Ukupno: 2347

 

Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeæa nadigla se u SR Hrvatskoj, a i šire po zajednièkoj federaciji, opæa histerija oko tzv. darkera i navodnog pokreta "Crna ruža" u Zagrebu. Omladina sklonija crnim odjevnim predmetima samo što nije po ulici farbana u vedro i šareno, jer je njezin muzièki ukus i "gothic" pop-žanrovski interes prokazan kao svojevrsni kult suicida te ideologija - kontra života kao takvog. Socijalizam ipak nije mogao neokrznut otrpjeti realnu društvenu opasnost tih dosega, pa je uskoro sam propao. Nekim novim darkerima su, u meðuvremenu, postali oni što crnoj boji dodaju slovo U, dok im pojam "Bauhaus", primjerice, znaèi tek robnu kuæu. Ali, niti su darkeri bili prvi maloljetnici suspektni po svom stilu, niti je njima draga muzika posljednja na koju æe pasti anatema namijenjena samom Zlu.

Eno, na tapeti je odnedavno i "emo". Posrijedi je ekspanzivni "pokret uèenica koje velièaju samoubojstvo", to doznajemo iz dnevne štampe, proteklog tjedna usrdno angažirane oko raskrinkavanja "emomanije"... "Emosice" takoðer vole crno, slušaju i Avril Lavigne i "Mozart Season" – opet je sve krenulo od izbora muzike - a baš rado same sebe sijeku žiletima. Èak nekoliko "emogrupa" djeluje u zadarskim školama! "Emo", inaèe, dolazi od engleske rijeèi "emotional", što æe reæi da je naglasak na osjeæajnosti, oèito pretjeranoj.
 
Nešto podrobnije razglabanje "emomanije" možete proèitati u izjavi Saše Antiæa iz splitske hip-hop grupe "The Beat Fleet", objavljenoj uz ovaj tekst. Ali, moramo se odmaknuti od pitanja muzike da bismo sagledali kontekst u kojem se autodestrukciji maloljetnika, i suicidu kao krajnjem njenom obliku, pretpostavljaju zavjerenièki organizirani uzroci. "Emo" je ustvari tek završna forma pripisana toj pojavi, no hrvatski mediji ukljuèeni u kampanju intenzivno se bave tinejdžerskim samoubojstvima još otprije, veæ par godina dižuæi tenziju na zadanu temu.
 
Medijski bombardman
 
Dobro, zacijelo nije rijeè o planiranom pothvatu, no bit æe da se medijima dopalo – ipak je publiku lako navuæi na izvještaj o curici koja se ubila (nitko ne zna zašto), a dotad je po iskazu prijatelja i susjeda bila najveselija u razredu i ulici... Službena, pak, statistika odaje kako je prošle godine bilo 20 posto manje pokušaja maloljetnièkih samoubojstava nego pretprošle, a prva dva mjeseca 2008. bilježe još niži prosjek. Daleko od toga da je oko 20 samoubojstava godišnje u ikojem smislu malena cifra, no èinjenica je da posljednjih godina ne raste.
 
Prošle godine tako smo svjedoèili sluèajevima poput onog na Rabu, kad se medijska nacija združila u višednevnom èuðenju nad dvjema osmoškolkama koje su zajedno skoèile s crkvenog tornja. Prije toga javno se analiziralo ljubavno razoèarenje maturantice što se bacila u Pazinsku jamu. Objesili su se djeèaci iz Paga, Varaždina, Èaèinaca itd. Najnovije vijesti tièu se èetrnaestogodišnjaka iz Varaždina, koji se polio razreðivaèem i zapalio, te ga lijeènici još nastoje spasiti. Zapravo, ima i novije: u Našicama se objesila djevojèica iste dobi, dan prije tiskanja ovog broja Ferala. Po novinama se nagaða kako je na samoubojstvo potaknuta (i) aktualnim samospaljivanjem vršnjaka, ali nitko ne primjeæuje da je upravo medijski bombardman slikama i notama, ta opereta kroz kakvu društvo spektakla prelama jednu neizrecivu tragediju, ujedno iskljuèivi izvor dojmova za moguæu korelaciju.
 
Mediji brižno tretiraju malodobnike kao jednu od najznaèajnijih potrošaèkih grupa, pri èemu su razni talent-natjeèaji tek posrednik za oblikovanje uzornog omladinca s poèetka ovog milenija. Što se tièe kontrapunktiranja tamnom stranom populacije, u novinskim kuloarima poznat je lanjski primjer licitiranja mobitelskom video-snimkom tuènjave u izvjesnom školskom dvorištu, dakle, nadmetanja izmeðu redakcija komercijalno zainteresiranih oko "ekskluzive". Krug je time zatvoren, a moguænosti što ih nudi poticanje na inn-destrukciju i autodestrukciju, više su nego široke i kreativno podatne, sve do dizanja sebe i razreda u zrak. Kad se nešto slièno i dogodi, i ako jednom doista poskoèi broj maloljetnièkih (samo)ubojstava, opet æe mediji za krivce proglašavati pop-muzièare, kao što su amerièki razapinjali Marylin Mansona nakon pokolja u srednjoj školi "Columbine"...
 
