hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Sudan: Freedom of Expression under Threat

ARTICLE 19 together with its Sudan project partners condemns the latest attempts by Sudanese authorities to silence dissenting voices and intimidate, censor and harass the Sudanese media.

From February 6, 2008 Sudanese security forces began daily visits to print press houses and newspaper offices, removing news articles and columns critical of or unfavorable to the Sudanese Government.

The independent weekly newspaper Al-Midan was prevented from publishing an issue on March 4, following the visit of a security officer to its printing press. Al-Midan was ordered to remove articles detailing the newspaper’s court victory having been found ‘not guilty’ for a case brought against it by Sudanese security forces in April 2007.

The newspaper was also ordered to remove an article discussing the Darfur Sudan Libration Movement and expressing support of internally displaced persons (IDPs) in Darfur. Al-Midan is only one of many media institutions in Sudan targeted either through confiscations of newspaper copies, inflated fines and now ‘direct pre-print censorship’.

‘ARTICLE 19 condemns the recent crackdown on freedom of expression in Sudan’ stated ARITCLE 19 Executive Director, Dr. Agnes Callamard; ‘the censorship and harassment and intimidation on journalists carrying out their duties is a serious deterioration of the human rights situation in Sudan and a clear violation of the 2005 Comprehensive Peace Agreement (CPA) in addition to international conventions such as the International Convention on Civil and Political Rights (ICCPR)’

ARTICLE 19 and its partners, including the Khartoum Centre for Human Rights and Environmental Development, Norwegian People’s Aid, Olof Palme International Centre, Association for Media Development in Southern Sudan, and International Media Support have been running a project on ‘Promoting Civil Society Involvement in Developing Democratic Media Legislation in Sudan’ since 2007.
 

NOTES TO EDITORS

ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech.

If you no longer wish to remain on ARTICLE 19's mailing list, please unsubscribe here 

Alternatively, if you would like to receive region specific information only, send an email to subscribe stating which regions you would like to receive information about.

 

... više ...


Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeæa nadigla se u SR Hrvatskoj, a i šire po zajednièkoj federaciji, opæa histerija oko tzv. darkera i navodnog pokreta "Crna ruža" u Zagrebu. Omladina sklonija crnim odjevnim predmetima samo što nije po ulici farbana u vedro i šareno, jer je njezin muzièki ukus i "gothic" pop-žanrovski interes prokazan kao svojevrsni kult suicida te ideologija - kontra života kao takvog. Socijalizam ipak nije mogao neokrznut otrpjeti realnu društvenu opasnost tih dosega, pa je uskoro sam propao. Nekim novim darkerima su, u meðuvremenu, postali oni što crnoj boji dodaju slovo U, dok im pojam "Bauhaus", primjerice, znaèi tek robnu kuæu. Ali, niti su darkeri bili prvi maloljetnici suspektni po svom stilu, niti je njima draga muzika posljednja na koju æe pasti anatema namijenjena samom Zlu.

Eno, na tapeti je odnedavno i "emo". Posrijedi je ekspanzivni "pokret uèenica koje velièaju samoubojstvo", to doznajemo iz dnevne štampe, proteklog tjedna usrdno angažirane oko raskrinkavanja "emomanije"... "Emosice" takoðer vole crno, slušaju i Avril Lavigne i "Mozart Season" – opet je sve krenulo od izbora muzike - a baš rado same sebe sijeku žiletima. Èak nekoliko "emogrupa" djeluje u zadarskim školama! "Emo", inaèe, dolazi od engleske rijeèi "emotional", što æe reæi da je naglasak na osjeæajnosti, oèito pretjeranoj.
 
Nešto podrobnije razglabanje "emomanije" možete proèitati u izjavi Saše Antiæa iz splitske hip-hop grupe "The Beat Fleet", objavljenoj uz ovaj tekst. Ali, moramo se odmaknuti od pitanja muzike da bismo sagledali kontekst u kojem se autodestrukciji maloljetnika, i suicidu kao krajnjem njenom obliku, pretpostavljaju zavjerenièki organizirani uzroci. "Emo" je ustvari tek završna forma pripisana toj pojavi, no hrvatski mediji ukljuèeni u kampanju intenzivno se bave tinejdžerskim samoubojstvima još otprije, veæ par godina dižuæi tenziju na zadanu temu.
 
Medijski bombardman
 
Dobro, zacijelo nije rijeè o planiranom pothvatu, no bit æe da se medijima dopalo – ipak je publiku lako navuæi na izvještaj o curici koja se ubila (nitko ne zna zašto), a dotad je po iskazu prijatelja i susjeda bila najveselija u razredu i ulici... Službena, pak, statistika odaje kako je prošle godine bilo 20 posto manje pokušaja maloljetnièkih samoubojstava nego pretprošle, a prva dva mjeseca 2008. bilježe još niži prosjek. Daleko od toga da je oko 20 samoubojstava godišnje u ikojem smislu malena cifra, no èinjenica je da posljednjih godina ne raste.
 
Prošle godine tako smo svjedoèili sluèajevima poput onog na Rabu, kad se medijska nacija združila u višednevnom èuðenju nad dvjema osmoškolkama koje su zajedno skoèile s crkvenog tornja. Prije toga javno se analiziralo ljubavno razoèarenje maturantice što se bacila u Pazinsku jamu. Objesili su se djeèaci iz Paga, Varaždina, Èaèinaca itd. Najnovije vijesti tièu se èetrnaestogodišnjaka iz Varaždina, koji se polio razreðivaèem i zapalio, te ga lijeènici još nastoje spasiti. Zapravo, ima i novije: u Našicama se objesila djevojèica iste dobi, dan prije tiskanja ovog broja Ferala. Po novinama se nagaða kako je na samoubojstvo potaknuta (i) aktualnim samospaljivanjem vršnjaka, ali nitko ne primjeæuje da je upravo medijski bombardman slikama i notama, ta opereta kroz kakvu društvo spektakla prelama jednu neizrecivu tragediju, ujedno iskljuèivi izvor dojmova za moguæu korelaciju.
 
Mediji brižno tretiraju malodobnike kao jednu od najznaèajnijih potrošaèkih grupa, pri èemu su razni talent-natjeèaji tek posrednik za oblikovanje uzornog omladinca s poèetka ovog milenija. Što se tièe kontrapunktiranja tamnom stranom populacije, u novinskim kuloarima poznat je lanjski primjer licitiranja mobitelskom video-snimkom tuènjave u izvjesnom školskom dvorištu, dakle, nadmetanja izmeðu redakcija komercijalno zainteresiranih oko "ekskluzive". Krug je time zatvoren, a moguænosti što ih nudi poticanje na inn-destrukciju i autodestrukciju, više su nego široke i kreativno podatne, sve do dizanja sebe i razreda u zrak. Kad se nešto slièno i dogodi, i ako jednom doista poskoèi broj maloljetnièkih (samo)ubojstava, opet æe mediji za krivce proglašavati pop-muzièare, kao što su amerièki razapinjali Marylin Mansona nakon pokolja u srednjoj školi "Columbine"...
 
