Ukupno: 2347

 

 

SAOPÆENJE ZA JAVNOST

 

FERAL TRIBUNE OBRAÆA SE EUROPSKIM INSTITUCIJAMA ZBOG PRIJETNJI BRANIMIRA GLAVAŠA I NJEGOVA ODVJETNIÈKOG TIMA

 

 

Nakon što je odvjetnièki tim Branimira Glavaša, optuženika za teške ratne zloèine, najavio tužbu protiv tjednika Feral Tribune i zatražio odštetu od milijun kuna zbog naslovne stranice lista, redakcija Ferala obratit æe se Europskoj komisiji, svim meðunarodnim institucijama zaduženim za pregovore Republike Hrvatske s Europskom Unijom, kao i predstavnicima vlada svih zemalja ukljuèenih u taj proces. Redakcija æe ta tijela upozoriti na skandalozni tok suðenja Branimiru Glavašu, kao i na sramotne dogaðaje koji ga prate, za što je odgovorna službena hrvatska politika. Naime, prijetnje smræu novinarima i svjedocima u procesu, javna diskreditiranja ljudi ukljuèenih u istragu, a sada i otvoreno zastrašivanje nezavisnih medija, koincidiraju s puštanjem Branimira Glavaša iz pritvora, do èega je došlo nakon što su politièkom odlukom suspendirane odluke sudskih tijela.

Jedinstveni je sluèaj u europskoj praksi da se optuženik za najteže ratne zloèine brani sa slobode, i to bez ikakvih ogranièenja kretanja i javnih istupanja. Takoðer je jedinstveno, ali i zastrašujuæe, da se politièka vlast na najgrublji naèin miješa u rad pravosudnih tijela i ukida odluke sudskih instanci. Rezultat su prijetnje smræu, zastrašivanja, javno manifestiranje bahatosti, te pretvaranje samog sudskog procesa u potpunu lakrdiju.

Redakcija Feral Tribunea upoznat æe Europsku komisiju i sva meðunarodna tijela ukljuèena u pregovore Republike Hrvatske s Europskom Unijom s kronikom pritisaka koji su, iz tabora Branimira Glavaša i njegovih odvjetnika, odašiljani prema svjedocima i novinarima. U zadnjem broju Ferala pisali smo o prijetnjama našem uredniku Dragi Hedlu, izmeðu ostalog i onima koje mu je uputio Branimir Glavaš osobno. Tužba od milijun kuna odštete koju su najavili njegovi branitelji nema pravnoga osnova, nego predstavlja drsko zastrašivanje i poruku hrvatskim medijima da paze kako pišu o "sluèaju Glavaš", jer im se u protivnome sprema financijsko uništenje. S obzirom na iskustva s hrvatskim pravosuðem, te kardinalan utjecaj politike na sudove, redakcija Ferala opravdano vjeruje da bi taj proces mogla izgubiti i platiti drakonsku kaznu zbog svog pisanja o ratnim zloèinima nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine. Kroz to vrijeme optuženik za masovna ubojstva, voljom vladajuæe politike, uživa na slobodi i pojavljuje se na kazališnim premijerama, praæen ovacijama svojih sljedbenika.

Redakcija Feral Tribunea takoðer æe podnijeti prijavu Odvjetnièkoj komori RH zbog eklatantnog sukoba interesa Glavaševa branitelja Veljka Miljeviæa. Prije preuzimanja obrane, odvjetnik Miljeviæ bio je potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, u vrijeme kada je ta organizacija prikupljala iskaze svjedoka u "sluèaju Glavaš". Posve je nedvosmisleno da je odvjetnik Miljeviæ bio u prilici imati uvid u iskaze svjedoka koji su se obraæali nevladinoj udruzi za zaštitu ljudskih prava, te ih kasnije zloupotrijebiti u interesu obrane svoga klijenta. Osim što je nemoralan, takav je postupak bez presedana u europskoj sudskoj praksi, ukazuje na koruptivnu spregu unutar sustava, a napose diskreditira odvjetnièku struku i ugled Hrvatskoga helsinškog odbora.

Zbog zastrašivanja i pritisaka na nezavisne medije, zatražit æemo potporu svih relevantnih strukovnih organizacija, ukljuèujuæi i Svjetsku federaciju novinara. Redakcija Feral Tribunea odluèila se obratiti meðunarodnim institucijama - naroèito onima koje su ukljuèene u pregovore Hrvatske s Europskom Unijom - nakon što je iscrpila sve nade da bi domaæa politièka i državna tijela u tome smislu mogla djelovati. Ona, kao što se vidi, djeluju u korist optuženika za najteže ratne zloèine.

                                  

 

 

Redakcija Feral Tribunea

 

 