Podmetanje uvjerenja
 
Bila na stvari depresija ili bijes, samoubojstvo ili premlaæivanje, ne može se izbjeæi svekoliki negativni utjecaj narasle medijske tehnologije na sve društvene skupine - uputno je oèekivati još gore sutra. Mišljenje je to prof. dr. Lidije Arambašiæ, psihologinje s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja drži kako se odrasli jednom moraju suoèiti s odlukom hoæe li i dalje u svemu sudjelovati jedino podržavanjem tjedne senzacije do iduæe takve, i omoguæavanjem korištenja suvremene tehnike u te svrhe: "Kad se u to uplete kapital, izgleda kako novac postaje važniji od samog ljudskog roda. Jer, i ta djeca uskoro æe biti odrasli."
 
Politièki impuls što progovara iz takve društvene prakse ipak se može definirati kao namjerno zadržavanje pažnje na jeftinim objašnjenjima tipa "emo", nalik ureðivaèkom forsiranju crne kronike radi lakšeg depolitiziranja javnog mnijenja te podvaljivanja uvjerenja o sluèajnim ili neizravno izazvanim nesreæama i pojedinaènim devijacijama kao temeljnim problemima u životu civilnog društva, s terorizmom kao apokaliptiènom i globalnom nad-prijetnjom našeg vremena. Meðutim, još je žešæa direktna agresija politièkog sustava, kojoj su maloljetnici u Hrvatskoj neprekidno izloženi.
 
Klasièan set primjera u tom smislu pruža nam školski sustav. Uèenici su izloženi diskriminaciji vjeronaukom, pri èemu mogu osjetiti nametanje dodatnog centra moæi. Druga je njegova špica spolni odgoj, kojim se manipulira na jednako primitivnoj osnovi. Svako toliko, prosvjetno ministarstvo odobri novi udžbenik povijesti koji u najmanju ruku pristaje na šutnju o najzvuènijim momentima nedavne i malo starije prošlosti, iz razloga selektivnoga nacionalistièkog morala. Ponuðeni obrasci izvan toga, od obitelji do estrade, i na razne teme, u prosjeku su sve gori. Nakon pokušaja samospaljivanja djeèaka iz Varaždina, èula se i teza da se ugledao na stanovitog branitelja-samoubojicu, kao da je potonji izgorio u crtanom filmu o sve samim izvanzemaljcima, a ne u integralnoj domaæoj stvarnosti gdje bi, da svi autentièni pripadnici njegove suicidalno riziène skupine istodobno poèine samoubojstvo, ostalo još više lažnih s istim statusom.
 
Zapuštenost maloljetnika, naspram aktivnome lošem utjecaju, najveæi je problem odnosa prema djeci u Hrvatskoj – smatra Vesna Puhovski, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja i koordinatorica Upravnog odbora Koordinacije udruga za djecu: "Struèni suradnici u školama više se bave administracijom nego djecom. Škole se nisu prilagodile ni prelasku odraslih na radno vrijeme od devet do pet popodne, nego rade u smjenama i bez adekvatnog zbrinjavanja uèenika koji nisu na cjelodnevnom boravku. Parola da 'Hrvatska se voli djecom', ne realizira se u praksi, jer se njima ne bavimo dovoljno kompetentno. A mediji to samo dodatno pogoršavaju."
 
Dvostruka žrtva
 
"Od djece pravimo strojeve za uèenje i pamæenje", zakljuèuje pak Lidija Arambašiæ, "i postaje nam puno važnije da se sat matematike ili hrvatskog odvije do kraja, nego da nastavu prekinemo istog momenta kad se dogodi neki eksces izmeðu uèenika, i da se strpljivo posvetimo tome. Da s njima razgovaramo kao s ljudima koji imaju svoje želje i muke. A djeca su nam još i 'mila majka', kakvi smo mi odrasli, a iskljuèivo su odrasli odgovorni za to što se dešava djeci. Gledajuæi silne ekonomske afere s korupcijom i sliènim, gledajuæi kako se mjesecima prije i poslije izbora vrtimo samo oko odnosa nekolicine stranaka, gledajuæi kako se ogromna lova izdvaja za profesionalni sport, dok u djeèjim domovima curi voda za vrat, mogla bi ta djeca i sebi i nama biti puno gora."
 
Na koncu ovih razgovora, a dan poslije samoubojstva uèenice iz Našica – nimalo sluèajno - stiglo nam je uoèi dedlajna i hvalevrijedno najnovije priopæenje Hrvatskog novinarskog društva "Mediji ne smiju biti suodgovorni za tragedije djece", koje objavljujemo u cijelosti: "HND još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije. Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi se poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja. HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana", potpisao je za HND predsjednik Zdenko Duka.
 