Podmetanje uvjerenja
 
Bila na stvari depresija ili bijes, samoubojstvo ili premlaæivanje, ne može se izbjeæi svekoliki negativni utjecaj narasle medijske tehnologije na sve društvene skupine - uputno je oèekivati još gore sutra. Mišljenje je to prof. dr. Lidije Arambašiæ, psihologinje s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja drži kako se odrasli jednom moraju suoèiti s odlukom hoæe li i dalje u svemu sudjelovati jedino podržavanjem tjedne senzacije do iduæe takve, i omoguæavanjem korištenja suvremene tehnike u te svrhe: "Kad se u to uplete kapital, izgleda kako novac postaje važniji od samog ljudskog roda. Jer, i ta djeca uskoro æe biti odrasli."
 
Politièki impuls što progovara iz takve društvene prakse ipak se može definirati kao namjerno zadržavanje pažnje na jeftinim objašnjenjima tipa "emo", nalik ureðivaèkom forsiranju crne kronike radi lakšeg depolitiziranja javnog mnijenja te podvaljivanja uvjerenja o sluèajnim ili neizravno izazvanim nesreæama i pojedinaènim devijacijama kao temeljnim problemima u životu civilnog društva, s terorizmom kao apokaliptiènom i globalnom nad-prijetnjom našeg vremena. Meðutim, još je žešæa direktna agresija politièkog sustava, kojoj su maloljetnici u Hrvatskoj neprekidno izloženi.
 
Klasièan set primjera u tom smislu pruža nam školski sustav. Uèenici su izloženi diskriminaciji vjeronaukom, pri èemu mogu osjetiti nametanje dodatnog centra moæi. Druga je njegova špica spolni odgoj, kojim se manipulira na jednako primitivnoj osnovi. Svako toliko, prosvjetno ministarstvo odobri novi udžbenik povijesti koji u najmanju ruku pristaje na šutnju o najzvuènijim momentima nedavne i malo starije prošlosti, iz razloga selektivnoga nacionalistièkog morala. Ponuðeni obrasci izvan toga, od obitelji do estrade, i na razne teme, u prosjeku su sve gori. Nakon pokušaja samospaljivanja djeèaka iz Varaždina, èula se i teza da se ugledao na stanovitog branitelja-samoubojicu, kao da je potonji izgorio u crtanom filmu o sve samim izvanzemaljcima, a ne u integralnoj domaæoj stvarnosti gdje bi, da svi autentièni pripadnici njegove suicidalno riziène skupine istodobno poèine samoubojstvo, ostalo još više lažnih s istim statusom.
 
Zapuštenost maloljetnika, naspram aktivnome lošem utjecaju, najveæi je problem odnosa prema djeci u Hrvatskoj – smatra Vesna Puhovski, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja i koordinatorica Upravnog odbora Koordinacije udruga za djecu: "Struèni suradnici u školama više se bave administracijom nego djecom. Škole se nisu prilagodile ni prelasku odraslih na radno vrijeme od devet do pet popodne, nego rade u smjenama i bez adekvatnog zbrinjavanja uèenika koji nisu na cjelodnevnom boravku. Parola da 'Hrvatska se voli djecom', ne realizira se u praksi, jer se njima ne bavimo dovoljno kompetentno. A mediji to samo dodatno pogoršavaju."
 
Dvostruka žrtva
 
"Od djece pravimo strojeve za uèenje i pamæenje", zakljuèuje pak Lidija Arambašiæ, "i postaje nam puno važnije da se sat matematike ili hrvatskog odvije do kraja, nego da nastavu prekinemo istog momenta kad se dogodi neki eksces izmeðu uèenika, i da se strpljivo posvetimo tome. Da s njima razgovaramo kao s ljudima koji imaju svoje želje i muke. A djeca su nam još i 'mila majka', kakvi smo mi odrasli, a iskljuèivo su odrasli odgovorni za to što se dešava djeci. Gledajuæi silne ekonomske afere s korupcijom i sliènim, gledajuæi kako se mjesecima prije i poslije izbora vrtimo samo oko odnosa nekolicine stranaka, gledajuæi kako se ogromna lova izdvaja za profesionalni sport, dok u djeèjim domovima curi voda za vrat, mogla bi ta djeca i sebi i nama biti puno gora."
 
Na koncu ovih razgovora, a dan poslije samoubojstva uèenice iz Našica – nimalo sluèajno - stiglo nam je uoèi dedlajna i hvalevrijedno najnovije priopæenje Hrvatskog novinarskog društva "Mediji ne smiju biti suodgovorni za tragedije djece", koje objavljujemo u cijelosti: "HND još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije. Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi se poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja. HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana", potpisao je za HND predsjednik Zdenko Duka.
 
SAŠA ANTIÆ, "THE BEAT FLEET"
 
POTROŠAÈKE LADICE
 

tbf_09_sasa_120.jpg
"Emo" je skraæeno od engleske rijeèi "emotional" ili "emotion" i tu bi se trebalo raditi o pojednostavljenom opisu ljudi, uglavnom u pubertetu, koji su izrazito senzibilni i emocionalni, ne srame se pokazati osjeæaje, misle da život u ovakvom svijetu nije vrijedan življenja, traže istinsku ljubav u svijetu konvencionalnosti i tim više su "emo", ako im je film bit u crnjaku koji granièi sa suicidalnosti (ne znam zašto mi pada na pamet Dražen Zeèiæ). Meðutim, takav opis ukazuje da se u suštini radi o natprosjeèno inteligentnim osobama i izrazitim individualcima i nekonformistima, pa je onda èudno da bi se oni sami svjesno etiketirali i stavljali u potrošaèke ladice, koje su prireðene od strane marketinških timova raznih kompanija.
 
Zakljuèak je da "emo" kao životni stil i etiketu, najèešæe prihvaæaju oni koji ustvari nisu "emo", a željeli bi se takvima prikazati, dakle dobrostojeæi šminkeri, konformisti i potrošaèi kojima je "emo" estetski izbor ili izgovor za pubertetsko prenemaganje. Kako sam proèitao na više mjesta, izvoðaèi glazbe koja se smatra za "emo" misle da je smiješno, banalno i besmisleno etiketirati glazbu na taj naèin, jer je previše glazbe koja je izrazito emocionalna. Naravno, biti "emo" je stvar izbora i slobodne volje, ali apsurd je kad slobodna volja izabere još jednu potrošaèku ladicu u masovnom društvu. Ali, u isto vrijeme to je možda i najveæa potvrda slobodne volje. Da ne filozofiram sad, evo još jedno objašnjenje pojma, koje sam pronašao na Netu, autor æe se prepoznati:
 
Što je EMO? Naziv za ovu grupaciju vuèe porijeklo iz Celja, da bismo shvatili zašto, valja nam poæi u 1894. godinu. Naime, upravo tada je stanoviti A. Westen zaèeo proizvodnju emajlirane posude u Celju pod znakom 2 lava - znakom vanredne kvalitete. Poduzeæe se uspješno širilo, razvijalo nove programe i dobilo novo ime: EMO (emajlirnica, metalna industrija, oružarna). Postoje 3 vrste proizvoda:
 
Lahka posoda, ki jo oznaèujemo z blagovno skupino Merkur. Posoda je iz ploèevine debeline 0,6 mm razliènih oblik in izvedb. Sem spada tudi oblikovana posoda (èajniki, džezve, cedila, kavovarji, posode za mast itd).
 
