kulturu, odnosno prve novine za kulturu nakon demokratskih izbora, da nije bilo spleta okolnosti. Jedna od njih svakako je moje tada veæ višegodišnje iskustvo s administriranjem kulturnih poslova, posebno u Ministarstvu prosvjete, kulture i športa dok mu je na èelu bio Vlatko Pavletiæ. Jasno, »Vijenac« mi nikad ne bi bio povjeren da nije bilo dobro poznato s kolikim sam teškoæama, ali ipak na kraju uspješno, u proljeæe 1993. organizirao Svjetski kongres PEN–a u Dubrovniku. I konaèno, ne bih se u taj posao upustio da se nisam upravo te jeseni, kad je »Vijenac« pokrenut, našao u središtu bestidnih medijskih, policijskih i politièkih progona kojima sam bio izložen, i to dva dana nakon govora koji su moji tadašnji gonièi sami nazvali münchenskim. Da retorika tih televizijskih i novinskih hajki živi još I danas, dokaz je eto i to što jedan od aktera tadašnjih progona, izdavaè i novokomponirani radikal Josip Pavièiæ, u knjizi u kojoj bez ikakva povoda velièa akademika Ivana Aralicu, pulena svoje jadne duhovnosti, kaže za taj moj govor, citiram ga doslovno: »ritanje konja koji sere«!

 

Zar je baš tako napisao?

 

      Citiram, dakako, prema sjeæanju, ali citiram toèno. Ta nježnost toga, po gluposti proslavljena urednika nalazi se inaèe u njegovoj knjizi Roman o romanu Fukara, str. 123. To navodim samo da shvatite kakva je (a nažalost je u nekih još i danas!) bila mentalna i jezièna, retorièka i etièka razina ljudi protiv kojih se na stranicama Matièina »Vijenca« 1993. trebalo boriti da bi se za bolju buduænost saèuvalo ono nešto malo obraza što ga je u tadašnjoj Hrvatskoj bilo sve manje i manje. Ja nisam za nasilje, ali sam u vrijeme pokretanja »Vijenca« znao da tim ljudima, kojima se Pavièiæ, jer drugo i ne zna, skrivao iza skuta, dakle, znao sam da upravo tim ljudima treba, i to upravo usred Matice hrvatske, oduzeti željeni prostor i da u njega, kad ga se osvoji, treba useliti ovaj dvotjednik za koji sada razgovaramo, a koji je te ljude još i prije svoga prvoga broja, malo je reæi, užasno živcirao.

 

Kakva je u to vrijeme bila atmosfera u samoj Matici hrvatskoj?

 

      U danima kad je osnivan »Vijenac« na sjednicama Upravnog odbora Matice hrvatske, kojoj je tada predsjednik bio Vlado Gotovac, a èlan recimo Dubravko Horvatiæ, nije bilo moguæe ostvariti bilo kakav konsenzus. Trebalo je na tim sastancima imati nešto pometovske virtuoznosti da barem deset posto ideja bude upuæeno u pozitivnom smjeru. Na tim mraènim sastancima Gotovca su, barem jednom mjeseèno, samoproglašeni domoljubi prisiljavali da na Matièin konferencijski stol razbaca nebrojene stranice svojih jetrenih nalaza iz rimske bolnice. Kopali su mu tamo po jetri i to upravo u danima dok smo pokretali »Vijenac«. Kljucali su mu jetru upravo oni koji danas na sav glas govore da su mu bili prijatelji. Jasno, napadi nisu stali ni kad je »Vijenac« pokrenut, nego su se još i pojaèali. U knjigama zapisnika sa saborskih sjednica lako se može vidjeti da je èitava polovica rasprave o toèki dnevnoga reda, koja se u proljeæe 1994. odnosila na novi proraèun, bila posveæena Matici hrvatskoj, i to osobito njezinim novinama za književnost, umjetnost i kulturu, koje da uznemiruju hrvatsku javnost. Predsjednik Matice hrvatske izlazio je tada za govornicu èak osamnaest puta da bi branio »Vijenac« od tih bijednika. A istina je bila da smo mi svojom nakladom od osam tisuæa primjeraka bili doista duboko uznemirili vlast.

 

Više ili manje od »Feral Tribunea«?

 

      Svakako mnogo više ili barem presudnije negoli tadašnji »Feral«. Ne zato što bismo bili bolji od njih, saèuvaj Bože, ili duhovitiji, nego zato što smo ono što smo govorili izgovarali s jednog poviješæu doista otežana mjesta, iz Matice hrvatske, koja je, kao prostor, bila i ostala svetim mjestom ove zemlje. Komedija se, naime, oduvijek manje slušala i slabije èula od tragedije. Vlast je prema njoj oduvijek bila popustljivija. Èovjek naime lako, pretjerujuæi u komiènom diskursu, postane dvorska luda. Nisu sluèajno vlasti u renesansnom Dubrovniku dopuštale sve izvedbe Držiæevih komedija, ali su zato njegovu jedinu tragediju Hekubu brutalno dva puta zabranile.

 

Ima li vaše ureðivanje »Vijenca« izravne veze s donošenjem dokumenta poznata u javnosti kao Praška rezolucija, koji je otvorio niz i danas aktualnih sukoba meðu hrvatskim književnicima?