Split, 18. 02. 2008

Tuða nevolja dovoljan je razlog da im se lica ozare od sreæe, kao što je tuði uspjeh trajan izvor vlastite rezignacije. Novinarstvo se po tome razlikuje od mnogih drugih profesija, primjerice lijeènièke ili odvjetnièke, koje poštuju cehovsku solidarnost pa kad je gusto zbiju redove i zajednièkim se snagama brane od javnog linèa. Najnovija medijska afera, intervju s “lažnim Sanaderom”, prava je poslastica za medijske gastroenterologe, jer je njezin protagonist Davor Butkoviæ, jedan od vodeæih hrvatskih politièkih komentatora i opinion makera. A takve se s užitkom doèekuje “na nož”. Butkoviæ je napravio pogrešku, veliku pogrešku, za koju je odmah preuzeo punu odgovornost, jasno istaknuvši kako za nju nitko osim njega ne snosi krivnju. Posve je jasno da u Butkoviæevoj pogrešci nije bilo nikakvih skrivenih ili zlih namjera, da je posrijedi samo krupan previd, ali da u tom previdu, u sadržajnom pogledu, nije bilo nièeg uvredljivog ili štetnog ni za premijera ni za javnost. U tijeku je procedura analiziranja popratnih okolnosti kojima je inicirana ova afera, a nakon toga slijede i neizbježne sankcije. No, i prije toga u medijskim je krugovima veæ poèeo linè Davora Butkoviæa koji svojim pisanjem veæ èetvrt stoljeæa snažno obilježava medijski prostor.
U vrijeme kad je Butkoviæ poèinjao pisati, sadašnji glavni urednik “Slobodne” i ja radili smo u “Startu”, najutjecanijem magazinu u bivšoj državi, èija je naklada dosezala 200.000 primjeraka. Sovjetski predsjednik Leonid Brežnjev u to je doba boravio u Francuskoj, francuske tajne službe hvatale su njegova govna i nakon analize utvrdile da je bolestan, a Maroje Mihoviloviæ odmah je “prepjevao” francuske izvore i o tome napisao tekst u “Startu”. Reakcija je bila munjevita: najprije iz Moskve, a slijedom toga iz Beograda, odakle se, iz CK SKJ, oglasio partijski egzekutor Stane Dolanc, rjeènikom iz kojeg se moglo razabrati da “Startu” prijeti giljotina. Predvoðeni urednikom Seadom Saraèeviæem, homogeniji nego ikad, strahujuæi za sudbinu novina kojima smo bili strastveno privrženi, èekali smo “presudu u ime naroda”. Preživjeli smo jer je Saraèeviæ, uz pomoæ prijatelja Jože Vrhovca, nekako popeglao stvar, ali ponajviše zbog cehovske solidarnosti: veæina novinara bila je uz nas i nastojala nam pomoæi.
Danas je drukèije. Butkoviæ je sa svih strana okružen zluradošæu. Mnogi kolege likuju nad njegovom nesreæom. Medijski mališan Matija Babiæ, èije su jedine profesionalne referencije distribucija jednog privatnog porniæa, iz neznanih razloga gostuje u “Otvorenom” i pljuca po novinaru koji je napisao više tekstova nego što ih je Babiæ proèitao. Viktor Zahtila, balavac zavidnog obiteljskog ugleda, èiji otac na sceni prireðuje oralne performanse, odluèio se na najveæi iskorak u svom životu definiranom filozofijom “kako ga nekome uvaliti”. I “uvalio ga je”, uz malu pomoæ prijatelja i instruktora, jednom iskusnom novinaru, lažno se predstavljajuæi kao premijer Sanader.
Svi koji od ove aferice i jednog nesretnog novinarskog propusta pokušavaju napraviti megaaferu, kojoj je krajnji cilj odstrel Davora Butkoviæa, trebali bi se zapitati: bi li hrvatski medijski prostor njegovim eliminiranjem bio bolji i demokratièniji ili siromašniji i sterilniji? I je li hrvatskoj politici uopæe potreban politièki analitièar Butkoviæeva ranga? Ili su dovoljni Babiæi i Zahtile?
Verbalni i pisani delikti ne bi se trebali smatrati najtežim kaznenim djelom. Butkoviæ nije u pijanom stanju pilotirao zrakoplovom i stotine putnika odveo u smrt, nije nikoga zamlatio sjekirom, nije opljaèkao banku i usput pobio zaštitare, nije korumpirao državne dužnosnike i nije bespravno sagradio vilu na metar od mora. Jednostavno je rukom uhvatio loptu u kaznenom prostoru i skrivio penal, što ipak nije razlog da ga suigraèi i publika linèuju.
O tome je rijeè, dragi kolege! No, kako vaša kravica? Nekako se jutros loše drži, ne daj Bog...

Dio medija Butkoviæev je propust nazivao najveæim skandalom hrvatskog novinarstva. Samo dan ranije nego što je Jutarnji list objavio intervju s virtualnim premijerom, Veèernji list je na èetvrtoj stranici u lijevom stupcu objavio kratku vijest pod naslovom "Nije bludnièio nad kæeri". U tekstu se kaže da je Opæinsko državno odvjetništvo u Zadru ustalovilo da "34-godišnjak sa zadarskog podruèja nije pedofil, odnosno da nije kriv te da nije bludnièio nad svojom èetverogodišnjom kæeri", te je kaznena prijava protiv njega odbaèena zbog nedostatka dokaza "èak i nakon psihijatrijskog vještaèenja nad djevojèicom". Bila bi to sasvim obièna vijest da ona nema svoju povijest koja poèinje 28. prosinca kada zadarski Narodni list objavljuje puno ime i prezime benkovaèkog HDZ-ovca u vijesti da je on pritvoren zbog sumnje da je "bludnièio i zadovoljavao pohotu nad svojom èetverogodišnjom kæerkom". Objavljuje se i njegov životopis iz kojeg je vidljivo da je èlan benkovaèkog Poglavarstva, direktor lokalnog komunalnog poduzeæa, i predsjednik lokalnog nogometnog kluba. Piše i odakle je rodom, da stanuje u Zadru te gdje je radio ranije. Nije trebalo dugo da svi hrvatski mediji prenesu tu bombastiènu vijest, od dnevnih novina, preko državne agencije do nacionalnih televizija. Na kraju je o èitavom sluèaju morao progovoriti i premijer Ivo Sanader koji je poruèio naciji da æe, pokažu li se optužbe toène, biti "stranaèkih konsekvencija"(?!). U cijeloj medijskoj gužvi pojavila se informacija da su mediji detektirali krivog èovjeka istog imena i prezimena koji je takoðer èlan HDZ-a, pa se može zakljuèiti da su barem dva èovjeka tih dana oznaèeni kao pedofili. Malo tko je tada mario za dijete koje, ako uistinu nije bilo seksualnom žrtvom, medijskom sasvim sigurno jest. Istina je da niti jedan medij nije objavio ime djeteta, no to zapravo nije ni potrebno jer u maloj sredini poput Benkovca više nema èovjeka koji ne zna o kome je rijeè. To što djevojèica treba odrastati u okolini koja æe ju percipirati kao "onu malu koju je silovao otac" u jurnjavi da se bude prvi nikome se nije uèinila zastrašujuæom. "U Hrvatskoj imate hiperinflaciju medija i novinara, a Zadar je poseban po tome.

Ovdje imamo èetiri lista, èetiri radija i dvije TV postaje. Morate se izboriti za tržište", rekao nam je Vedran Viduèiæ, direktor i glavni urednik Narodnog lista, naglašavajuæi kako nikad nisu objavili identitet djevojèice. Zanimljivo, Viduèiæ tvrdi da im osloboðeni lokalni moænik nije zamjerio, veæ naprotiv, da im se zahvalio na objektivnom praæenju ovog sluèaja, te im obeæao dati ekskluzivnu prièu kada se malo odmori od svega. Navodnu zahvalu zaslužili su drugim tekstom, objavljenim poèetkom sijeènja, u kojem dovode u pitanju krivnju pritvorenog oca s obzirom da veæina sumještana sumnja da ga je bivša supruga, majka djevojèice, prijavila kako bi mu se osvetila. U zadarskom Državnom odvjetništvu kažu da nisu pokrenuli nikakav postupak protiv majke, ali zato jesu protiv zasad nepoznatih poèinitelja u medijima. "Nismo definirali poèinitelja i konkretno kazneno djelo, nego smo od policije zatražili izvod da se utvrdi kako su mediji došli do informacija i tko ih je objavio. Radi se o nekorektnosti i neetiènosti medija, što je djevojèicu obilježilo za cijeli život. Budemo li utvrdili odgovornost, naravno da æemo pokrenuti postupak", rekla je glasnogovornica Marijana Stipiæ. Puštanje osumnjièenika prije isteka 30-dnevnog pritvora sugerira kako kako mu se doista nije moglo ništa dokazati. Optužbe su odbaèene 4. veljaèe, pa je on veæ desetak dana i formalno nevin èovjek. I njemu i njegovom djetetu (a oèito i barem jednom imenjaku) uèinjena je velika šteta. U ovoj prièi možda je i uništen poneki život, za razliku od one s Butkoviæem i lažnim Sanaderom. Ipak, tek je poneki medij, poput Veèernjeg lista, objavio samo vijest o nekoj tamo istrazi. Ovaj put bez imena. Hrvatsko novinarsko društvo nije se oglasilo, HTV nije organizirao posebnu emisiju, a Sanader više nije spominjao ovaj sluèaj. Svi se prave da ga nema, iako bolje detektira probleme hrvatskih medija od intervjua s lažnim politièarima.