Poltežka posoda, ki je iz debelejše ploèevine (0,8 do 1,2 mm) razliènih oblik in izvedb. Sem spadajo blagovne skupine Ideal, Bled, Orion, Univerzal.
 
Težka posoda iz debele ploèevine 1,5 do 2 mm. Sem spada skupina Eterne, Bioprogram, Emoton, Emolux in v letošnjem letu razvita visoko kvalitetna posoda Emomagic.

... više ...


ZAGREB - Zgrožena naèinom na koji mediji izvještavaju o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava djece i mladih, pravobraniteljica za djecu Mila Jelaviæ u srijedu je upozorila da je davanje publiciteta takvim dogaðajima vrlo opasno te da može rezultirati dalekosežnim štetnim posljedicama.
Pravobraniteljica je nezadovoljna time što tiskani i elektronièki mediji uporno plasiraju informacije o stradanju djece kao glavne vijesti dana, te je pozvala sve novinare i urednike, a osobito glavne urednike, da se radi zaštite dobrobiti djece pridržavaju temeljnih profesionalnih naèela vezanih uz izvještavanje o djeci. Nedopustivo je, upozorava, iskorištavati zbunjenost èlanova obitelji žrtve i neposredno nakon tragedije izlagati ih u medijima, osobito ako je rijeè o djeci.
Ipak, djeèja pravobraniteljica pozdravila je angažman medija koji su spremni upozoriti na to da su depresija i samoubojstva djece širi društveni problem i da su društvo i država dužni uèiniti sve kako bi zaštitili djecu i pomogli roditeljima u ostvarivanju odgovarajuæe skrbi o djeci. Pozvala je i roditelje da ulože napor kako bi ostvarili uzajamno povjerenje s djecom, da se educiraju i potraže savjete struènjaka. Pravobraniteljica je uputila preporuku Vladi te nadležnim ministarstvima i državnim tijelima da osiguraju cjelovito provoðenje Nacionalnog plana aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, koji izrièito zahtijeva izradu i provoðenje programa prevencije samoubojstava, te obvezuje na osiguranje dostupnosti službi za psihološku pomoæ i povjerljivih savjetovališta za djecu i mlade. Pravobraniteljica takoðer upozorava na slabosti u zakonskom reguliranju odgovornosti medija, stoga u svojoj preporuci poziva Vladu da kvalitetno, sveobuhvatno i uèinkovito regulira to podruèje te da osigura primjenu i nadzor nad provedbom zakona. [Mirela Lilek]

... više ...


Armenia: State of Emergency

5 March 2008

ARTICLE 19 is deeply concerned with the state of emergency declared in Armenia for the period 1 – 20 March 2008 and its grave consequences for freedom of expression of the mass media, political parties, non-governmental organisations and citizens of Armenia.

The declaration of the “state of emergency” by outgoing President Kocahryan was preceded by violent clashes between authorities and demonstrators following the presidential elections of 19 February. On 21 February 2008, large-scale peaceful demonstrations concerning the manner in which the presidential election had been conducted began in the capital, Yerevan. On 1 March the Armenian security forces dispersed the demonstrators using truncheons, tear gas and electric stun guns. Following these events the security forces then declared their intention to search for weapons while pointing out the “illegal nature” of such assemblies. The former President and opposition candidate, Levon Ter-Petrosyan, was placed under virtual house arrest on 1 March 2008. On the same day, President Robert Kocahryan declared a state of emergency to last until 20 March, which was later approved by the National Assembly. This was immediately followed by a second violent attack on the demonstrators which reportedly resulted in the deaths of 8 people and injuries to another 131.

Under the terms of the state of emergency, “publications of mass media concerning state and internal political issues” are limited to “official information of state bodies” only. It also imposes a total ban on “leaflets and implementation of political propaganda by other means without the permission of corresponding state bodies”, and prohibits “holding meetings, public rallies, demonstrations, marches, and other mass events” and “strikes and measures to stop or otherwise suspend the activities of organizations”.

ARTICLE 19 draws attention to Armenia’s ongoing international legal obligations in the current situation. The state has ratified both the International Covenant on Civil and Political Rights (ICCPR) and the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms (ECHR), which guarantee the fundamental human rights to freedom of expression and freedom of assembly. Under Article 4 of the ICCPR, in a “state of public emergency which threatens the life of the nation”, a state “may take measures derogating from their obligations under the Covenant to the extent strictly required by the exigencies of the situation”. To invoke Article 4, therefore, two fundamental conditions must be met: the situation must genuinely amount to a public emergency which threatens the life of the nation, and the State party must have officially proclaimed a state of emergency. While the second of these conditions has been met, it is important to emphasise that states must also provide “careful justification for not only their decision to proclaim a state of emergency, but also for any specific measures based on such a proclamation”. Any restrictions on freedom of expression (Article 19 ICCPR) of the media and on the right to peaceful protest (Article 22 ICCPR) are unlawful unless they are in accordance with these rules and interpretive principles.

ARTICLE 19 is also concerned about the reported arrests of a number of members of the opposition, including Members of Parliament. It appears that some individuals have also been denied access to legal assistance, an essential element of the right to a fair trial (Article 14 ICCPR). MPs from the Heritage Parliamentary Group have consistently and unlawfully been refused any response to their enquiries about the condition of the detainees leading them to believe that the detainees may have been treated contrary to international and European human rights law.

Finally, ARTICLE 19 notes that international and regional intergovernmental actors – including the UN Secretary General, the Council of Europe Secretary General and the Presidency of the European Union, have expressed alarm at the human rights situation in Armenia.

ARTICLE 19 calls upon the Armenian government to:

  • Ensure that freedom of expression is effectively realized by all in Armenia, including media, non-governmental, political parties as well as ordinary citizens;
  • Guarantee that any restrictions of such rights are strictly proportionate to the exigencies of the situation and are in compliance with the constitutional and international obligations of the Republic of Armenia;
  • Initiate prompt and effective investigation on all incidents of attacks on and intimidation of media representatives during the elections and ensure that all those responsible are prosecuted;
  • Ensure that media representatives are not attacked or deprived of their belongings while carrying out their professional responsibilities;
  • Ensure that the people of Armenia have access to the media, including the internet;
  • Ensure that all detainees enjoy the right to a fair trial (Article 6 ECHR, Article 14 ICCPR) and are not subjected to torture or other cruel or inhuman and degrading treatment or punishment (Article 3 ECHR and Article 7 ICCPR), which are non-derogable rights.