 

      Sigurno da ima. »Vijenac« i njegovi najuvjerljiviji suradnici usko su povezani s Praškom rezolucijom, a onda i s dogaðajima koji su nakon njezine objave uslijedili. »Vijenac« su, upravo u vrijeme sukoba oko Praške rezolucije, vrlo pomno osluškivali na tzv. najvišem mjestu i to najprije zbog ozbiljna diskursa I zbog vrlo ozbiljnih tema koje smo otvarali. Tamo gore, kako bi rekao Josip Broz, shvaæali su nas sasvim ozbiljno. Dokaz za to je ono što se dogodilo upravo u jesen 1994. i to samo nekoliko tjedana prije nego što je u Pragu, na Svjetskom kongresu PEN–a, koji je tada još imao društvenu težinu, bila potpisana Praška rezolucija, koja je samo uèvrstila kulturološka I politièka stajališta koja su kontinuirano iznošena u »Vijencu«. Dogodilo se da je u Predsjednièkim dvorima tada organiziran sastanak na koji je predsjednik Franjo Tuðman pozvao pedesetak književnika za koje je mogao oèekivati da bi mu mogli pomoæi u namjeri da osnuje, ni manje ni više, nego satirièki list protiv »Vijenca«. O tom sastanku postoje objavljeni zapisci sudionika pa dakle ne govorim napamet. I samo koji tjedan kasnije, kao odgovor »Vijencu«, pojavilo se »Hrvatsko slovo«, ali ne da bude samostalno glasilo skupine ljudi koja bi zbog neke unutrašnje, ali i javne potrebe, imala razloga nešto kazati, nego kao glasilo za spašavanje domovine od »Vijenca« i njegovih suradnika.

 

Na koje se suradnike oslanjao »Vijenac« u prvim godinama izlaženja?

 

— Nije sada potrebno nabrajati tko su u to prvo vrijeme sve bili »Vijenèevi« suradnici, ali njihova su imena vrlo široka lepeza onih koji ni tada, a ni danas, nisu imali potrebe pred stvarnošæu skretati pogled ni pripadati ustrašenu dijelu književnoga puka. U tim prvim godinama suradnicima »Vijenca« najèešæe su bili pisci u lepezi od Branimira Donata i Željke Èorak do Vlaha Bogišiæa i Zvonka Makoviæa, od Borisa Marune i Zorana Kravara do Tonka Maroeviæa i Jurice Pavièiæa, Radovana Ivanèeviæa I Zlatka Galla, Ive Banca i Zdravka Zime, Dražena Katunariæa i Ive Brešana, Nikice Petraka i Branka Sbutege, Èede Price i Ivana Lovrenoviæa te mnogih, mnogih drugih. I, konaèno, u našem je projektu sudjelovala skupina meni vrlo bitnih ljudi, sudjelovala je vrlo brojna grupa mladih autora, kojima je suradnja u »Vijencu« bila prvo književno vatreno krštenje. Bio sam zato beskrajno tužan i ljut kad sam shvatio da 1998. tadašnji predsjednik Matice hrvatske Josip Bratuliæ dopušta, pa dapaèe i potièe, da jedna nedostojna afera s nekom besmislenom naslovnicom još besmislenije knjige Branka Matana pomete iz Matice èitavu jednu generaciju pismenih djevojaka I mladiæa, èitav jedan novi »Polet«, i da ih preda nekoj Sorosovoj ediciji za koju je uskoro èak i onaj smiješni Boris Buden svojim kalamburima prepisanim iz nekog slabog anarhistièkog seminara postao odveæ umjeren. Tada je »Vijenac«, po mom mišljenju, doživio udarac od kojega se u potpunosti nije oporavio ni danas.

 

Ne bismo se baš lako mogli složiti s tom vašom tvrdnjom. »Vijenac« je sve to preživio...

 

      Ne, nisam ja rekao da »Vijenac« nije preživio Josipa Bratuliæa, htio sam samo kazati da smo »Vijenac« još 1993. stavili na dobre noge, a dokaz je I to što su nakon njega, ili od njega, stvoreni još i humoristièko–satirièki èasopis »Hrvatsko slovo« I lijevoteroristièke novine »Zarez«. Kako se vidi, mi u »Vijencu« nismo nikad imali problema s materijalom, s njegovim obiljem i zato sam sretan što nakon petnaest godina mogu današnjoj redakciji, ali i njezinim marginalnim poboènicima »Hrvatskom slovu« i »Zarezu«, èestitati naš i njihov jubilej. Uostalom što je tu èudno kad je slogan pod kojim se »Vijenac« reklamirao glasio: »’Vijenac’, novine hrvatske osovine«! Matièin »Vijenac« u prvim je godištima bio vrlo ozbiljan èasopis, ali s malim brojem èitatelja. Ništa posebno, jer u istoènoj Europi nitko ne može biti u otklonu od službene politike, a da pritom još raèuna na brojnu i snažnu potporu. Takve situacije u švejkovskoj strukturi politièkoga mišljenja nisu poznate. Svaka disidencija ovdje uvijek ima poziciju Krista iz Bulgakovljeva romana Majstor i Margarita. Ona je osamljena, nema tu ni dvanaest apostola, ona je bez odjeka u masama, ona je beskrajno ostavljena, ali zato jedina ima pravo na istinu, ima pravo na istinu jer o istini govori bez argumenata sile. U zemlji gdje, nema dvanaest apostola, razumljivo, nema èak ni sedam patuljaka. Sve su snjeguljice ovdje osamljene. »Vijenac« je bio jedan takav projekt. Sreæom danas je drukèije. Tada, 1993, sintagme kao vlast nemoænih, vladavina književnosti, vladavina antipolitike imale su puninu znaèenja. Nekoæ su bile dostojanstvene, ali u vrijeme kad je pokretan »Vijenac« bile su veæ znatno umrvljene, iako su još ulijevale nadu.

 

Uz »Vijenac« najèešæe se povezuje graðanska orijentacija. Je li mu ona imanentna?