ZAGREB/OSIJEK - Novinar "Feral Tribunea" Drago Hedl primio je juèer na kuænu adresu u Osijeku prijeteæe pismo s nacrtanom mrtvaèkom glavom u omotnici s poštanskim žigom Belog Manastira. Pismo, u kojemu uz mrtvaèku glavu piše "cinker, tajni svjedok, pazi na se, omerta", Hedl je odmah predao osjeèkoj policiji u kojoj se doznaje da su ista pisma primile još tri osobe. Omerta je naziv za mafijaški zavjet šutnje. Glasnogovornica osjeèko-baranjske Policijske uprave Edita Roterbauer rekla je kako se za nepoznatim pošiljateljem pisama traga. Uredništvo "Ferala" priopæilo je da su ista prijeteæa pisma dobile osobe koje su na razlièite naèine povezane sa suðenjem Branimiru Glavašu i ostalim optuženicima za ratne zloèine nad civilima u Osijeku 1991., no policijska glasnogovornica to nije potvrdila.
Zabrinutost zbog prijetnji Hedlu juèer je izrazilo i Hrvatsko novinarsko društvo. U priopæenju kojega je potpisao predsjednik HND-a Zdenko Duka, stoji kako HND od policije traži da prijetnju uzme najozbiljnije i što sigurnije zaštiti njihovog èlana.(H/D.P.)

S koliko æe nelagode novinar iduæih dana odlaziti na razgovore i intervjue sa sugovornicima? Hoæe li ljudi vjerovati da æe biti objavljeno baš ono što su rekli? Koliko æe snage biti potrošeno na uvjeravanja i dokazivanja da on nije “taj tip” novinara?

A kako je svako zlo za neko dobro, to æe se novinari svakako morati vratiti profesiji i prisjetiti se profesionalnih i etièkih naèela svoje struke.
Novinarski posao nije lagan, radno je vrijeme sedam dana u tjednu i 24 sata na dan, mobitel ne smije biti iskljuèen, a u glavi stalno kuca sat koji tjera na utrku s vremenom. Zar nije dovoljno rjeèit podatak da je njihov životni vijek u prosjeku pedeset i koja godina. Tek rijetki dožive mirovinu, a još rjeði u njoj i uživaju.

Istina, snažan tehnološki razvoj s jedne je strane novinarima velika pomoæ (mobiteli, kompjutori, internet, fotoaparati, kamere...). Doznati željeni podatak može se u svakom trenutku, potrebni sugovornici dostupniji su nego ikad, javiti se u redakciju moguæe je odasvud. S druge pak strane, sve te moguænosti tjeraju novinara da bude brz, po moguænosti brži od drugih, što istodobno ukljuèuje dozu površnosti, a onda se i pogriješi.

Neumjerenost, èak ovisnost o modernoj tehnologiji, takoðer nije dobra, štoviše, za novinarstvo je pogubna. Neprofesionalno je raditi intervju i s kim dopisujuæi se elektronièkom poštom iz uredske ili kuæne fotelje. Novinar mora vidjeti sugovornikove reakcije na pitanja i mora biti spreman na potpitanja. Novinar ne smije vjerovati onome što je èuo, mora to provjeriti, novinar ne može izvijestiti o dogaðaju ako nije bio na poprištu, itd., itd.

Napokon, taštinu treba staviti u drugi plan, bahatost zamijeniti susretljivošæu, a kalkulantstvo poštenjem. Stalno treba imati na pameti da radimo za svojeg èitatelja, gledatelja ili slušatelja, a njih se ne  smije podcjenjivati.

Novinarima ovih dana, ma gdje radili, zaista nije lako.

Hrvatsko novinarsko društvo krajnje je zabrinuto zbog prijetnji smræu zamjeniku urednice Feral Tribunea i predsjedniku Vijeæa èasti HND-a Dragi Hedlu.
Prijeteæe pismo s mrtvaèkom glavom Hedl je primio u isto vrijeme kad i još nekoliko osoba koje su na razlièite naèine povezane sa suðenjem Branimiru Glavašu optuženom za ratne zloèine nad civilima u Osijeku 1991. godine.
Drago Hedl veæ je nekoliko puta bio izložen prijetnjama smræu pa je zbog toga potrebna njegova hitna i profesionalna policijska zaštita.
Tražimo od policije da prijetnju uzme najozbiljnije i što sigurnije zaštiti našeg èlana.
Ratni zloèini nisu niti srpski niti hrvatski nego podliježu individualnoj krivici. Za takvo procesuiranje ratnih zloèina zalažu se i Drago Hedl i Hrvatsko novinarsko društvo.

Za HND

Zdenko Duka, predsjednik

Ugledni i nagraðivani hrvatski novinar, inaèe i stalni suradnik Slavonskog doma - Drago Hedl, primio je u utorak, 12. veljaèe 2008. poštom, na svoju kuænu adresu, novo prijeteæe pismo. U omotnici, s poštanskim žigom Belog Manastira i datumom 11. veljaèe, Hedlu je upuæena prijetnja smræu s velikom mrtvaèkom glavom i tekstom sljedeæeg sadržaja: CINKER, TAJNI SVJEDOK, PAZI NA SE!!!, OMERTA.

Hedl je odmah prijetnju prijavio policiji, predavši omotnicu i sadržaj pisma.
Pismo istog sadržaja ranijih dana dobilo je još nekoliko osoba, koje su na razlièite naèine povezane sa suðenjem Branimiru Glavašu, optuženom zajedno s još šest drugih osoba, za ratne zloèine nad civilima u Osijeku 1991. godine. Kao što je poznato, za te zloèine, Glavašu se, koji se jedini od optuženika nalazi na slobodi, sudi na Županijskom sudu u Zagrebu.

Najnovija prijetnja našem novinaru nastavak je pritisaka na njegov novinarski rad u kojem je razotkrio mnoge detalje vezane uz ratne zloèine u Osijeku, koji su potvrðeni kasnijom istragom, te podizanjem optužnice protiv Glavaša i šestorice. Zbog toga je izložen višegodišnjim prijetnjama i stalnom telefonskom uznemiravanju.

Uredništvo Slavonskog doma

U Osijeku, 13. veljaèe 2008.

Sluèaj lažni intervju ponovo aktualizira problem nepoštivanja osnovnih novinarskih standarda u hrvatskim medijima, ali problematizira i zatvorenost državne administracije i njezinih vodeæih ljudi prema javnosti.Èinjenica je da je novinar Jutarnjeg lista sam pridonio da ga se percipira kao bliska premijeru i da je sada postao žrtva vlastite neprofesionalnosti zbog komocije koju mu je ta povlaštena pozicija pružala, ali je isto tako èinjenica i da državni dužnosnici nisu u jednakoj mjeri dostupni svim medijima.