For more information please contact: Sejal Parmar, Senior Legal Officer, ARTICLE 19, + 44 20 7239 1192 sejal@article19.org

 

ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech.

 

... više ...


Tunisia: ARTICLE 19 strongly condemns assault on human rights activists by Tunisian customs

Members of the Tunisia Monitoring Group (TMG), a coalition of 18 member organisations of the International Freedom of Expression Exchange (IFEX) network, including ARTICLE 19 are appalled at the treatment of human rights activists Sihem Bensedrine and Omar Mestiri upon their arrival in Tunisia on 3 March 2008.

Bensedrine is the Secretary General of the Observatory for the Freedom of Press, Publishing and Creation in Tunisia (OLPEC). Bensedrine is also spokesperson of the National Council for Liberties in Tunisia (CNLT). Mestiri is the managing editor of “Kalima” online newspaper.

According to OLPEC’s vice-president Naziha Rjiba, the two activists arrived from Europe in the port of La Goulette. Upon arrival, they were held by customs for six hours, during which time Bensedrine was violently attacked, leaving bruises on her body. The customs agents confiscated cell phones, documents and computer hard discs from both Bensedrine and Mestiri – copying files and passwords from their laptops.

Bensedrine has previously been assaulted on numerous occasions, including while in prison in 2001. She has suffered broken ribs and other injuries, and been called vicious names in the pro-government media for her outspoken campaign for democracy and free expression in Tunisia. For her work, she has been awarded the 2008 Danish Peace Award, as well as other awards including the Canadian Journalists for Free Expression (CJFE) 2004 International Press Freedom Award.

This assault follows a recent attack on Samia Abbou and Fatma Ksila, two women activists who were assaulted by police in Sousse on 18 February.

All 18 members of the TMG calls on the Tunisian government to cease these repeated brutal attacks on human rights activists in Tunisia. TMG members further support the complaint being registered by Bensedrine and Mestiri against the customs agents for “brutality” and “false imprisonment.”

Members of the IFEX-TMG:
Arabic Network for Human Rights Information (HRINFO), Egypt
ARTICLE 19, United Kingdom
Canadian Journalists for Free Expression (CJFE), Canada
Cartoonists Rights Network (CRN), United States
Egyptian Organization for Human Rights (EOHR), Egypt
Index on Censorship, United Kingdom
International Federation of Journalists (IFJ), Belgium
International Federation of Library Associations and Institutions (IFLA), Netherlands
International Press Institute (IPI), Austria
International Publishers' Association (IPA), Switzerland
Journaliste en danger (JED), Democratic Republic of Congo
Maharat Foundation, Lebanon
Media Institute of Southern Africa (MISA), Namibia
Norwegian PEN, Norway
World Association of Community Radio Broadcasters (AMARC), Canada
World Association of Newspapers (WAN), France
World Press Freedom Committee (WPFC), United States
Writers in Prison Committee of International PEN (WiPC), United Kingdom
 

 

... više ...


Seven Key Problems Remain in Draft
European Convention on Access to Official Documents

ARTICLE 19, Access Info and Open Society Justice Initiative are deeply concerned that the current version of the draft European Convention on Access to Official Documents fails to guarantee a full right of access to information.

The three organisations call on the Steering Committee for Human Rights, which will consider the draft text of the Convention on 26th March, to address these concerns and to reform the treaty accordingly to ensure that it provides genuine guarantees for the right of access to information.

Following the final drafting session of the Group of Specialists in Strasbourg on 12-15 February 2008, the three organisations have identified seven main problems to the draft Convention:
1. Failure to include a clear opening guarantee of the right of access to official documents and the principle of publicity.
2. Failure to include information held by legislative bodies under the scope of the right of access to official documents;
3. Failure to include information held by judicial bodies under the scope of the right of access to official documents;
4. Failure to extend the right of access to official documents to private bodies that exercise public functions or operate with public funds;
5. Absence of a requirement that states set statutory maximum time-limits within which requests must be processed;
6. Absence of a guarantee that when requests for information are denied, the requestor will have access to an appeals body which has the power to order public authorities to disclose official documents;
7. Failure to define which provisions of the Convention may or may not be subject to reservations.

Access Info Europe, ARTICLE 19 and the Open Society Justice Initiative are seriously concerned that the proposed draft of the future Convention still sets standards that fall below prevailing law and practice in Council of Europe member states, and is below the standards of other international instruments in this area.

For instance, the Aarhus Convention on Access to Environmental Information, guarantees a right to “information” (rather than the more limited concept of “documents”), establishes maximum time-frames for responding to information requests, and requires a binding appeals mechanism.

The European Union’s Regulation (EC) No 1049/2001 on regarding Public Access to European Parliament, Council and Commission Documents also apply to the legislative branch (European Parliament) – an essential requirement if the public is to participate in decision-making and know what laws and rules are being developed.

Comparative study of laws in the Council of Europe region confirms that most of the legal regimes of member states establish a broad definition of access to information and almost always apply to the legislative branch of government.

One recent survey found that out of 26 European countries, relevant legislation in 22 of those countries refers to access to information rather than documents. Of these 26 countries, 21 grant a right of access to information held by the legislative branch, and others have specific legislation on publicity of legislative acts.
 

NOTES TO EDITORS

For more information, please contact
• Helen Darbishire, Executive Director, Access Info Europe
+ 34 667 685 319
helen@access-info.org 
• Sejal Parmar, Senior Legal Officer, ARTICLE 19,
+ 44 20 7239 1192
sejal@article19.org
• Darian Pavli, Legal Officer, Open Society Justice Initiative
+ 1 646 247 4504
dpavli@justiceinitiative.org
 

 

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije.

Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja.

HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana.

Za HND
Zdenko Duka, predsjednik

... više ...


Poštovani,   za našeg kolegu Tomislava Miletiæa (roðen 1971.g.)  koji je iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je  hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije baš podesna jer je u lošem stanju i  doktori traže baš njegovu krvnu grupu koja je najrijeða. S obzirom da je  veæ u tretmanu,  HITNO je preblaga rijeè, stoga Vas molim da ovaj mail  proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i  voljan je dati krv, neka se javi:

gospoði Jasminki Dugandžiji Mašoviæ na broj 098/288 945 ili mail: jasminka.dugandzija-masovic@zg.htnet.hr  i pošalje svoje podatke i telefonski broj radi kontakta.
Molimo Vas da mail proslijedite dalje.

Zahvaljujemo na pomoæi!
--
ZAKLADA ANA RUKAVINA
Snježana Pregernik, voditeljica ureda
tel. 01/48 12 827
fax.01/48 10 853
mob. 099 48 73 565

... više ...