 

— Opet, nažalost, moram spomenuti ljude koji su onemoguæavali »Vijenac«, koji su ga blatili I ponižavali.  aime, tim ljudima nije smetao sadržaj naših novina. Tekstove u »Vijencu« oni jasno nisu èitali. Fuækalo im se za sadržaj naših novina. Ono protiv èega su ti ljudi bili, ono što im je patološki smetalo, nije bio sadržaj, nego           jegova forma. Jer ono što oni nemaju, a mi smo imali oduvijek, jest forma! I to je glavno naèelo graðanskoga u kulturi, graðanskoga koje se prije svega poziva na pristojnost, na kuæni odgoj, pa tek onda na  etafiziku.To, nažalost, u ovoj zemlji ne razumiju jednako ni službeni puèki filozof general Èesiæ Rojs ni službeni državnopartijski filozof Puhovski. Nije bilo lako trpjeti u vrijeme pojave »Vijenca« svakodnevne uvrede i po novinama i po uredima. U Ministarstvu kulture nisu nas htjeli, u Sorosevoj zakladi èinovnici ponižavali i da nije tada bilo Mike Tripala na èelu te fundacije mi svakako ne bismo mogli iziæi na kraj s ono malo novaca što smo ga iscijedili iz Matièine ili PEN–ove blagajne. Možete misliti kako se osjeæate kad vam u »Veèernjem listu«, koji dan nakon što je izišao prvi broj »Vijenca«, piše da ste upravo vi, osobno vi, glavom i bradom, slali oružje Slobodanu Miloševiæu, s kojim dakako, a to je krunski dokaz, dijelite isto ime. I sve to samo zato jer ste se drznuli pokrenuti prve novine za kulturu u demokratskoj Hrvatskoj i to usred Matice hrvatske I još tada bez državnoga novca i tko æe uopæe znati kakvih i èijih novaca, i još bez blagoslova Predsjednika i Predsjednièkih dvora. Dakle možete misliti kako se osjeæate kad vas iz tjedna u tjedan po »Veèernjem listu« ganja Milan Ivkošiæ i to svojim dobro napisanim reèenicama u kojima je sve laž, a tek nešto poluistina. Èitate i ne vjerujete. Sreæom nisu vjerovali ni mnogi drugi.

 

Ipak, odgovorite mi malo konkretnije: kako ste se baš vi, koji ste tada bili profesor starije hrvatske književnosti na zagrebaèkom Filozofskom fakultetu, našli u prilici da pokrenete u potpunosti suvremenosti okrenut èasopis? Nije valjda tomu razlog samo vaš govor u Münchenu i reakcije na njega?

 

— Najprije, tijekom 1993. ni sam sebe nisam doživljavao kao neku za kulturnu politiku nezainteresiranu osobu, koja se, jer joj je to svakodnevni posao, bavi tek književnim staretinarstvom, niti me je tako doživljavala javnost. Još od 1984, kad mi je izišla knjiga Planeta Držiæ, koja ozbiljno ulazi u problem pisca i vlasti, od 1988, kad mi je objavljen u tadašnjem »Danasu« žestok i prilièno vidovit obraèun s beogradskim uzurpatorima Dubrovnika, zatim od 1989, kad sam s Tomislavom Ladanom i Nedjeljkom Fabriom bio jedan od kandidata na prvim demokratskim izborima za funkciju predsjednika Društva hrvatskih književnika, dakle od kada sam se vratio s duljeg boravka u Rimu sredinom osamdesetih, mene je svrbjela kulturna politika I izravni angažman u njoj. Usput, kao glavni urednik višejeziènoga èasopisa »Most / The Bridge«, kojemu je izdavaè Društvo hrvatskih književnika, i kao svježe izabrani predsjednik Hrvatskoga centra PEN–a bio sam ponešto upuæen i u financijsku stranu našega posla.

 

Jesu li to razlozi zbog kojih vas je akademik Vlatko Pavletiæ neposredno nakon izbora 1990. pozvao u svoj tim?

 

      Ne samo zbog toga, ali valjda i zbog toga. Pavletiæ je prepoznao da u meni ima energije da odgovorim na njegov poziv, »neka bude živost«. On je znao da imam dosta iskustva s izložbama u Muzejskom prostoru, da imam tada veæ prevedenih knjiga, u Liberu je bio objavljen Dubrovnik iznova te Dva tisuæljeæa pisane rijeèi u Hrvatskoj, knjiga napisana u suradnji s akademikom Radoslavom Katièiæem. Vlatko Pavletiæ pozvao me da mu budem zamjenik za podruèje kulture u Ministarstvu kulture, prosvjete i športa. Namjerno kažem zamjenik za podruèje kulture, jer sam tu funkciju, jednako kao i pokojni profesor Stjepko Težak za podruèje prosvjete, obavljao i bez tog naslova koji nam je bezoèno sve to vrijeme uskraæivala neka kadrovska državna komisija u kojoj je sjedio, razumije se, i notorni Vice Vukojeviæ. Kad pitate kakvo je to bilo vrijeme, možda æe vam sluèaj toga dubioznog gospodina najbolje odgovoriti na pitanje. Takvi politièki luzeri tada, naime, nisu bili u mišjoj rupi kao što su danas, niti im je depresija bila redovito duševno stanje.

 

Ali vi ste u travnju 1992, nakon odlaska akademika Pavletiæa iz Ministarstva, dali ostavku. Zašto?

 

      Ne samo da sam otišao nego sam sebe javno usporedio s ona dva Koreanca koji su bili jedini preživjeli nakon brodoloma Berge Istre u Tihom oceanu, a koji su, kad je njihov brod u samo deset sekundi eksplodirao i potonuo, upali u more u nekoj košari i s kistom u ruci nastavili pituravati oplate kojih više nije bilo. Tako sam se i ja, s kistom u ruci, našao usred oceana. Brod kojemu sam htio upravo opiturati bok nestao je, a to æe reæi da meni baš i nije ostao velik broj moguænosti da doplivam do kopna.

 

I gdje ste ugledali kopno?