HND, stoga, ponovo poziva novinare da pišu istinu te da budu odgovorni, objektivni, nepristrani i etièni, a državnu administraciju da se konaèno u potpunosti otvori javnosti, koja ih plaæa i u èijoj bi službi trebala biti.

HND nema namjeru ovim putem dodatno propitkivati nelogiènosti u postupanju urednika Jutarnjeg lista, kao ni pitanja uloge Veèernjeg lista u ovom skandalu. Smatramo,ipak, da samo istina o cijelom sluèaju može otkloniti svaku sumnju da je jedno neprofesionalno ponašanje iskorišteno za diskreditaciju glavnog medijskog konkurenta, te sprijeèiti moguæe neželjene posljedice na medijskoj sceni, a time i u društvu.

HND zato poziva obje novine da javnosti podastru sve relevantne èinjenice ovoga skandala i objasne svoje uloge u njemu, a u èemu im nudi pomoæ organiziranja javne tribine u Novinarskom domu.

Za HND

Zdenko Duka, predsjednik

 

Uredništvo Veèernjeg lista ustvrdilo je juèer da ni jedan urednik ili novinar njihove redakcije nije sudjelovao u objavi lažnog intervjua premijera Ive Sanadera u Jutarnjem listu, te je odbacilo optužbe iz Jutarnjeg lista da 'Veèernjak' stoji iza tog sluèaja. "Glede objave lažnog intervjua premijera Ive Sanadera u Jutarnjem listu i konstrukcijama njihova izdavaèa da iza sluèaja stoji Veèernji list, uredništvo Veèernjeg lista izjavljuje da ni jedan urednik ili novinar naše redakcije nije sudjelovao u tom skandalu", stoji u priopæenju. U Veèernjem listu tvrde da to što je mladiæ (Viktor Zahtila), koji se dopisivao s urednikom Jutarnjeg lista (Davorom Butkoviæem) poznanik 'Veèernjakove' novinarke i što je sporni mail poslan iz stana u kojem ona živi s još dvoje novinara Radija 101, ne može biti ni povod, a pogotovo ne dokaz sudjelovanja u "zavjeri". Veèernji list odbacio je sve napade izdavaèa Jutarnjeg lista, navodeæi kako je "bjedno i žalosno da u sluèaju oèitog novinarskog šlamperaja, neprofesionalnosti i neetiènosti novinara Jutarnjeg lista izdavaè tih novina kao krivca optuži konkurenciju, dakle nekoga izvan vlastite izdavaèke kuæe". "Kad sam vidio da je objavljen navodni intervju sa mnom u subotu u Jutarnjem listu, nisam mogao vjerovati svojim oèima. Išao sam provjeravati koji je datum, jer sam pomislio da je 1. travnja", rekao je juèer premijer Ivo Sanader, dodajuæi da je pomislio da je rijeè "o nekoj gadnoj zafrkanciji".Ustvrdio je da ni s kim iz reakcije Jutarnjeg lista nije razgovarao niti na bilo koji naèin kontaktirao prije objave "intervjua" Predsjednik HND-a Zdenko Duka ocijenio neopreznim i neprofesionalnim sluèaj lažnog intervjua Davora Butkoviæa s Ivo Sanaderom. " Davor Butkoviæ pokazao se o neopreznim i nasjeo je na zamku", rekao je Duka.
(PD)

 

Zahtila je pristao na to da se njegove izjave snime pa Jutarnji posjeduje audiozapis razgovora s njim. On je bivši novinar Nacionala (objavio je stotinjak èlanaka), èlan je vodstva gay udruge Iskorak i jedan od organizatora Gay Pridea. Jutarnjem je izjavio da je odgovore na Butkoviæeva pitanja poslao iz stana novinarke Veèernjeg lista Milene Zajoviæ. Upravo je ona u nedjelju 'ekskluzivno' objavila prièu o 23-godišnjem Zagrepèaninu koji je "Butkoviæu odglumio Sanadera".

To objašnjava zašto Veèernji nije objavio identitet Viktora Zahtile: nisu, oèito, htjeli da ga se poveže s redakcijom konkurentskih novina. U nedjelju naveèer smo telefonski razgovarali i s Milenom Zajoviæ (na slici s Viktorom Zahtilom), koja je pokušala opovgrnuti vezu sa Zahtilom. "Nije toèno da su pitanja za intervju poslana iz mojeg stana, Viktora znam samo iz viðenja", rekla je. Životopis dvoje aktera ove prièe podudara se u nekoliko toèaka: Milena Zajoviæ je, otprilike u isto vrijeme kao i Zahtila, radila u Nacionalu. Svojedobno je, kao i Zahtila, bila aktivna u udruzi Iskorak. Kada smo je upitali je li njena ideja bila podmetnuti lažni intervju kako bi nanijela štetu Jutarnjem, odgovorila je: "Sve sam vam rekla". Njezin prijatelj Zahtila detaljno je objasnio kako je izmislio intervju.

Jeste li vi osoba koja je SMS-om i mailom komunicirala s Davorom Butkoviæem?
- Da.

Kako se to dogodilo?
- Dobio sam SMS od nekoga za koga nisam tada znao da je Davor Butkoviæ. Tamo je pisala zamolba za intervju, ništa definirano. Nije mi bilo jasno o kome je rijeè. Odgovorio sam OK. U meðuvremenu sam otkrio, imao sam zapisane brojeve, da je to Butkoviæ, ali sam mislio da iza toga stoji netko drugi, da je to spaèka. Kad sam dobio e-mail s pitanjima, još neuvjerljivije mi je zvuèalo jer je bilo jasno da je naznaèen na Ivu Sanadera. Odgovorio sam na pitanja tako da vidim koji æe biti sljedeæi korak te osobe. Ja se nisam nikad potpisao kao Sanader. Mislim da je Butkoviæ nešto zamijenio u svom mobitelu ili ... ne znam.

Jeste li Butkoviæu poslali SMS-èestitku za Novu godinu potpisanu s Ivo Sanader?
- Ne, nisam se potpisao kao Sanader, koliko se sjeæam, nego sam samo poslao novogodišnji SMS jer sam ga tada imao u mobitelu.

Otkud vam broj mobitela Davora Butkoviæa?
- Toga se zbilja ne sjeæam, radio sam u medijima davno. Mislim da sam ga imao još od tamo. Imam brojeve dosta novinara i medijskih liènosti.

Kako ste sastavili odgovore?
- Na brzinu, u 20 minuta, po sjeæanju. Napisao sam najnormalnije odgovore koji su mi padali na pamet.

Tko vam je pomagao?
- Nije mi nitko pomagao.

Jeste li bili svjesni okolnosti da se to može tretirati kao lažno predstavljanje? Bojite li se?
- Da, sigurno mi nije svejedno.