Grad Zagreb kao suvlasnik 25 posto Radia 101 odluèio je prepustiti svoj udio bez naknade 96 zaposlenika tog medija. Zagreb je imao najveæi pojedinaèni udio u temeljnom kapitalu 101-ice koji ukupno iznosi 2,2 milijuna kuna. Odluka o prepuštanju je obrazložena argumentom da Zagreb nema interes biti vlasnik ili suvlasnik nijednog medija, nego je interes osigurati neovisnost sredstava javnog priopæavanja. Ako zaposlenici ne iskoriste svoje pravo prvokupa, Grad æe ponuditi svoj udio na tržištu. Ako pak iskoriste dar Grada, svaki od 96 zaposlenika koji veæ imaju udjele poveæat æe svoj udio na nešto više od jedan posto ili oko 25.000 kuna

... više ...


Russia: Following Presidential Elections, Freedom of Expression Remains Under Severe Threat

ARTICLE 19 expresses strong concern at trends in Russia that threaten the right to freedom of expression and information. Inconsistent application of unduly restrictive legislation, in particular new provisions on extremist activity, physical attacks and harassment of non-governmental organisations and independent media have created a climate in which the right to free expression cannot fully be exercised.

Attacks on journalists continued in the run up to last Sunday’s elections. Since January at least four attacks on journalists have been recorded, and in no case have the attackers been found or charged. The murders in 2004 and 2006 of prominent journalists Paul Klebnikov and Anna Politkovskaya remain unsolved.

Journalists continue to be detained by law enforcement agencies in the normal course of their work. Since January 2008, two oppositional newspapers, in St Petersburg and Tolyatti have had their computers seized on suspicion of using counterfeit software. On 26 January ten journalists were detained while covering an opposition rally in Nazran and deported to a neighbouring region. Later, on 13 February, Magomed Yevloyev, owner of the opposition website Ingushetiya.ru was detained and charged with organising disturbances that occurred at the rally.

The organisation Voice of Beslan, a pressure group formed to represent the victims of the Beslan school hostage tragedy in 2004, is the subject of three ongoing cases. It is charged with extremist activity for a statement which appeared in 2005 on its website accusing the government of incompetence in the handling of the Beslan tragedy and Vladimir Putin of being a supporter of criminals. In an administrative case it is charged with illegal placing of a road sign: during a November 2007 protest activists erected a sign reading ‘Putin’s Way’, with an arrow pointing to Beslan’s destroyed school No. 1. Three of Voice of Beslan’s leaders are also charged with disturbing the order of a court over an incident on 8 February in which they accused a judge of using forged documents as the basis for an earlier decision to liquidate the organisation, which was eventually overturned by the Russian Supreme Court.

Under amendments to the Law on Counteracting Extremist Activity made in 2007, libel or slander of a public official may be classed as an extremist activity. Defamation is a criminal offence punishable by up to four years in prison. Of particular concern is that defamation legislation affords special protection against insult to government officials while carrying out their duties, potentially allowing the law to be used to shield them from criticism.

ARTICLE 19 calls upon authorities to:

  • Take effective measures to prevent attacks against, killing and disappearances of media workers and, when they do occur, carry out thorough and impartial investigations with a view to bringing the perpetrators to justice;
  • Ensure full investigations of unsolved murders of journalists;
  • End legislative harassment of Voice of Beslan;
  • Amend the Law on Counteracting Extremist Activity, to ensure that individuals are not found guilty of extremist activity unless they intend to incite terrorism and there is a likelihood that violence will occur imminently as a result of the statement. Similarly, if these conditions are not met, literature should not be subjected to bans;
  • Decriminalise defamation, or at a minimum abolishing imprisonment as a penalty for defamation, and ensure that any financial penalty imposed on the defendant is proportionate;
  • Ensure that defamation provisions are not abused to shield the authorities, including courts, from criticism.

NOTES TO EDITORS

For more information: please contact Catrina Pickering, Advocacy and Communications Officer, catrina@article19.org, +44 207278 9292
 

 

... više ...


Vejnoviæ tvrdi da su HDZ i Jadranka Kosor prije èetiri godine bili protiv raskrinkavanja tzv. lažnih ratnih vojnih invalida, a danas daju punu podršku operacijama USKOK-a "Dijagnoza 1 i 2". HDZ i Jadranka Kosor bili su protiv naèina na koji su SDP i tadašnji ministar hrvatskih branitelja Ivica Panèiæ pokušali riješiti to pitanje: revizijom svih do tada odobrenih statusa, javnim prozivanjima i sumnjièenjima svih hrvatskih branitelja HRVI. Tisuæe branitelja kojima je Panèiæevim revizijama osporen status ratnog vojnog invalida podnijeli su tužbe i sudskim putem to im je pravo naknadno priznato. Vejnoviæ zastupa i potpuno krivu tezu o tome da bi status HRVI trebalo priznati samo onim hrvatskim braniteljima koji su u ratu ranjeni. Nisu svi u ratu ranjeni nužno postali invalidima, ali su invalidni mogli postati u ratu i zbog rata oboljeli hrvatski branitelji. Pružanjem moguænosti za podnošenje zahtjeva za status HRVI i deset godina nakon rata nije otvorena brana za najezdu novih ("lažnih") invalida veæ je time ispravljena jedna oèita nepravda, stoji u reagiranju koje potpisuje Martina Baniæ, glasnogovornica MOBMS-a.

... više ...


IFJ Condemns Looting of Radio Stations by Somali Forces

The International Federation of Journalists (IFJ) today condemned the looting of three radio stations by Somali forces and called on the Transitional Federal Government to ensure the immediate return of their equipment so they can start rebroadcasting without delay. Some of the stations’ employees were also assaulted during the incident.

“We are outraged by this new crackdown on the media which should not continue to be the scapegoat of the conflict in the country,” said Gabriel Baglo, Director of the IFJ Africa office. “The Transitional Federal Government (TFG) must ensure the equipment is returned, hold those responsible to account and provide assurances to the Somali media community that such raids will not be tolerated in future.”

On Sunday 2 March, government forces stormed the premises of Radio Simba, Radio Shabelle and Horn Afrik the three top radio stations of Mogadishu. The troops took computers, cameras and radio equipment.

According to the National Union of Somali Journalists (NUSOJ), journalist Abdiaziz Hussein Hassan was assaulted by the forces during the attack at Radio Simba. The day before, a rocket had hit the Radio Simba building destroying the station’s archives.

The acting director of Shabelle Radio, Mukhtar Mohamed Hirabe, was also briefly detained.

“We believe that journalists' ability to report freely is essential to the nonviolent resolution of conflicts, and that suppression of the media during periods of unrest or armed operations only increases fear and suspicion among the people,” said Omar Faruk, the Secretary General of the National Union of Somali Journalists, NUSOJ.