SAŠA ANTIÆ, "THE BEAT FLEET"
 
POTROŠAÈKE LADICE
 

"Emo" je skraæeno od engleske rijeèi "emotional" ili "emotion" i tu bi se trebalo raditi o pojednostavljenom opisu ljudi, uglavnom u pubertetu, koji su izrazito senzibilni i emocionalni, ne srame se pokazati osjeæaje, misle da život u ovakvom svijetu nije vrijedan življenja, traže istinsku ljubav u svijetu konvencionalnosti i tim više su "emo", ako im je film bit u crnjaku koji granièi sa suicidalnosti (ne znam zašto mi pada na pamet Dražen Zeèiæ). Meðutim, takav opis ukazuje da se u suštini radi o natprosjeèno inteligentnim osobama i izrazitim individualcima i nekonformistima, pa je onda èudno da bi se oni sami svjesno etiketirali i stavljali u potrošaèke ladice, koje su prireðene od strane marketinških timova raznih kompanija.
 
Zakljuèak je da "emo" kao životni stil i etiketu, najèešæe prihvaæaju oni koji ustvari nisu "emo", a željeli bi se takvima prikazati, dakle dobrostojeæi šminkeri, konformisti i potrošaèi kojima je "emo" estetski izbor ili izgovor za pubertetsko prenemaganje. Kako sam proèitao na više mjesta, izvoðaèi glazbe koja se smatra za "emo" misle da je smiješno, banalno i besmisleno etiketirati glazbu na taj naèin, jer je previše glazbe koja je izrazito emocionalna. Naravno, biti "emo" je stvar izbora i slobodne volje, ali apsurd je kad slobodna volja izabere još jednu potrošaèku ladicu u masovnom društvu. Ali, u isto vrijeme to je možda i najveæa potvrda slobodne volje. Da ne filozofiram sad, evo još jedno objašnjenje pojma, koje sam pronašao na Netu, autor æe se prepoznati:
 
Što je EMO? Naziv za ovu grupaciju vuèe porijeklo iz Celja, da bismo shvatili zašto, valja nam poæi u 1894. godinu. Naime, upravo tada je stanoviti A. Westen zaèeo proizvodnju emajlirane posude u Celju pod znakom 2 lava - znakom vanredne kvalitete. Poduzeæe se uspješno širilo, razvijalo nove programe i dobilo novo ime: EMO (emajlirnica, metalna industrija, oružarna). Postoje 3 vrste proizvoda:
 
Lahka posoda, ki jo oznaèujemo z blagovno skupino Merkur. Posoda je iz ploèevine debeline 0,6 mm razliènih oblik in izvedb. Sem spada tudi oblikovana posoda (èajniki, džezve, cedila, kavovarji, posode za mast itd).
 
Poltežka posoda, ki je iz debelejše ploèevine (0,8 do 1,2 mm) razliènih oblik in izvedb. Sem spadajo blagovne skupine Ideal, Bled, Orion, Univerzal.
 
Težka posoda iz debele ploèevine 1,5 do 2 mm. Sem spada skupina Eterne, Bioprogram, Emoton, Emolux in v letošnjem letu razvita visoko kvalitetna posoda Emomagic.

ZAGREB - Zgrožena naèinom na koji mediji izvještavaju o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava djece i mladih, pravobraniteljica za djecu Mila Jelaviæ u srijedu je upozorila da je davanje publiciteta takvim dogaðajima vrlo opasno te da može rezultirati dalekosežnim štetnim posljedicama.
Pravobraniteljica je nezadovoljna time što tiskani i elektronièki mediji uporno plasiraju informacije o stradanju djece kao glavne vijesti dana, te je pozvala sve novinare i urednike, a osobito glavne urednike, da se radi zaštite dobrobiti djece pridržavaju temeljnih profesionalnih naèela vezanih uz izvještavanje o djeci. Nedopustivo je, upozorava, iskorištavati zbunjenost èlanova obitelji žrtve i neposredno nakon tragedije izlagati ih u medijima, osobito ako je rijeè o djeci.
Ipak, djeèja pravobraniteljica pozdravila je angažman medija koji su spremni upozoriti na to da su depresija i samoubojstva djece širi društveni problem i da su društvo i država dužni uèiniti sve kako bi zaštitili djecu i pomogli roditeljima u ostvarivanju odgovarajuæe skrbi o djeci. Pozvala je i roditelje da ulože napor kako bi ostvarili uzajamno povjerenje s djecom, da se educiraju i potraže savjete struènjaka. Pravobraniteljica je uputila preporuku Vladi te nadležnim ministarstvima i državnim tijelima da osiguraju cjelovito provoðenje Nacionalnog plana aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, koji izrièito zahtijeva izradu i provoðenje programa prevencije samoubojstava, te obvezuje na osiguranje dostupnosti službi za psihološku pomoæ i povjerljivih savjetovališta za djecu i mlade. Pravobraniteljica takoðer upozorava na slabosti u zakonskom reguliranju odgovornosti medija, stoga u svojoj preporuci poziva Vladu da kvalitetno, sveobuhvatno i uèinkovito regulira to podruèje te da osigura primjenu i nadzor nad provedbom zakona. [Mirela Lilek]

 

 

 

Hrvatsko novinarsko društvo još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije.

Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja.

HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana.