Je li toèno da su mailovi poslani iz stana u kojem živi novinarka Veèernjeg lista koja je objavila prièu?
- Da, iz njena stana, ali ne iz njene sobe ni s njena raèunala. To je sluèajnost. Imam mnogo prijatelja novinara. Moj najbolji prijatelj je novinar Radija 101, ta moja prijateljica je novinarka u Veèernjem, drugi je u Nacionalu.

Dakle, odgovore na pitanja poslali ste iz stana u kojem živi novinarka koja je objavila tu prièu?
- Da, ne znam kakve to ima veze s tom cijelom prièom.

Zašto ste onda zatajili identitet u Veèernjem?
- Zato što mi nije svejedno da izaðem u javnost zbog te prièe. Nije mi svejedno, ali preživjet æu ako bude tako.

Demanti Vlade
Ured za odnose s javnošæu Vlade Republike Hrvatske priopæio je juèer da je intervju objavljen u Jutarnjem listu, što ga je potpisao Davor Butkoviæ, u cijelosti izmišljen.

“Intervju koji je s naslovom 'Srpski radikali razlog više da uðemo u NATO’ objavljen u Jutarnjem listu br. 3468 od 9. veljaèe 2008. godine na 4. stranici u cijelosti je izmišljen”, stoji u priopæenju.

“Predsjednik Vlade Ivo Sanader nije dao intervju uredniku Jutarnjeg lista Davoru Butkoviæu niti je posljednjih dana imao bilo kakvih kontakata s njim”, dodaje se.

“Takvo izmišljanje intervjua krajnje je neprofesionalan, neetièan i nedobronamjeran èin koji može imati i posljedice na dostignutu razinu demokratskih odnosa u hrvatskom društvu”, istièe se u priopæenju Vladina Ureda za odnose s javnošæu.

Vijest o lažnom intervjuu s premijerom odjeknula je hrvatskim medijskim prostorom. Priopæenje Jutarnjeg lista objavljeno je tek kasno naveèer.

“Jutarnji list provodi punu istragu o tome kako je došlo do upada u elektronsku komunikaciju prilikom nastanka intervjua s premijerom Ivom Sanaderom. Iako u autentiènost objavljenog intervjua nismo imali razloga posumnjati, isprièavamo se èitateljima i predsjedniku Vlade”, navedeno je u priopæenju.

Dok je uredima Vlade i Jutarnjeg lista vladala potpuna zbunjenost, mladiæ je ekskluzivno za Veèernji list isprièao svoju stranu prièe.

Novogodišnja šala
Kaže da je sve poèelo kao novogodišnja šala. Poslao je SMS-èestitku Davoru Butkoviæu, do èijeg je broja došao davno i sluèajno. Nije se potpisao. Kratka zahvala zbunjenog novinara za N. N. je znaèila kraj šale.

Zato se nemalo iznenadio kada je u èetvrtak dobio SMS s pozivom na intervju. Nesvjestan s kime ga je poznati novinar zamijenio, “pristao” je na razgovor i dao Butkoviæu svoj e-mail.

Uskoro je na svoju adresu, linija04@gmail.com, dobio pitanja o NATO-u, odnosima sa Slovenijom, EU... Mail je bio naslovljen s “Dragi Ivo”. Tek je tada mladiæ shvatio da je možda zamijenjen s premijerom. Još uvijek u nevjerici, odgovorio je na pitanja misleæi da ga netko želi nasamariti.

– Sve je bilo previše ludo. Jednostavno sam želio vidjeti dokle æe iæi. Nisam mislio da su me shvatili ozbiljno. Pa nisam se predstavio ni svojim imenom, a kamoli premijerovim! – èudio se. Kada je u petak naveèer na kiosku ugledao naslovnicu Jutarnjeg lista, bio je šokiran.

Nazvao je troje najbližih prijatelja i novinarku Veèernjaka. Kada je èuo da je Davor Butkoviæ za veèernje “Vijesti” HTV-a izjavio da se dopisivao s premijerom, naglas se nasmijao. – Pa dopisivao se s anonimnim e-mailom... – rekao je.

"Intervju koji je s naslovom 'Srpski radikali razlog više da uðemo u NATO' objavljen u Jutarnjem listu br. 3468 od 9. veljaèe 2008. godine na 4. stranici u cijelosti je izmišljen", stoji u priopæenju.

"Predsjednik Vlade Ivo Sanader nije dao intervju uredniku Jutarnjeg lista niti je posljednjih dana imao bilo kakvih kontakata s njim", dodaje se.

Jutarnji list provodi punu istragu o tome kako je došlo do upada u elektronsku komunikaciju prilikom nastanka tog intervjua.

Iako u autentiènosti objavljenoga intervjua nismo imali razloga posumnjati, isprièavamo se èitateljima i predsjedniku Vlade.

JL 

Najviše me pogodilo kad sam snimio samoubojicu koji je skoèio s devetog kata. To je bilo nešto najpotresnije što sam ikada vidio. Šok je uslijedio i kad sam se vratio u redakciju jer je prvo pitanje urednice bilo: »A jesi li snimio onaj panettone za treæu stranicu?«, prièa Eduard Strenja, dugogodišnji fotoreporter i urednik fotografije u Glasu Istre, dajuæi nam briljantan kroki gotovo pa novinarske svakodnevice.
O novinarskoj, umjetnièkoj, turistièkoj i studijskoj fotografiji te o tome koja je razlika izmeðu amaterskog i profesionalnog bavljenja fotografijom razgovarali smo s èetvero poznatih istarskih profesionalaca te s poèetnicima, polaznicima teèaja fotografije pulske udruge Format.

Mora se razmišljati unaprijed

Danas fotoreporter Veèernjeg lista, nekada Sportskih novosti i Vjesnika, Duško Marušiæ Èièi skoro je 30 godina u fotografiji i kaže da je biti fotograf jednom rijeèju krasno. »Nova tehnologija je omoguæila širokoj masi 'klikanje', ali oni nisu pravi fotografi. Za to treba kreativnost, senzibilitet, dobro oko. Treba prepoznati detalj koji drugi ne vide i uoèiti, pa i predvidjeti pravi trenutak.«
Za njegov ulazak u svijet fotografije, kaže, kriv je njegov otac, koji se iz hobija bavio fotografijom i imao laboratorij pa je Èièi od svoje èetvrte godine vezan uz fotografiju. Prvi aparat, Kodakovu box kameru sa samo jednom ekspozicijom i jednom blendom, dobio je kao sedmogodišnjak i od tada se nije odvajao od fotoaparata.
- Biti fotograf onda i sada u suštini je isto, jer se uvijek crta svjetlom. Mnogo je okorjelih neprijatelja digitalne fotografije, koji smatraju da to nije prava fotografija, no ja to ne prihvaæam. Pristalica sam novih tehnologija u svemu, jer donose boljitak i kreativnost. Velika zamka je to što postoji milijun filtera, primjerice u Photoshopu, pa svi mogu raditi ono što su nekad mogli samo majstori. Neki kažu da se digitalnom fotografijom može lako manipulirati, ali i prije su se fotografije retuširale, recimo u politièke svrhe, tako da taj argument ne stoji, smatra Marušiæ.
- U meni èuèe dva fotografa. Jedan je fotoreporter s 28 godina radnog iskustva, a drugi je kreativni fotograf, èlan Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Fotoreporterski posao mi je zanimljiviji od novinarskog, jer moram osjetiti trenutak važan za fotografiju, pa ili je jesam ili nisam napravio. Za razliku od novinara, ne mogu nikoga naknadno nazvati i provjeriti informaciju. Osim toga, fotoreporterima su otvorena mjesta koja obiènim ljudima nisu, kaže Èièi, koji je sedam puta bio s Papom pa se i dva puta vozio s njim u avionu, i upoznao je puno predsjednika država.
Najgori mu je dio posla, kaže, kad mora doæi nekome na vrata i reæi da mu je dijete poginulo, i potom nešto pitati i fotografirati. »S emotivne strane ti bi stao, ali te posao i urednik tjeraju do kraja. Ako sam u trenutku neke nesreæe na mjestu gdje nema nikog drugog, pomoæi æu unesreæenome, ali ako nisam sam, onda æu prije svega raditi svoj posao. Jedno je biti na licu mjesta gdje ljudi plaèu i stenju, a drugo kad je tekst na urednikovom stolu«, zakljuèuje Marušiæ.