For further information contact the IFJ: +221 33 842 01 43
The IFJ represents over 600,000 journalists in 120 countries

... više ...


IFJ Calls on Chadian Government to End “Media Crackdown”

The International Federation of Journalists (IFJ) today called on the government of Chad to end the increasing pressure on media after President Idriss Deby Itno signed a decree increasing jail terms for media offences and government raids have forced at least 10 journalists and newspapers directors to flee the country or go into hiding.

“The situation in Chad is chaotic as government control of the media and its intimidation tactics have forced the few independent journalists remaining there into hiding,” said Gabriel Baglo, Director of the IFJ Africa office. “We call on the government of Chad to put an end to this new crackdown on the media and end the criminalization of press offences.”

President Deby Itno signed a decree on 21 February to harden the law on the media, increasing jail terms for press libel and increasing government censorship. A state of emergency declared on 15 February already restricts media coverage and says that private newspapers are subject to preliminary approval by government officials before publication.

The state of emergency was extended for 15 more days on Friday by the national assembly.
After the fighting in the capital city N’Djamena early February at least 10 journalists and media directors fled the country in fear for their lives. Others are in hiding after government forces searched their houses.

In protest against the draconian measures, the major independent newspapers have suspended publication about two weeks ago. Some radio stations have followed suit and stopped broadcasting news.

For further information contact the IFJ: +221 33 842 01 43
The IFJ represents over 600,000 journalists in 120 countries

... više ...


SEEMO Press Release:

CEI Award 2008 for Outstanding Merits in Investigative Journalism

CALL FOR PROPOSALS

BACKGROUND

The Central European Initiative (CEI) has traditionally paid particular attention to the area of information and media and encouraged the role of independent media in its Member States. In view of
the difficult conditions under which journalists are frequently exercising their profession, the CEI, in cooperation with the Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), announces the launch of the CEI Award for Outstanding Merits in Journalism, which in 2008 will have a focus on
investigative journalism.

The award will be bestowed in cooperation with the on the occasion of the "CEI Forum for Journalists", to be held in Wroclaw, Poland, on 2- 3 June 2008.

CRITERIA FOR ADMISSION

The Award is open to nationals of CEI Member States (Albania, Austria, Belarus, Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Italy, Macedonia, Moldova, Montenegro, Poland, Romania, Serbia, Slovakia, Slovenia and Ukraine) who have acquired in the recent past special merits in investigative journalism and who are still active in journalism.

The competing journalists should be nominated by individuals/organisations/media companies.
Self-nominations are not allowed.

All media are accepted: print, broadcast, news agency or Internet.

AWARD

The winning candidate will receive an award of 5.000 EUR which will be bestowed on the occasion of the CEI Journalists� Forum in Wroclaw, on 2-3 June 2008. The winner will be invited to attend the Forum and his/her participation expenses will be covered by the CEI.

COMPOSITION OF THE JURY< br />
The Jury will be composed of distinguished journalists coming from Austria, Bosnia and Herzegovina, Italy, Poland and Romania.

The jury is chaired by the Polish member since Poland is the organising country of the annual CEI Journalistsâ&#65533;&#65533; Forum.

Amb Harald Kreid, Alternate Director General of the CEI Executive Secretariat, Mr Oliver Vujovic, Secretary General of SEEMO, Mr Hari Stajner (CEI expert in media issues from Serbia) will act as advisers.

TERMS OF PARTICIPATION

Applications should include the following documentation:

1. Application Form, please contact info@seemo.org

2. Relevant supporting material (e.g. summary of the presentations of the candidateâ&#65533;&#65533;s merits;
Curriculum Vitae of the candidate; details of the media which published / broadcasted the reports).

CLOSING DATE

The deadline for applications is 31 March 2008. Applications 
should be submitted by regular mail or
e-mail to:

Ms Barbara Fabro

Senior Executive Officer

CEI Executive Secretariat

Via Genova, 9

34121 Trieste, Italy

Tel. +39 040 77 86 777/725

Fax +39 040 36 06 40

fabro@cei-es.org

* * *

For information:

www.ceinet.org - www.seemo.org

---------------------------------------------------------------------
SEEMO is a regional network of editors, media executives and leading journalists in South East
Europe.

****
SEEMO - IPI, Spiegelgasse 2/29, 1010 Vienna, Austria, Tel (SEEMO+HELP LINE): +43 1 513 39 40, Tel
(SEEMO): +43 1 512 90 11 11, Fax: +43 1 512 90 15, E-mail: info@seemo.org, Web: http://www.seemo.org


... više ...


Matica hrvatska pokrenula je Komunikološku školu koja æe jednom godišnje okupiti najbolje studente komunikologije i novinarstva te im pružiti jedinstveno izvanfakultetsko multidisciplinarno usavršavanje. Prva Komunikološka škola održat æe se u Dubrovniku od 3. do 12. ožujka ove godine. Nositelji programa Komunikološke škole ugledni su svjetski i hrvatski znanstvenici, struènjaci i medijski djelatnici koji æe svojim iskustvom i znanjem buduæe nositelje hrvatskog medijskog života dodatno osposobiti za obavljanje najodgovornijih zadaæa u hrvatskom medijskom i komunikacijskom prostoru te ih potaknuti na aktivan društveni angažman veæ tijekom studija. Izvršni odbor Odjela za medije Matice Hrvatske odabrao je dvanaest studenata koji æe èiniti prvu generaciju Komunikološke škole. Svi su studenti završnih godina studija novinarstva Fakulteta politièkih znanosti i studija komunikologije Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu koji su pokazali izrazito visoku motivaciju za sudjelovanje u programu, a odlikuju se i nizom dodatnih znanja i vještina. "Matica hrvatska ovime želi ostvariti stalnu suradnju s predstavnicima medijskog života, nezaobilaznog èimbenika u suvremenom društvu", izjavio je Zorislav Lukiæ, glavni tajnik Matice hrvatske. Teme koje æe se obraðivati na ovogodišnjoj školi kreæu se od analiziranja hrvatske medijske scene i projekcija buduænosti i vještina javnih nastupa, do promišljanja uloge medija u oèuvanju hrvatske kulturne baštine i nacionalnog ugleda.

... više ...