Za HND
Zdenko Duka, predsjednik

Poštovani,   za našeg kolegu Tomislava Miletiæa (roðen 1971.g.)  koji je iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je  hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije baš podesna jer je u lošem stanju i  doktori traže baš njegovu krvnu grupu koja je najrijeða. S obzirom da je  veæ u tretmanu,  HITNO je preblaga rijeè, stoga Vas molim da ovaj mail  proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i  voljan je dati krv, neka se javi:

gospoði Jasminki Dugandžiji Mašoviæ na broj 098/288 945 ili mail: jasminka.dugandzija-masovic@zg.htnet.hr  i pošalje svoje podatke i telefonski broj radi kontakta.
Molimo Vas da mail proslijedite dalje.

Zahvaljujemo na pomoæi!
--
ZAKLADA ANA RUKAVINA
Snježana Pregernik, voditeljica ureda
tel. 01/48 12 827
fax.01/48 10 853
mob. 099 48 73 565

Grad Zagreb kao suvlasnik 25 posto Radia 101 odluèio je prepustiti svoj udio bez naknade 96 zaposlenika tog medija. Zagreb je imao najveæi pojedinaèni udio u temeljnom kapitalu 101-ice koji ukupno iznosi 2,2 milijuna kuna. Odluka o prepuštanju je obrazložena argumentom da Zagreb nema interes biti vlasnik ili suvlasnik nijednog medija, nego je interes osigurati neovisnost sredstava javnog priopæavanja. Ako zaposlenici ne iskoriste svoje pravo prvokupa, Grad æe ponuditi svoj udio na tržištu. Ako pak iskoriste dar Grada, svaki od 96 zaposlenika koji veæ imaju udjele poveæat æe svoj udio na nešto više od jedan posto ili oko 25.000 kuna

 

Vejnoviæ tvrdi da su HDZ i Jadranka Kosor prije èetiri godine bili protiv raskrinkavanja tzv. lažnih ratnih vojnih invalida, a danas daju punu podršku operacijama USKOK-a "Dijagnoza 1 i 2". HDZ i Jadranka Kosor bili su protiv naèina na koji su SDP i tadašnji ministar hrvatskih branitelja Ivica Panèiæ pokušali riješiti to pitanje: revizijom svih do tada odobrenih statusa, javnim prozivanjima i sumnjièenjima svih hrvatskih branitelja HRVI. Tisuæe branitelja kojima je Panèiæevim revizijama osporen status ratnog vojnog invalida podnijeli su tužbe i sudskim putem to im je pravo naknadno priznato. Vejnoviæ zastupa i potpuno krivu tezu o tome da bi status HRVI trebalo priznati samo onim hrvatskim braniteljima koji su u ratu ranjeni. Nisu svi u ratu ranjeni nužno postali invalidima, ali su invalidni mogli postati u ratu i zbog rata oboljeli hrvatski branitelji. Pružanjem moguænosti za podnošenje zahtjeva za status HRVI i deset godina nakon rata nije otvorena brana za najezdu novih ("lažnih") invalida veæ je time ispravljena jedna oèita nepravda, stoji u reagiranju koje potpisuje Martina Baniæ, glasnogovornica MOBMS-a.

IFJ Condemns Looting of Radio Stations by Somali Forces

The International Federation of Journalists (IFJ) today condemned the looting of three radio stations by Somali forces and called on the Transitional Federal Government to ensure the immediate return of their equipment so they can start rebroadcasting without delay. Some of the stations’ employees were also assaulted during the incident.

“We are outraged by this new crackdown on the media which should not continue to be the scapegoat of the conflict in the country,” said Gabriel Baglo, Director of the IFJ Africa office. “The Transitional Federal Government (TFG) must ensure the equipment is returned, hold those responsible to account and provide assurances to the Somali media community that such raids will not be tolerated in future.”

On Sunday 2 March, government forces stormed the premises of Radio Simba, Radio Shabelle and Horn Afrik the three top radio stations of Mogadishu. The troops took computers, cameras and radio equipment.

According to the National Union of Somali Journalists (NUSOJ), journalist Abdiaziz Hussein Hassan was assaulted by the forces during the attack at Radio Simba. The day before, a rocket had hit the Radio Simba building destroying the station’s archives.

The acting director of Shabelle Radio, Mukhtar Mohamed Hirabe, was also briefly detained.

“We believe that journalists' ability to report freely is essential to the nonviolent resolution of conflicts, and that suppression of the media during periods of unrest or armed operations only increases fear and suspicion among the people,” said Omar Faruk, the Secretary General of the National Union of Somali Journalists, NUSOJ.

For further information contact the IFJ: +221 33 842 01 43
The IFJ represents over 600,000 journalists in 120 countries

IFJ Calls on Chadian Government to End “Media Crackdown”

The International Federation of Journalists (IFJ) today called on the government of Chad to end the increasing pressure on media after President Idriss Deby Itno signed a decree increasing jail terms for media offences and government raids have forced at least 10 journalists and newspapers directors to flee the country or go into hiding.

“The situation in Chad is chaotic as government control of the media and its intimidation tactics have forced the few independent journalists remaining there into hiding,” said Gabriel Baglo, Director of the IFJ Africa office. “We call on the government of Chad to put an end to this new crackdown on the media and end the criminalization of press offences.”

President Deby Itno signed a decree on 21 February to harden the law on the media, increasing jail terms for press libel and increasing government censorship. A state of emergency declared on 15 February already restricts media coverage and says that private newspapers are subject to preliminary approval by government officials before publication.

The state of emergency was extended for 15 more days on Friday by the national assembly.
After the fighting in the capital city N’Djamena early February at least 10 journalists and media directors fled the country in fear for their lives. Others are in hiding after government forces searched their houses.

In protest against the draconian measures, the major independent newspapers have suspended publication about two weeks ago. Some radio stations have followed suit and stopped broadcasting news.

For further information contact the IFJ: +221 33 842 01 43
The IFJ represents over 600,000 journalists in 120 countries

SEEMO Press Release:

CEI Award 2008 for Outstanding Merits in Investigative Journalism

CALL FOR PROPOSALS

BACKGROUND

The Central European Initiative (CEI) has traditionally paid particular attention to the area of information and media and encouraged the role of independent media in its Member States. In view of the difficult conditions under which journalists are frequently exercising their profession, the CEI, in cooperation with the Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), announces the launch of the CEI Award for Outstanding Merits in Journalism, which in 2008 will have a focus on
investigative journalism.

The award will be bestowed in cooperation with the on the occasion of the "CEI Forum for Journalists", to be held in Wroclaw, Poland, on 2- 3 June 2008.

CRITERIA FOR ADMISSION

The Award is open to nationals of CEI Member States (Albania, Austria, Belarus, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Italy, Macedonia, Moldova, Montenegro, Poland, Romania, Serbia, Slovakia, Slovenia and Ukraine) who have acquired in the recent past special merits in investigative journalism and who are still active in journalism.

The competing journalists should be nominated by individuals/organisations/media companies.
Self-nominations are not allowed.

All media are accepted: print, broadcast, news agency or Internet.

AWARD

The winning candidate will receive an award of 5.000 EUR which will be bestowed on the occasion of the CEI Journalists� Forum in Wroclaw, on 2-3 June 2008. The winner will be invited to attend the Forum and his/her participation expenses will be covered by the CEI.

COMPOSITION OF THE JURY< br />
The Jury will be composed of distinguished journalists coming from Austria, Bosnia and Herzegovina, Italy, Poland and Romania.

The jury is chaired by the Polish member since Poland is the organising country of the annual CEI Journalistsâ&#65533;&#65533; Forum.

Amb Harald Kreid, Alternate Director General of the CEI Executive Secretariat, Mr Oliver Vujovic, Secretary General of SEEMO, Mr Hari Stajner (CEI expert in media issues from Serbia) will act as advisers.

TERMS OF PARTICIPATION

Applications should include the following documentation:

1. Application Form, please contact info@seemo.org

2. Relevant supporting material (e.g. summary of the presentations of the candidateâ&#65533;&#65533;s merits;
Curriculum Vitae of the candidate; details of the media which published / broadcasted the reports).

CLOSING DATE

The deadline for applications is 31 March 2008. Applications should be submitted by regular mail or
e-mail to:

Ms Barbara Fabro

Senior Executive Officer

CEI Executive Secretariat

Via Genova, 9

34121 Trieste, Italy

Tel. +39 040 77 86 777/725

Fax +39 040 36 06 40

fabro@cei-es.org

* * *

For information:

www.ceinet.org - www.seemo.org

---------------------------------------------------------------------
SEEMO is a regional network of editors, media executives and leading journalists in South East
Europe.

****
SEEMO - IPI, Spiegelgasse 2/29, 1010 Vienna, Austria, Tel (SEEMO+HELP LINE): +43 1 513 39 40, Tel
(SEEMO): +43 1 512 90 11 11, Fax: +43 1 512 90 15, E-mail: info@seemo.org, Web: http://www.seemo.org

Matica hrvatska pokrenula je Komunikološku školu koja æe jednom godišnje okupiti najbolje studente komunikologije i novinarstva te im pružiti jedinstveno izvanfakultetsko multidisciplinarno usavršavanje. Prva Komunikološka škola održat æe se u Dubrovniku od 3. do 12. ožujka ove godine. Nositelji programa Komunikološke škole ugledni su svjetski i hrvatski znanstvenici, struènjaci i medijski djelatnici koji æe svojim iskustvom i znanjem buduæe nositelje hrvatskog medijskog života dodatno osposobiti za obavljanje najodgovornijih zadaæa u hrvatskom medijskom i komunikacijskom prostoru te ih potaknuti na aktivan društveni angažman veæ tijekom studija. Izvršni odbor Odjela za medije Matice Hrvatske odabrao je dvanaest studenata koji æe èiniti prvu generaciju Komunikološke škole. Svi su studenti završnih godina studija novinarstva Fakulteta politièkih znanosti i studija komunikologije Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu koji su pokazali izrazito visoku motivaciju za sudjelovanje u programu, a odlikuju se i nizom dodatnih znanja i vještina. "Matica hrvatska ovime želi ostvariti stalnu suradnju s predstavnicima medijskog života, nezaobilaznog èimbenika u suvremenom društvu", izjavio je Zorislav Lukiæ, glavni tajnik Matice hrvatske. Teme koje æe se obraðivati na ovogodišnjoj školi kreæu se od analiziranja hrvatske medijske scene i projekcija buduænosti i vještina javnih nastupa, do promišljanja uloge medija u oèuvanju hrvatske kulturne baštine i nacionalnog ugleda.

Poštovani kolege,

s obzirom na uèestala konfrontiranja meðu èlanovima naše strukovne udruge i meðusobna prijavljivanja Vijeæu èasti HND-a, odluèili smo obratiti se apelom kojim pozivamo na podizanje praga tolerancije u komuniciranju s kolegama i na preferiranje razgovora kao oblika razrješavanja svih nesporazuma i eventualnih sukoba. Tek ako izravnim i kolegijalnim razgovorom nije moguæe riješiti konflikt, uputno je zatražiti arbitražu Vijeæa èasti HND-a. Pozivamo vas na poštivanje profesionalnih i moralnih naèela u radu i osobito novinarskog Kodeksa èasti, kao prvog preduvjeta kvalitetnoga rada u struci koja pretendira biti savjest društva.
Ako se budemo vodili svojim Kodeksom, a ne taštinama i promicanjem osobnih interesa na štetu tuðih, vjerojatno je da æe i prilika za sukobe biti manje. Ako se netko pridržava novinarskoga Kodeksa èasti u profesionalnome djelovanju može se oèekivati da æe mu ista naèela biti dominantan kriterij i u svakodnevnome životu.
Vijeæe èasti HND-a stoji èlanstvu na raspolaganju u svim spornim situacijama koje sami èlanovi ne mogu riješiti, ali ponavljamo da plediramo da ne iskljuèujete razgovor kao prvi oblik moguæeg saniranja štete nastale upravo izbjegavanjem komunikacije.
Upoznajte se s Kodeksom èasti HND i postupajte sukladno njegovim odredbama.

29. veljaèe 2008.g.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Vijeæe èasti HND-a
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Drago Hedl, predsjednik&nbsp;

Sydney - Fotograf slavnih koji je tužio novine jer su ga optužile da je uhodio Nicole Kidman dobio je uimjesto odštete golem raèun jer je sutkinja ocijenila da je njegovo nametljivo ponašanje prestrašilo glumicu.

Sutkinja Carolyn Simpson iz Novog Južnog Walesa rekla je da je fotograf Jamie Fawcett u Sydneyju pokušao postaviti prislušni ureðaj u glumièinu kuæu i sudjelovao u opasnoj vožnji gradom ne bi li je fotografirao.

Fawcett je tužio kuæu Fairfax media, izdavaèa llista The Sun-Herald, zbog klevete jer je u tim novinama u sijeènju 2005. objavljeno kako je on "najmrži" fotograf Sydneya koji želi "izazvati kaos" u životu poznate glumice. (H)

Èak i sami novinari poèesto se cinièki izražavaju o moralnosti vlastite profesije. U osnovi je neprihvatljivosti (sve znatnijega) dijela suvremene medijske scene djelatan prijezir spram samoga koncepta (i, posebice, prakse) privatnosti. Pritom se najèešæe rabe fraze poput “pravo javnosti da zna”. No, ta je parola izvorno bila razvijena kao nijekanje sustavne tajnovitosti vlasti (arcana dominationis), u cilju omoguæavanja kontrole funkcioniranja aparata moæi. Suvremena primjena toga naèela, primjerice na ljubavni život glasovitih sugraðana/sugraðanki, sadržajno je naprosto besmislena – ali kao ideologija omasovljene prostote oèito besprijekorno funkcionira.

&nbsp;Naslijeðe ranijih politièkih sustava - podudarno s patrijarhalnom potkom lokalnoga društva - naèelno je otklanjalo privatnost kao vrijednost ili pak pravo; ta se praksa, razvidno je, i aktualno nastavlja (npr., ni u Hrvatskoj opæoj enciklopediji, Leksikografskoga zavoda, niti u “Veèernjakovoj” Opæoj i nacionalnoj enciklopediji, odrednice privatnost uopæe nema). Da takva odrednica postoji, morala bi – kako je to u pristojnijim sredinama i sluèaj – upozoriti na to da privatnost oznaèuje osobnu sferu u koju ostali nemaju pravo uvida (osim onih koje osoba o kojoj je rijeè pripušta u tu sferu).

Odrednica bi, takoðer, morala upozoriti na posebne (ustavno i zakonski odreðene) uvjete pod kojima javna vlast smije povreðivati pravo na privatnost. No, kod nas, eto, nema ni leksikografijske odrednice, a kamoli uljuðene prakse.

Nije u svemu tomu sporno to da oni koji u javnosti (i od javnosti) žive imaju i dodatne obveze, da, u krajnjoj konzekvenciji, takvim statusom pristaju na djelomiènu redukciju svojega prava na privatnost. Ako se nekomu – poput veæ spomenute wimbledonske legende – u situaciji u kojoj je osumnjièen (barem) za prekršaj dopušta privilegij da se “dogovori o javljanju u policiju”, logièno je zakljuèiti da takva javna znanost ima i svoju (uglavnom neugodnu) cijenu. No, i ta bi cijena trebala imati (barem naèelno odreðene) granice. Po strani od pomodnoga skandaliziranja nad nedostatkom morala u medijima (podobnoga za – medijske – emitere moralne panike u00E0 la Branimir Biliæ), u Hrvatskoj je problem i ozbiljniji.

Nije rijeè tek o novinarskim ispadima (ma koliko èesti oni bili). Nedavno je objavljivanje esemesiranja Vladimira Zagorca i “njegove Suzane” objelodanilo pravi doseg (barem nekih) medijskih dogodovština. Jer, rijeè je – oèito – o tekstuljcima koje su (umreženi) novinari dobili od policije, Državnoga odvjetništva ili neke od tajnih službi.

Objavljene su poruke sadržavale posve privatne jeziène igre (a ne, recimo, tajne bankovne raèune), na što javnost ni na koji naèin nema pravo. Nakon svega izostala je nužna obavijest o istrazi zbog evidentne zloporabe materijala dobivenoga elektronskim nadzorom (koju su trebali provesti policija, Državno odvjetništvo, ili Vijeæe nacionalne sigurnosti – ili èak sve tri ustanove). Izostanak ovakve reakcije jasno je, na žalost, pokazao da se privatnosti u Hrvatskoj naprosto ne treba nadati.

Programsko vijeæe Hrvatske radiotelevizije toliko se bavi jednim zaposlenikom javne televizije da bi se slobodno moglo nazvati i Vijeæe za progon Denisa Latina. Gotovo da nema sjednice kada Latinica nije na tapeti, ako veæ nije stvarna službena toèka dnevnog reda, onda se provuèe pod raspravom o emitiranom programu izmeðu dvije sjednice ili barem pod toèkom razno. Možda se ranije i èinilo da su napadi na Latina doista inspirirani ponekom lošom i neprofesionalnom emisijom, no kritike su zapravo ideološke prirode, a èini se da one poèinju poprimati i pravi smisao. Latina se, naime, više nego ikad prije, pokušava maknuti s ekrana HRT-a. Za to se pobrinula HDZ-ova struja u Vijeæu koju predvodi bivši HDZ-ov ministar Juraj Njavro, a u stopu ga prate glumica Anja Šovagoviæ i poduzetnik Siniša Grgiæ. Njavro veæ duže vrijeme inzistira na broju tužbi koje je Latinica priskrbila HRT-u te na ukupnom traženom iznosu, a podatak do kojeg je došao kaže da je u tijeku 20 tužbi potencijalno teških 4,5 milijuna kuna. To mu je dovoljan dokaz da se Latina èim prije treba riješiti. Pritom nitko ne spominje primjerice tužbu Ine koju je HRT-u priskrbila Hloverka Novak Srziæ, a koja je teška 264,7 milijuna kuna. To Njavri naravno nije smetalo kada ju je svojim glasom instalirao na mjesto glavne urednice informativnog programa HTV-a, najvažnije urednièke pozicije ne samo na HRT-u, veæ i u cijeloj državi. Njemu i kolegama pri potvrðivanju Hloverke nije zasmetalo ni to što kuæa èije su oni najvažnije tijelo od nje potražuje oko 200 tisuæa kuna.

Grgiæ i Šovagoviæ Grgiæ takoðer voli baratati brojkama, a posebno je sklon statistici. Tu je sklonost pokazao prije nekoliko mjeseci kada je na sjednici Vijeæa zapitao zbog èega informativne emisije HRT-a toliko puno spominju Beograd, a dvadesetak puta manje recimo Budimpešta ili neki drugi europski gradovi. Èak ni kada bi do tog podatka došao doista pravim istraživanjem, to ne bi bilo èudno obzirom na vijesti koje su silom prilika Hrvatskoj daleko zanimljivije, što zbog suðenja za ratne zloèine na Ovèari, što zbog situacije s Kosovom ili pak zbog gospodarskih odnosa. No, Grgiæ je do svojih famoznih podataka koje je uredno posložio u tablicu došao tako što je zbrajao pojavljivanje tih gradova na internetskim stranicama HRT-ovih vijesti i to preko Googlea. Iako je tada izazvao podsmijeh svih prisutnih, od statistike nije odustao. Sada zbraja koliko se puta o Latinici i Latinu govorilo na sjednicama Vijeæa. Osim toga, zbraja i odluke Vijeæa kontra te emisije. Dok se njene kolege bave brojkama, Anja Šovagoviæ više voli rijeèi, pa Latinicu rado naziva ridikuloznom, tvrdi da toj emisiji pada dignitet i slièno. Glumica se inaèe rado obrušava na osobe, a jedan od najupeèatljivijih napada bio je onaj na Mislava Bagu tražeæi od šefova HTV-a da javnost zaštiti od "bagizama", a Bagu slala na govorne vježbe. Gotovo na svakoj sjednici netko od njih pokreæe napad na Latina (po novom i na Stankoviæa) i to je veæ postalo toliko oèito da svi veæ vide kako je tome cilj micanje Latina s ekrana. Na posljednjoj sjednici to su i izgovorili, doduše pravdajuæi se praktiènim razlozima. Grgiæ, recimo, ne voli kada su informativne emisije snimljene unaprijed jer, eto, one po njemu moraju iæi uživo. Drugima smeta to što se izjave sudionika "režu", pa tako valjda ne vidimo baš ono najbolje što je gost rekao. Naravno, znaju oni da Latin zbog zdravstvenih razloga ne može voditi takvu emisiju uživo, no ipak ih je na to upozorio glavni ravnatelj Vanja Sutliæ, braneæi Latina i èinjenicama o njegovom doprinosu demokratizaciji Hrvatske otvaranjem veæini neugodnih tema na javnoj televiziji. Trojac, naravno, ima rješenje - "pa imate valjda još voditelja tu na televiziji, zašto bi Latin morao voditi emisiju". Time je postao jasan i konaèan cilj HDZ-ovih vijeænika. Maknuti Latina nije jednostavno, pokušavali su to i drugi, èešæe desni, ali ponekad i lijevi, no dosad je uvijek preživio. Iako se javnost odavno stvorila stav o Latinu kojeg zapravo malo tko mijenja, on je proteklih godina nekoliko puta mijenjao dresove. Žestoki kritièar Tuðmanova režima i svega povezanog s prvim hrvatskim predsjednikom, još je nedavno koalirao s najveæim Tuðmanovim obožavateljima poput Andrije Hebranga. Na krilima Latinovih optužbi rada tadašnje ravnateljice HTV-a Marije Nemèiæ jahao je Hebrang u Saboru citirajuæi upravo - Latina.

Pukla ljubav Upravo je Hebrang Latinu pomogao u bolnici, a ovaj je štedio HDZ-ovce i nadao se odlasku u hrvatsko veleposlanstvo u Madrid. Posegnuo je tada za starom metodom "ne talasanja", pa su Latinice odjednom obraðivale teme o cijepljenju, svadbama, mucanju ili pak velikim ljubavima. Sliènih se tema Latin prihvatio i nakon što mu je bivši glavni ravnatelj Mirko Galiæ aneksom ugovora o radu dao najveæu plaæu na HRT-u. Danas je ljubav s HDZ-om pukla, oèito je to po jurišnicima u Vijeæu, a i po izboru tema Latinice. U posljednje vrijeme ona se bavila temama na koje su nacionalisti izuzetno osjetljivi. Pitanje je samo hoæe li ovoga puta, kada HDZ doista ima premoæ u Vijeæu, uspjeti otjerati Latina daleko od ekrana ili æe taj majstor preživljavanja dobiti i ovu utakmicu. Svima æe to biti jasno kada se na Vijeæu prestane spominjati Latinovo ime, a Latinica se posveti manje škakljivim temama tipa: gradski prijevoz - za i protiv.

Glavni urednik&nbsp;Mikleniæ u svom komentaru baš to èini. Upozorava da u državi ima snaga koje mogu onemoguæiti provedbu donesenih zakona.

“Netko tko se smatra da je iznad zakona ne želi i ne donosi provedbene propise!”.

I zakon se ne može provoditi. Istaknuti urednik glavnih katolièkih novina u Hrvatskoj smatra da je “nužno na to upozoriti najširu javnost koja se nikada neæe niti može složiti sa selektivnom primjenom zakona, odnosno s izigravanjem zakona nedonošenjem provedbenih akata kad je to u interesu birokrata.

To je oèit primjer bezakonja na hrvatski naèin.”

Komentator se ne usteže ustvrditi da “Hrvatska jest mlada država, ali oni koji njom upravljaju još uvijek nisu stvorili preduvjete za cjelovitu reviziju, tj. za cjelovitu provjeru ulaska i potrošnje novca iz državnog proraèuna.” To, sve odreðenije tvrdi komentator, “ne može biti sluèajno.”

Drugim rijeèima: dobiva se dojam da javnost ne može znati kako se troši državni novac.

Ako je to istina, pljaèka je naèelno moguæa. To ne znaèi optužbu da se pljaèka dogaða, ali dovoljno je upozorenje da se može i nekažnjivo dogaðati. I nije ovdje u pitanju konkretni sluèaj moguæe pljaèke, nego naèelni stav. Ako bi to bilo istinito, ne mora li se svaki graðanin time pozabaviti? Nije li to i vjernièka dužnost pravdoljublja? Vjernik, pripadao ili ne pripadao ikojoj politièkoj stranci, kao èovjek i kao graðanin odgovoran je za pravedno provoðenje zakona. Ali, što znaèi komentar glavnih katolièkih novina u ovom našem košmaru javnih glasila i tajnih odluka?

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118