Hrvatska bez studija za fotografsku umjetnost

Pulska fotografkinja Sandra Vitaljiæ kaže da je fotografiju odabrala zbog kreativnog izražavanja u kombinaciji s dinamiènim poslom koji ukljuèuje puno putovanja i upoznavanja novih ljudi.
- Jako mi odgovara to što u okvirima fotografije mogu stalno raditi nešto novo, ovisno o tome kako mi se mijenjaju interesi. Na poèetku karijere bila sam fotograf u Nacionalu, zatim sam puno radila s našim estradnim zvijezdama, danas se uglavnom bavim modnom i reklamnom fotografijom, a i kazališna fotografija se uvijek provlaèila kroz moj rad, kaže Sandra.
Priprema i svoje izložbe, predaje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i radi na doktoratu. Veæ je u prvom razredu srednje škole znala da želi biti fotografkinja i što želi studirati. Kako u Hrvatskoj nema studija za fotografsku umjetnost, odluèila je pokušati položiti prijemni na praškoj Akademiji, i uspjela. Ne znaèi, kaže, da fotograf nužno mora biti akademski obrazovan, jednako cijeni i samouke fotografe.
- Manje lijepo u tom poslu je što nemate uvijek moguænost izražavanja, puno je kompromisa... Radite s timom ljudi i bitno je biti fleksibilan, objašnjava Vitaljiæ.
Na pitanje treba li fotografija danas biti provokativna i kontroverzna da bi bila uspješna, odgovara da i danas, kao i uvijek, fotografija treba biti prije svega kvalitetna. »Provokativne fotografije izazvat æe interes javnosti, pozitivan ili negativan, ali je pitanje je li provokacija na njima sama sebi svrha ili njome upuæujete na neki društveni problem. Svojim studentima stalno skreæem pozornost na etiènost u fotografiji, bilo da se radi o fotografiranju tragiènih dogaðaja, manipulaciji fotografijom ili snimanju aktova.«

Strastveni »lov« u kojem nitko ne pogiba

Kad govori o svom poslu, poznati poreèki fotograf Renco Kosinožiæ voli za sebe reæi da je »strastveni lovac«: »Pripremam se za lov, pratim 'divljaè', pokušavam razmišljati unaprijed i na kraju - pucam. Što je najljepše, nitko ne pogiba, a ja uživam. I 'ulov' nikad nije isti.« Kosinožiæ je poznat po svojim turistièkim, panoramskim fotografijama Istre, putuje Istrom i Dalmacijom, i puno dalje. Prije tri godine je s prijateljima uzduž i poprijeko proputovao SAD, dok je lani sa Željkom Buriæem prošao skoro cijelu Južnu Ameriku.
Fotografijom se, kaže, poèeo baviti iz hobija, kao i veæina njegovih kolega. Nakon toga je poèeo snimati svatove, svjestan da još nema iskustva, opremu i reference za neke veæe poslove. »Kad sam popunio te 'praznine' poèeo sam polako dobivati veæe i ozbiljnije poslove. Snimanje za potrebe turizma nametnulo se samo po sebi, zbog okruženja i tada slabe konkurencije na tom podruèju.« O tome je li danas teže biti fotograf nego prije 15-ak godina dok još nije bilo digitalnih fotoaparata, Kosinožiæ kaže:
- Veæina ljudi misli da je pojavom digitalne tehnologije postalo jednostavnije baviti se fotografijom, što je tek donekle toèno. Pojednostavljeno bih rekao da je amaterima lakše, a profesionalcima malo kompleksnije, skuplje i zahtijeva poznavanje dodatnih tehnologija, za koje neki nisu bili pripremljeni.
Zanimalo nas je ima li u svom fotostudiju danas više nego prije mušterija koje se fotografijom bave amaterski. »Upravo je tu ljepota fotografije, sada je dostupna doslovno svima. Snimaju svi, i to je jako dobro, pogotovo za mlade ljude, koji imaju moguænost 'jeftinog' likovnog poigravanja i izražavanja. Nakon prvotne igre treba ipak shvatiti da fotografiju ne stvara fotoaparat, nego naša glava.«

Fotoaparat nije samo škljocalica

Kako poèetnici doživljavaju fotografiju, upitali smo polaznike jedinog fototeèaja u Puli, onog koji u Rojcu organizira udruga Format. U sklopu teèaja polaznici èetiri puta izlaze na teren, a na kraju æe ono što su snimili prikazati na izložbi i dobiti diplomu. Na teèaju uèe o svemu, od toga što je fotografija, preko držanja fotoaparata, ekspozicije, osjetljivosti, blende, do prebacivanja fotografija u raèunalo, a govori se i o osnovnim pojmovima vezanim za kompoziciju, poput zlatnog reza. Na kraju se uèi obrada fotografije na raèunalu i priprema za njen ispis.
- U 30 sati, koliko traje teèaj, nemoguæe je postati fotograf, realan je Ðulijano Beliæ, uz Alekseja Orela jedan od voditelja teèaja. »Cilj nam je zainteresirati ljude za fotografiju, a ovdje dobivaju osnove«, dodaje i najavljuje novi poèetnièki teèaj. Uz to, održava se i napredniji teèaj, na kojem Ðani Celija govori o svjetlosti.
- Želja mi je od »nebrušene« fotografije napraviti »brušenu«. Ovdje smo nauèili principe kako da je izbrusimo da na nešto lièi. Nauèili smo da aparat nije samo škljocalica, veæ traži više pažnje, a kako to napraviti ne možemo sami nauèiti pa treba poslušati nekoga tko zna, kaže nam jedan polaznik.
Osim teèajeva, postoji i struèno fotografsko obrazovanje u Strukovnoj školi u Puli, gdje se obraðuje 10-ak struènih predmeta. Uèenici postaju mladi obrtnici, fotografi, i mogu raditi kao pomoænici u fotostudijima, radnjama i ateljeima. Svake treæe godine upisuje se jedna generacija od po 10 uèenika. Ovaj program nije toliko posveæen umjetnièkoj fotografiji, veæ više samoj fotografskoj tehnici, poèevši od kemije i fizike, objašnjava nam profesor Ðani Celija. Više je naglasak na tome kako se radi sa svjetlom i fotoaparatom.
I za kraj zanimljiv odgovor Eduarda Strenje na naše pitanje što fotograf treba snimati da bi se primijetio njegov rad: »Nagrade se uglavnom dobivaju za fotografije nasilja, ubojstava, nesreæa…, a ovdje u Istri nema toliko 'spektakularnih' dogaðaja, što je dobro, jer kvalitetna se fotografija može napraviti i bez toga, i na tržnici, i pod morem, svugdje, ali je problem hoæe li to netko prepoznati. Kad Zbor fotoreportera jednom godišnje izloži najbolje i nagraðene fotografije, pola njih uopæe nije bilo objavljeno u medijima.«

Kratka povijest fotografije u Puli Povijest fotografije u Puli veoma je bogata, no ovog æemo se puta ogranièiti na sažet prikaz. Najvažniji meðu fotografima, ne samo u Puli, veæ i na razini bivše Jugoslavije, legendarni je pulski fotopovjesnièar Alojz Orel. Što se tièe fotoamaterizma, otkada je 1948. osnovana Narodna tehnika, u nju se udružuju prvi fotografi, isprièao nam je ukratko Željko Košara, tajnik Zajednice tehnièke kulture grada Pule i Istarske županije, koja je nasljednik Narodne tehnike. Danas u sklopu Fototehnike, dijelu Zajednice tehnièke kulture, djeluju Fotoklub Pula sa sjedištem na Verudi i Udruga Format u Rojcu. Povijest pulske fotografije, meðutim, obilježio je Fotoklub Uljanik, koji nije bio pod kapom Zajednice tehnièke kulture. Uljanik je 80-ih godina bio jako uspješan i iz njega su proizašli i Marušiæ, Strenja, Anðelo Božac, Goran Šebeliæ, Sandra Vitaljiæ… Preteèa svih, pak, bio je Fotoklub Jelen, osnovan 50-ih godina, kroz koji su prošli svi zaljubljenici u fotografiju, od Orela nadalje. Nekada je bilo jako važno ne samo kako snimiti fotografiju, veæ i kako je izraditi u tamnoj komori. - Nije bilo manifestacije u Puli na kojoj ti fotoamateri nisu nastupili. U izlogu Narodne tehnike objavljivane su njihove fotografije. Tada je to bio stopostotni amaterizam, što se danas promijenilo, kaže Košara.

Naklon Anthonyja Hopkinsa U poslu je Eduard Strenja nauèio da su i slavni samo ljudi od krvi i mesa. U posebnom sjeæanju ostao mu je susret s poznatim glumcem Anthonyjem Hopkinsom, koji je tada u Areni snimao film »Titus«. - Poslali su nas na teren jer se prièalo da je u gradu, ali nitko nije znao gdje. Bio je kišni dan, a ja sam sjedio u jednom kafiæu u Ulici Sergijevaca. Tada je ulicom prošao netko tko je jako slièio Hopkinsu, ni sam nisam bio siguran, ali izašao sam iz kafiæa i krenuo za njim. Bio je ogrnut u kaput, nosio je kapu, imao sunèane naoèale i bradicu, ali kad se okrenuo vidio sam da je on. Svojim slabim engleskim objasnio sam mu da sam fotoreporter i da bih ga htio slikati za naše novine. Pristao je. Imao sam sa sobom najobièniji fotoaparat, »idiot«, i opalio prvu fotku, a on je tada skinuo naoèale te smo se dogovorili da ga slikam još jednom. Kao za inat, fotoaparat se tada zablokirao, ali Hopkins je prièekao da ga odblokiram pa sam ga mogao opet snimiti. Kad smo završili èak mi se i naklonio, pružio ruku i zahvalio kao da sam za njega napravio nešto posebno, s osmijehom se prisjeæa Strenja.

Kao moguæi kupci iz inozemstva spominju se RTL i amerièki CME, dok su meðu domaæim tvrtkama najveæi favoriti medijska kuæa Pink u vlasništvu nekadašnjeg visokog funkcionara JUL-a Željka Mitroviæa i NELT. Republièka radiodifuzna agencija dobila je obavijest o moguæoj promjeni vlasnièke strukture, ali Ðuniæ izbjegava dati odgovor kome želi prodati 48 posto vlasništva koje ima u TV Avali. S dijelom kapitala koji se nalazi u posjedu Ekonomskog instituta, u kojem Ðuniæ ima vlasnièki udjel, te tvornice posuða Metalac i kompanije IMT, kojima rukovode Dragoljub Vukadinoviæ i Toplica Spasojeviæ, èlanovi ekskluzivnog Kluba privrednika, Ðuniæ praktièno raspolaže s veæinskim vlasništvom. Ðuniæ je svojedobno bio potpredsjednik vlade SRJ, a èlanovi Kluba privrednika veæim dijelom su visoki dužnosnici bivšeg režima, poput Miroslava Miškoviæa, Milana Beka, Dragomira Tomiæa, predsjednika kompanije Simpo i bivšeg potpredsjednika u srbijanskoj vladi, dok je premijer bio Mirko Marjanoviæ. Prema zakonskim odrednicama, inozemni kapital u elektronskim medijima ne može biti veæi od 49 posto, ali se to "premošæuje" uz potporu odanih partnera, koji imaju dovoljno udjela za upravljanje medijskom kuæom za inozemnog vlasnika.

Krajem prošle godine objavljeno je da je Styria Media International AG dogovorila kupnju Poslovnog dnevnika i internetskog portala www.poslovni.hr, te da je s vlasnikom i glavnim urednikom Stjepanom Andrašiæem dogovorena suradnja u poslovnom izdavaštvu. Tada je objavljeno i da bi suradnja dva poslovna partnera mogla zapoèeti najranije 1. ožujka 2008. godine, te da je pretpostavka za akviziciju odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Agencija je juèer na svojim internet stranicama objavila javni poziv kojim je pozvala zainteresirane da do 18. veljaèe ove godine dostave svoje primjedbe, stavove i mišljenja na tu koncentraciju. Agencija je 28. sijeènja 2008. zaprimila prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika, koja nastaje stjecanjem prevladavajuæeg utjecaja od strane poduzetnika Styria Media International AG, sa sjedištem u Grazu, nad poduzetnikom Dnevnik d.o.o. i poduzetnikom Poslovni dnevnik digital (oba sa sjedištem u Zagrebu) i to stjecanjem veæinskog udjela u temeljnom kapitalu Dnevnika i Poslovnog dnevnika digital. Prijavu je Agenciji na ocjenu dostavila Styria, zastupana po odvjetniku N. P. Koncentracija æe pak uèinke imati prvenstveno na hrvatskom tržištu naklade dnevnih poslovnih (gospodarskih) novina, te naklade elektronièkih publikacija s poslovnim (gospodarskim) informacijama. Kako se navodi u javnom pozivu, Styria AG djeluje unutar Grupe Styria Medien AG, a Styria AG i s njime povezana društva imaju udjele u temeljnom kapitalu više društava u Hrvatskoj, izmeðu ostalog, obavljaju djelatnosti izdavanja opæeinformativnih dnevnika - Veèernji list i 24 sata, novina i drugog tiska razlièitog programskog sadržaja i dinamike izlaženja i ciljanih skupina èitatelja, prodaje oglasa u tisku, distribucije tiska, izdavanje èasopisa i knjiga, tiskarske usluge, marketing, poslovno savjetovanje, IT usluge i tiskarsku djelatnost. Styria AG i s njime povezana društva nemaju pak udjela u poduzetnicima sa sjedištem u Hrvatskoj koji su nakladnici dnevnih poslovnih novina i nakladnici elektronièkog medija koji objavljuju elektronièke publikacije s poslovnim informacijama, navodi se u javnom pozivu. Poduzetnik Dnevnik d.o.o. je registriran za velik broj djelatnosti, izmeðu ostalog i za obavljanje izdavaèke djelatnosti, te je nakladnik poslovnih (gospodarskih) novina Poslovni dnevnik. I poduzetnik Poslovni dnevnik digital d.o.o. je registriran za velik broj djelatnosti, te je nakladnik elektronièkog medija http://www.poslovni.hr.
(H)

Prvi potez novog potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca bila je podrška otvaranju zajednièkog press centra agencija Tanjuga i Hine u Zagrebu 12. sijeènja.

Tanjug je o tome izvijestio srpsku javnost, a Hina ništa nije objavila. Razlog tome je, tvrdi ravnateljiva Hine Smiljana Škugor Hrnèeviæ, što je  inicijativa još uvijek samo na razini ideje. "Podržavam ideju, ali se o tome prvo moraju dogovoriti Vlada, a tek onda Hina može sklopiti sporazuma", objasnila je. (A. B.)

Klub novinara Hrvatskog novinarskog društva u èetvrtak æe s poèetkom u 18 sati u Novinarskom domu ugostiti predstavljanje monografije o Ratku Zvrki "Tvoja staza".

Ratko Zvrko, otac Grge Èvarka, bio je pjesnik, novinar i boksaè, a monografiju mu je objavilo Društvo prijatelja prirodnih ljepota Slunja i Rastoka. O knjizi æe govoriti urednik Branko Pejnoviæ, a Zvrkine stihove svirat æe i pjevati Zvonko Varošanec.

(dde)

Ako je pak nemamo, dopušteno je posegnuti u arhivu i naæi sliku starijeg datuma, a sve zato da èitatelju prièa bude jasnija, ali i da novinska stranica bude preglednija, bolje dizajnirana. Kada novine objave staru fotografiju, može se reæi da ignoriraju vremensku razliku izmeðu sadašnjosti i nedavne prošlosti.

I èitatelji imaju jasan odnos prema fotografiji, svježe su im  draže, a one iz arhive, posebice ako su objavljene više puta, kvare im dojam o njihovim vjerodostojnim novinama.
O tome koja æe fotografija biti objavljena nikad ne odluèuje jedna osoba, najèešæe se otvori diskusija izmeðu urednika fotografije, urednika stranice i grafièkog urednika. Izbor fotografije ovisi o vrsti prièe koju ilustrira, o njezinoj poziciji na stranici, pa o dizajnu cijele stranice, o njezinoj korisnosti, osjetljivosti same teme i estetskoj kvaliteti slike. 

Na stranicama Veèernjeg lista slike iz arhive nisu rijetkost, što nije nikakav minus, ali ako je neka od njih nepažljivo odabrana, u pravilu šteti redakciji. U posljednja dva tjedna imam èetiri takva primjera. Prièu o obnovi vodovodne mreže u Zagrebu ilustrirati smo arhivskom fotografijom žene koja na “pumpi” uzima vodu, a onda smo doznali da je žena u meðuvremenu umrla. Temu o umirovljenièkom standardu ilustrirali smo slikom trojice muškaraca, a jedan od njih više nije meðu nama.

Treæu prièu iz gruntovnice ilustrirali smo fotografijom koju smo veæ jednom objavili, a na njoj je službenik i mnoštvo koje èeka u redu. Tema je vrlo kritièka, a snimljeni službenik veæ nas je prije obavijestio da se ne vidi u tom kontekstu, a mi smo fotografiju pogreškom opet objavili.  

Uz prièu o potezima Hrvatske narodne banke kako obuzdati inflaciju objavili smo fotografiju zgrade HNB-a snimljenu prije deset godina, pa se na zgradi vidi ploèa na kojoj piše “Narodna banka Hrvatske”.

Iako bi se ponekad posezanje u arhivu moglo tumaèiti namjernom manipulacijom ili, jednostavno, lijenošæu,  spomenuti primjeri više su posljedica šuma u komunikaciji u redakcijskom proizvodnom procesu, a manjim dijelom šlamperaja.

Ovih dana bilježimo nastavak prakse kršenja novinarske i medijske etike korištenjem  tjednika „Nacional“ radi osobnog razraèunavanja njegovog vlasnika s aktivistkinjama i aktivistima nevladinih organizacija èiji posljednji primjer je bio napad na Sanju Sarnavku, koordinatoricu Grupe B.a.B.e.
 
Naime, progon i medijski linè „nepoželjnih“ nije stao tu. U novom broju tog tjednika, u èlanku pod naslovom „Tajna Bosanca koji u Zagrebu blati Hrvatsku“, iznesen je niz diskreditacija i za demokratsko društvo neprihvatljivih kvalifikacija, o antikorupcijskom aktivisti Muniru Podumljaku i to dijelom i na osnovi njegove etnièke pripadnosti.
 
Od poèetka ovakvog javnog progona, kojeg radi "Nacional", bilježili smo obraæanja organizacija civilnog društva javnosti i onima koji bi ovakvu ureðivaèku politiku i ponašanje tog tjednika mogli osuditi, s apelom da se taj pritisak prekine.
Na žalost ti apeli, oèito, nisu naišli na adekvatan odgovor.
 
Stoga pozivamo Hrvatsko novinarsko društvo i sve medije, da se oglase protiv ovakvog medijskog linèa. Takoðer, pozivamo i sve graðanke i graðane da upotrijebe moæ koju imaju u svojim rukama i odlukom o odgovornom kupovanju i konzumiranju medija doprinesu promjenama u cilju veæe društvene odgovornosti medija.
 
U protivnom, možemo se slobodno upitati tko æe slijedeæi/a od aktivistkinja i aktivista, èije djelovanje graðanke i graðani prepoznaju kao ono koje za cilj ima demokratizaciju društva te im poklanjaju svoje povjerenje u najtežim okolnostima, biti izvrgnut takvim neprimjerenim napadima.

 

 

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118