Poštovani kolege,

s obzirom na uèestala konfrontiranja meðu èlanovima naše strukovne udruge i meðusobna prijavljivanja Vijeæu èasti HND-a, odluèili smo obratiti se apelom kojim pozivamo na podizanje praga tolerancije u komuniciranju s kolegama i na preferiranje razgovora kao oblika razrješavanja svih nesporazuma i eventualnih sukoba. Tek ako izravnim i kolegijalnim razgovorom nije moguæe riješiti konflikt, uputno je zatražiti arbitražu Vijeæa èasti HND-a. Pozivamo vas na poštivanje profesionalnih i moralnih naèela u radu i osobito novinarskog Kodeksa èasti, kao prvog preduvjeta kvalitetnoga rada u struci koja pretendira biti savjest društva.
Ako se budemo vodili svojim Kodeksom, a ne taštinama i promicanjem osobnih interesa na štetu tuðih, vjerojatno je da æe i prilika za sukobe biti manje. Ako se netko pridržava novinarskoga Kodeksa èasti u profesionalnome djelovanju može se oèekivati da æe mu ista naèela biti dominantan kriterij i u svakodnevnome životu.
Vijeæe èasti HND-a stoji èlanstvu na raspolaganju u svim spornim situacijama koje sami èlanovi ne mogu riješiti, ali ponavljamo da plediramo da ne iskljuèujete razgovor kao prvi oblik moguæeg saniranja štete nastale upravo izbjegavanjem komunikacije.
Upoznajte se s Kodeksom èasti HND i postupajte sukladno njegovim odredbama.


29. veljaèe 2008.g.&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Vijeæe èasti HND-a
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Drago Hedl, predsjednik&nbsp;

... više ...


Sydney - Fotograf slavnih koji je tužio novine jer su ga optužile da je uhodio Nicole Kidman dobio je uimjesto odštete golem raèun jer je sutkinja ocijenila da je njegovo nametljivo ponašanje prestrašilo glumicu.

Sutkinja Carolyn Simpson iz Novog Južnog Walesa rekla je da je fotograf Jamie Fawcett u Sydneyju pokušao postaviti prislušni ureðaj u glumièinu kuæu i sudjelovao u opasnoj vožnji gradom ne bi li je fotografirao.

Fawcett je tužio kuæu Fairfax media, izdavaèa llista The Sun-Herald, zbog klevete jer je u tim novinama u sijeènju 2005. objavljeno kako je on "najmrži" fotograf Sydneya koji želi "izazvati kaos" u životu poznate glumice. (H)

... više ...


Èak i sami novinari poèesto se cinièki izražavaju o moralnosti vlastite profesije. U osnovi je neprihvatljivosti (sve znatnijega) dijela suvremene medijske scene djelatan prijezir spram samoga koncepta (i, posebice, prakse) privatnosti. Pritom se najèešæe rabe fraze poput “pravo javnosti da zna”. No, ta je parola izvorno bila razvijena kao nijekanje sustavne tajnovitosti vlasti (arcana dominationis), u cilju omoguæavanja kontrole funkcioniranja aparata moæi. Suvremena primjena toga naèela, primjerice na ljubavni život glasovitih sugraðana/sugraðanki, sadržajno je naprosto besmislena – ali kao ideologija omasovljene prostote oèito besprijekorno funkcionira.

&nbsp;Naslijeðe ranijih politièkih sustava - podudarno s patrijarhalnom potkom lokalnoga društva - naèelno je otklanjalo privatnost kao vrijednost ili pak pravo; ta se praksa, razvidno je, i aktualno nastavlja (npr., ni u Hrvatskoj opæoj enciklopediji, Leksikografskoga zavoda, niti u “Veèernjakovoj” Opæoj i nacionalnoj enciklopediji, odrednice privatnost uopæe nema). Da takva odrednica postoji, morala bi – kako je to u pristojnijim sredinama i sluèaj – upozoriti na to da privatnost oznaèuje osobnu sferu u koju ostali nemaju pravo uvida (osim onih koje osoba o kojoj je rijeè pripušta u tu sferu).

Odrednica bi, takoðer, morala upozoriti na posebne (ustavno i zakonski odreðene) uvjete pod kojima javna vlast smije povreðivati pravo na privatnost. No, kod nas, eto, nema ni leksikografijske odrednice, a kamoli uljuðene prakse.

Nije u svemu tomu sporno to da oni koji u javnosti (i od javnosti) žive imaju i dodatne obveze, da, u krajnjoj konzekvenciji, takvim statusom pristaju na djelomiènu redukciju svojega prava na privatnost. Ako se nekomu – poput veæ spomenute wimbledonske legende – u situaciji u kojoj je osumnjièen (barem) za prekršaj dopušta privilegij da se “dogovori o javljanju u policiju”, logièno je zakljuèiti da takva javna znanost ima i svoju (uglavnom neugodnu) cijenu. No, i ta bi cijena trebala imati (barem naèelno odreðene) granice. Po strani od pomodnoga skandaliziranja nad nedostatkom morala u medijima (podobnoga za – medijske – emitere moralne panike u00E0 la Branimir Biliæ), u Hrvatskoj je problem i ozbiljniji.

Nije rijeè tek o novinarskim ispadima (ma koliko èesti oni bili). Nedavno je objavljivanje esemesiranja Vladimira Zagorca i “njegove Suzane” objelodanilo pravi doseg (barem nekih) medijskih dogodovština. Jer, rijeè je – oèito – o tekstuljcima koje su (umreženi) novinari dobili od policije, Državnoga odvjetništva ili neke od tajnih službi.

Objavljene su poruke sadržavale posve privatne jeziène igre (a ne, recimo, tajne bankovne raèune), na što javnost ni na koji naèin nema pravo. Nakon svega izostala je nužna obavijest o istrazi zbog evidentne zloporabe materijala dobivenoga elektronskim nadzorom (koju su trebali provesti policija, Državno odvjetništvo, ili Vijeæe nacionalne sigurnosti – ili èak sve tri ustanove). Izostanak ovakve reakcije jasno je, na žalost, pokazao da se privatnosti u Hrvatskoj naprosto ne treba nadati.

... više ...


Programsko vijeæe Hrvatske radiotelevizije toliko se bavi jednim zaposlenikom javne televizije da bi se slobodno moglo nazvati i Vijeæe za progon Denisa Latina. Gotovo da nema sjednice kada Latinica nije na tapeti, ako veæ nije stvarna službena toèka dnevnog reda, onda se provuèe pod raspravom o emitiranom programu izmeðu dvije sjednice ili barem pod toèkom razno. Možda se ranije i èinilo da su napadi na Latina doista inspirirani ponekom lošom i neprofesionalnom emisijom, no kritike su zapravo ideološke prirode, a èini se da one poèinju poprimati i pravi smisao. Latina se, naime, više nego ikad prije, pokušava maknuti s ekrana HRT-a. Za to se pobrinula HDZ-ova struja u Vijeæu koju predvodi bivši HDZ-ov ministar Juraj Njavro, a u stopu ga prate glumica Anja Šovagoviæ i poduzetnik Siniša Grgiæ. Njavro veæ duže vrijeme inzistira na broju tužbi koje je Latinica priskrbila HRT-u te na ukupnom traženom iznosu, a podatak do kojeg je došao kaže da je u tijeku 20 tužbi potencijalno teških 4,5 milijuna kuna. To mu je dovoljan dokaz da se Latina èim prije treba riješiti. Pritom nitko ne spominje primjerice tužbu Ine koju je HRT-u priskrbila Hloverka Novak Srziæ, a koja je teška 264,7 milijuna kuna. To Njavri naravno nije smetalo kada ju je svojim glasom instalirao na mjesto glavne urednice informativnog programa HTV-a, najvažnije urednièke pozicije ne samo na HRT-u, veæ i u cijeloj državi. Njemu i kolegama pri potvrðivanju Hloverke nije zasmetalo ni to što kuæa èije su oni najvažnije tijelo od nje potražuje oko 200 tisuæa kuna.
""
Grgiæ i Šovagoviæ
Grgiæ takoðer voli baratati brojkama, a posebno je sklon statistici. Tu je sklonost pokazao prije nekoliko mjeseci kada je na sjednici Vijeæa zapitao zbog èega informativne emisije HRT-a toliko puno spominju Beograd, a dvadesetak puta manje recimo Budimpešta ili neki drugi europski gradovi. Èak ni kada bi do tog podatka došao doista pravim istraživanjem, to ne bi bilo èudno obzirom na vijesti koje su silom prilika Hrvatskoj daleko zanimljivije, što zbog suðenja za ratne zloèine na Ovèari, što zbog situacije s Kosovom ili pak zbog gospodarskih odnosa. No, Grgiæ je do svojih famoznih podataka koje je uredno posložio u tablicu došao tako što je zbrajao pojavljivanje tih gradova na internetskim stranicama HRT-ovih vijesti i to preko Googlea. Iako je tada izazvao podsmijeh svih prisutnih, od statistike nije odustao. Sada zbraja koliko se puta o Latinici i Latinu govorilo na sjednicama Vijeæa. Osim toga, zbraja i odluke Vijeæa kontra te emisije. Dok se njene kolege bave brojkama, Anja Šovagoviæ više voli rijeèi, pa Latinicu rado naziva ridikuloznom, tvrdi da toj emisiji pada dignitet i slièno. Glumica se inaèe rado obrušava na osobe, a jedan od najupeèatljivijih napada bio je onaj na Mislava Bagu tražeæi od šefova HTV-a da javnost zaštiti od "bagizama", a Bagu slala na govorne vježbe. Gotovo na svakoj sjednici netko od njih pokreæe napad na Latina (po novom i na Stankoviæa) i to je veæ postalo toliko oèito da svi veæ vide kako je tome cilj micanje Latina s ekrana. Na posljednjoj sjednici to su i izgovorili, doduše pravdajuæi se praktiènim razlozima. Grgiæ, recimo, ne voli kada su informativne emisije snimljene unaprijed jer, eto, one po njemu moraju iæi uživo. Drugima smeta to što se izjave sudionika "režu", pa tako valjda ne vidimo baš ono najbolje što je gost rekao. Naravno, znaju oni da Latin zbog zdravstvenih razloga ne može voditi takvu emisiju uživo, no ipak ih je na to upozorio glavni ravnatelj Vanja Sutliæ, braneæi Latina i èinjenicama o njegovom doprinosu demokratizaciji Hrvatske otvaranjem veæini neugodnih tema na javnoj televiziji. Trojac, naravno, ima rješenje - "pa imate valjda još voditelja tu na televiziji, zašto bi Latin morao voditi emisiju". Time je postao jasan i konaèan cilj HDZ-ovih vijeænika. Maknuti Latina nije jednostavno, pokušavali su to i drugi, èešæe desni, ali ponekad i lijevi, no dosad je uvijek preživio. Iako se javnost odavno stvorila stav o Latinu kojeg zapravo malo tko mijenja, on je proteklih godina nekoliko puta mijenjao dresove. Žestoki kritièar Tuðmanova režima i svega povezanog s prvim hrvatskim predsjednikom, još je nedavno koalirao s najveæim Tuðmanovim obožavateljima poput Andrije Hebranga. Na krilima Latinovih optužbi rada tadašnje ravnateljice HTV-a Marije Nemèiæ jahao je Hebrang u Saboru citirajuæi upravo - Latina.
""
Pukla ljubav
Upravo je Hebrang Latinu pomogao u bolnici, a ovaj je štedio HDZ-ovce i nadao se odlasku u hrvatsko veleposlanstvo u Madrid. Posegnuo je tada za starom metodom "ne talasanja", pa su Latinice odjednom obraðivale teme o cijepljenju, svadbama, mucanju ili pak velikim ljubavima. Sliènih se tema Latin prihvatio i nakon što mu je bivši glavni ravnatelj Mirko Galiæ aneksom ugovora o radu dao najveæu plaæu na HRT-u. Danas je ljubav s HDZ-om pukla, oèito je to po jurišnicima u Vijeæu, a i po izboru tema Latinice. U posljednje vrijeme ona se bavila temama na koje su nacionalisti izuzetno osjetljivi. Pitanje je samo hoæe li ovoga puta, kada HDZ doista ima premoæ u Vijeæu, uspjeti otjerati Latina daleko od ekrana ili æe taj majstor preživljavanja dobiti i ovu utakmicu. Svima æe to biti jasno kada se na Vijeæu prestane spominjati Latinovo ime, a Latinica se posveti manje škakljivim temama tipa: gradski prijevoz - za i protiv.

... više ...


Glavni urednik&nbsp;Mikleniæ u svom komentaru baš to èini. Upozorava da u državi ima snaga koje mogu onemoguæiti provedbu donesenih zakona.

“Netko tko se smatra da je iznad zakona ne želi i ne donosi provedbene propise!”.

I zakon se ne može provoditi. Istaknuti urednik glavnih katolièkih novina u Hrvatskoj smatra da je “nužno na to upozoriti najširu javnost koja se nikada neæe niti može složiti sa selektivnom primjenom zakona, odnosno s izigravanjem zakona nedonošenjem provedbenih akata kad je to u interesu birokrata.

To je oèit primjer bezakonja na hrvatski naèin.”

Komentator se ne usteže ustvrditi da “Hrvatska jest mlada država, ali oni koji njom upravljaju još uvijek nisu stvorili preduvjete za cjelovitu reviziju, tj. za cjelovitu provjeru ulaska i potrošnje novca iz državnog proraèuna.” To, sve odreðenije tvrdi komentator, “ne može biti sluèajno.”

Drugim rijeèima: dobiva se dojam da javnost ne može znati kako se troši državni novac.

Ako je to istina, pljaèka je naèelno moguæa. To ne znaèi optužbu da se pljaèka dogaða, ali dovoljno je upozorenje da se može i nekažnjivo dogaðati. I nije ovdje u pitanju konkretni sluèaj moguæe pljaèke, nego naèelni stav. Ako bi to bilo istinito, ne mora li se svaki graðanin time pozabaviti? Nije li to i vjernièka dužnost pravdoljublja? Vjernik, pripadao ili ne pripadao ikojoj politièkoj stranci, kao èovjek i kao graðanin odgovoran je za pravedno provoðenje zakona. Ali, što znaèi komentar glavnih katolièkih novina u ovom našem košmaru javnih glasila i tajnih odluka?

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO