|
Arhiva priopćenja
Ukupno: 2347
1998.
Kad Hrvati marširaju Jedna od najzapamæenijih naslovnica Jutarnjeg lista, napravljena nakon pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad Njemaèkom na Svjetskom prvenstvu. To je bilo prvo veliko sportsko natjecanje koje su tada mlade novine pratile. Prema opæem mišljenju, kvalitetom tekstova, prezentacijom i prostorom, mnogo bolje od konkurencije-
Anonimna ispovijest Sanja Modriæ i Alan Aniæ razgovarali su s hrvatskim dragovoljcem koji je ratovao u BiH. Šokantna prièa o ratu i zloèinima.
Postupak protiv Baraèa Jutarnji list prvi objavljuje da se pokreæe istražni postupak protiv bivšeg direktora Dubrovaèke banke, Nevena Baraèa.
Šariniæ proziva Pašaliæa Razgovor s Hrvojem Šariniæem, predstojnikom Tuðmanova ureda, u kojem Šariniæ proziva Pašaliæa zbog korištenja SIS-a i Imperijala za unutarnjopolitièke obraèune.
Skandal na izboru za Miss Direkcija za izbor Miss Hrvatske na èelu s Milanom Šeækoviæem službeno je oduzela naslov najljepše Lejli Šehoviæ te ga dodijelila Ivani Petkoviæ.
Ankica Lepej otkrila raèun Ankice Tuðman Bankovna službenica Ankica Lepej dala je novinarima Jutarnjeg lista bankovne raèune obitelji Tuðman, iz kojih se vidi da prvi hrvatski predsjednik u imovinskoj kartici nije naveo da na raèunu ima 210.000 njemaèkih maraka i 15.740 amerièkih dolara. Ankica Lepej dobila je otkaz, a zatim je protiv nje podignuta i optužnica zbog odavanja poslovne tajne. Do suðenja nije došlo.
1999.
‘Špijun’ u crnoj Gori Antun Masle, novinar Globusa i jedan od osnivaèa Jutarnjeg lista, 52 dana bio je zarobljen u Crnoj Gori jer su ga ondašnje vlasti optužile za špijunažu i odavanje vojnih tajni. Zatoèeništvo je završeno bijegom iz podgorièkog zatvora (travanj 1999.)
Koumna o nogometu Objavljena prva kolumna Tomislava Židaka pod naslovom “Iz Maksimirske šume”. U kolumnama koje su postale zaštitni znak Jutarnjeg Židak se, kao što naslov i sugerira, uglavnom bavi stanjem u NK Dinamu, ali i u nogometnoj reprezentaciji. (travanj 1999.)
‘Malo sam nahlaðen’ 30. listopada 1999. u zagrebaèkoj zraènoj luci Boris Vlašiæ pitao je predsjednika Franju Tu?mana “nemoguæe pitanje” o njegovom zdravlju
2000.
Vratite nam Dinamo Tekst Tomislava Židaka u kojem zahtijeva promjenu imena nogometnog kluba Croatia u Dinamo. Samo nekoliko dana kasnije, na Valentinovo, ime je i vraæeno. (veljaèa 2000.)
Kultle u Sloveniji Miroslava Kutlu, simbola pogrešnog HDZ-ova modela privatizacije i pretvorbe, novinari Jutarnjeg pronašli su u Sloveniji. Optužen da je oštetio svoju bivšu tvrtku Tisak za 48 milijuna kuna, Kutle je Jutarnjem tada izjavio da je rijeè o “smiješnoj optužnici”.
(3. veljaèe 2000.)
Afera Èuèek Dugogodišnji šestinski župnik Ivan Èuèek prvi je sveæenik koji je u Hrvatskoj pravomoæno osu?en zbog seksualnog zlostavljanja djece. Dokazano mu je zlostavljanje èak 16-ero djece, ali je osu?en na uvjetnu zatvorsku kaznu od 18 mjeseci. Katolièka crkva protiv njega nije pokrenula postupak .Iako umirovljen, nesmetano služi mise.
Nagrada za prozu Jutarnji je utemeljio književnu nagradu za najbolju knjigu proze pisanu hrvatskim jezikom i objavljenu u Hrvatskoj. O nagradi odluèuje sedmoèlani žiri.( jesen 2000.)
Prvi FAK u Zagrebu Festival A književnosti ili FAK, klupska manifestacija èitanja domaæe proze stekla je kultni status, a zagrebaèka epizoda okupila je najveæi broj domaæih književnika o èemu je Jutarnji iscrpno izvještavao( listopad 2000.)
Beba u smeæu Nakon potresne prièe o novoroðenèetu ostavljenom u kanti za smeæe, djeèaèiæ je ubrzo nazvan Lovro, a nakon privremenog smještaja kod bake, vraæen je biološkoj majci.(studeni 2000.)
2001.
Vlada u krizi Nakon što je Jutarnji otkrio prvu krizu koalicijske vlade Slavko Liniæ najavio je ostavku, a Ivica Raèan hitno je sazvao sastanak kabineta
Odlazak Maradone Tomislav Židak u Buenos Airesu na oproštaju najboljeg nogometaša svih vremena. (studeni)
Nagrada Jutarnjeg Dodijeljena prva Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo koju je dobio Zoran Feriæ za zbirku prièa “Anðeo u ofsajdu”. (ožujak)
2002.
Pijani gradonaèelnik Iz policijskog zapisnika do kojeg je došao Jutarnji saznajemo da je gradonaèelnik Zagreba Milan Bandiæ policajcima nudio mito i prijetio im zvanjem nadreðenih. Poslije je tvrdio da “nije bio pijan, nego je alkohol u krvi bio zbog osvježivaèa daha”. Sluèaj je Bandiæa koštao funkcije, a policajac Krešimir Mikiæ dobio je protuzakonit otkaz. Sud je naredio njegovo vraæanje na posao. I Milan Bandiæ se, koju godinu kasnije, vratio na funkciju. (7. sijeènja 2002.)
Kurjak zataškavao smrt rodilje Otkriveno je da je rodilja Dragica Ivankiæ preminula u bolnici Sveti Duh krivnjom lijeènika te da je doktor Asim Kurjak to zataškavao. Protiv Kurjaka je pokrenut i kazneni postupak koji je, me?utim, završio u zastari. (23. sijeènja 2002.)
Trgovina ljudskim organima Tekst o trgovini ljudskim organima u kojem smo rekonstruirali kako funkcionira lanac organiziranog kriminala. Prièa je to u koju su ukljuèeni i doktori ugledne VMA bolnice u Beogradu i privatne klinike Anlave. Prièa o trgovini ljudskim organima ovih je dana aktualizirana nakon što je Carla Del Ponte u svojoj knjizi optužila da u Srbiji djeluje organizirana skupina ljudi koji su tijekom rata prodavali ljudske organe zarobljenika. (4. travnja 2002.)
Prvi Pogoreliæev intervju Nakon što je glazbeni kritièar nekoliko godina tražio intervju, slavni pijanist nazvao je njega i Jutarnjem listu dao intervju, prvi u hrvatskim medijima nakon dugog razdoblja šutnje. (9. veljaèe 2002.)
Æirohito Bivši izbornik nogometne reprezentacije Miroslav Blaževiæ, kao reporter Jutarnjeg, odlazi na Svjetsko prvenstvo u nogometu u Koreji i Japanu. Serija televizijskih reklama o ³irohitu postiže golem uspjeh.
Afera Caritas Šokantna prièa o zlostavljanju mentalno retardirane djece, štiæenika Caritasova doma u Brezovici koji je vodila Jelena Brajša. Katolièka crkva oštro je demantirala navode,trebalo je nekoliko godina da pravna država konaèno proradi. Brajša je danas smijenjena, na sudu se vodi nekoliko postupaka protiv nje (jesen 2002.)
2003.
Janica je bolesna Razgovor s dr. Šuæurom u kojem se prvi put javnosti predstavljaju zdravstveni problemi Janice Kosteliæ sa štitnjaèom. Janica doista, tri godine poslije, prestaje skijati, što svojim tekstom s poèetka 2006. najavljuje Jutarnji list ( 2. studenoga 2003.)
Novinar u borbenom avionu Reportaža Krešimira Žabeca o letu MiG-om 21. Bio je to prvi hrvatski novinar koji je letio u borbenom avionu. (18. svibnja 2003.)
Nemarom lijeènika zaraženi HIV-om Otkrili smo da su pacijenti na KBC-u Rebro zbog nemara mjerodavnih zaraženi HIV-om dok su transfuzijom primali krv (ljeto 2003.).
Zatvorski intervju Ekskluzivni zatvorski intervju s direktorom Rijeèke banke Ivanom Štokiæem, poèetak rasvjetljivanja najveæe bankarske afere koja do danas nije sudski riješena.
Uvoz nafte U ljeto 2003. godine otkrili smo tajnu proviziju za uvoz libijske nafte. Taj je tekst dobio novinarske nagrade, a posao je opozvan.
Ubojstvo J. Capiaua na zagrebaèkom Cvjetnom trgu (Foto: Damjan Tadiæ)
2004.
Itinerar Gotovininih putovanja Na Staru godinu 2004. Jutarnji je prvi objavio itinerar meðunarodnog kretanja odbjegloga generala Ante Gotovine.
GMO skandal Otvoren jedan od najveæih domaæih skandala vezanih za prehrambene proizvode, kada su struènjaci Zavoda za javno zdravstvo Osjeèko-baranjske županije u velikom broju prehrambenih proizvoda otkrili nedopuštenu kolièinu sastojaka genetièki modificirane hrane
Severina komentira aferu Objavljen prvi intervju sa Severinom, nakon što je u javnost procurila snimka njenog privatnog filma (lipanj 2004)
Hebrang na lijeèenju u Austriji Andrija Hebrang, tadašnji ministar zdravstva i zagovornik lijeèenja u Hrvatskoj, pronaðen na lijeèenju u Austriji.
Povijest bolesti
Tekst Dražena Krušelja o neprihvatljivom ponašanju izvršnog dopredsjednika Dinama Zdravka Mamiæa, uz pozornost javnosti, izaziva i bijes protagonista. Predsjednik je bolestan: Mamiæ Zdravko (listopad/studeni 2004.).
Pomama za knjigama Prva besplatna knjiga iz biblioteke Jutarnjeg podijeljena u 150 tisuæa primjeraka, druga knjiga biblioteke ‘Klasici’ prodana u 186 tisuæa
Lažni Gotovina Prvi intervju s Maurom Giannelijem, talijanskim državljaninom kojeg je Carla del Ponte zamijenila za generala Antu Gotovinu. Tužiteljica je tvrdila da je u posjedu fotografija koje dokazuju da je Gotovina tijekom èetverogodišnjeg bijega ljetovao u Hrvatskoj. (21. travnja 2004.)
Cesta neæe biti gotova Objavljujemo da dionica autoceste Zagreb - Split kroz Liku neæe biti završena kako je planirano, potkraj lipnja. Fotografije snimljene iz helikoptera pokazale su da su gra?evinari pred nerješivim zadatkom. Dionica autoceste nije puštena u promet, a Vlada smjenjuje direktora Hrvatskih autocesta (21. lipnja 2004.)
Žužulove afere
ožujak 2004. (utaja poreza), 26. 10. 2004. (Imostroj): Afera utaje poreza, namještanje poslova graðevinskoj tvrtki Bechtel, za koju je prethodno radio te laganje u aferi Imostroj “kako ni on ni supruga ni njegova tvrtka nisu primili ni kune od Ivana Karina ili njegove tvrtke” iako je na raèunu njegove tvrtke veæ bilo uplaæeno 143.000 kuna. Ministar vanjskih poslova morao je dati ostavku. Prvog ministra koji jemorao dati ostavku zbog pritiska javnosti, HDZ je nedavno postavio u nadzorni odbor Hrvatskih pošta. (ožujak/listopad 2004.)
Kontroverzni znanstvenik Intervju s Bjornom Lomborgom èiji je bestseler “The Sceptical Environmentalist” izazvao burne reakcije me?u znanstvenicima i pokretom zelenih zbog tvrdnji da je Protokol iz Kyota bacanje novca jer bi èovjeèanstvu bilo jeftinije da se pokuša prilagoditi klimatskim promjenama. (29. 5. 2004.)
Privredna banka u problemima Nakon propasti Rijeèke banke Ivica Raèan priznao je da je i Privredna banka Zagreb u problemima.
2005.
Djeca bez školovanja Djeci koja zbog zdravstvenih razloga ne mogu poha?ati školu, školovanje je omoguæeno u vlastitom domu jedino u osnovnom, ne i u srednjem školstvu. Nedugo nakon objave teksta o tome u Jutarnjem, zakon je promijenjen (22. sijeènja 2005.).
Upis djece branitelja Jutarnji prvi objašnjava èinjenice o povlaštenom upisu djece dragovoljaca Domovinskog rata na studij te o posljedicama koje æe to imati po visoko školstvo.
Bio je to uvod u aferu koja æe završiti opozivom te odredbe na Ustavnom sudu, po žalbi sindikata (sijeèanj).
Primorac u HNOS-u Tekst o pokušaju da se u Hrvatski nacionalni obrazovni program ukljuèe genetske spoznaje o podrijetlu naroda, u skladu s èime bi djeca u osnovnoj školi uèila da su Hrvati genetski najslièniji Nijemcima i Laponcima. Nakon skandala u javnosti i reakcije znanstvenika od toga se odustalo (16. rujna 2005.).
Ana Magaš u zatvoru Objavljen jedini intervju s Anom Magaš nakon prve presude na 9,5 godina zbog ubojstva muža.
Kazna joj je u meðuvremenu, u nizu postupaka pred sudovima i pomilovanjem predsjednika Mesiæa, smanjena na tri godine. Oèekuje se da æe izaæi iz zatvora možda veæ tijekom ljeta ove godine (listopad).
Odšteta Austrijancima Vlada diskretno donijela odluku, koju je kasnije poništila, da æe isplaæivati odštetu Austrijancima izbjeglima i prognanina nakon II. svjetskog rata - to je potaknulo predsjednika Mesiæa da se obrati poslanicom protiv takvih odšteta ( listopad 2005.)
Afera Liburnija Prva afera nakon objave donatora HDZ-a na parlamentarnim izborima 2000-te koja je otkrila kako pobjednièka stranka 'vraæa' dug donacije kroz nezakonitu dodjelu dionica državne tvrtke privatnicima, koji su im prije izbora donirali 500 000 kuna. Nikakva istraga nije pokrenuta iako se radi o klasiènoj politièkoj korupciji
Pitajte Beškera Pokrenuta rubrika na internetskom portalu Jutarnjeg lista gdje je Inoslav Bešker odgovara na pitanja èitatelja postigla je izuzetnu popularnost, jer Beškerovi odgovori nikad nisu “suhi”, nego precizni i/ili intrigantni
Bandiæ ide na sjednicu Gradskog poglavarstva u Kozari putu (Foto: Damjan Tadiæ)
2006.
Pad požeškog tajkuna Vlado Zec utajio je 34 milijuna kuna nakon što mu je na zatvorenoj sjednici Vlade prepolovljen dug koji je Kamen Ingrad imao prema državi pa je završio u zatvoru. Nepravomoænom odlukom Vlado Zec osu?en je na 4 godine i 6 mjeseci zatvora. (4. 1. 2006.)
Tata heroj Borba samohranog oca Petra Brtana koji je gladovao kako bi svoju kæer ponovno doveo kuæi iz Doma za nezbrinutu djecu gdje je djevojèica boravila zbog oèeva lošeg imovinskog stanja. (30. 1. 2006. )
Pliva na prodaju Jutarnji prvi donosi informaciju da je Pliva na prodaju te da se za nju interesira Actavis.
Hrvatska Ana Frank Ekskluzivno objavljen dnevnik hrvatske Ane Frank, profesorice Milojke Mezzorane iz Rijeke, o èemu su izvještavale i svjetske agencije. (ljeto)
HAZU neæe Radmana Koja je uloga i smisao Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nakon skupštine na kojoj Miroslav Radman, jedan od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika, nije primljen za redovitog èlana? (svibanj 2006.)
Afera Cvik U ekskluzivnom razgovoru sa Želitom Tomiæ, koja tvrdi da je ‘za Cvika èetiri godine dilala heroin’, otkrivaju se tajne korèulanskog narkomiljea, a slijede i dodatne policijske akcije. (studeni 2006.)
Katarza kroz prièu Prièa “Smijeh mi je pomogao da pobijedim rak” književnika i novinara Borisa Dežuloviæa u kojoj otvoreno i zaèudo duhovito progovara o vlastitoj traumi - teškoj bolesti koju je pobijedio. (20. 11. 2006.)
Otpusno pismo Maškarina Šokantno otpusno pismo lijeènika Miroslavu Maškarinu javnosti otkriva kako je ‘pacijent jedva spašen od zatajenja vitalnih organa’. Mladiæ je nakon sporne operacije ostao bez jedne noge, a sudski proces za odštetu obitelji još nije završen.
(prosinac)
Pravda na štopericu O tome kako Haaški sud ubrzava suðenja zbog svoga sve skorijeg zatvaranja te se pritom procesi vode sve površnije i nervoznije Jutarnji je pisao potkraj 2006. godine.
2007.
Afera Vrbani Otkriveno kako u gotovo cijelom novosagraðenom zagrebaèkom naselju Vrbani III voda zagaðena nedopuštenim koncentracijama mineralnih ulja. Nakon što je Jutarnji poèeo pisati o aferi u sluèaj su se ukljuèile gotovo sve gradske i državne institucije koje su pokušale otkriti uzrok zagaðenja, što ni osam mjeseci kasnije nikom nije pošlo za rukom. (24. kolovoza 2007.)
Putin ostaje:
Intervju sa Sergejem Markovim, Putinovim savjetnikom za strateška pitanja u kojem je jasno reèeno da æe Putin i nakon odlaska s dužnosti predsjednika Rusije ostati u vrhu ruske politike
Žrtva zakona Prièa o Krunoslavu Keseru, prvoj žrtvi nove kaznene politike koji je dobio dvije godine zatvora jer je policija kod njega našla šaku marihuane za osobne potrebe.
Razlikovni rjeènik Ironièni tekst Zorana Èuture o jeziku košarkaških struènjaka koji mistificirajuæi svoj posao koriste anglizme, èesto lišene ikakva znaèenja. Tekst je nagradilo i Hrvatsko novinarsko društvo.
Što je deset godina u povijesti novina? Times ili Observer, primjerice, u svojih 220 godina svjedièili su o solidnoj kolièini kriza. Le Figaro je star 160 godina, Asahi Shimbun 130, a naša Slobodna Dalamcija slavit æe ove godine 65.
Životni vijek od deset godina, u usporedbi sa svim ovim naslovima zvuèi skromno. A ipak, ne možemo reæi da je bilo dosadno. Nova država koja izlazi iz rata, s predsjednikom u bijeloj uniformi i graðanima èiji je san o demokraciji prerastao u ogorèenje. Sve to praæeno medijima ureðivanima izravno iz Ureda predsjednika.
To je bio milje u kojem se rodio Jutarnji list, kao vjesnik vremena koje dolazi. Jutarnji se pojavio kao prvi hrvatski masovni medij koji je izražavao ambiciju javnosti za drugaèijom Hrvatskom, zagovarao stvarnu demokraciju, poticao razlièitost i toleranciju, bio glasnik moderne i europske Hrvatske.
Da ne bi bilo zabune: Jutarnji nije bio list s politièkom misijom. Mi smo samo artikulirali želju za novim, drugaèijim, kvalitetnijim životom i za sredinom u kojoj se on može ostvariti. Jedna loša politika tu je bila kolateralna žrtva, jer smo svi mi bili kolateralne žrtve takve politike.
Zato pustimo ono što je bilo, i upitajmo se što nas èeka? Dok smo se suoèavali s izlaskom iz jednog polutotalitarnog sustava, u svijetu su se odvijali procesi koji su nas sve dubinski promijenili. I jednom kad se život normalizirao, nastupila je demokracija, profunkcionirale su banke, otvorili su se šoping centri, Hrvatska se probudila u novom okruženju, srušeni su stari mitovi, zahvatile su je nove euforije.
Povezivanje na svim platformama
Iz društva temeljenog na ukidanju moguænosti izbora, ušli smo u društvo s previše izbora. U društvo u kojem pojedinac više nije zaštiæen u svom cjeloživotnom projektu. Društvo u kojemu graðanin sebe stvara kroz rad u jednom poduzeæu koje mu jamèi radno mjesto, sigurnu mirovinu, socijalno i zdravstveno, stan, kredit za vikendicu, školovanje djece za isti takav život, nestalo je, i to ne samo u Hrvatskoj, kao rezultat rata, i ne samo u zemljama tranzicije, kao posljedica divljeg kapitalizma.
Kad ideja šoping centra zamijeni ideju škvera, pojedinac se naðe u poziciji stalnog izbora koje otvara uzbudljive moguænosti i stvara permanentno stanje nesigurnosti i straha. U takvoj situaciji gradi se i novi Jutarnji list sa željom da iznova postavlja presudna pitanja, kao što ih je postavljao ranije. To više nije pitanje preživljavanja kolektiva, veæ pitanje koje su to mreže vrijednosti koje nas vezuju dok se sve institucije koje organiziraju naš život, od braka do nacije, fragmentiraju.
Do 2000. je vododjelnica u medijima bila na one pod utjecajem režima i one koji to nisu. Danas je presudno pitanje za pozicioniranje medija kako se odnositi prema ovoj krajnjoj individualizaciji, fragmentaciji društva i stalnoj nestalnosti. Veæina masovnih informativnih medija tu dijeli bojazni veæeg dijela javnosti: nije li prije bilo lakše, bolje?
Jedina pozicija koju Jutarnji list može zauzeti je ona kakvu je imao i prije deset godina, a to je da se sat ne može vratiti unatrag. To je da u novom ne vidi prijetnju nego moguænosti. Jutarnji je list dinamiène Hrvatske, svih onih koji žele promjenu, radi vlastitog boljitka i boljitka zajednice. Ako prepoznamo moguænosti, neæemo biti taoci neiskorištenih prilika.
Mislimo da je nesuoèavanje s izazovima današnjice danas podjednako velika opasnost, kao što je u devedesetima bila politika koja nas je vodila u izolaciju.
Zato se Jutarnji želi boriti protiv banalizacije javnog života, demagogije i podilaženja, bez obzira na to koliko ti stavovi u pojedinom trenutku bili nepopularni. Zadatak novina je da informiraju, ali svojim pisanjem mogu postojeæe stavove uèvršæivati ili dovoditi u pitanje. Jutarnji nije tu da povlaðuje, nego da provocira raspravu. Jutarnji se ne obraæa kolektivu, nego individualcima.
Tomislav Wruss jedan je od osnivaèa Jutarnjeg lista i njegov glavni urednik od 1998. do 2008. godine. Danas je predsjednik uprave EPH Medija. | Jutarnji se bavi ambicijom a ne nostalgijom za boljim vremenima, žudnjom za boljim sutra a ne žalom za boljim juèer. Jutarnji list želi biti upuæeni posrednik koji u toj javnoj raspravi umrežava nepregledne interese pojedinaca s ciljem povezivanja publike u informirano društvo.
Kakav je taj Jutarnji koji se gradi na temeljima onoga koji je 1998. unio revoluciju u hrvatski medijski prostor? Promjene koje su svijet zadesile u posljednjih deset godina možda se u najveæoj mjeri odnose upravo na podruèje razmjene informacija. Kad smo pokretali Jutarnji, željeli smo raditi list za posttelevizijsko doba, novine atraktivnog vizualnog jezika koje æe naglasiti one vrijednosti tiskanog novinarstva, prièu, pozadinu, kontekst, istraživanje, a koje se ne mogu pronaæi u drugim kraæim i brzim medijima.
Danas je, meðutim, podruèje medija potpuno promijenjeno. Masovno tržište kojemu su se gurali prepakirani proizvodi razmrvilo se, korisniku se sadržaj ne gura, on sam povlaèi što hoæe. I-pod je ubio albume, video-on-demand ukinut æe tv-program, vijesti su prebrze da bi se èekalo 24 sata za novu porciju informacija upakiranu u otisnuto izdanje novina. Pojavili su se novi komunikacijski formati - sms, i novi oblici novina - besplatne. Što æe, kada, gdje i na kojoj platformi uzimati, definiraju korisnici. I što je najbitnije, potrošaèi sadržaja postali su proizvoðaèi. U tom okruženju, Jutarnji ne mogu biti samo novine, veæ zajednièki nazivnik za mrežu svih novinara, èitatelja i zajednica koje Jutarnji povezuje na svim platformama.
A same novine trebaju stalno težiti novoj reinterpretaciji temeljnih zasada na kojima su zasnovane i biti stalni nositelj inovativnosti u jeziku i mjesto oèuvanja i profiliranja najviših vrijednosti tradicionalnog tiskanog novinarstva.
Kvalitetno novinarstvo
U doba kad u mnogim segmentima novinskog tržišta recept i format dominiraju nad talentom, Jutarnji list ostaje na strani talenta. Jutarnji ne spada u one koji se drže nove mantre idustrijalizirane proizvodnje sadržaja: “easy to use, easy to produce”, “treba štedjeti novac izdavaèu i vrijeme èitatelju”. Naš posao je ovdje drugi: mi želimo angažirati èitatelja, izboriti se za njegovo vrijeme, i uložiti novac da bi u Jutarnjem i dalje pisali najbolji autori, koji æe proizvoditi najkvalitetniji sadržaj i nastaviti tradiciju kvalitetnog novinarstva, koje je unutar EPH Jutarnji, na tragu postignuæa Globusa i Glorije, samo nastavio.
I na kraju, želio bih zahvaliti èitateljima koji su s nama dijelili uzbuðenja ovih deset godina. Isprièavam se zbog grešaka koje smo poèinili. One nisu bile rezultat zle namjere. Isprièavam se i onima koje smo svojim pisanjem povrijedili: uvjeren sam da je jedan od postulata ovog posla “ne èini zlo”. Novinarima je javnost delegirala veliku moæ. Njihova odgovornost mora biti proporcionalna toj moæi.
Zahvaljujem, naravno, i svim prijateljima u redakciji s kojima sam ovih deset godina radio. Put kojim smo išli možda nije uvijek bio siguran, ali je, nadam se, barem bio uzbudljiv.
»Dopisnièki je posao težak, gotovo nalik rovovskoj bici, ali istovremeno lagan kad pišemo o gradu koji volimo. Ukoliko nam je do neèega stalo, ne možemo biti ravnodušni i zbog toga je normalno biti kritièan.« Ovim je rijeèima Marijan Milevoj, dugogodišnji novinar Glasa Istre i nekadašnji urednik Radija Pule, preksinoæ proslavio odlazak u mirovinu u društvu dvadesetak kolega na sveèanosti na Dubrovi. - Uvijek sam više volio da me kude, nego hvale. Kad te kritiziraju, onda bar znaš da to rade iskreno, a s pohvalama i laskanjima nikad ne znaš, kazao je Milevoj i naglasio da æe i dalje pisati o Labinu, no sada uglavnom u izdavaèkim projektima tvrtke Mathias Flacius. Te su veèeri ipak uobièajene novinarske rasprave prepustile mjesto evociranju uspomena na zgode i nezgode iz tog zahtjevnog posla te druge prigodne »poteze«. Sniježana Matejèiæ iz poreèkog dopisništva Milevoju je predala dar novinara dopisnika - rad slikara Ðanina Božiæa, dok mu je èlan Uprave i direktor novina Dražen Žmak uruèio sliku umjetnice Hede Gaertner te zaželio uspješan nastavak bavljenja izdavaštvom. Lijepim željama pridružio se i glavni urednik Dražen Dobrila, te urednik »Istre« Robert Buršiæ, koji je podsjetio da je Marijan dugo vremena bio sinonim za novinara na Labinšæini. - Kada bi netko na javnom skupu rekao da je stigao »ðornališta«, znalo se tko je došao, kazao je Buršiæ. Toj plejadi starih bardova labinskog i istarskog novinarstva pripadali su i Bogoljub Bajraktareviæ, dugogodišnji voditelj labinskog dopisništva Glasa Istre, te Mirko Kramariæ iz Raškog rudara, a iz Labina je i bivša glavna urednica Glasa Istre Eni Ambroziæ. Otvarajuæi preksinoænji skup, voditelj dopisništva Labin i potpisnik ovog teksta naglasio je da je Milevoj obilježio jedno razdoblje u Labinu i istarskom novinarstvu i da je njegovo struèno znanje bilo korisno brojnim mlaðim generacijama. Marijan Milevoj, inaèe diplomirani politolog, pridružio se Glasu Istre 1971., te je potom u nekoliko navrata odlazio, da bi posljednji put došao u firmu 1987., nakon što mu je na Radio Puli bio zabranjen rad zbog izvještavanja o èuvenom štrajku rudara, koji je trajao više od mjesec dana, dulje i od glasovite Labinske republike. Za izvještavanje o tom sluèaju Milevoj je kasnije dobio nagradu »Zlatno pero« ondašnjeg Društva novinara Hrvatske.
K. STEPÈIÆ REISMAN
ZAGREB Vjesnik je, nakon gotovo 17 milijuna gubitka u 2006. godini, prošlu godinu završio s neto dobiti u iznosu od 9,25 milijuna kuna kao rezultat poveæanja prihoda za 8 posto, uz istodobno smanjenje ukupnih rashoda za 3 posto, podaci su iz nekonsolidiranog financijskog izvješæa tvrtke objavljenog na Zagrebaèkoj burzi. No u izvješæu se navodi kako Vjesnik ima poteškoæa s likvidnošæu zbog financiranja svoje tvrtke kæeri za poslove izdavanje lista, Vjesnik-Naklada. Poslovni prihodi Vjesnika u prošloj su godini poveæani za 8,15 posto, na 252,6 milijuna kuna, u èemu glavninu, odnosno 236,5 milijuna kuna, èine prihodi od prodaje na domaæem tržištu, koji su u odnosu na prethodnu godinu porasli za 8,2 posto. U Vjesniku pritom navode kako prihodi od prodaje usluga tiskanja sudjeluju sa 94 posto u ukupnim poslovnih prihodima. (H)
U dotadašnjoj je raspravi pokušalo zauzeti stav vezan uz prijedlog Tvornice duhana Rovinj da se utvrdi jesu li emisije Latinica i Nedjeljom u dva, u kojima se spominjala ova duhanska kompanija, povrijedile zakonska naèela i obveze. Na kraju te rasprave svaki èlan Vijeæa pred sobom je imao tekst odgovora TDR-u, za usuglašenu verziju digli su ruke svi osim Anje Šeparoviæ (suzdržana), ali ga tajnica Vijeæa i glasnogovornik HRT-a nisu htjeli podijeliti novinarima tvrdeæi da javnost detalje odgovora ne smije saznati prije TDR-a. Ako je suditi prema dotadašnjem tijeku rasprave, Vijeæe je (vjerojatno) odbilo zahtjev TDR-a jer im se nije svidio ton dopisa rovinjske kompanije. U njemu se, naime, Vijeæu predlažu konkretne mjere koje treba poduzeti, pa se tako savjetuje i osnivanje povjerenstva koje æe utvrditi da su spomenute emisije povrijedile programska naèela i obveze javne televizije, nakon èega bi to povjerenstvo trebalo upozoriti ravnateljstvo i programsko vodstvo HTV-a. "Ovo pismo je vrijedno rasprave jer se prvi put predlaže presuda. Nama je to neprihvatljivo i ne bismo to smjeli tolerirati kao praksu", rekao je Sutliæ. Proteklih dana se i Etièko povjerenstvo HRT-a odbilo oèitovati o zahtjevu TDR-a da pregleda spomenute emisije i dade svoje mišljenje. Hašim Bahtijari je zatražio kriterije po kojima HRT odluèuje u kojim æe humanitarnim akcijama sudjelovati jer smatra da je humanitarni karakter nekih od njih vrlo upitan. "Pojedine velike korporacije velikim uplatama dobivaju deset puta veæi prostor na HRT-u i tako koriste te emisije", tvrdi Bahtijari.
S. Vejnoviæ
Hrvatsko novinarsko društvo
i DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
RASPISUJU
N A T J E È A J
za dodjelu godišnjih novinarskih nagrada Robert Schuman na temu pitanja Europske unije
1. Natjeèaj za godišnju nagradu Robert Schuman utemeljili su Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj i Hrvatsko novinarsko društvo. Nagrada se sastoji od umjetnièke plakete i novèanoga dijela.
2. Natjeèaj za nagradu Robert Schuman raspisuje se za najbolje novinarske radove èlanova HND u praæenju pitanja Europske unije i podizanju svijesti javnosti o putu Hrvatske u EU nastale u razdoblju od 8. svibnja 2007. do zakljuèno dana raspisivanja ovoga natjeèaja.
3.Za nagradu se mogu natjecati iskljuèivo radovi na standardnom hrvatskom jeziku, potpisani autorovim pravim imenom i objavljeni u pisanim medijima, na radiju i televiziji.
4. Rok za prijavu kandidata i predaju radova je 20. travnja
2008. godine. Radovi se primaju u tiskanom i elektronièkom obliku (CD ili DVD).
5. Kandidati i predlagaèi dužni su priložiti pisane radove, odnosno snimke radijskih i televizijskih priloga i emisija.
6. Radovi i prijave šalju se na adresu:
Hrvatsko novinarsko društvo
Natjeèaj za nagradu Robert Schuman
za 2007. godinu
10000 Zagreb, Perkovèeva 2
Namjera je magazina da izvršnim direktorima približi ideje, strategije i taktike koje im mogu pomoæi u oblikovanju efikasnije organizacije. U tome oèito i uspijeva jer su njegovi èitatelji direktori najuspješnijih kompanija iz cijelog svijeta koji ne mijenjaju samo ekonomije, nego i društvo u kojem djeluju. Chief Executive analizira njihove uspjehe, ali i neuspjehe. Magazin savjete nudi tiskanim izdanjem, mrežnom stranicom, ali i kontaktima uživo. Magazin redovno provodi istraživanja u kojem direktori opisuju ekonomiju i mjesto svoje kompanije u njoj, a indeks "CEO Confidence Index" koriste i drugi mediji kao indikator ekonomskih trendova. Chief Executive u tiskanom obliku izlazi osam puta godišnje, tiska se u nakladi od oko 42.000 primjeraka, a uredništvo procjenjuje da ga èita više od 228.000 èitatelja. Teme koje pokriva variraju od poduzetništva, poslovnih škola preko poslovanja na globalnoj razini do poslovnih automobila.
UN Human Rights Council Undermines Freedom of Expression |
ARTICLE 19 and the Cairo Institute for Human Rights Studies (CIHRS) condemn the resolution passed on March 28 by a majority of the member states of the UNHRC which amends the mandate of the Special Rapporteur on Freedom of Expression, as per proposals from the Organisation of Islamic Congress (OIC) and the Cuban delegations. The previous day, the UNHRC approved a resolution on Combating Defamation of Religions which also erodes freedom of expression.
CIHRS and ARTICLE 19 condemn the repeated misuse of the Human Rights Council (HRC) process to push for an agenda that has nothing to do with strengthening human rights and everything to do with protecting autocracies and political point scoring. The lengthy HRC process, spreading over several weeks, makes it very difficult for most civil society organisations to sustain effective advocacy and lobbying strategy at the HRC.
In preparation for the next HRC session and ahead of next year’s debates, ARTICLE 19 and CIHRS call on HRC member states to combat the negative and undermining trend against freedom of expression. In particular, CIHRS and ARTICLE 19 urge member states to sponsor or support resolutions and identify other means that: • Recognise and affirm the positive role that freedom of expression and freedom of the press has played and continue to play, including in promoting the rights to equality and justice. • Reinforce the international protection of human rights for every people and every person – in particular, the individual’s rights to life, equality and justice, as well as the rights of minorities, including religious minorities, to be protected from acts of hatred, oppression and violence. • Invite all relevant UN mandates to strengthen cooperation between them towards promoting a better understanding of freedom of expression and of the indivisibility of human rights
ARTICLE 19 and CIHRS also call on all donor agencies to support press freedom and free speech civil society organisations, particularly those based in OIC countries, so that these can be present during the HRC sessions and are able to advocate and lobby effectively for better protection of freedom of expression.
Background: ARTICLE 19 and CIHRS issued a joint statement last week on the amendment to the mandate of the special rapporteur on freedom of expression: http://www.article19.org/pdfs/press/hrc-special-mandate.pdf
CIHRS made an oral intervention on rationalisation and improvemnet of the mandate of the Special Rapporteur on the Promotion and Protection of Freedom of Opinion and Expression: http://www.cihrs.org/right_details_en.aspx?right_id=2
and on defamation of religion: http://www.article19.org/pdfs/press/hrc-religious-defamation.pdf http://www.article19.org/pdfs/publications/blasphemy-hate-speech-article.pdf
Along with 38 NGOs, ARTICLE 19 and CIHRS signed off a petition calling on the HRC not to amend the mandate of the Special Rapporteur: http://www.article19.org/pdfs/press/petition-hrc.pdf
In a resolution (A/HRC/7/L.15) on combating defamation of religions, adopted by a vote of 21 in favour, 10 against, and 14 abstentions, the Council requests the High Commissioner for Human Rights to report on the implementation of the present resolution and to submit a study compiling relevant existing legislations and jurisprudence concerning defamation of and contempt for religions to the Council at its ninth session. Those in favour included: Azerbaijan, Bangladesh, Cameroon, China, Cuba, Djibouti, Egypt, Indonesia, Jordan, Malaysia, Mali, Nicaragua, Nigeria, Pakistan, Philippines, Qatar, Russian Federation, Saudi Arabia, Senegal, South Africa and Sri Lanka. Those against included: Canada, France, Germany, Italy, Netherlands, Romania, Slovenia, Switzerland, Ukraine and United Kingdom. A similar resolution has been passed since 2002. Abstentions (14): Bolivia, Brazil, Gabon, Ghana, Guatemala, India, Japan, Madagascar, Mauritius, Mexico, Peru, Republic of Korea, Uruguay and Zambia.
In a resolution (A/HRC/7/L.24) on the mandate of the Special Rapporteur on the promotion and protection of the right to freedom of opinion and expression, adopted by a vote of 32 in favour, none against, and 15 abstentions, the Council decides to extend for a further three years the mandate of the Special Rapporteur. The Council also adopted an amendment to resolution A/HRC/7/L.24, as tabled in resolution A/HRC/7/L.39, that the Special Rapporteur shall "report on instances in which the abuse of the right of freedom of expression constitutes an act of racial or religious discrimination". The results of the vote were as follows: In favour (27): Angola, Azerbaijan, Bangladesh, Cameroon, China, Cuba, Djibouti, Egypt, Gabon, Ghana, Indonesia, Jordan, Madagascar, Malaysia, Mali, Mauritius, Nicaragua, Nigeria, Pakistan, Philippines, Qatar, Russian Federation, Saudi Arabia, Senegal, South Africa, Sri Lanka and Zambia. Against (17): Bosnia and Herzegovina, Brazil, Canada, France, Germany, Guatemala, India, Italy, Mexico, Netherlands, Peru, Romania, Slovenia, Switzerland, Ukraine, United Kingdom and Uruguay. Abstentions (3): Bolivia, Japan and Republic of Korea. The Council also voted on an oral amendment read out by the delegation of Cuba to be inserted at the end of preamble paragraph 10, as follows… "and also the importance for all forms of media to repeat and to deliver information in a fair and partial manner". The amendment was adopted by a vote of 29 in favour, 15 against and 3 abstentions. |
Vijest o njegovoj smrti objavio je Sydney Schanberg, bivši dopisnik New York Timesa, koji je ranih 1970-ih zajedno s Pranom izvještavao o usponu Pol Pota i civilnom ratu u Kambodži.
"Pran je bio istinski reporter, borac za istinu i za svoj narod", izjavio je Schanberg, koji je za izvještavanje iz Kambodže osvojio Pulitzerovu nagradu 1976. godine. Inzistirao je da nagradu podijeli s Pranom.
Sydney Schanberg i Dith Pran
Dvojica su se upoznala 1972. godine, kad je Schanberg poslan u Kambodžu. Pran je radio kao fotograf i prevoditelj, a jednom je prilikom i spasio Schanberga od vojnika Crvenih Kmera. Nakon što su Crveni Kmeri preuzeli vlast, Pran je zarobljen i poslan u radni kamp. Preživio je jer se predstavljao kao neobrazovani seljak, a nakon nekoliko godina zatoèeništva uspio je pobjeæi i doæi do Tajlanda 1979. godine.
Schanberg je izjavio kako je termin "polja smrti" smislio Pran, kako bi opisao pokolj koji je proveo Pol Pot.
Po njegovoj je životnoj prièi 1984. godine snimljen film "Polja smrti", redatelja Rolanda Joffea, u kojem su glavne uloge odglumili Sam Waterston, Haing S. Ngor, John Malkovich, Julian Sands...
(mp)
ZAGREB - Zvonko Makoviæ istupio je iz Upravnog odbora Hrvatskog društva pisaca, a najavio je i odlazak iz društva, zbog, kako kaže, saboterskih akcija potpredsjednika HDP-a Nenada Popoviæa. Demonstrativan je odlazak najavio na skupštini HDP-a na kojoj nije bio prozvani Popoviæ.
- Popoviæ je organizirao program paralelan službenom predstavljanju Hrvatske na Sajmu knjiga u Leipzigu, što sam shvatio kao sabotažu, a za to je Društvo osiguralo dodatnih 20 tisuæa kuna - rekao je Makoviæ. Dodao je da u Leipzig nisu otputovali autori koji su na sjednici Odbora spominjani, nego Boris Beck, Vlado Buliæ i Dalibor Šimpraga. Makoviæ je spomenuo i prljavi pamflet “pisan, vjerujem, prema naputcima koji nisu sasvim nepoznati”, aludirajuæi na reportažu o Sajmu u Leipzigu objavljenu u Jutarnjem listu.
- Što si ti uèinio za hrvatsku književnost u inozemstvu - pitao je Makoviæa Branislav Glumac. Predsjednik HDP-a Velimir Viskoviæ izrazio je žaljenje zbog odlaska uglednih èlanova, ali je nedvosmisleno stao iza svojeg potpredsjednika.
- Ne vidim nikakvu sabotažu u tome što je Popoviæ uzeo 500-tinjak èasopisa Fantom slobode i otišao u Leipzig. Popoviæ je dosad uèinio mnogo za hrvatsku književnost. Postala je navada da ljudi željni publiciteta ne žele biti u Društvu s nekim èlanovima i zbog toga daju ostavke.
To je smiješno, infantilno i neodgovorno - rekao je Viskoviæ dodajuæi da svatko ima pravo na mišljenje o te da je inicijativa za spomenutih 20 tisuæa kuna potekla od Zorana Feriæa kojemu se uèinilo logiènim ako HDP ima novca da mogu sami financirati put pojedinih pisaca. Feriæ je rekao kako ne misli da je rijeè o sabotaži nego o zajednièkom poslu.
Predsjednik HDP-a Velimir Viskoviæ i Zoran Feriæ stali su u obranu Popoviæu
U proteklih godinu dana iz HDP-a su istupili Miljenko Jergoviæ, Slobodan Prosperov Novak, Heni Erceg te Edo Popoviæ i Delimir Rešicki. Posljednja dvojica po svoj prilici, zbog sliènih razloga kao Makoviæ.
U zaštitu prava uz pomoæ ZAMP-a
Na skupštini se raspravljalo i o dobivanju koncesije za ostvarivanje i štiæenje autorskih prava prilikom javne posudbe u zemlji i inozemstvu. Kako je reèeno, Društvu hrvatskih književnika ponudili su da se ostvari zajednièka udruga koja bi skrbila o tome, meðutim, oni nisu reagirali. - Nije postojao interes s njihove strane, a kako mi veæ imamo tristotinjak punomoæi, imamo puno moralno pravo sami posredovati u prikupljanju tih prava - rekao je Viskoviæ, a u tome æe im pripomoæi i ZAMP.
|
ZAGREB - Sabor je veæinom glasova izglasao izmjene poslovnika kojima se osniva pet novih odbora. Iako je usvojen prijedlog SDP-a da se osnuje Odbor za obranu, zastupnici te stranke glasovali su protiv izmjena poslovnika. Dva saborska odbora, za obitelj i za informiranje, smatraju da su u HTV-ovoj emisiji »Otvoreno« prekršena prava malodobnog sina Ane Magaš. Sa zajednièke sjednice tih tijela Vijeæu za elektronièke medije i Programskom vijeæu HRT-a upuæeno je prosvjedno pismo u kojem se navodi da je djeèaku »narušeno pravo na privatnost« te da emisija može imati »štetan utjecaj na njegov život i razvoj«. Razlog je što se tom prilikom nije raspravljalo na naèelnoj razini, veæ su se iznosili konkretni detalji koji se tièu obitelji. Zastupnièki klubovi podržali su u prvom èitanju Vladin prijedlog Zakona o pravu na besplatnu pravnu pomoæ, no oporba smatra da taj zakon predviða prekomjerno administriranje koje bi moglo koèiti njegovu primjenu. Pravo na besplatnu pravnu pomoæ dobit æe graðani kojima bi plaæanje troškova postupka ugrozilo njihovu ili egzistenciju èlanova njihove obitelji. Dvotreæinskom veæinom izglasana je Odluka o sudjelovanju hrvatskih vojnika u mirovnoj misiji UN-a na Golanskoj visoravni gdje æe njih 90-ak nadzirati podruèje razdvajanja izmeðu Izraela i Sirije. Izglasane su i izmjene Zakona o Fondu hrvatskih branitelja kojima se, izmeðu ostalog, ništavnima proglašavaju svi pravni poslovi kojima su branitelji svoje udjele dali u zalog.
D. C., Z. C.
Bratislava - Vodeæe slovaèke novine juèer su prosvjedovale objavivši isti tekst na inaèe praznima naslovnicama u znak protesta protiv nacrta zakona o medijima za koji smatraju da æe potkopati slobodu tiska. Na naslovnicama je bio popis grijeha zakona koji bi ih primorao da tiskaju reakcije ljudi ili institucija na bilo koju prièu èak i kad je objavljena istina. "Postoji rizik za novine da o njihovu sadržaju neæe odluèivati redakcije nego politièari", napisao je kolumnist Dag Danis. (Hina/Reuters)
PRESS RELEASE CROATIA
Vienna, 27 March 2008
The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI), joins the Croatian Journalists Association in its support for Zeljko Peratovic, freelance journalist and blogger, in his civil petition passed on 14 March 2008 to the Committee for Internal Politics and National Security and the Council for Civil Supervision of Intelligence Agencies in Croatia. In the petition, Peratovic is asking the authorities to protect his professional rights and freedoms and to cease the pressure to which the Security Intelligence Agency has exposed him to over the past few years.
Zeljko Peratovic was imprisoned on 17 October 2007. He was later released after spending 20 hours in police custody. SEEMO reacted to this case on 6 November 2007 with a protest to Croatian officials. According to the authorities in Zagreb at the time, Peratovic had allegedly published state secrets on his blog. The police confiscated his equipment and materials, including three PCs.
SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, said, "Journalists should have the freedom to express themselves and do their job without pressure from State authorities, regardless of the media they work in. Freedom of expression is not only guaranteed by law, but is also the foundation for the democratic development of society. Journalists play an important role in any society by holding others accountable for their actions, and it makes no difference if they carry out this job using new media, such as blogs, or work in the traditional forms.”
PRESS RELEASE SERBIA
Vienna, 27 March 2008
The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI) is deeply concerned by the recent death threats against Momcilo Djorgovic, editor-in-chief of the Serbian weekly Nedeljni Telegraf, and Danijela Milinkovic, assitant to the editor-in-chief.
According to information made available to SEEMO, on 24 March, a letter signed by the “red berets” arrived at the editorial office of the weekly. The “red berets” are the former Special Forces Corps of Serbia. According to the official press release issued by the Nedeljni Telegraf, the letter contained, besides many insults, threats adressed to Djorgovic and Milinkovic warning them to “take care that a bullet is not put through their heads,” or that “they will be blown up.” The editorial office informed the police of the threats.
Commenting on the incident, SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, said, "SEEMO strongly condemns all threats against journalists as a violation of the fundamental principle of freedom of expression. I would like to urge an immediate and through investigation by the Serbian authorities.”
PRESS RELEASE ALBANIA
Vienna, 27 March 2008
The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute, strongly criticises recent comments made by the Prime Minister of Albania, Sali Berisha, against journalists.
According to information before SEEMO, on 18 March 2008, Berisha insulted journalists during a government meeting that was not only carried out in front of reporters, but also broadcast live on television. The Prime Minister was commenting on coverage of an explosion that occurred in Gerdec, near Tirana, on 15 March 2008, and repeatedly insulted journalists reporting on this matter.
“We deeply criticise these events and this manner of communication,” said SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, “particularly when it is carried out by public authorities.” Vujovic continued, “SEEMO calls for and strongly supports the maintenance of a respectful environment for journalists and media in Albania, as in every other country, as such an environment is the cornerstone of a true democracy.”
--------------------------------------------------------------------- SEEMO is a regional network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe.
31 civil society organisations call on the Human Rights Council to protect special mandate on Freedom of Expression |
31 civil society organisations from around the world, the majority from member states of the Organisation of the Islamic Conference call on the Human Rights Council to protect the mandate of the Special Rapporteur on the promotion and protection of the right to freedom of opinion and expression and to reject the amendment to the mandate proposed by the Organisation of the Islamic Conference (OIC).
Ahead of a crucial vote at the Human Rights Council, We the undersigned national and international human rights organisations and other groups defending freedom of expression call on member states of the Human Rights Council to protect the mandate of the Special Rapporteur on Freedom of Expression.
During the 7th session of the Human Rights Council (HRC), the OIC formally introduced an amendment to the mandate of the Special Rapporteur on Freedom of Expression which, if passed, would require the Special Rapporteur to “report on instances where the abuse of the right of freedom of expression constitutes an act of racial or religious discrimination, taking into account Articles 19(3) and 20 of the International Covenant on Civil and Political Rights and General Comment 15 of the Committee on Elimination of All Forms of Racial Discrimination which stipulates that the prohibition of the dissemination of all ideas based upon racial superiority or hatred is compatible with the freedom of opinion and expression.” Member states of the HRC will vote on the proposed amendment and the mandate at the end of the week.
We, the Undersigned, are deeply concerned that the proposed amendment undermines the mandate of the Special Rapporteur on freedom of expression, at a time when it most needs protection and strengthening.
The proposed amendment is particularly problematic for the following reasons: 1. It goes against the spirit of the mandate: The role of the Special Rapporteur is not to look at abusive expression, but to consider and monitor abusive limits on expression. There are several other United Nations bodies which have a specific role in relation to incitement to racial hatred, such as Committee on Elimination of All Forms of Racial Discrimination (CERD), which has devoted a lot of attention to it. 2. It lacks balance: The amendment only focuses on restrictions to freedom of expression, rather than on the idea of an appropriate balance between the positive protection for the right to freedom of expression and the need to limit incitement to racial and religious hatred. This lack of balance is reflected, for example, in the opening language, as well as in the reference only to Article 19(3), which is about restrictions on freedom of expression, rather than to Article 19 as a whole. 3. It is unnecessary: It is inherent to the mandate that the Special Rapporteur should consider and comment on appropriate limitations to the right to freedom of expression, as the current post-holder Ambeyi Limbago has done many times before (as well as his predecessor). Furthermore, by focusing specifically on one type of restriction, the proposed amendment puts undue emphasis on it. 4. It can be misinterpreted: The convoluted wording of the amendment may leave international human rights law generally and the special mandate specifically open to various misleading interpretations. • International law provides for a clear and carefully calibrated framework of standards in this area, found in Articles 19 and 20 of the International Covenant on Civil and Political Rights, which rule out incitement to hatred on the basis of nationality, race or religion but which protect criticism, including criticisms of politics, beliefs systems or religion. In particular, the provisions on protection of reputation contained in international human rights law are designed to protect individuals, not abstract values or institutions. • While international law permits certain restrictions on speech to protect reputation of individuals, these restrictions are not extended to cover religions per se. International law does not entirely rule out restrictions on speech to protect religion but circumscribes the precise scope of such restrictions. Religious believers have a right not to be discriminated against on the basis of their beliefs, but religion itself cannot be set free from criticism. • The equality of all ideas and convictions before the law and the right to debate them freely is the keystone of democracy. As international human rights courts have stressed, freedom of expression is applicable not only to “information” or “ideas” that are favourably received, but also to those that may offend, shock or disturb any or all of us. The current amendment may be understood as an attempt to undermine this well-established framework.
We, the Undersigned, are particularly troubled by the repeated attacks against the mandate of the Special Rapporteur, and freedom of expression.
In view of the recent global rise in intolerance, the Human Rights Council should instead insist that freedom of expression itself is one of the most effective recourses and tools against abuses of human rights, including abuses of the right to equality. It should invite all relevant UN mandates to strengthen cooperation amongst such bodies towards promoting a better understanding of the indivisibility of human rights and what that principle means in practice. The Human Rights Council should also urge all member states to reinforce the international protection of the human rights of every people and every person – in particular, the individual rights to life, equality and justice, as well as the rights of minorities, including religious minorities, against acts of hatred, oppression and violence.
Signatories:
ARTICLE 19, UK Cairo Institute for Human Rights Studies (CIHRS), Egypt Adaleh Center for Human Rights Studies, Jordan Al-Haq, Palestine Andalus Institute for Tolerance and Anti-Violence Studies, Egypt Amman Centre for Human Rights, Jordan Azerbaijan Journalists' Trade Union, Azerbaijan Bahrain Centre for Human Rights, Bahrain Canadian Journalists for Free Expression, Canada Cartoonists Rights Network, USA Damascus Center for Human Rights Studies, Syria Egyptian Initiative for Personal Rights, Egypt Freedom House, USA Greek Helsinki Monitor, Greece Index on Censorship, U.K International Pen, U.K Iraqi Centre for Transparency and Anti-Corruption, Iraq La Ligue Tunisienne pour la défense des Droits de l'Homme, Tunisia Maharat Foundation, Lebanon Massline Media Centre (MMC), Bangladesh Media Institute of Southern Africa, Namibia Media Rights Agenda, Nigeria Palestinian Centre for Human Rights (PCHR), Palestine Pakistan Press Foundation (PPF), Pakistan Reporters Without Borders (RSF), France Southeast Asian Press Alliance (SEAPA), Thailand The Alliance of Independent Journalists (AJI), Indonesia The Arabic Network for Human Rights (Egyptian) The Centre for Peace and Development Initiatives (CPDI), Pakistan The Network of African Academics for Media Policy and Regulation The World Association of Newspapers, France |
|
ZAGREB Uèilište za obrazovanje odraslih ProEduca i Meðunarodni centar za profesionalno usavršavanje novinara (ICEJ) pokrenuli su obrazovni program pod nazivom "Novinar - specijalist za gospodarsko izvještavanje". Program je razraðen u osam modula, a predavaèi su hrvatski sveuèilišni profesori, medijski struènjaci te gospodarski novinari istaknutih medija iz zemlje i inozemstva. Cijena programa, uz uvjet da bude 25 polaznika, iznosi 16.620 kuna po osobi.
Hrvatsko novinarsko društvo poziva Hrvatski sabor da vrati na doradu izvješæe Vlade RH o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2007. godinu jer je stanje u tom izvješæu uljepšano. Brojne važne informacije koje od tijela javnih vlasti traže novinari i graðani i dalje nisu dostupne i namjerno se neopravdano prešuæuju. Pravo na informacije jedno je od osnovnih ljudskih prava i glavni alat novinarskog posla ali politièka kultura za primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama u nas još nije primjerena demokratskom društvu za koje se svi, barem deklarativno, zalažemo. HND podržava prijedloge kojima se Zakon želi uskladiti s europskim standardima uvoðenjem u Zakon testa javnog interesa koji procjenjuje kad je pravo javnosti da zna važnije od bilo kojih ogranièenja za dobivanje informacije. Predlažemo i da se u buduæoj promjeni Ustava RH pravo graðana na pristup informacijama uvrsti i kao ustavno pravo.
Zdenko Duka, predsjednik
Iznoseæi zakljuèke sa skupa, predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Zdenko Duka pozvao je Hrvatski sabor da vrati na doradu izvješæe Središnjeg ureda za državnu upravu o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2007. godinu, jer je ono, kako tvrdi, "preoptimistièno i uljepšano, a brojne važne informacije se prešuæuju".
Sudionici skupa su se založili da se kroz promjene postojeæeg zakona u njega uvede test javnog interesa, a kroz ustavne promjene bi se pravo graðana na pristup informacijama trebalo podiæi na ustavnu razinu. Duka je takoðer rekao da æe HND zakljuèke okruglog stola poslati saborskom Odboru za medije.
Naèelnica Središnjeg ureda za državnu upravu Mirjana Švajcer rekla je da taj ured na temelju izvještaja tijela javnih vlasti izraðuje objektivna izvješæa koja dostavlja Vladi, a Vlada Hrvatskom saboru. Istaknula je da se ni pedeset posto državnih tijela ne odgovora na pitanja koja im postavlja Središnji ured za državnu upravu.
Napominjuæi da Zakon nije dobar, Švajcer je rekla da æe ove godine Središnji ured iæi u njegove izmjene i dopune uvoðenjem testa javnog interesa. Smatra da u bi se u njemu trebao i proširiti krug obveznika koji su dužni postupiti po tom zakonu.
Saborski zastupnik SDP-a Nenad Staziæ rekao je da je problem u neprimjenjivanju toga zakona te u metodologiji sastavljanja izvješæa. Smatra da se u tom izvješæu može doæi do "neke poluistine", ali se mora pažljivo èitati i usporeðivati podatke. Ocijenio je da bi izvješæe trebalo biti kritiènije, a ne samo zbir statistièkih podataka.
Novinarka Jelena Berkoviæ upozorila je da su novinari nezadovoljni radom glasnogovornika i samih državnih institucija. Rekla je da glasnogovornici sebe veæinom doživljavaju kao èitaèi raznih propisa i odredbi, a ne kao posrednici izmeðu novinara i dužnosnika. Upozorila je na zatvorenost veæine državnih institucija na svim razinama, a pogotovo sudova i institucija lokalne uprave i samouprave.
Predsjednica GONG-a Suzana Jašiæ rekla je da je Zakon o pristupu informacijama donesen zbog pritiska nevladinih udruga, ali nije ozbiljno shvaæen. Smatra da bi u izmjene toga zakona trebalo uvesti sustav edukacije te da on bude prepoznat kao "alat" kojim æe novinari i graðani moæi kontrolirati rad tijela državne uprave. Ocijenila je da bi u novi zakon trebalo uvesti i HTV kao tijelo s javnim ovlastima.
Na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici Središnjeg ureda za državnu upravu, politièari, novinari, predstavnici nevladinih organizacija i pravnici.
(Hina)
Hrvatsko novinarsko društvo organizira
u srijedu 26. ožujka u 10 sati u Klubu novinara, Perkovèeva 2,
okrugli stol o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2007. godinu. Hrvatski sabor æe vrlo skoro raspraviti najnoviji Vladin izvještaj. Suprotno tvrdnjama u tom izvještaju, brojni novinari tražeæi informacije od tijela javne vlasti èesto nailaze na zatvorena vrata. Osim novinara, okruglom stolu æe prisustvovati struènjaci, predstavnik Središnjeg ureda za državnu upravu i politièari.
Zdenko Duka predsjednik HND-a
Medijska afera o HRT-ovu gubitku prava za prijenos i proizvodnju signala za SP u rukometu 2009. godine iznjedrila je svog Pedra, pa æe sada valjda svi biti zadovoljni. Robert Šveb je podnio neopozivu ostavku na mjesto ravnatelja Hrvatske televizije, što je bio posljednjih osam mjeseci, no iz njegova obrazloženja moglo bi se zakljuèiti da je ona iznuðena. Mediji su 14. ožujka objavili da je RTL kupio prava za proizvodnju signala i prijenos SP-a javnoj televiziji pred nosom HRT-a, što je predstavljeno kao nacionalna tragedija i sramota neviðenih razmjera. Tih dana intenzivno su se tražili krivci, a stvari su dodatno pogoršavali HRT-ovci koji nisu htjeli objasniti javnosti sve okolnosti i razloge nedobivanja prava. Najèešæe se krivilo glavnog ravnatelja Vanju Sutliæa, a tražile su se i ostavke Šveba, Sutliæeva pomoænika za televiziju Bože Sušeca, te vodstva sportskog programa na èelu s Brunom Kovaèeviæem. |
Interes javnosti Tek je Šveb uz ostavku (a trebao je davno prije) rasvjetlio dio onoga što je prethodilo odluci o dobitniku prava. Dakle, HRT se prijavio na natjeèaj za produkciju i ekskluzivna prava: za prava je HRT ponudio 150 tisuæa eura, što je 60 posto više od iznosa kojeg su platili za SP u Njemaèkoj 2007. godine, a za produkciju nisu uspjeli naæi rješenje jer ne raspolažu dovoljnom kolièinom HD opreme. Za unajmljivanje, kaže Šveb, nije više bilo vremena, a kada bi se ona išla kupovati stajala bi 100 milijuna kuna i ta investicija u konaènici ne bi bila isplativa i razumna. S druge strane, RTL je, navodno, ponudio nekoliko puta veæi iznos, a neslužbeno se govori o 700 tisuæa do milijun eura za cijeli paket. Pritom ni hrvatski RTL ne raspolaže traženom tehnologijom (šest reportažnih kola s minimalno osam kamera, za finale i 12, sve u HD tehnologiji). Stoga se veæ govori da æe skupu opremu, jednostavno, posuditi od nekih bogatijih europskih RTL-a, a da su prava zapravo kupili za sve televizije svojih vlasnika. Dakle, HRT bi da je htio dobiti prava produkcije i prijenosa trebao platiti više od RTL-a, što znaèi možda i milijun eura. Osim toga, morao bi investirati u HD opremu oko sto milijuna kuna. Kako je rijeè o televiziji èiji je novi glavni ravnatelj najavio da æe im ovo biti jedna od najtežih poslovnih godina, a štednja mu je apsolutni imperativ što dokazuje i naredba da njihove ekipe tijekom službenih putovanja moraju dijeliti hotelske sobe, Švebova odluka èini se potpuno opravdanom. To više što interes javnosti time nije ugrožen, jer sve æe utakmice hrvatski gledatelji moæi pratiti na svojim malim ekranima. Ipak, njegov šef je to doživio kao poraz za koji je tražio odgovornost. Otuda Švebovo objašnjenje da i dalje vjeruje kako je ispravno postupio, ali odlazi zbog izostanka podrške "vodstva HRT-a". |
Komentatorski resursi Osim Sutliæa, pod tim "vodstvom" zasigurno je mislio i na Božu Sušeca, Sutliæeva pomoænika za televiziju, koji je s ravnateljem HTV-a èesto bio u sukobu. Upravo bi Sušec, barem privremeno, mogao zamijeniti Šveba na njegovom mjestu. Oèito je da je nekima teško shvatiti da su prošla vremena kada je bilo posve logièno da državna ili javna televizija dobiva prava za sve što poželi. Danas u Hrvatskoj postoje još dvije komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom iza kojih stoje vrlo moæni, utjecajni i konaèno, bogati strani vlasnici. U neka bivša vremena HRT je prenosio sve što je htio, a što njegove èelnike nije zanimalo nije prenosio nitko, jer konkurencije nije bilo. Dolaskom drugih televizijskih kuæa stvoreno je ozbiljno tržište, a cijene za prava uzdižu se u nebo. Potpuno je logièno da se u toj utakmici javne televizije ne mogu boriti. Stoga je i Europska unija radiotelevizija (EBU) poèela otkupljivati neka skupa prava i prodavati ih svojim èlanicama ispod tržišne cijene. Ne treba sumnjati da je RTL sposoban dobro odraditi preuzete obaveze, jer bi u cijeloj ovoj prièi problem mogli biti tek tanki komentatorski resursi RTL-a, no vremena je još dosta pa æe vjerojatno doskoèiti i tom problemu. |
Agencija Sportfive je i prije igrala važnu ulogu u sukobu HTV-a i RTL-a o pravima za sportske prijenose. Tako je ista agencija prodala prava RTL Televiziji za prijenos kvalifikacijskih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije za Europsko prvenstvo, i to u vrijeme kada je Bertelsmann bio vlasnik i RTL-a i Sportfivea. |
Kaže se da do-voljno èesto po-navljana laž prije ili poslije postaje istinom. Ponavljanje bilo kakve tvrdnje, bez obzira je li ona istinita ili lažna, u ljudskoj psihi stvara dojam vjerodostojnosti. Tvrdnja koju ju je ljudski um zabilježio u memoriju u nekoliko navrata, zbog samog mehanizma našeg pamæenja, uskoro æe biti doživljena kao èinjenica. Postat æe aksiom, bez obzira što dokazivanje niti ima smisla niti je uopæe u tom sluèaju zaista i provedeno.
Novinarstvo je tijekom cijele svoje povijesti èuvalo društvo od tog psihološkog efekta koji tvrdnju pretvara u èinjenicu, pa tako i laž može pretvoriti u istinu. Utvrðivanjem istine samo onim èinjenicama koje su doista dokazane, objektivno može biti pretpostavljeno subjektivnom, što je oduvijek bio temeljni postulat novinarstva, a koje se danas naziva tradicionalnim ili profesionalnim novinarstvom.
Civilizacijski dosezi koje donosi dostupnost suvremene tehnologije, a ponajviše interneta, takvu sliku novinarske profesije, meðutim, uvelike su izmijenili. Zbog èinjenice da je web sam za sebe medij, no za razliku od onih tradicionalnih poput radija, televizije i tiska, prema svojoj prirodi neureðen i anarhièan, novinarstvo koje produkte svoje profesije distribuira pojedincima upravo preko medija, jednako je tako postalo neureðeno i anarhièno.
Na internetu je eter na raspolaganju svakome, pa i onome tko za objektivnost i istinu nimalo ne mari ili ih namjerno izigrava, a širenjem dostupnosti pristupa internetu proporcionalno se širila i raspoloživost etera tradicionalnih medija za one kojima temeljni novinarski zavjeti ne predstavljaju nikakvu profesionalnu smjernicu.
Banaliziranje
Kako se dostupnost interneta najbrže proširila Sjedinjenim Državama, trend nadvladavanja amaterskog novinarstva u odnosu na profesionalno, pogodio je najprije medije upravo tog podneblja. Prva faza banaliziranja novinarstva zapoèela je popularizacijom korisnièki generiranih sadržaja na internetu u kojima si je svojih “pet minuta slave” pokušao priskrbiti doslovce svatko.
Zahvaljujuæi blogovima, bilo je tko mogao postati kolumnist, komentator društva, sociolog i psiholog u jednom tijelu. Bez obzira na stupanj obrazovanja, inteligencije ili životnog iskustva, blog se iskristalizirao kao brutalno izravna prilika da svatko provjeri koliko njegovo mišljenje može biti uvažavano.
Slièno tome, Wikipedija, enciklopedija koju pišu sami njezini korisnici, svakome je postala brutalno izravna prilika da provjeri koliko uvažavano može biti njegovo znanje, a servisi poput YouTubea ili Flickra da na isti naèin svekolikom auditoriju na procjenu stavi svoju kreativnost. Ubrzo su meðu bezbrojnim novonastalim online-piscima iskoèili oni koji su postali zvijezde: najèitaniji blogeri, najcjenjeniji enciklopedisti, najgledaniji fotografi, režiseri, reporteri…
Kako se paralelno kao dovoljno smislen poslovni model razvio i koncept internetskih novinskih portala (kojima je prednost bila da u donošenju vijesti budu brži od tradicionalnih medija), posve je logièno bilo da upravo oni angažiraju internetske zvijezde, iznikle meðu vještijim generatorima sadržaja, kao udarne “novinarske” snage. Zaboravili su pritom primijetiti - ili im to jednostavno nije bilo važno - da bloger može biti dobar pisac, no da dobar pisac nije nužno i dobar novinar. U tom trenutku amaterizam se penetrirao u profesionalno novinarstvo, èime je zapoèela druga faza degradacije te profesije.
Graðani novinari
U toj su fazi mediji, osim novinara-amatera, prigrlili i novinare-hobiste zvane “graðani-novinari”, kroz koncept sitnog honoriranja èitatelja za tekst, sliku ili videoprilog koji je dovoljno interesantan da bi bio objavljen.
Dok je profesionalnom novinaru zadatak istražiti te objektivno i istinito izvijestiti, graðaninu-novinaru misija je zainteresirati, nasmijati ili šokirati.
Širenjem amaterskog i hobistièkog novinarstva nehotice je proveden i proces tabloidizacije medija - umjesto istine, kriterij za objavu postao je intenzitet žutila. Dok su na internetu žutilo i show model koji uspijeva, tradicionalne medije on je stajao skupo - gledanost i naklade poèeli su neumoljivo padati, no èinilo se kako bi tek ignoriranje koncepata koje je izrodio internet bilo pogubno jer bi, osim publike, poèeli nestajati i oglašivaèi, sve redom skloni “modernijoj” ureðivaèkoj politici.
Razlog zbog kojeg su traè i šok postali dominantna medijska forma upravo je u tome što o svakoj prièi iz te domene svatko ima svoj stav i spreman ga je podijeliti s drugima. Na internetu to doista može uèiniti lako, diskutirajuæi na forumima ili objavljivanjem komentara na novinskim portalima, pa èak i pisanjem bloga, no iznijeti mišljenje preko novina ili televizije je kudikamo teže.
“Eter” tih medija ipak je vremenom i formatom, za razliku od weba, ogranièen. Internet je stoga doista sjajna podloga za djelovanje hobi-novinara i privlaèenje publike i oglašivaèa spektaklima, no - pokazalo se nedavno - recept za opstanak medija koje otprije znamo jest staro, dobro, profesionalno novinarstvo. I to su najprije shvatili upravo u Americi, tržištu koje redovito najavljuje svaki medijski trend i koje je kroz sve faze utjecaja graðana-novinara prolazilo prvo.
Dok su SAD u treæoj fazi, odnosno novom, takozvanom “post-fact society” intervalu krivulje trivijalizacije medija, u nas se upravo posljednjih dana dogaða kulminacija tog procesa. Protekla dva vikenda tako smo mogli svjedoèiti najžešæem ratu za gledanost nacionalnih televizija, u kojem su glavno oružje bili reality-programi. Udarne emisije koje obaraju rekorde gledanosti postala su natjecanja u nièemu, kod kojih upravo gledatelji odreðuju kako æe izgledati show u sljedeæim epizodama.
Utjecaj korisnièki generiranog sadržaja manifestirao se kroz bigbrotherizaciju televizije u kojoj je, telefonskim glasovanjem, publika postala graðanin-urednik. S druge strane, stupce tiskanih medija koji još uvijek donekle odolijevaju amaterizmu i naslovnice onih koji se to ni ne trude, popunjavaju najjeftiniji estradni traèevi s internetskih foruma.
Baš zato što je netko dovoljan broj puta u bespuæima blogovskih komentara i forumskih diskusija ponovio da je poznatog pjevaèa perolakih kajdi i njegovog kuma, svjetski proslavljenog košarkaša, supruga potonjeg zatekla u homoseksualnom orgijanju, èitava je stvar percipirana kao istina te je samim time i plasirana kao vrhunski novinarski materijal.
Recept opstanka
Ta prièa, kao i bezbroj sliènih u kojima su umjesto pjevaèa i košarkaša u glavnim ulogama tenisaè i televizijska voditeljica ili poduzetnik i bivša pjevaèica ili manekenka i njezina “managerica” ili reper i pobjednica talent-showa ili bilo tko, dakako, nemaju veze s profesionalnim novinarstvom. Naprosto su inkriminirajuæe tvrdnje o ekscesima tih eksponiranih likova dovoljno puta ponavljane da postanu doživljene kao fakat, a njihovim objavljivanjem u tisku taj je subjektivni psihološki efekt pobijedio bilo kakvu objektivnost. Na medijski je tron tako stupio posvemašnji novinarski amaterizam, lišen svake istinoljubivosti i karizme.
Vraæanje te dvije komponente u novinarstvo, ono je što je u SAD-u spasilo tradicionalne medije od daljnjeg potonuæa uslijed migracije graðana-novinara s interneta. Kada se to tržište veæ pomirilo s time da novine nikada neæe vratiti nekadašnje naklade, èitateljstvo se taman zasitilo vijesti “na zahtjev” i osjetila se potreba da ponovno netko kompetentan poène ureðivati sadržaje.
Èak su i na internetu naglo iskoèili oni iz sredine, portali iza kojih su stajale ozbiljne redakcije, ne nužno vezane uz tiskana izdanja. Recept opstanka profesionalnog novinarstva, koje slabi zbog utjecaja amaterskog novinarstva, u kojem je svakom graðaninu dana prilika da bude novinar i urednik i kod nas je oèuvanje vjerodostojnosti i njegovanje posebnosti. Samo medij koji ima imena kojima se vjeruje i koja su stilom i osebujnošæu jedinstvena, ima ono što internet, odnosno blogovi, forumi i Wikipedia ne mogu imati.
Blog postaje sudnica
Simptom prema kojem se s potpunom pouzdanošæu može dijagnosticirati vrhunac krize profesionalnog novinarstva na bilo kojem medijskom tržištu, izmeðu ostalih je i detektiranje trenutaka u kojem se istinom umjesto novinara poèinju baviti internetski forumaši i blogeri, preteèe graðanina-novinara, bilo da je istražuju ili formiraju prema individualnim interesima.
Upravo takav trenutak dogodio se poèetkom proteklog tjedna i na našoj medijskoj sceni, neposredno nakon tragiènog ubojstva Frane Despiæa u zagrebaèkom parku Ribnjak. Ubijen je u tuènjavi dviju tinejdžerskih skupina, jedne koja je prozvana “radikalnim Bad Blue Boysima”, kojoj je i sam pripadao, te druge, poklonika heavy-metala. Od Frane se, preko svojeg bloga na adresi wtf0ttf.blog.hr oprostila njegova prijateljica, nakon èega se kroz komentare tog bloga u pokušajima za dokazivanjem “prave istine” razvio verbalni rat pripadnika obiju skupina, kasnije nastavljen i na forumima.
U komentarima se mogu proèitati jednako ekstremno pozitivni, kao i negativni napisi o žrtvi, a oni koji su ih napisali njihovu autentiènost dokazuju tvrdnjom da su u trenucima sukoba na licu mjesta osobno bili, pa èak i u njemu sudjelovali. Gotovo je nevjerojatno da su i tu vrstu dokaza “novinari” prihvatili kao valjane, prenoseæi napise s foruma i komentara dotiènog bloga, navodeæi da su “sudionici tuènjave napisali to-i-to”.
Nitko, dakako, nije provjerio niti jesu li doista istinu o tuènjavi napisali pravi svjedoci, niti je li uopæe rijeè o istini ili ne.
Prièa je jednostavno plasirana u medije, èime je za njihove konzumente automatski postalo neupitno da su internetski komentatori, baš kao i njihovi komentari autentièni.
Blog koji je u ovom delikatnom sluèaju postao prvostupanjski sud, ne samo Franinom ubojici, veæ i Frani, kroz medije je tako dobio i svoju drugostupanjsku legitimaciju.
|
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
|
|
|