 

— Pa rekao sam: u Matici hrvatskoj, a onda jasno i u Hrvatskom centru PEN–a! Nije bilo mnogo kopna tada, ali imao sam neke komparativne prednosti. Recimo, eto, nisam se morao u tom trenutku baviti popravljanjem ili pospremanjem vlastite prošlosti. Ja sam se, nakon duljega ratnog boravka u Dubrovniku, i to na funkciji vladinog opunomoæenika, što je trajalo do pred kraj prosinca 1991, mogao mirno dalje baviti kulturnom politikom, samo što sam sada morao pronaæi neke nove prostore. Jedno od takvih mjesta, gdje sam mogao onim kistom što mi je ostao u rukama i dalje bojiti bila je Matica hrvatska koju je tada vodio Vlado Gotovac. Gotovca sam duboko poštivao i volio, bio sam ga spreman slijediti, ali moram to naglasiti: samo onuda gdje se nije bavio strankama i politikom. Mislim da je i on poštivao mene i da mi je bio spreman vjerovati. Ja sam u Maticu, gdje je on bio predsjednik i gdje su mu doslovno kopali po jetri, došao da mu pomognem. Uostalom, nisam tamo bio nov. U Matici hrvatskoj 1990. tiskano je moje izdanje Osmana, u  uradnji s Antunom Paveškoviæem, koje je simbolièno, ali i stvarno, bilo prva tiskana knjiga nakon obnove te gotovo utrnule ustanove. Druga ustanova iz koje sam tada mogao djelovati bio je Hrvatski PEN, koji sam vodio u doba pokretanja »Vijenca« veæ treæu godinu zaredom pa sam upravo 1992. dobio novi mandat, oko kojega su tada bili suglasni ljudi vrlo opreènih politièkih pogleda. Sve se to dogaðalo u doba kad je u Hrvatskoj ostalo još samo pet minuta prije nego što se više nije moglo raditi na suglasnosti opreènih stajališta. Bilo je to vrijeme kad su nam neki od ciljeva još bili isti, a razlike su bile u detaljima. Recimo, je li Hrvatskoj njezina državnost sredstvo da postane još bolja ili joj je državnost samo sveti cilj kojemu nas vodi iracionalna sila neke konzervirane srednjovjekovne ideje o naciji. Ili, je li važno kakva je Hrvatska ili je još važnije da se ona zaledi na svoje poèetno agregatno stanje pod cijenu svakojakih uzurpacija i javnoga zla. Pitanja su ta danas možda odveæ jednostavna i ne pogaðaju cilj, ali su ona u svakodnevnoj politièkoj ili kulturnjaèkoj praksi poèetkom devedesetih godina bila ozbiljno raspravljana s nadom da se oko njih dobije bilo kakav konsenzus. U svakom sluèaju ja sam se upravo na stranicama »Vijenca«, one njegove najstarije prve serije, odluèio baviti prevoðenjem nekih politièkih pitanja u svakodnevan kulturni život.

 

Ali, gdje je tu stvarnost? Koliko je tadašnja zbilja svoje mjesto nalazila na stranicama vašega »Vijenaca«?

 

— Nadam se dovoljno. Nadam se da æe se to vidjeti I jednom kad nas ne bude i kad mi sami ne budemo mogli djelovati na prosudbe i vrijednosne sudove o nekim književnim ili društvenim èinjenicama.  Onaj koji odluèi prevoditi neke termine politike u sasvim konkretan kulturni projekt mora uroniti u stvarnost i ne može je izbjegavati. Naime, taj ne bi smio, poput Predraga Matvejeviæa, veæ petnaest godina cmizdriti da su mu u neposrednoj blizini sama Trga bana Jelaèiæa, gdje stanuje, neki mangupi razlupali poštanski sanduèiæ pa je on zato iživciran morao noæu napustiti zemlju jer nije mogao podnijeti terror koji je zavladao nad Hrvatskom, a još više njegovim sanduèiæem. Nisam bio ni na strani onih koji su hrvatskoj književnosti i njezinim književnicima javno i cinièno poželjeli reæi: »Laku noæ, hrvatski pisci«. Jednostavno, ja sam se bio odluèio podnositi nepodopštine i niskosti samozvanoga klasika Hrvoja Hitreca, saslušati što mi ima reæi pokojni Dubravko Horvatiæ, pozdraviti Stjepana Šešelja kad ga sretnem na ulici, èak razgovarati s Milom Pešordom, otrpjeti da me vrijeða u novinama neki odvjetnik koji se zove Olujiæ, ime sam mu zaboravio, proæi pored svoga slavnog homonima kao pored turskoga groblja, okrenuti glavu od sad nije više važno koga... Ali ja sam oduvijek znao da je jako toèno ono što je kardinal Mazarin rekao za Francuze, a što se baš odnosi i na Hrvate, a to je da su Hrvati, odnosno Francuzi, upravo zato narod jer su u svim ratovima, pa valjda i onim kulturnjaèkim, imali prilike sudjelovati ne na jednoj nego na dvije pa i na više strana u isti èas. E, to je, kao što vidite, u multikulturnoj zemlji kao što je Hrvatska još jedno od jamstava da joj se dijalog i dijalektalnost doista nalaze u najdubljoj biti.

 

Zanimljiva je èinjenica da na èelo »Vijenca« dolazite s otežom popudbinom niza afera.

 

— Da, s pristojnim teretom na leðima. Samo morate znati da afere u našoj kulturi nisu samo zbroj zla i nevolja, jer one mogu biti i vrijednost ako su dobro tempirane, uostalom one se mogu umnažati u vašu korist i to posebno ukoliko, kao u bajci, imate stotinu života pa ih sve preživite. Ja sam mnoge afere znao preživjeti! Prva veæa afera koju sam preživio bila je sasvim neoèekivana javna kritika pokojnog akademika Ive Frangeša da u svojoj Povijesti hrvatske književnosti nije spomenuo ni jednoga hrvatskog pisca iz Bosne i Crne Gore. Bilo je to 1987. U to vrijeme idu i moje polemike oko miæurinovskog uništavanja naše omladine besmislenim školskim I sveuèilišnim programima u nastavi književnosti na èelu s Dragutinom Rosandiæem, bardom domaæih metodièarskih vaditelja mozgova. Nije baš bila malena ni afera kad sam pozvan od pobunjenih glumaca HNK da potkraj 1989. budem intendant Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, na što su se okomili baletani s argumentum da ne znam plesati. Nakon afere u travnju 1992, koja je bila  povezana s mojom ostavkom u Ministarstvu kulture, prosvjete I športa, a sve kao posljedica Mihanoviæevih i Vukojeviæevih vrijeðanja u Saboru, sudjelovao sam, bez vlastite želje, u vrlo glasnu skandalu nazvanu Vještice iz Rija. Ta afera izbila je u jeku priprema Svjetskoga kongresa PEN–a, a neposredno nakon mog povratka iz Rio de Janeira. Nju su složili neodgovorni te dandanas nedovoljno moralno raskrinkani ljudi iz tadašnjega »Globusa«, dakle Denis Kuljiš, koji bi se prvo morao dogovoriti sam sa sobom, a onda sa svojim tekstovima, a onda Slaven Letica, koji je danas saborski zastupnik sama sebe. Mene su tada, bez vlastite krivnje, uvukli u sasvim stvaran progon hrvatskih književnica i autorica Slavenke Drakuliæ, Dubravke Ugrešiæ, Rade Ivekoviæ, Jelene Lovriæ i Vesne Kesiæ.

 

Je li taj skandal imao utjecaja na pripreme tada skora održavanja Svjetskoga kongresa PEN–a u Dubrovniku? Dobro je poznato koliko su to bila teška vremena za našu zemlju.

 

— S jedne strane on je naše pripreme u dijelu inozemnih PEN–klubova onemoguæavao, ali s druge strane pomagao je da se neke stvari mogu pokriti i domaæim novcem, što inaèe nismo bili planirali. Konac 1992. i poèetak 1993. obilježio je taj skandal proizveden u »Globusu«, koji je ubrzo poprimio velike razmjere i gotovo sprijeèio održavanje Svjetskoga kongresa PEN–a u Dubrovniku u travnju 1993. Mi smo ipak, a kad kažem mi mislim najprije na Željku Èorak, na Tonka Maroeviæa, na Veru Èièin Šain, na Vladu Gotovca i na Aleksandra Flakera, ostvarili taj pothvat i brodom od Venecije, preko Hvara do Dubrovnika i natrag, plovili tjedan dana s oko 450 književnika. Što se sve to dogaðalo dok su navodni vitezovi klali po Ahmiæima, a drugi vitezovi pljaèkali sirotinji novac po Zagrebu nije valjda sluèajno. Kongres smo organizirali prije svega da bismo od protuha saèuvali obraz graðanske Hrvatske, popljuvani obraz zemlje u kojoj više nije problem bio u tome da li je ona skrenula desno ili lijevo, kako se olako htjelo sugerirati, nego joj je problem u tom trenutku bio, a tako je i danas, u tome što je ona tonula sve dublje i dublje.

 

To je, èini se, bio jedan od naših veæih problema…

 

— Problem Hrvatske u trenutku kad smo pokretali »Vijenac«, jednako kao i sada, nije u geometrijskom smislu nikad bio horizontalan nego vertikalan, dakle bio je problem propasti, a ne skretanja. Dakle, problem dubinski i teško rješiv. Mi smo »Vijenac« pokretali sa sviješæu da to èinimo u zemlji koja je ugrožena od svojih vlastitih zaljubljenika. Onih koji su je davili kao što je Othelo zadavio Desdemonu zbog ljubavi. Hrvatska, kojoj smo namijenili »Vijenac« potkraj 1993, s jedne se strane poèela buditi sa straviènom sviješæu da je njezinu pobijenu mladost okrala hrpa moralnih bijednika. Hrvatskoj u trenutku dok pokreæemo »Vijenac« vanjsku politiku vode znaèajevi poput onoga posve slinava Mate Graniæa, kulturu gospoða dr. Vesna Girardi–Jurkiæ, èija inteligencija i struènost nisu nikada bile u razmjeru s politièkom nepismenošæu. Današnji »Vijenac«, jasno, drukèije su novine od onih koje ste svojedobno zamislili i ureðivali. Kako ih danas ocjenjujete? Promijenile su se, dakako, mnoge okolnosti: razlièite su društvene, politièke pa i kulturne prilike. A ni ljudi nisu isti… Je li sada, prema vašem sudu, situacija bolja, lakša ili… — Ne bih ocjenjivao današnji »Vijenac«. Nisam zapazio da su današnji urednici ikada javno nešto suvislo rekli o onom prvom mom »Vijencu«, o onom drugom Maruninu ili treæem »Vijencu« Andreje Zlatar pa dakle nemam ni ja potrebe procjenjivati. Danas je »Vijenac« solidna informativna publikacija, s mnoštvom suradnika, jer je u Hrvatskoj jedna od borbi u kojoj smo uspjeli bila borba protiv straha, »Vijenac« je prepun informacija, sadržaj mu nikad nije upitan, a forma naravno nije uopæe promijenjena. Još je struktura jednaka onoj što smo je moj prijatelj Mario Bošnjak, divan i strpljiv èovjek, i ja osmislili prije petnaest godina. Još na prvoj stranici stoji da »za ‘Vijenac’ pišu i govore«, još su »Vijenac« novine za sveto trojstvo književnosti, umjetnosti i znanosti i još je na tim stranicama previše teksta, mnogo više nego što èitatelji mogu proèitati. Nije to ni èudno kad je »Vijenac« od prvoga broja bio prije svega tautološki èasopis. To mu je najveæa prednost, ali i velika slabost.

 

Ipak ni jedan broj nema više tekstova i više slovèanih znakova od vašega prvog broja?

 

— Slagali smo taj prvi broj, kako je Mario Bošnjak to rekao, kao kiseli kupus u kacu. Taj se prvi broj danas teško èita, slova su premalena, materijala je za tri broja. A sve je to bilo samo zato što smo htjeli pokazati da nismo sami, da smo brojni i da smo doista odluèili napraviti novine koje neæe trajati tek nekoliko mjeseci. Uostalom obvezivalo nas je èasno ime koje je, da ne ostane nespomenuto, ovim novinama dao akademik Mirko Tomasoviæ na jednom od sastanaka koji su prethodili izlasku prvog broja. Pojedinaèno, današnji je »Vijenac« kvalitetan orkestar, ali glazba baš i nije iznimna. U ovakvim novinama uvijek trebamo, pored osobne izvrsnosti, izvrsnost ustanova. »Vijenac« je bio i ostao institucija, ali nedostaje mu nešto više stava, nešto više kritiènosti prema društvu u kojem nastaje. Intervjui s ministrima, potpredsjednicima vlade, državnim tajnicima ne pripadaju na ove stranice. A moram reæi da sam ih viðao na ovim stranicama. Ljudi iz politike tu ne pripadaju, a to što oni odobravaju neki novac još ne znaèi da ima i jedan razlog da oni postanu dio kulturnjaèkog establishmenta. Dosta je što su u »Globusu« i »Nacionalu« ukrali status zvijezdama! U »Vijencu« o kulturnoj politici smiju govoriti samo oni koji ne vladaju ni vojskom ni policijom. To je pravilo koje treba poštovati. A da li je danas lakše ureðivati »Vijenac« nego prije petnaest godina, to ne bih znao, jer nikad ne mislim u kategorijama lako–teško. Želio bih, kad me veæ pitate o današnjem »Vijencu«, da se na njegovim stranicama èešæe izvode na vidjelo kljuèna pitanja našeg vremena. Volio bih da ih se ne izbjegava.

 

Dugi niz godina bili ste na èelu Hrvatskoga centra PEN–a i u tom je razdoblju održan niz važnih dogaðaja pa i onih koji su, kao što smo spomenuli, izazvali i afere. Uz Kongres u Dubrovniku i sporni Prag, izdvojimo još samo Mediteransku konferenciju u Splitu, ali sve to pratilo je i bogato i raznovrsno nakladništvo, èasopis… Danas, nasuprot tomu, kao da PEN–a gotovo i nema.Što je tomu uzrok? Jesu li se i utom sluèaju promijenila vremena ili ljudi?

 

— Ne znam da li PEN–a danas ima ili nema. Vode ga moje drage kolege, vremena su se promijenila pa je i èujnost nešto drukèija. Ipak, umjesto odgovora na vaše cijelo pitanje, moram samo kratko nešto reæi o tom, kako kažete, spornom Pragu. Pa, molim vas, tko su ti koji još govore da je Prag sporan, da je tamo poèinjena neka izdaja. Uostalom ti naši kritièari, onih 28 književnika koji su se potpisali pod sramotnu peticiju protiv Praške rezolucije i njezinih aktera, rado su i u drugim prilikama urlali: »Izdaja, izdaja«. A na Kongres svjetskoga PEN–a, kojemu su predsjedavali, pored Havela, ljudi poput Gotovca ili Stranskog, da dalje ne nabrajam, izlila je, svoj tko zna gdje isfrustriran nacionalni ponos, hrpa politièki nepismenih ljudi, koja nije razumjela da je veæ 1994. došao trenutak da se, u okviru meðunarodne organizacije kakav je PEN, a koji je dio UNESCO–ove institucijske strukture, dakle da se na jednom tako važnom mjestu donese dokument kojim i Srbija, koja je tada u ratu s Hrvatskom, javno prihvaæa èinjenicu svojih meðunarodno priznatih granica, koje sama nije priznavala nigdje i nikad osim tom prigodom u Pragu, i da se, kao i politièki naprednija Hrvatska, okrene teškim pitanjima svojih manjina. Eto, to je bilo sve što smo mi, koji smo predložili rezoluciju u Pragu, željeli poruèiti svojoj, ali i svakoj drugoj državi u našoj široj regiji. Uostalom, taj je dokument donesen u trenutku dok je odmetnuti dio srpskoga naroda u Hrvatskoj, manjina tog naroda, bila naoružana i pokušavala živjeti u svom samoproglašenom rezervatu. Previše je reèenica izreèeno o tom praškom dogaðaju na kojemu je sudjelovalo dvadeset hrvatskih pisaca, dogaðaja koji je samo pokazao da je raskol izmeðu hrvatskih pisaca stvar koju su neki željeli. I dobili su je, samo baš i nisu morali pritom izvrijeðati desetke èasnih ljudi i prijetiti im tamnicama i progonstvom.

 

Nakon svega toga uslijedile su za vas i druge neprilike. Je li trebalo otiæi èak na drugi kontinent da biste prevladali raskid s vašim matiènim Filozofskim fakultetom u Zagrebu?

 

— Nisam ja nikad nikamo otišao. Mislim da je, dok je dekan te èasne ustanove bio Stipe Botica, taj Fakultet napustio sama sebe i ja ga, kad sam ga došao tražiti, nisam više znao pronaæi. Našao sam da tamo predsjedava èovjek koji je upravo dan prije našega susreta usred ugledne Matièine publikacije napisao i potpisao kako su za vrijeme Krbavske bitke Turci doživjeli poraz nad Hrvatima, dakle našao sam tamo jedno veliko ništa i kad mi je to ništa, pred mojim studentima, još reklo da ja tamo, na svoj fakultet, ne pripadam, tada nisam vidio razloga ni da se žalim nekom sudu, ni da ne prihvatim ono što je taj èovjek, nakon više od dvadeset godina moga vjerna služenja studentima, nazvao otkazom. Danas imam svoju drugu Alma Mater, i ona je na novom Filozofskom fakultetu Splitskoga sveuèilišta, gdje veæ nekoliko godina predajem hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku, a ponekad i predmete iz talijansko–hrvatske komparativistike.

 

Ali, vi veæ šest godina predajete i na Odsjeku za slavistiku Sveuèilišta Yale u New Havenu...

 

— Da, predajem, što i nije ništa neuobièajeno. Na mnogim sveuèilištima profesori putuju ili drže

nastavu na nekoliko fakulteta u istom trenutku. Ali, ja u ovom trenutku, kako bi se reklo na mom Hvaru, skupljam tunju i vraæam se. Jasno, ne zato što æe nevera, nego samo zato da bih se do kraja i s punom energijom mogao posvetiti matiènom fakultetu u Splitu. I ne samo u Splitu, nego da bih se mogao posvetiti povezivanju tog fakulteta s programima doktorskog i diplomskog studija koje kanim razviti oko Mediteranskog instituta Grga Novak na Hvaru pa i drugdje u Dalmaciji.

 

Lijepo je èuti da se vraæate. Posao koji planirate, a koji sigurno, poznavajuæi vas, neæe biti jedini, zaokupit æe vas cijelo sljedeæe desetljeæe. Ali, ipak, uz te nove planove, recite nam kakva je vizura Hrvatske iz Amerike?

 

— Moj sada veæ devetogodišnji boravak u Sjedinjenim Državama i šestogodišnji rad na Sveuèilištu Yale približava se kraju. Prošloga ljeta imali smo na Hvaru vrlo uspjelu ljetnu školu na kojoj je sudjelovalo dvadeset jelskih studenata, gdje se pojavio i ženski kor toga sveuèilišta. Rezultati Yale Summer School in Hvar 2006 toliko su vidljivi da se ove godine broj studenata koji na Yaleu pohaðaju moju nastavu o književnosti, kulturi i filmu južnih Slavena poveæao za više od petsto posto pa sam prisiljen studente odgovarati od prijave, jer nemaju mjesta u uèionici, niti nam sveuèilišna administracija dopušta tako velike seminare. Pa iako ugovor s Yaleom imam do 2011, odluèio sam godine koje su preda mnom intenzivnije provesti u Dalmaciji i na Splitskom sveuèilištu. Oko tamošnjega filozofskog fakulteta bio sam, naime, angažiran još i dok ga nije bilo pa sam radio na stvaranju njegovih prvih dokumenata i programa potkraj devedesetih kad je tamo rektor bio povjesnièar umjetnosti Ivo Babiæ. Sada se konaèno vraæam na Hvar, u svoju Križnu luku i na naš obiteljski posjed u selu Brusje, gdje ima stotinjak divnih suseljana, nešto koza, tovara, mnogo lavande i ružmarina te mojih petnaest tisuæa knjiga i prilièno bogat arhiv. S moga radnog stola u istom su kadru Šolta i Braè i Vis, splitska noæna svjetla i Trogir, a u daljini bi se, da imam jaki teleskop i da zemlja nije okrugla, vidjela èak I Venecija. Nedostaje mi samo pogled na moj Dubrovnik, ali i on æe, kad se vratim u zavièaj, biti bliži, kao i Boka, o kojoj upravo spremam knjigu, srodnu onima koje sam veæ objavio o Dubrovniku I Hvaru. Nisam nikad odlazio iz Hrvatske da odem. Odlazio sam da bih imao užitak povratka, a tog se užitka nikad nisam odricao.

 

Što danas mislite, s obzirom na steèeno iskustvo, imaju li smisla veliki projekti iz jedne ruke kakva je vaša Povijest hrvatske književnosti? Èini se, ipak, da to u svijetu rade cijeli timovi struènjaka. Jer danas gotovo da i nije moguæe sve znati i pratiti i bez obzira na to što su mnoge informacije mnogo dostupnije.

 

— Ne bih se složio s tim da knjigu koja pripovijeda o prošlosti neke književnosti i njezinih aktera trebaju i mogu raditi samo timovi struènjaka. Kod nas, gdje postoji zasiæenost sveuèilišnog i akademskog diskursa, koji je odavno sam sebi dovoljnim, kolektivi struènjaka još bi više ubili živost književnoga života. Jasno, prošla su vremena u kojima je povjesnièar književnosti svoje djelo na bijelom konju prinosio vladaru kao dar svih njegovih podanika. Konaèno se valjda shvatilo da povijest nacionalne književnosti nije nikakav sveti zadatak za koji se podobnost stjeèe izvanknjiževnim zaslugama. Sve moje povijesti, kao i ona još nezavršena u tri sveska, koju je izmeðu 1996. i 1999. objavljivao Antibarbarus, i ona koju je u jednom svesku 1993. tiskao Golden Marketing, a »Slobodna Dalmacija« u èetiri, godinu poslije, nisu za mene završeni projekti. Dapaèe! Oni su tek otvoreni, oni su svojevrstan work in progress. Èetvrti svezak moje velike Povijesti pred posljednjom je redakturom, a onda æe biti logièno da iziðe i ta velika Povijest u predviðenih šest knjiga, jer su one najnovije veæ manje–više završene pa joj sada nedostaje samo ta poveznica. Uostalom, nisam baš od onih koji misle da je hrvatskoj književnosti najstariji tekst upravo Bašæanska ploèa. Zajedno s umnim i pronicavim pokojnim Petrom Breèiæem duboko vjerujem da je ta ploèa naš posljednji tekst, a onaj prvi, isto sam tako uvjeren, nije uopæe napisan. Ja, znate, ne mogu pisati povijest za vjeènost kao moji kolege Krešimir Nemec ili Miroslav Šicel, ne mogu takve knjige pisati prepun opreza i straha da se baš nikom ne zamjerim, pa èak ni predrasudama.

 

Nerijetko se èuje mišljenje da ste tim svojim izdanjima zapravo uvelike pomogli da mnogi domaæi pisci postanu zanimljivo štivo najširoj publici i da je od tada uvelike poraslo zanimanje za domaæu literaturu. Ta vaša zasluga nije mala... ali je oèigledno bila lakše izvediva s drugog kontinenta…

 

— Èuo sam da se tako govori, a èak sam nešto o tome i proèitao. Ali mislim da su to pretjerivanja. Samo sam ubrzao proces da se u jednoj knjizi, pa onda i u jednoj prosudbi i u istom retorièkom okružju, naðu Baretiæ i Maruliæ, Jergoviæ i Aralica, Krleža i Simo Mraoviæ, Matoš i Jagna Pogaènik, Ljudevit Gaj i Milana Vukoviæ... e sad, što su ti srazovi nekom bili odiozni, nekomu nepodnošljivi, a nekom više nego potrebni... ja svima njima ne mogu pomoæi, niti želim. Ti su srazovi realnost književnoga života, a što se tièe neke interkontinentalnosti mojih Povijesti, mislim da to baš ne drži vodu. Volim pisati daleko od domovine i ondje završavati rukopise i to samo zato jer kad sam u Hrvatskoj dekoncentriraju me stotine stvari koje vam negdje u daljini jasno nisu teret. Inaèe, koliko naši povjesnièari nisu spremni riskirati, vidi se iz dvaju primjera koje æu isprièati. Kad je izišla moja Povijest hrvatske književnosti u Golden Marketingu 2003, doživjela je niz pohvala, ali i vrlo oštrih kritika. Neki nabrušeni kritièar zamjerio mi je što sam u Povijesti rekao da je barunica Castelli zgazila onu sirotu ženu koèijom, a to je zapravo bio automobil. Ja sam se pokunjio na toliko neznanje o prometalima i bio sam pokunjen sve dok mi prije neki dan nije došla u ruke knjiga koju je taj kritièar napisao sa skupinom autora i tamo, isto kao i kod mene u Povijesti, stoji da je siroticu zgazila koèija! Èini se da bi bilo najbolje da zamolimo Velimira Viskoviæa da tu stvar službeno promijeni pa da više ne bude problema da li je rijeè o koèiji ili automobilu. Ili drugi primjer: iz razorne kritike èovjeka koji je inaèe èlan svih komisija i žirija, svih redakcija i odbora za odlikovanja. Taj mi je, izmeðu ostaloga, oštro zamjerio što se usuðujem ljeta Gospodnjega 2003. spomenuti nekoga nikom poznata, osim meni jasno, Renata Baretiæa i to sve u tako prevažnoj knjizi kad je taj anonimni Baretiæ objavio samo neki knjižuljak s pjesmicama. I meni je bilo neugodno zbog Baretiæa, jer znam da je èovjek dobar pisac, znam da sprema roman, znam da je veæ objavio odliène proze. Meni neugodno... kad eto ti: Baretiæ samo koji mjesec poslije objavi roman Osmi povjerenik. E, sad se onaj moj kritièar, koji je u svim žirijima i komisijama, razmahao. Da je dodjeljivao Nobelovu nagradu, ne bi Elfride Jelinek nikako došla na red. Bio bi je dodijelio Baretiæu. Bio je taj tipièni hrvatski književni muž u svih osam žirija koji su Baretiæu dodijelili najviše nagrade...! I. Ništa. Stvar je, naime, jednostavna jer izmeðu mene i toga gospodina iz svih komisija razlika je samo u tome što se ja ne bojim vlastite intuicije, što se ne bojim pogriješiti, ali se ne bojim ni predvidjeti.

... više ...


Miroslav Rožiæ (HSP) izvijestio je da je njegova stranka prikupila sve HTV-ove ugovore o kupnji programa vanjske produkcije, procijenivši kako su ti troškovi nerazumni.

Takoðer zastupnik HSP tvrdi kako je produktivnost zaposlenih u vanjskoj produkciji 100 puta veæa od one na HTV-u, te da je HTV samo na seriju "Kazalište u kuæi" potrošio 46 milijuna kuna.

"HTV, protivno zakonu, kupuje program od supružnika zaposlenika HRT-a, marketinškim agencijama 'Magma' i 'Upeks' odobren je popust od 80 posto, a oprema HRT-a koristi se za snimanje reklama koje se prodaju drugim tvrtkama", rekao je Rožiæ.

Glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galiæ odgovorio je kako nema saznanja o takvim nezakonitostima, upuæujuæi zastupnika Rožiæa da ono što zna prijavi Državnom odvjetništvu.

"Mi kupujemo od vanjskih produkcija ono što je kvalitetom bolje, ili jeftinije od onoga što mi možemo raditi", rekao je Galiæ.

Takoðer je kazao kako je vanjska produkcija jeftinija jer "nema pritiske koje ima HRT - sindikate, koji ne dopuštaju da se radi više od osam sati dnevno, i koji nakon nekoliko radnih dana zahtijevaju dan ili dva odmora".

Glavni ravnatelj Galiæ kazao je i kako je zastupnik Rožiæ uvid u ugovore o vanjskoj produkciji tražio "zaobilaznim putem", umjesto od Ravnateljstva HRT-a.

"Nije istina da su nam (ugovori o vanjskoj produkciji) dostupni, jer ih tražimo više od godine dana i nigdje ih nema", odgovorio mu je zastupnik HDZ-a Andrija Hebang.

Upozorio je kako financijsko izvješæe HRT-a ne sadrži ni mišljenja neovisne i državne revizije, kao ni tražene podatke o "visini ugovora pojedinaca koji imaju tajne ugovore, a rade na javnoj televiziji".

"Ovaj narod za televiziju izdvaja više nego što umirovljenik izdvaja za dopunsko osiguranje i ima pravo dobiti korektno izvješæe", rekao je Hebrang, upozorivši da su prihodi HRT-a veæi od proraèuna èetiriju ministarstava.

Zastupnik HDZ-a tvrdi kako je HRT u godinu dana smanjio aktivnost za 6,5 posto, iako je poveæao pretplatu za 8,5 posto, a Ravnateljstvo je prozvao za "nevjerojatno loše planiranje", buduæi da su planirani rashodi poveæani za 412, a izvanredni rashodi za 418 posto.

Zastupnik Hebrang upozorio je i da je javna televizija na telefonskim impulsima zaradila 7,1 milijun kuna.

"Javna televizija zaraðuje na 'javnim impulsima', a sam ravnatelj je rekao da u tim impulsima ima manipulacija", rekao je Hebrang, optužujuæi HTV i da lažnim anketama oblikuje javno mišljenje.

"Institucija o kojoj govorim apsolutno je zrela za sanaciju, a ne da služi kao èekaonica za diplomaciju", zakljuèio je zastupnik HDZ-a Hebrang.

(Hina)

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO