hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Roðen je 5. veljaèe 1920. u Kaštel Novom. Nakon završetka gimnazije polazio je Vojnu akademiju. Od 1941. je pripadnik prve generacije domobranskih èasnika, te sve do 1945. kao poruènik i natporuènik u Zagrebu, Varaždinu i Slavonskom Brodu nastavnik u vojnim uèilištima.

Sportskim novinarstvom bavi se od 1945., uèeæi od Miroslava Habuneka i Žarka Susiæa u Ilustriranim fizkulturnim novinama, preteèi Narodnog sporta (do kraja 1945.) i Sportskih novosti (od 1962.). Najprije je bio reporter, pa urednik nogometne rubrike, zatim od 1957. do 1972. zamjenik glavnog urednika, od 1972. do umirovljenja 1984. godine glavni i odgovorni urednik, a od 1976. do 1984. i direktor Sportskih novosti.

Pratio je mnoge sportove, izvješæivao sa svih strana svijeta, ali ga brojni èitatelji zacijelo ponajviše pamte kao sjajna kronièara, analitièara i komentatora nogometnih zbivanja. Pisati je nastavio i u mirovini, kao stalni kolumnist Slobodne Dalmacije. Od 1954. do 1998. objavio je oko 9000 kolumni. Izvješæivao je sa šest olimpijskih igara (1960., 1964., 1968., 1972., 1976. i 1980.), sa svjetskih prvenstava u nogometu (1954., 1966., 1974. i 1982.), gimnastici, stolnom tenisu te s europskih prvenstava u plivanju i vaterpolu.

Autor je ili koautor publikacija i knjiga: Nezaboravne utrke (1951.), Na pet kontinenata (1953.), Prvi u Švicarskoj (1954.). Desetljeæe nogometnih trijumfa (1955.), Prvaci opet na sceni (1958.), Tko je tko u nogometu (1960.) i 80 godina  hrvatskog nogometa (1993.).

Kao jedan od najuglednijih i najcjenjenijih sportskih novinara na ovim prostorima, èak 21 godinu, od 1950. do 1971., bio je predsjednik Sekcije sportskih novinara Hrvatske. Od 1971. do 1974. predsjednik je Udruženja sportskih novinara Jugoslavije, a šest puta je izmeðu 1965. i 1974. predstavljao državnu udrugu na kongresima AIPS-a.

Meðu uistinu brojnim nagradama, priznanjima i odlikovanjima najvrjednije su: Majska nagrada Republièkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizièku kulturu Hrvatske (1962.), Trofej za fizièku kulturu (1970.), Zlatno pero Društva novinara Hrvatske (1974.), Nagrada Milan Milanoviæ za životno djelo SFKH (1976.), Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1976.), Nagrada za životno djelo USNJ (1979.), Zlatna plaketa Vjesnika (1984.), Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo (1987.), Diploma èasti Meðunarodnog odbora za fair play UNESCO-a za promicanje fair playa....

Zvone Mornar dobitnik je i Nagrade za životno djelo 1994. te Trofeja Hrvatskog zbora sportskih novinara 1999. godine.

Ispraæaj Zvone Mornara bit æe u petak, 11. sijeènja, u 13.20 sati, u  Krematoriju na Mirogoju.

... više ...


Crna zastava u predvorju »Novoga lista«. Kroèeæi cijeloga svoga prekratkoga života onim svojim neusporedivim nežureæim koracima, u svom je pedeset i osmom ljetu, juèer, putem dobrih spominjanja otišao najsamozatajniji kreativac u povijesti ove novine, valjda od Supila do ovih sijeèanjskih dana tek naèete 2008. godine – Davor Katunar. Tehnièki i grafièki urednik, ilustrator, slikar, fotograf, karikaturist, svekoliki moænik i odanik likovnosti. Kao karikaturist potpisivao se kao Kanta, u »Novom listu« desetljeæima smo ga zvali Davoriæem, jer i to bijaše jedan od njegovih zaštitnih znakova u sjajnim stripovima prije tridesetak godina, a u nekim je dalekim dragim danima za nas koji smo se s njim družili bio i Pejo. Može li karikaturist umrijeti? Zar su zaista umrli Pjer Križaniæ, Ivo Kušaniæ, Zdenko Blažiæ? Zar mogu umrijeti Oto Reisinger, Ico Voljevica, Felix Puntariæ? Zar im to mogu dozvoliti njihove svevremenske karikature i ovovremenski i buduæi èitatelji?
   

Luca


Da živimo u zemlji i vremenima sklonijim karikaturi i karikaturistima netko bi, poput crtaèa u »Timesu«, koji je u povodu smrti neumrlog Walta Disneya nacrtao Mickeya Mousea sa suzom u jednom oku i jednostavnom, najbolnijom porukom: »Umro je moj tata« – nacrtao Davorovu Lucu s jednako tako iskrenom suzom i ljudskom porukom. Luca je na stranicama ovoga lista godinama bila ne samo naš zaštitni znak veæ i Davorov alter ego, glasnogovornica jednako tako samozatajnih ljudi, njihova istomišljenica u obiènim svakodnevnim radostima i brigama, ali i u godinama u kojima se ginulo, iako se u njima Davor žestoko i neumorno posvetio beskompromisnoj politièkoj karikaturi. Mada su mu možda najmoænije nezaboravne karikature bez rijeèi, u kojima bijaše ironije i cinizma, apotekarski toèno izvagana, možda æe baš po Luci u najodanijih èitatelja biti najviše upamæen.
   

Monade


S Davorom kao tehnièkim i grafièkim urednikom, a on bijaše to i više od toga, prvi sam put suraðivao o negdašnjem omladinskom listu »Val«, mjeseèniku kojemu bijah i imenodavac, i prvi urednik, a Davor meštar od dobra i valjana izgleda lista, radili smo s mladim poèetnicima tu novinu i znanjem i srcem. Iako mu je prva karikatura u novinama objavljena još 1968. godine, Davor se u »Valu« pojavio tek u šestom broju, u veljaèi 1976. godine, karikaturom koja je, na neki naèin, bila prelijepa, do kraja obnažena prethodnica Luce, koja je u doba maškaranih dana pokucala na vrata neznanog stana i zabezeknuti dvojac upitala: »Imate èa za jednu žensku maškaru?«.
Veæ u devetom broju Milorad Stojeviæ i Davor Katu

Izlagao na pedesetak izložbi
   
    Davor Katunar roðen je 1949. godine. Diplomirao je na Katedri za likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Rijeci 1972. godine, pod mentorstvom akademskog slikara Antuna Hallera. Od 1997. do 2000. godine bio je suradnik Kalkografskog ateljea na Sušaku, od 2002. godine i èlan Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke te Hrvatskog društva karikaturista. Prvu karikaturu objavio je 1968. godine i od tada je sudjelovao na pedesetak izložbi karikatura u domovini i inozemstvu (Montreal, Ciudad de Mexico, Teheran, Kairo, Seoul, Zagreb, Blato, Tokyo...). Godine 1994. objavio je knjigu karikatura »Zigomania«, objavljenu u izdanju novinske kuæe »Novi list«.
    Dobio je nagradu za grafiku na 2. meðunarodnoj izložbi »Ex libris« u Rijeci 1999. godine; diplomu na Itart 2001. na »3rd Mini graphic & painting world wide show« u Pisi na Academiji d'arte di Pisa, te specijalno priznanje struènog žirija za umjetnièku grafiku na »2. Muestra Internacional de Rosario«, Argentina, 2002. godine.

nar, kao svojevrsni rijeèki Jaroslav Hašek i Jozef Lada, iznjedrili su strip »Domaæi èovik«, potpisan kao copyright stole & davoriæ, koji æe u desetom broju biti preimenovan u »Monade«. Baš te »Monade«, neka se nitko ne ljuti, meni su najdraže što je Pejo (sa Stoletom) uradio. Na neki naèin bio je to poèetak onoga što odavna u glazbi zovemo ÈA-valom, sjajno i idejom i crtežom, duhovito, nezaboravno. Nikada neæu prežaliti što se Davor nije više, ili èak i prvenstveno, posvetio stripu.
   

Kod Marka Chagalla


Nosile su ga nove ideje, zvali novi likovni izazovi, vodili i puti neželjeni. Najveæi je dio tuga i nepravdi nosio u sebi, nikada ne pokleknuvši pred bezdušnicima, imajuæi uvijek svoje JA, iako nikada na napadaèki naèin, otvorenih grudi na barikade. Naprotiv! Baš u najtežim trenucima još se strastvenije doslovno podavao likovnosti, ljubujuæi do bola. Sudjelovao je na mnogim domaæim i inozemnim festivalima karikatura i izložbama grafika, bivao nagraðivan i pohvaljivan, a da su za to najèešæe znali samo njemu najbliži. Èitateljima našega lista zauvijek æe u sjeæanjima ostati Davorove karikature, onih tisuæu sretnika s vremena na vrijeme prošetat æe s Davoriæem pod ruku njegovom jedinom rijeèkom knjigom karikatura, zvanom »Zigomania«, iz 1994. godine, u nama koji smo s njim kroèili minulim desetljeæima ostat æe dok nas bude. Samotnjak i usamljenik, uvuèen u ljušturu svoje samosvojnosti, srodnu je likovnjaèku i inu dušu, valjda je tako bilo suðeno, našao tek u iskusnièkim godinama. Možda æe nas veæ za prve zvjezdane noæi pogledati s nekih šagalovskih èudesnih krajièaka neba, kakvim su pripadali i on, i njegova likovnost.
Naš Davoriæ, Pejo, Kanta.

Mišo CVIJANOVIÆ-CVIJO

 

... više ...



U prosvjednom pismu, što su ga potpisali predsjednik županijskog ogranka HND-a Saša Ljubièiæ, dopredsjednik splitskog ogranka HND-a Pero Jurišin i predsjednik ogranka HND-a "Slobodne Dalmacije" Damir Petranoviæ, potkrala se, vjerujemo, nenamjerna greška.

Naime, u pismu u kojem se osuðuje manipulacija prilikom izvještavanja o zdravlju i izlasku iz bolnice vatrogasca Frane Luèiæa od strane šefa plastiène kirurgije Ivana Utrobièiæa i ravnatelja KBC Split Dujomira Marasoviæa, spominje se nedopustiv postupak njih dvojice, jer su, osim HTV-u, ostalim medijima uskraæivali informacije. Greškom, barem se nadamo, nije spomenuta "Slobodna Dalmacija", koja je, za razliku od ostalih medija, takoðer bila u povlaštenom tretmanu gospode Utrobièiæa i Marasoviæa. Oni su, dok su svi ostali mediji, èamili ispred vrata bolnice, kod Luèiæa propustili urednika, novinara i fotoreportera "Slobodne Dalmacije". Sa svim ostalim navodima u prosvjednom pismu napisanom u ime splitskih novinara fotoreportera se slažemo, ali ne želimo da istina ima samo jedan dio.

NOVINARI I FOTOREPORTERI KOJI SU OD 31. KOLOVOZA DO BOŽIÆA DEŽURALI PRED KBC-om SPLIT

... više ...


Najuspješnije dogaðaj na civilnoj sceni u 2007. godini, prema mišljenju istaknutih èlanova nevladinih organizacija i novinara koji prate taj sektor, su promjene u radu Ureda za udruge i Savjeta za razvoj civilnoga društva (èiji je rad u protekle dvije godine bio najkritiziraniji, što se reflektiralo i u H-alteroviim tradicionalnim izborima dogaðaja i osoba godine). Više od same smjene Jadranke Cigelj sa mjesta predstojnice Ureda, naše sugovornike veseli dolazak Igora Vidaèka na tu poziciju. Za njega Dorino Manzin kaže: Mislim da izbor nije mogao biti bolji i drago mi je što je upravo on službena veza izmeðu Vlade i nevladinog sektora. On još dodaje: Jedino mi je žao što je gospoða Cigelj otišla na naèin po kojem je jedna druga Jadranka – toènije Kosor – oprala ruke od svega. Duboko suosjeæam s osobnom tragedijom koju je gospoða Cigelj proživjela u logoru, no ona je svojim istupima i postupcima pokazala da je potpuno nekompetentna za tu poziciju. U tom smislu Vidaèaka možemo smatrati osobom koja je najviše obilježila rad na civilnoj sceni u protekloj godini.

Najpozitivniji dogaðaji

Drugi najuspješniji dogaðaj 2007. je graðanska inicijativa protiv devastacije zagrebaèkog Cvjetnog trga, koja je poèela upozoravanjem protiv raspodaje prostora u staroj jezgri (i osvojila prvo mjesto u našoj anketi u 2006.), a ove je godine pokrenula peticiju i prikupila potpise 50 000 graðana i utjecala na nastanak sliènih akcija poput Graðanske inicijative za Split i okupljanja graðana protiv narušavanja gradske jezgre u Dubrovniku. Iako su te akcije mnogo slabije u organizacijskom smislu i medijskoj pažnji koju su uspjele dobiti, vrlo je dobro da su se graðani tamo aktivirali i zapoèeli sudjelovati u javnim raspravama koje ih se direktno tièu, naglasio je Eugen Jakovèiæ, voditelj TV-emisije Cenzura i èelnik istoimene splitske Udruge za promicanje medijskih sloboda.

Svi naši sugovornici jedino su inicijativi Pravo na grad i Zelenoj akciji dodjelili neko mjesto na svojim top listama, a prema rijeèima Tonija Vidana, predsjednika Savjeta za razvoj civilnog društva i èlana Zelene akcije, 'Trio fantastikus': Vera Petrinjak Šimek, Teo Celakoski i Tomislav Tomaševiæ, uspjeli su diæi na noge cijeli grad i svima nam vratiti osjeæaj da smo graðani.

Na treæem je mjestu spreèavanje donošenja Zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoæ koje su zajednièkim snagama izlobirale brojne udruge. Ta je koalicija zabilježila i uspjeh, na svoju je stranu uspjela pridobiti i puèkog pravobranitelja Juricu Malèiæa i nekoliko uglednih pravnika, a u samom finalu postojanja 5. saziva Sabora i veæinu saborskih zastupnika i zastupnica, pa Šeksu nije preostalo ništa drugo nego da izglasavanje zakona skine s dnevnog reda, objasnio je svoj izbor Tihomir Ponoš, novinar Novog lista.
Naši sugovornici pohvalili su i rad GONG-a na proteklim parlamentarnim izborima te djelovanje Documente na podruèju usmene povijesti i suoèavanja s prošlošæu.

Zanimljivo da je samo Toni Vidan naveo djelovanje Zaklade Ane Rukavine, èije su akcije vjerojatno medijski najviše popraæene.
Osim navedenih dogaðaja, spomenuto je i djelovanje Vjerana Piršiæa iz udruge Eko Kvarner, prosvjedne akcije civilnih udruga zbog rekonstrukcije splitske Rive bez raspisivanja meðunarodnog natjeèaja, usvajanje Operativnog plana Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, prihvaæanje Zakona o volonterstvu), poèetak suðenja Branimiru Glavašu, ukazivanje na korupciju od strane Transparency Internationala i Partnerstva za društveni razvoj, projekt Sabor èistih ruku...

HHO u magareæoj klupi

Za najnegativniji dogaðaj u protekloj godini naše su izbornice i izbornici proglasili krizu u HHO-u, odnosno brojne afere koje su potresle ovu organizaciju - od kaznenog progona bivšeg predsjednika Danijela Ivina, preko odvjetnika Veljka Miljeviæa koji je odluèio braniti Branimira Glavaša pa do financijske krize koja je zadesila udrugu.

Izrazito negativne reakcije dobili su sukobi na ženskoj sceni koji koèe rad i stvaraju negativnu sliku te potpiruju predrasude o ženama kao kokoškama koje nisu u stanju djelovati zajednièki za vlastitu dobrobit.

Ženska mreža Hrvatske sve je manje relevantna, njene inicijative sve se manje ozbiljno shvaæaju, a stanje u njoj u dobroj mjeri oslikava stanje na feministièkoj sceni koja je sve više posvaðana po liniji Ureda za ravnopravnost spolova i Helene Štimac Radin s jedne, i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Gordane Lukaè Koritnik s druge strane, komentira Tihomir Ponoš. Izrazito kritièan bio je po ovom pitanju Dorino Manzin: Nezadovoljan sam stalnim svaðama, sukobima i podmetanjima na civilnoj sceni. Posebno sam zgrožen hajkom koju su pokrenule Ðurða Kneževiæ i Bojana Genov protiv Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH – èiji pak rad, dakako, pozdravljam i smatram ga jednim od najboljim segmentima Sanaderova kabineta. Znakovito je i to što je nakon organizacije B.a.B.e. Žensku mrežu Hrvatske napustio i CESI. Nemam obièaj ikoga prozivati 'ad hominem', a posebno ne zbog svoje pozicije u medijima. Meðutim, u ovom sluèaju ne treba šutjeti jer pouzdano znam da Bojana Genov potpisuje dokumente bez ikakvog znanja ostatka Ženske mreže. Ona je tu mrežu privatizirala i èudim se tome što educirane, pametne i emancipirane žene koje vode svoje organizacije pristaju na to da ih gospoða Genov i dalje predstavlja.

Na treæem je mjestu najnegativnijih dogaðaja na civiloj sceni u protekloj godini spomenuta neaktivnost udruga za vrijeme predizborne kampanje, bilo da je rijeè o izostanku reakcije na programe stranaka ili pak lobiranju. Kao što to objašnjava Ponoš: Znakovita šutnja - dobar dio organizacija civilnog društva izbornu je 2007. godinu stoièki odšutio. Izborna godina i predizborna kampanja pravo su vrijeme da se od politièara iskamèe obeæanja, ali uz iznimku Centra za mirovne studije koji je pokrenuo raspravu o NATO-u, civilno društvo na dnevni red politièarima nije uspjelo staviti ni jednu relevantnu temu.

Èetvrto mjesto zauzima rad Programskog vijeæa HRT-a u kojem Žarka Puhovskog smeta politikantsko nastupanje predstavnika civilnoga društva. Dorino Manzin, pak kaže: Posebno me zabrinjava rad Programskog vijeæa HRT-a koji se brine o dikciji Mislava Bage i njegovoga 'šta' i 'di' umjesto da se pozabavi nevjerojatnim ignoriranjem tema iz civilnog društva, što bi trebala biti jedna od temeljnih zadaæa javne televizije.

Kontroverzni dogaðaji

Posljednje mjesto pripada nedovoljnoj i neadekvatnoj zastupljenosti udruga u medijskom prostoru koju Eugen Jakovèiæ, predsjednik udruge Cenzura objašnjava rijeèima: Opæenito mislim da je veæa prisutnost sektora u medijima potrebna, zapravo ne nasilna prisutnost nego bolja artikuliranost i prepoznatljivost kao bi se približio graðanima. Zanimljivo je da Dorino Manzin upravo iskorak civilnih udruga u medijima razlièitih profila istièe kao primjer pozitivnih dogaðaja i u tom smislu navodi sljedæe emisije Eko zona kolege Mladena Ilièkoviæa na HTV-u, Cenzura kolege Eugena Jakovèiæa na ATV-u i emisiju Poveæalo koju ja osobno ureðuje i vodi na OTV-u te portal H-alter.


Foto: Nazif Memedi, saborski zastupnik romske etnièke zajednice, osvajaè H-alterove zlatne medalje u kombinaciji negativno / pozitivno

Još su se neki dogaðaji našli na obje liste pa tako Tihomir Ponoš uvrštavanje ulaska manjinskog predstavnika Nazifa Memedija u Sabor komentira: Udruge i sluèaj zastupnika Nazifa Memedija - u Saboru æe prvi put sjediti zastupnik romske nacionalne manjine, ali èim je izabran izbili su skandali vezani uz Memedija, ali i njegove (i suprugine i sinovljeve) udruge. Ne radi se samo o sumnjivim financijskim poslovima i sumnjivom naèinu trošenja novca dobivenog za programe i projekte, nego i o èinjenici da je Memedi službeno bio na izborima podržan od cijelog niza romskih udruga, a da se prije nego što je potpisao suradnju sa Sanaderom o tome s njima nije konzultirao baš kao što se nije konzultirao ni sa kim tko predstavlja ostalih 11 nacionalnih manjina koje æe on zastupati u Saboru. Hrvoje Prnjak pak, smatra to pozitivnim dogaðajem i kaže: Iako su izbor Nazifa Memedija pratili brojni repovi, njegov izbor meðu društvo na Markovom trgu ima povijesno znaèenje (usprkos èinjenici da mnogo toga na ovim prostorima ima navodno povijesno znaèenje), ne samo za romsku manjinu, veæ za jaèanje demokratske svijesti opæenito, kao i za jaèanje svijesti o važnosti Drugog i Razlièitog

Od pojedinaèno navedenih negativnih dogaðaja na listi su se još našli i stanje dubokog demokratskog deficita u zemlji i trajne arogancije politièke elite spram javnosti, neizmijenjeni program udruge GROZD koji je krenuo u školski sustav, neartikuliranost kampanje u vezi s NATO –om, itd.

Prilikom odabira najboljeg dogaðaja postignuta je znatno veæa usuglašenost negoli je to sluèaj u odabiru najnegativnijeg. Pravo na grad je jedina inicijativa koju su svi spomenuli, iako je nisu smatrali najvažnijom. U tom smislu može se zakljuèiti da su promjene u Uredu za udruge vjerojatno najvažnija stvar za funkcioniranje samih udruga, dok je djelovanje Prava na grad najpozitivnija i najutjecajnija akcija na civilnoj sceni koja je pridonijela demokratizaciji društva i razvoju graðanske svijesti. S obzirom na raznolikost negativnosti koje su naši sugovornici primjetili, ostaje otvreno pitanje jesu li one èešæa pojava nego li su pozitivne akcije koje udruge provode.

NAÈIN PROVOÐENJA ANKETE I ANALIZA REZULTATA:

Anketu smo proveli na naèin da smo od aktera nevladine scene i novinara koji prate ovaj sektor zatražili da sami navedu 5 najpozitivnijih i najnegativnijih dogaðaja u civilnom društvu protekle godine. U završnu listu uveli smo one dogaðaje koji su spomenuti više od jedanput, i to na naèin da su rangirani s obzirom na bodove koje su dobili u pojedinaènim listama (prvo mjesto 5 bodova, a peto 1 bod).

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Kriza u HHO - 15
2. Kriza ženske mreže u RH - 9
3. Slaba reakcija udruga za vrijeme izbora - 8
4. Rad programskog vijeæa u HRT-u-7
5. Loša medijska zastupljenost udruga - 3

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Promjene u Uredu za udruge Vlade RH i Savjetu za razvoj civilnog društva - 27
2. Graðanska inicijativa Pravo na grad i njene posljedice - 23
3. Spreèavanje donošenja Zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoæ - 10
4. Rad GONG-a na izborima - 7
5. Documenta – 4

KAKO SU GLASALI:

Žarko Puhovski, sveuèilišni profesor, èlan HHO-a

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Nedvojbeno jaèanje utjecaja nevladinih udruga u javnosti, ali i jaèanje njihova utjecaja na politièko odluèivanje (posebice kada je rijeè o ekologiji, ljudskim pravima, korupciji…);
2. Spreèavanje izglasavanja besmislene verzije Zakona o besplatnoj pravnoj pomoæi; nakon što je procedura veæ bila obavljena;
3. Poèetak suðenja Glavašu, do kojega – neovisno o politièkome kontekstu – ne bi došlo bez pripravnoga rada i pritiska NVO-a;
4. Vidljivost i djelomièan uspjeh nastojanja da se sprijeèi daljnje ošteæivanje zagrebaèke gradske jezgre;
5. Aktivnosti na oèuvanja dijelova dubrovaèke gradske jezgre.

Pet najnegativnijih dogaðaja

1. Politikantsko nastupanje predstavnika civilnoga društva u Vijeæu HRT-a;
2. Kraða i prekraða projekata meðu nevladinim udrugama – primjerice preuzimanje programa javnost ima pravo znati, uz eliminiranje izvornih nositelja;
3. Ponovno sramoæenje GONG-a iznošenjem ne samo netoènih, nego i posve nemoguæih rezultata izbora;
4. Orijentacija nevladinih organizacija koje bave pravom na grad na gradska središta, uz zapostavljanje neprivilegiranih stanovnika periferija;
5. Prihvaæanje (kvazi)-politièkih funkcija na osnovi legitimacije civilnoga društva


Suzana Jašiæ, predsjednica GONG-a

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. KOALICIJA UDRUGA: razrješenje predstojnice Ureda za udruge Jadranke Cigelj, imenovanje novog predstojnika Igora Vidaèaka te izbor novih èlanova Savjeta za razvoj civilnog društva: Ured je zapoèeo rad na provoðenju mjere iz Nacionalne strategije za poticanje razvoja civilnog društva i bolju suradnju sa Savjetom te OCD opæenito.
2. KOALICIJA UDRUGA: aktivnosti koalicije brojnih udruga protiv usvajanja Zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoæ: zbog manjkavih rješenja zakonskog prijedloga okupila se kolalicija od preko 20 udruga te nekoliko mreža koji su uz podršku Puèkog pravobranitelja, Pravobraniteljice za djecu, sindikata te ostalih institucija postigli neizglasavanje prijedloga zakona. Zbog njihovih aktivnosti oformljena je nova radna skupina koja bi trebala izraditi novi prijedlog.
3. URED ZA UDRUGE: Pokretanje postupaka za donošenje Kodeksa dobre prakse savjetovanja izmeðu OCD i tijela javne vlasti: Hrvatska æe napokon dobiti Kodeks kojim æe se propisati moguænosti i obaveze sudjelovanja OCD-a u kreiranju i donošenju javnih politika i propisa na lokalnoj i nacionalnoj razini.
4. PRAVO NA GRAD I ZELENA AKCIJA: Sve aktivnosti Prava na grad i Zelene akcije: pokazali su primjere graðanskog aktivizma i neposluha, bili su vidljivi, brojni i upuæeni, inovativni i energièni, probudili su dio graðana Zagreba i dali dobar primjer udrugama i inicijativama sirom Hrvatske koje imaju sliène probleme.
5. GONG I BROJNE UDRUGE: Okupljanje 1500 volontera za promatranje parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i inozemstvu, suradnja brojnih udruga sirom Hrvatske s GONG-om na animiranju volontera i pružanju prostora za treninge, suradnja bosansko-hercegovaèkih i srpskih udruga na istom pitanju na izborima u inozemstvu.

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Nastavak afere oko provjera kandidata za èlanove Savjeta za razvoj civilnog društva i nerješavanje pitanja odgovornosti za tu provjeru: šutnja i nekonkretni odgovori nadležnih institucija (Vlade i Predsjednika RH)
2. Usvajanje Zakona o tajnosti podataka bez izmjena i dopuna Zakona o pravu na pristup informacijama: unatoè velikom angažmanu udruga i reakcijama iz udruga, medija i sindikata, Zakon je (iako popravljen) usvojen, cime je otezana primjena Zakona o pravu na pristup informacijama i poveæana netransparentnost javnih tijela.
3. Zakon o azilu je usvojen, a da nije prihvaæena veæina amandmana koje su OCD predlagale, a tièu se ljudskih prava azilanata.
4. Usvajanje GUP-a u Zagrebu, unatoè snažnim reakcijama Prava na grad i Zelene akcije te šire javnosti. Grad Zagreb pokazao je neodgovornost prema graðanima i neosjetljivost na javnost i javni interes.
5. Netransparentnost rada lokalnih vlasti i neukljuèivanje udruga u lokalne javne politike, prvenstveno one koje se tièu planiranja (devastacije) javnih površina i javnog dobra (zraka, vode), podreðenost kapitalu - primjeri od Istre (Rockwolla, golf terena) do Splita i Dubrovnika...

Martina Globoènik, predsjednica Fade Ina

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Niz ekoloških akcija-Istra, Sisak;
2. Anti-NATO inicijativa - CMS, Food, not bombs i druge udruge i neformalne organizacije okupljene protiv militarizacije društva;
3. Inicijative mladih i organizacija u kulturi oko prenamjene gradskih prostora za razvoj kulturne i urbane scene- npr. Jedinstvo te aktivnosti protiv devastacije Cvjetnog trga u Zagrebu (Pravo na grad, Zelena akcija)
4. Ukazivanje na korupciju od strane Transparency Internationala i Partnerstva za društveni razvoj
5. Koordinacija nacionalnih i regionalnih udruga te povezivanje organizacija civilnog društva na temu - Suoèavanje s prošlošæu (Documenta, MMH, organizacije iz regije)

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Animoziteti i sukobi na ženskoj sceni kroz 2007. godinu;
2. HHO - kao jedna od najznaèajnijih organizacija za zaštitu ljudskih prava našla se u strukturalnim i financijskim problemima;
3. Neobièan izostanak reakcije i solidarnosti subjekata civilne scene;
4. Slaba reakcija civilnog društva na programe politièkih stranaka u predizborno vrijeme.
--------------------------------------------------------------------------------

Eugen Jakovèiæ, predsjednik Udruge za promicanje medijskih sloboda, urednik i voditelj TV emisije Cenzura

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Odlazak bivše èelnice nevladina Ureda za udruge;
2. Dolazak Igora Vidaèaka na mjesto èelne osobe Ureda za udruge. Radi se o osobi koja se dobro razumije u sektor. Njegovim dolaskom dogodila se bolja komunikacija izmeðu izvršne vlade i sektora;
3. Angažman Documente i ostalih ljudskopravaških udruga na podruèju suoèavanja s prošlošæu;
4. Akcija udruga na èelu s Partnerstvom za društveni razvoj, odnosno njihov projekt Sabor èistih ruku. U ovom sluèaju nedostajala je bolja komunikacija s javnošæu ali je to svejedno jedan dobar iskorak nevladinog sektora u predizborno vrijeme;
5. Akcije u urbanizmu i devastaciji gradskih jezgri u Zagrebu, ali bi posebno istaknuo njihovu pojavu u Splitu i Dubrovniku. U tim gradovima akcije nisu toliko dobro koordinirane, no vrlo je dobro da su se graðani tamo aktivirali i zapoèeli sudjelovati u javnim raspravama koje ih se direktno tièu.

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Kampanja u vezi NATO-a nikako nije dovoljno artikulirana. Graðane se premalo informira o tom pitanju.
2. Sektor zakazuje i kod bolje komunikacije s graðanima po pitanju ulaska u Europsku uniju.
3. U borbi protiv korupcije takoðer bi trebalo biti više prisutnosti nevladinog sektora.
4. Projekt Sabor èistih ruku je trebao biti medijski više prisutan.
5. Opæenito mislim da je veæa prisutnost sektora u medijima potrebna, zapravo ne nasilna prisutnost nego bolja artikuliranost i prepoznatljivost kao bi se približio graðanima.
--------------------------------------------------------------------------------

Dorino Manzin, urednik i voditelj OTV-ove emisije Poveæalo i predsjednik udruge Drugi korak

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Najbolji dogaðaj za civilno društvo u Hrvatskoj u 2007. godini je svakako odlazak Jadranke Cigelj s mjesta predstojnice Ureda za udruge Vlade RH i dolazak dr. Igora Vidaèaka na tu poziciju. Mislim da izbor nije mogao biti bolji i drago mi je što je upravo on službena veza izmeðu Vlade i nevladinog sektora. Jedino mi je žao što je gospoða Cigelj otišla na naèin po kojem je jedna druga Jadranka – toènije Kosor – oprala ruke od svega. Duboko suosjeæam s osobnom tragedijom koju je gospoða Cigelj proživjela u logoru, no ona je svojim istupima i postupcima pokazala da je potpuno nekompetentna za tu poziciju. Takoðer, pozdravljam i konstituiranje Savjeta za razvoj civilnoga društva kojemu predsjeda Toni Vidan.
2. Pozdravljam napore ekologijskih udruga koje su se organizirale u inicijative Pravo na grad u Zagrebu (u suradnji sa Zelenom akcijom) i Graðanske inicijative za Split; kao i osnutak Foruma za prostor u kojem æe se razne organizacije zajednièki odupirati devastaciji i uzurpaciji prostora. Javnost ipak nije toliko nemoæna pred interesima kapitalista, klijentelista i tajkuna. Veliki minus lokalnoj samoupravi.
3. Pozdravljam napore ekologijskih udruga za donošenje ZERP-a. Tu prije svega mislim na Eko-kvarner, Zelenu Istru, Mrežu zelenih udruga, Zelenu akciju i Plavi forum. Nadam se samo da Vlada neæe popustiti Italiji i Sloveniji, tj. Evropskoj Uniji koji se ponašaju kao da smo kolonija (ova retorika je inaèe potpuno queer jer se istom koriste i komunjare i primitivna desnica).
4. Transparency International je samostalno provodio kampanju Imamo pravo znati, a u suradnji s GONG-om je inzistirao na tome da politièke stranke objave prihode i rashode u predizbornoj kampanji. Upravo zahvaljujuæi njihovom papagajskom ponavljanju problematike politièke i svake druge korupcije, vjerujem da je cjelokupno naše društvo (napose mediji) doseglo viši stupanj politièke i graðanske uljudbe.
5. Da se malo pohvalim, doista mislim da je ove godine civilni sektor zastupljeniji u medijima, kako mainstream, tako i onim alternativnim; što je iznimno bitno zbog komunikacije civilnog sektora s javnošæu. Tu prije svega mislim na emisiju Eko zona kolege Mladena Ilièkoviæa na HTV-u, Cenzura kolege Eugena Jakovèiæa na ATV-u i emisiju Poveæalo koju ja osobno ureðujem i vodim na OTV-u. Takoðer, i ovaj portal je sve èitaniji što me posebno raduje.

Još bih pozdravio rad CMS-a i donošenje AlterNATOra; kampanju Prijatelja životinja protiv uzgoja životinja za krzno; održavanje Meðunarodne konferencija o utvrðivanju istine o ratnim zloèinima i sukobima u organizaciji Documente; napore udruga Krila i Nada da se terapijskim jahanjem pomogne djeci s teškoæama u razvoju itd.

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Nezadovoljan sam stalnim svaðama, sukobima i podmetanjima na civilnoj sceni. Posebno sam zgrožen hajkom koju su pokrenule Ðurða Kneževiæ i Bojana Genov protiv Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH – èiji pak rada dakako pozdravljam i smatram ga jednim od najboljim segmentima Sanaderova kabineta. Znakovito je i to što je nakon organizacije B.a.B.e. Žensku mrežu Hrvatske napustio i CESI. Inaèe, nemam obièaj ikoga prozivati ad hominem, a posebno ne zbog svoje pozicije u medijima. Meðutim, u ovom sluèaju ne treba šutjeti jer pouzdano znam da Bojana Genov potpisuje dokumente bez ikakvog znanja ostatka Ženske mreže. Ona je tu mrežu privatizirala i èudim se tome što educirane, pametne i emancipirane žene koje vode svoje organizacije pristaju na to da ih gospoða Genov i dalje predstavlja. Naprosto ne mogu vjerovati da netko s fakultetskom diplomom može pristati na to. Stoga veliki – ma svemirski veliki minus - Ženskoj mreži koja se zbog ponašanja Bojane Genov pretvara u stroj za blaæenje drugih udruga i institucija. U tome joj pomažu gospoða Kneževiæ, Iskorak, Kontra i jedna državna dužnosnica koja je zapravo mozak operacije. Oèekujem da æe se ovo gordo klupko poèeti odmotavati tijekom 2008. godine.
2. Skandalozno je to što je nakon svega neizmijenjeni program udruge GROZD krenuo u školski sustav. Posebno pozdravljam napore Foruma za slobodu odgoja i Graðanske koalicije Stop riziènom spolnom odgoju; no Vlada oèito nije imala dovoljno sluha. Veliki je to minus za ministra Primorca.
3. Smatram da je participacija (ili bolje reèeno neparticipacija) žena i mladih na prethodnim parlamentarnim izborima posebno zabrinjavajuæa. Organizacija CESI se jako trudi da iznese taj problem do šire javnosti, ali èini mi se da civilni sektor (a da ne govorim o politièkim strankama) previše ne mari za neomaskulinizaciju politike.
4. Posebno me zabrinjava rad Programskog vijeæa HRT-a koji se brine o dikciji Mislava Bage i njegovoga šta i di umjesto da se pozabavi nevjerojatnim ignoriranjem tema iz civilnog društva, što bi trebala biti jedna od temeljnih zadaæa javne televizije.
5. Nedovoljno se pozornosti posveæuje nelegalnim kamenolomima koji diljem Hrvatske nièu kao gljive. Tu smo svi zakazali, a posebno državni inspektorat, što takoðer ukazuje na korupciju.
--------------------------------------------------------------------------------

Toni Vidan, predsjednik Savjeta za razvoj civilnog društva i aktivist Zelene akcije

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Sve veæi broj ad hoc graðanskih inicijativa koje se javljaju kao reakcija na posljedice lošeg upravljanja i divlje tajkunizacije, ne dozvoljavajuæi da svinjarije proðu u tišini i prisiljavajæi odgovorne na djelovanje (Vrbani, Kupska, smjena direktora rafinerije u Sisku, utuživanje odgovornih u Karlovaèkoj pivovari,...);
2. Kampanja Pravo na grad, koja je pomakla granice utjecaja organizacija civilnog društva i postavila standarde djelovanja do sada ne zabilježene u Hrvatskoj. Trio fantastikus: Vera Petrinjak Šimek, Teo Celakoski i Tomislav Tomaševiæ, uspjeli su diæi na noge cijeli grad i svima nam vratiti osjeæaj da smo graðani.
3. Ukljuèivanje razvoja civilnog društva kao jednog od èetiri prioriteta programa pretpristupne financijske pomoæi IPA za period 2008-10. Time se osiguralo otvaranje novog financijskog programa u okviru prve komponente IPA-e, sa znaèajnim sredstvima za sudjelovanje organizacija civilnog društva u razvoju i nadzoru javnih politika relevantnih za dosezanje europskih standarda.
4. Humanitarna kampanja Zaklade Ana Rukavina.
5. Konstituiranje novog saziva Savjeta za razvoj civilnoga društva i imenovanje Igora Vidaèka na èelo Ureda za udruge.

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Na vrh liste ne stavljam neki dogaðaj, veæ stanje dubokog demokratskog deficita u zemlji i trajne arogancije politièke elite spram javnosti, a koje su tijekom 2007. ponajbolje ilustrirali dogaðaji poput politièkog konsenzusa velikih stranaka oko ulaska u NATO bez referenduma i ponašanje gradske vlasti u Zagrebu.
2. Programi prezentirani tijekom parlamentarnih izbora, koji svojom bezidejnošæu i nedostatkom sadržaja podsjeæaju na drugi veliki problem hrvatskog društva: nedostatak politièke volje za artikuliranjem jasne razvojne vizije Hrvatske.
3. Još jedna propuštena šansa za ulazak u politièku arenu vjerodostojne zelene stranke na nacionalnoj razini.
4. Ubrzani odlazak donatora iz Hrvatske i komercijalizacija udruga. Uslijed odlaska donatora, udruge se sve manje bave zagovaranjem, a sve više dohodovnijim djelatnostima poput edukacije, izdavaštva i sl.
5. Protuzakonite sigurnosne provjere nad izabranim èlanicama i èlanovima Savjeta za razvoj civilnog društva.
--------------------------------------------------------------------------------

Tihomir Ponoš, novinar Novog lista

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Sluèaj Cigelj - sluèaj je pokrenula Sandra Benèiæ iz Centra za mirovne studije, a ubrzo se pokazalo da je predstojnica Ureda za udruge zatražila sigurnosnu provjeru svih deset izabranih èlanova Savjeta za razvoj civilnog društva iz udruga; Jadranka Cigelj je razriješena na zahtjev Jadranke Kosor koja je krivo pripisala šaljivi upitnik za sigurnosnu provjeru kojega je izradila Jagoda Muniæ Jadranki Cigelj. Sluèaj je u sijeènju dosta uzdrmao Vladu, a rezultat svega je kakav takav napredak u sferi sigurnosnih propisa.
2. Pravo na grad - zagrebaèki gradonaèelnik Milan Bandiæ veæ godinama nema nikakvu opoziciju u Gradskoj skupštini, a ove je godine opoziciju dobio na ulicama i trgovima. Inicijalni dogaðaj za stvaranje Prava na grad je planirano preureðenje Cvjetnog trga. Celakoski i Zelena akcija pristojno su iživcirali Bandiæa, na peticiju prikupili više od 50.000 potpisa, ali je na kraju u Gradskoj skupštini ipak usvojen GUP po mjeri Bandiæa i graðevinskih investitora. Konaèan rezultat mogli bismo vidjeti na lokalnim izborima u svibnju 2009. godine.
3. Stop riziènom spolnom odgoju - ad hoc koalicija uspijevala je cijelu godinu intrigirati javnost temom spolnog odgoja u školama i oponirala je GROZD-ovu programu i idejama Primorèevog ministarstva vještije nego neposredni GROZD-ov konkurent, Forum za slobodu odgoja. Iako je i njihov rezultat na kraju bio neuspješan (GROZD-ov program je otkupljen, baš kao što je i ekipa iz Foruma stavila potpis na ugovor s Ministarstvom) cjelogodišnje održavanje prièe živom nije mali uspjeh. Usput, da nije bilo te koalicije pitanje je bi li Ministarstvo otkupilo oba programa.
4. Ad hoc koalicija udruga protiv Prijedloga Zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoæ, ili besplatnu pravnu pomoæ. Prijedlog zakona bio je izmeðu groznog i još goreg. Ta je koalicija zabilježila i uspjeh, na svoju je stranu uspjela pridobiti i puèkog pravobranitelja Juricu Malèiæa i nekoliko uglednih pravnika, a u samom finalu postojanja 5. saziva Sabora i veæinu saborskih zastupnika i zastupnica, pa Šeksu nije preostalo ništa drugo nego da izglasavanje zakona skine s dnevnog reda. Time je ta koalicija omoguæila HDZ-u da u svoj program meðu 409 obeæanja stavi i izradu zakona o besplatnoj pravnoj pomoæi, usvajanje zakona bit æe jedno od mjerila u pregovaraèkom poglavlju 23 s EU, a nova radna skupina (ovom zgodom i s ljudima iz udruga) je osnovana. Još samo da Prijedlog zakona bude koliko-toliko suvisao.
5. U Sisku se dogodila svojevrsna pobuna protiv Ine. Rafinerija koja je trebala biti modernizirana do 2005. godine neæe biti modernizirana do 2011. godine, a golemi broj oboljelih od raka u Sisku u izravnoj je vezi s èinjenicom da je rafinerija zastarjela, da zagaðuje i da je koncentracija sumporovodika u sisaèkom zraku 2006. godine bila 99 puta veæa od maksimalno dopuštene. Nije bilo druge nego da se graðani i oboljeli od raka samoorganiziranju i, ako veæ oni ne mogu riješiti problem jer ne raspolažu milijardama potrebnim za modernizaciju, ukažu na problem

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Znakovita šutnja - dobar dio organizacija civilnog društva izbornu je 2007. godinu stoièki odšutio. Izborna godina i predizborna kampanja pravo su vrijeme da se od politièara iskamèe obeæanja, ali uz iznimku Centra za mirovne studije koji je pokrenuo raspravu o NATO-u, civilno društvo na dnevni red politièarima nije uspjelo staviti ni jednu relevantnu temu
2. Kriza u HHO-u - najutjecajnija domaæa organizacija za zaštitu ljudskih prava našla se u velikoj krizi. U svibnju je za predsjednika izabran Danijel Ivin, iako se znalo da se protiv njega vodi kaznena istraga. Nakon što je DORH dovršio istragu i odluèio pokrenuti kazneni progon Ivina, njegovo je èlanstvo zamrznuto. Osim Ivinovog sluèaja vjerodostojnost HHO-a poljuljao je i dugogodišnji aktivni èlan Veljko Miljeviæ koji je prihvatio braniti Branimira Glavaša i Karlovaèku pivovaru optuženu da je ispuštanjem ugljiènog dioksida usmrtila Karlovèanina Zdravka Martinoviæa. Svemu tome treba pridodati i tešku financijsku krizu Odbora.
3. Ženska mreža Hrvatske takoðer je u krizi - toj mreži ženskih udruga prijeti implozija jer su èlanice mreže sve nezadovoljnije, a CESI je iz ŽMH i istupio. ŽMH sve je manje relevantna, njene inicijative sve se manje ozbiljno shvaæaju, a stanje u njoj u dobroj mjeri oslikava stanje na feministièkoj sceni koja je sve više posvaðana po liniji Ureda za ravnopravnost spolova i Helene Štimac Radin s jedne i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Gordane Lukaè Koritnik s druge strane.
4. Politizacija udruga - SDP je neposredno prije izbora osnovao Elektu, udrugu za promatranje izbora èiji rad i financira. Zakonski ništa nije sporno, nije loše ni što je GONG dobio konkurenciju (zašto i on ne bi bio na tržištu), ali je sve izvedeno toliko loše i traljavo da je Elektu malo tko ozbiljan shvatio kao još jednu udrugu za promatranje izbora, a gotovo svatko kao parapolitièku udrugu stranke kojoj je naèelno dobra suradnja s nevladinim organizacijama važna. Usprkos najavama, Elekta do danas nije objavila izvore financiranja, osim SDP-ove donacije od 200.000 kuna.
5. Udruge i sluèaj zastupnika Nazifa Memedija - u Saboru æe prvi put sjediti zastupnik romske nacionalne manjine, ali èim je izabran izbili su skandali vezani uz Memedija, ali i njegove (i suprugine i sinovljeve) udruge. Ne radi se samo o sumnjivim financijskim poslovima i sumnjivom naèinu trošenja novca dobivenog za programe i projekte, nego i o èinjenici da je Memedi službeno bio na izborima podržan od cijelog niza romskih udruga, a da se prije nego što je potpisao suradnju sa Sanaderom o tome s njima nije konzultirao baš kao što se nije konzultirao ni sa kim tko predstavlja ostalih jedanaest nacionalnih manjina koje æe on zastupati u Saboru.
--------------------------------------------------------------------------------

Hrvoje Prnjak, novinar i urednik Slobodne Dalmacije

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Inicijativa protiv urbanistièke devastacije zagrebaèkog Cvjetnog trga – u poèetku stidljivi otpor samovolji gradskih èelnika u oèitoj sprezi s graðevinskim tajkunima prerastao je u graðansku akciju koja bi, ne bude li dodatnih iznenaðenja, mogla sprijeèiti betonizaciju središta grada. Barem za neko vrijeme...
2. Uloga Suzane Jašiæ i GONG-a na proteklim izborima – broj povreda izbornih pravila sveden je na minimum, što je, ruku na srce, posljedica kakvog-takvog poveæanja stupnja politièke kulture u Hrvatskoj, ali i budnosti GONG-ovih promatraèa, koje se više ne gleda kao “unutrašnje neprijatelje”. Dakako, na izbornim mjestima za dijasporu stvari i dalje ne stoje tako idilièno, ali bože moj... Pa tek smo nekih sedamnaest godina u demokraciji, je li... Zrelost punoljetnosti tek slijedi!
3. Izbor prvog romskog saborskog zastupnika – iako su izbor Nazifa Memedija pratili brojni repovi, njegov izbor meðu društvo na Markovom trgu ima povijesno znaèenje (usprkos èinjenici da mnogo toga na ovim prostorima ima navodno povijesno znaèenje), ne samo za romsku manjinu, veæ za jaèanje demokratske svijesti opæenito, kao i za jaèanje svijesti o važnosti Drugog i Razlièitog.
4. Vjeran Piršiæ – ekološki aktivist Udruge Eko-Kvarner koji u 2007. nije imao onoliko zapaženih istupa kao godinu prije, u sluèaju Družba Adria na Omišlju, ali se dodatno afirmirao kao zastupnik ekološki sve aktivnijih graðana te žrtava ekološki opasne proizvodnje (u sluèaju solinske tvornice azbestnih proizvoda Salonit).
5. Prosvjedne akcije civilnih udruga zbog rekonstrukcije splitske Rive bez raspisivanja meðunarodnog natjeèaja (zahvat težak najmanje 70 milijuna kuna), koji istina nije urodio bilo kakvim rezultatom, jer su radovi nastavljeni, ali je nakon višegodišnje tišine u sliènim prilikama razbudio civilnu scenu drugog po velièini grada u državi, koji je – kad su u pitanju civilne inicijative ovog tipa – veæ duže vrijeme daleko od drugog mjesta u Hrvatskoj. Upravo stoga, ovaj dogaðaj nadilazi uske lokalne okvire.

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Ljubomir Èuèiæ – iako je davno napustio nevladinu scenu, njegovo medijsko apostrofiranje u kontekstu obiteljskog nasilja baca neugodnu sjenu i na njegovo prijašnje djelovanje u Hrvatskom vijeæu Europskog pokreta, èiji je bio višegodišnji èelnik. Istina, Europski dom i Europski pokret je morao napustiti odmah po izbijanju prvih afera, no ostaje neugodna èinjenica da smo na èelu formalne proeuropske organizacije, koja je tobože trebala sricati abecedu EU-kracija na ovim prostorima, imali - nasilnika
2. Antireklama za nevladinu scenu svakako je i afera Danijela Ivina, koji je na èelu Hrvatskog helsinškog odbora zamijenio Žarka Puhovskog. Naime, Ivin je optužen za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, nakon èega je HHO dobio novog predsjednika u rekordnom roku - Ivu Banca.
3. Opet HHO, odnosno angažman Veljka Miljeviæa u obrani Branimira Glavaša, osumnjièenog za ratne zloèine u Osijeku. Dakako, nije sporan eventualni profesionalni odvjetnièki izazov, kojega je Miljeviæ prepoznao u postupku protiv Gravaša, no ako znamo da je odvjetnik Miljeviæ istodobno bio i èlan Izvršnog odbora (a ranije je bio i potpredsjednik) HHO-a, onda se stvari mijenjaju. Iz prostog razloga što se ove dvije dužnosti potiru. Naravno da Glavaš na kraju procesa može biti i proglašen nevinim, no stvar je veæ u startu više nego apsurdna, još više nego u vrijeme kada je Miljeviæ preuzeo sluèaj Franje Tureka, bivšeg obavještajca, koji se našao pred sudom zbog prijave da je nelegalno prisluškivao, tj. kršio graðanska prava!
4. Odlazak još jednog sindikaliste u politièare - Boris Kunst, višegodišnji èelnik Udruge radnièkih sindikata Hrvatske, kandidirao se na HDZ-ovoj listi i ušao u Sabor. E sad, naravno da to ne mora biti ništa loše za samog Kunsta, kojemu je možda i dozlogrdilo upozoravanje na socijalne probleme bez puno efekta (sliènu transformaciju prošao je svojedobno i današnji HNS-ovac Dragutin Lesar), ali ovim je ionako siromašna hrvatska sindikalna scena ostala bez još jednog prepoznatljivog lidera, a sumnja automatski pada i na brojne njegove ranije sindikalne akcije.
5. Akrobatski obrat Šemse Tankoviæa, ne zato što je oèito tome sklon, veæ zbog toga što je ovu poruku o politièkoj prevrtljivosti poslao u svojstvu zastupnika bošnjaèke nacionalne manjine. Iako je pred izbore konstatirao da æe podržati SDP jer su ljudi koje on zastupa bliži toj stranci i njezinoj politièkoj platformi, nakon izbora je naglo promijenio mišljenje. On najbolje zna zašto, no ostaje gorak okus koji trgovaèke principe pretpostavlja svim ostalima. Važno je, dakako, ovdje napomenuti da bi Šemso istu ocjenu zaslužio i da su se HDZ i SDP u ovoj prièi našli u obrnutim ulogama!

Pet najpozitivnijih dogaðaja:

1. Normativni pomaci prema kvalitetnijem okviru za potporu i razvoj civilnog društva – ponajprije usvajanje Operativnog plana Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva i poèetak sustavnog praæenja provedbe zacrtanih mjera u sljedeæim godinama te prihvaæanje Zakona o volonterstvu kojim se jasnije utvrðuju uvjeti i naèela volontiranja.
2. Jaèanje institucionalnog okvira za dijalog države i organizacija civilnog društva – konstituiranje i poèetak vrlo aktivnog rada Savjeta za razvoj civilnog društva – u 2007. održano devet sjednica te niz javnih rasprava i konferencija.
3. Napredak prema transparentnijem sustavu financiranja udruga iz državnog proraèuna – usvajanjem Kodeksa pozitivne prakse standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga u Hrvatskom saboru stvoreni su preduvjeti za poboljšanje procedura dodjele financijske potpore organizacijama civilnog društva iz državnog proraèuna, kao i za veæu transparentnost dodjele javnog novca.
4. Snažnije ukljuèivanje udruga u praæenje procesa pristupanja Hrvatske EU - zapoèeo je s radom Zajednièki odbor civilnog društva Hrvatske i EU kao prvi institucionalizirani oblik ukljuèivanja civilnog društva u proces pristupanja EU, te važan korak prema kvalitetnijem dijalogu udruga s predstavnicima sindikata i poslodavaca u tom procesu; za Hrvatsku je otvoren program Zajednice Europa za graðane kojim se pruža financijska potpora projektima promicanja aktivnog europskog graðanstva; razvoj i dijalog civilnog društva izdvojen je kao zasebna komponenta unutar programa IPA èime æe se omoguæiti sustavnija potpora organizacijama civilnog društva u praæenju provedbe pravne steèevine EU u Hrvatskoj u sljedeæim godinama.
5. Jaèanje graðanskog aktivizma i pozitivni primjeri kvalitetnog javnog zagovaranja – Inicijativa Pravo na grad, Koalicija udruga za besplatnu pravnu pomoæ i druge srodne inicijative dobri su primjeri pozitivnih pomaka prema uvoðenju modernijih oblika interesne reprezentacije u radu organizacija civilnog društva u Hrvatskoj.

Pet najnegativnijih dogaðaja:

1. Slabi pomaci prema financijskoj održivosti djelovanja udruga – nedovoljno korištenje postojeæih uvjeta za poticanje individualne i korporativne filantropije;
2. Sporost reformi i uspostave jasnih standarda socijalnog ugovaranja države i organizacija civilnog društva u podruèju socijalne skrbi, zaštite zdravlja i izvaninstitucionalnog obrazovanja;
3. Još uvijek nemamo novi Zakon o zakladama kojim bi se pojednostavnio proces registracije i olakšavanje uvjeta vezanih uz imovinu zaklade prilikom osnivanja;
4. Nedostatan interes medija za sustavno i nesenzacionalistièko praæenje tema s podruèja razvoja civilnog društva;
5. Slabost istraživaèkog potencijala u organizacijama civilnog društva za sustavno i neovisno praæenje i analizu kljuènih javnih politika.
Pošalji prijatelju Printaj

... više ...


Najnoviji mu je uspjeh to što je radio kao savjetnik slovenskog predsjednièkog kandidata, odnosno pobjednika na nedavnim predsjednièkim izborima, Danila Türka, kojeg je uvjerio da otvori stranicu na Facebooku i tako uðe u digitalno doba. Ovaj diplomirani arheolog jedan je od zaèetnika umjetnièkog pokreta net.art sredinom 90-ih godina prošlog stoljeæa i stoga jedan od klasika internetske umjetnosti. Osobito je poznat po svojim radovima iz domene ASCII arta, a izlagao je na mnogim prestižnim smotrama (venecijanski Biennale, Kunsthalle, Ars Electronica itd.) te predavao diljem svijeta na likovnim akademijama i sveuèilištima. Od 1991. živi i radi u Ljubljani pa je na neki naèin sudjelovao u veæini slovenskih web projekata: Matkurja, Najdi.si, Pinkponk, SiOL, Mladina, Kolosej, Iskratel, Lek itd. Suosnivaè je Ljubljanskog laboratorija za digitalne medije (Ljudmila) i konzultantske tvrtke Case Sensitive.
Kao struènjak za user experience èesto predaje (konferencije, unutarnja obrazovanja, praktikum iz strategije web komuniciranja na Fakultetu društvenih znanosti itd.) i piše struène èlanke (kolumnist Dela, Finance, Dnevnika itd.).
Zajedno s Duškom Mervar Æosiæ je autor knjige o pisanju za Web, Pisanje.com, èije bi hrvatsko, prilagoðeno izdanje trebalo izaæi u ožujku 2008. godine. U Hrvatskoj je radio i radi kao voditelj projekta Coolinarike i sitea Vegeta. Iskoristili smo jedan kratak Vukov boravak u Zagrebu za jedan poduži offline razgovor o svemu i svaèemu vezanom za komunikaciju putem Interneta.
 
Radio si web site kandidata koji je izabran za slovenskog predsjednika na nedavnim izborima. Koje su specifiènosti politièkog web komuniciranja?
Ja sam njemu bio strateg web komuniciranja, ja sam bio taj koji je rekao "OK, bloganje!" i mi sad imamo jedinog predsjednika države na svijetu koji je aktivni bloger. Osobno. On nije netko kome blog pišu PR-ovci. Postavio sam komunikaciju u tri aspekta.
Jedan je prezentacija statièkih sadržaja, drugo su dinamièki sadržaji kao što su uspostavljanje bloga, uspostavljanje sustava novosti (što nije trivijalno obzirom na prirodu predsjednièke kampanje), a treæi aspekt bili su social media siteovi. Na blogu imamo apsolutno necenzurirane komentare. Spam mašina nam služi za skidanje reklama, ali nismo do sada ni jedan komentar brisali ni s jednog posta. Na Flickru imamo nešto više od 400 slika, sve službene slike su gore u svim maksimalnim dimenzijama. Tu sam, nažalost morao staviti copyright licencu iako je na samom siteu Creative Commons licenca i taj CC vrijedi za sve predsjednikove tekstove, što nije mala stvar. Na Facebooku, to je jedina iznimka, ja osobno vodim predsjednikov profil, ali u dogovoru s njim. Ovo je bio prvi kampanjski, politièki web koji je ukljuèio sve to. Sad razgovaramo o postavljanju kabineta koji æe biti jako orijentiran na Mrežu i o web related projektima za dalje.
 
Na poèetnoj stranici web sitea predsjednika Türka odmah su uoèljivi videozapisi, ikonice Faceboka, Flickra, YouToubea itd. Treba li danas svaki site imati sve elemente Weba 2.0, kao što u umjetnièkom klizanju postoje obavezne figure?
U Sloveniji smo u oba kruga imali vrlo jake takmace i obojica su imala siteove sliène našem: imali su blog, imali su video, jedino nisu imali ovaj social media aspekt. Meðutim, njima su blogove pisali drugi ljudi. Naime, oni su radili to što kažeš, imali su site koji je gledano na papiru - check, check, check - imao sve elemente, ali stvar je bila odraðena površinski. Tu se vidi da smo mi toèno razmislili što želimo napraviti, koji su naši ciljevi, koji su naši uzori, koja æemo sredstva izabrati. Onda se odabir sredstava oslonio na moguænosti kandidata i na logiku kampanje. A ne: jer svi imaju blog, i mi æemo ga imati. I naše selo æe imati olimpijski bazen.
 
Internet buduænosti
Koje su, po tvom mišljenju, najperspektivnije internetske tehnologije?
Meni jako leži semantièki Web, zatim ove socijalne dimenzije Weba 2.0, dakle ne samo dizajnerske, zaobljeni kvadratiæi i slièno, nego cijeli taj naèin razmišljanja, otvaranja. Jako se teško na Webu dugoroèno snalaze projekti koji imaju neki vid zatvorenosti. Sjeæamo se sluèaja AOL-a nekada davno kad nas je sve bilo strah da æe na javni Web doæi ne znam koliko milijuna usera i sve nas pojesti. Jedino što se desilo tada jest da je umro Usenet.
Što imaš više otvorenosti, imaš više šansi da ti projekt zaživi. Moj osjeæaj je da tu pomaže semantièki Web kao naèin strukturiranja web sitea pod a i pod b - preslikavanje osnovnih životnih funkcija ljudskog društva (naravno, ne pojedinca) na Web. Ne kao zamjena za naš dosadašnji naèin komuniciranja, nego kao dopuna.
 
Postoje mnogi web siteovi napravljeni u Flashu koji su jako cool, ali ih ne možeš pretraživati, zatim su tu frameovi zbog kojih ne možeš dobiti suvisli URL itd. Bi li trebalo neke web tehnologije izbjegavati ili bar ogranièiti?
Flash je, naravno, legitimna tehnologija ako se njegova upotreba rimuje s tvojim ciljevima i korisnicima. Ukoliko objavljuješ annual report neke banke, ne znam što Flash tu ima raditi kao tehnologija. Ali ukoliko radiš MTV-jevski park atrakcija, logièno je da æeš koristiti te tehnologije. Takvi siteovi zamišljeni su da traju kratko, da te zabavljaju, to su siteovi koje ne pretražuješ, na kojima se ne vraæaš na prethodno proèitane sadržaje.
No postoji i prostor izmeðu. Imaš dosta uspješan site BigBrother.rtl.hr, gdje su izbjegnute te neke zamke, gdje imaš i entertaining formu i content koji funkcionira. Tu je upotreba tih, složit æu se, 'kretenskih' tehnologija, svedena na pravu mjeru.
Uvijek se pitaš otkud ovo, tko je više kriv: web agencija sa svojim stavom "ja ovo prodajem svakom klijentu, pa æu i tebi" ili klijent koji je do te mjere internetski nepismen da to prihvati. I tko strada? Strada user, jer njegovo komuniciranje ostaje nerealizirano.
 
Fizikalno vs. virtualno
Tvoja knjiga, Pisanje.com, izgleda kao web site…
Da, to je praktièki to. Meðutim na taj format knjige odluèili smo se zbog njezina renomea u društvu, nismo ludi da bismo odbacivali ono što je kod knjige dobro. Jedino što smo svjesni da duga forma u cjelini ima problem s prolaskom kod populacije s kojom mi imamo posla. Neinteligentno bi bilo predizbornu kampanju SDP-a ili HDZ-a umjesto na televiziji ili billboardima objaviti u obliku jednog jako dobrog romana uvezanog u kožu. Možda bi taj roman bio odlièan, dobio vrhunske kritike i nagrade žirija, ali ne bi bilo efekta zbog kojeg si se odluèio za onaj drugi naèin komuniciranja.
Dobro je zaustaviti se svako malo na tren i zapitati se treba li ovo što ja radim izaæi kao tiskana majica ili oglas u novinama ili nešto treæe. To preispitivanje je dobro za posao, bolje shvatiš što radiš.
 
Hrvatski blogeri sve èešæe objavljuju svoje postove u obliku tiskanih knjiga. Pomalo to èak postaje stvar prestiža. Nije li to iskazivanje odreðenog nepovjerenja u svoj matièni medij?
Ne, to tiskanje papirnatih knjiga je širenje dometa. Ali greška bi bila kad bi to postalo stvar prestiža, kad bi postojala distinkcija izmeðu onih koji su objavili knjige i onih koji nisu.
Svaki put kad komuniciraš odabir platforme utjeèe na tvoj domet, na realizaciju tvoga cilja komuniciranja. Pisac romana mora imati neki cilj: ja pišem ovaj dugaèki roman jer... E sad, nešto zreliji autor teksta reæi æe "oh sure, ostajem ja kod knjiga jer postoje fini rabati, sajmovi, književne veèeri, putuje se okolo, narod to voli, razumije". No postoje i - ne pametniji, nego drugaèiji - ljudi koji to tematiziraju na kreativan naèin. Veæ sama ta èinjenica plasmana neke publikacije je predmet njihova intelektualnog napora i kreativnog procesa. Mislim da je to jako plodno, tako je nastao koncept tiska, koncept novina, kad se netko upitao je li sadašnji delivery metod jedini moguæi. U jednom razdoblju ova naša vrsta je komunicirala bez jezika.
 
Znaèi, vraæamo se u prapovijest? Danas, naime, mnogo više komuniciramo slikama nego jezikom.
Neke barijere padaju, neke se podižu. Moramo dobro paziti što s èim usporeðujemo. Sudbina dugog teksta nije grozna tragedija za razvoj ljudske vrste jer se pojavljuju novi oblici suptilnosti. Pogledaj samo kolika je suptilnost i kognitivni pritisak na korisnika kod naprednijih online igara, MMORPG-ova. Da to usporedimo s romanom koji je linearan, jednosmjeran?
 
Ali moderni roman nije linearan...
Duh koji su oslobodili književni eksperimentatori od 1890. do tridesetih godina prošlog stoljeæa nije nastavio pisati duge tekstove. Taj nam je duh dao raèunalne igre. U tim kategorijama ja razmišljam: je li bolji World of Warcraft ili je bolja Dinastija, mogu li ih usporediti ili ne? Ili West Wing? Što je bolje ili pravije, što prenosi kvalitetnije vrijednosti, što bolje educira ljude za život u društvu u kojem žive, a ne za život u 19. stoljeæu? Jedno je vrednovanje neèeg od èega smo potekli - to je crown jewel, to bi trebalo biti na zastavi - a drugo je sposobnost življenja u vlastitom vremenu. Ne pomaže ako èitaš user manual za jedan ureðaj, a koristiš njegovu stotinu godina noviju verziju.
 
Interferencija medija
Što misliš koji je najbolji oblik postojanja tiskanog magazina na Webu? Prenošenje kompletnog tiskanog sadržaja, prenošenje dijela sadržaja ili kreiranje sasvim novog sadržaja za Web?
Pogledaj Wired, oni su dosta zanimljiva publikacija, imaju neko zaleðe, nešto rade dobro. Oni danas imaju kompletne novine na Webu i imaju kompletan premium content koji s novinama nema veze, odnosno preklapa se tematikom. To je meni cool i to sam napravio s Mladinom u Sloveniji - Mladina je skoro èitava online, punih sedam godina arhive je gore.
New York Times je takoðer zanimljiv model, oni su nedavno otkljuèali sav svoj content, 150 godina. Dugo su ustrajavali na premium modelu, a sada imaš u real timeu èlanke višestrukih dobitnika Pulitzerovih nagrada, i to je najviše što novinarstvo na tom jeziku i u toj državi nudi. Izraèunali su da njihov revenue model zadovoljava njihovu glad za novcem i više vrednuju svoj renome koji time, tom otvorenošæu, bildaju nego onaj income koji bi dodatno dobili preko onog incomea koji ih veæ zadovoljava. Ali za to je potrebna dobra pokrivenost oglašivaèima, kao i ljudi koji æe ti to raditi. Imaš Davida Poguea koji za NYT Video napravi musical video oko iPhonea, on pjeva u redakciji, ljudi skaèu oko njega i bacaju se. To je novo novinarstvo, nešto se dogodilo. Jer imaš novinara koji to želi, koji je za to i plaæen. No, ukoliko imaš redakciju u kojoj su glavni borba za sindikalna prava i osiguranje prijevoza, neæeš nikad od tih ljudi uspjeti izvuæi da sad napišu malu vijest za web, pa æe ljudi kasnije èitati tvoj glavni uradak u novinama. Ali to ne možeš izvuæi iz ljudi ako je menadžment rigidan, ako su na èelu rukovoditelji, a ne vizionari. Tu se lomi. Web site odražava kulturu tvrtke, a ne kvalitetu izvoðaèa radova.
http://www.pcchip.hr

Napomena: Ovaj èlanak nije prenesen u online izdanje u cijelosti a za cjelovit èlanak preporuèamo da pogledate tiskano izdanje PC chipa.

... više ...


Kada bi RTL zatražio dopuštenje za upotrebu HRT-ova znaka u svojem programu, a što još nije uèinio, ono bi prije svega ovisilo o kontekstu u kojem se taj znak pojavljuje, to jest šteti li HRT-ovu ugledu.

Tako je glasila reakcija s Prisavlja nakon što se u medijima poèela prenositi izjava glavnog ravnatelja HRT-a Vanje Sutliæa da “neæe dopustiti da RTL emitira seriju ‘Urota’ u kojoj je glavni lik novinarka HTV-a i u kojoj se stalno prikazuje HRT-ov logo”.

Prema tvrdnjama s HRT-a, Sutliæ je o tome govorio kao o hipotetskom primjeru. - Dapaèe, èini nam se i zabavnim da se u RTL-ovu programu pojavi HRT-ova reklama - istaknuo je glasnogovornik HRT-a Janos Roemer.

... više ...


Zagreb - Hrvatsko novinarsko društvo poslalo je juèer otvoreno pismo ministrici pravosuða Ani Lovrin u kojem navodi da bi Uprava za suradnju s Haaškim sudom njezina ministarstva trebala aktivnije sudjelovati  u istrazi protiv deset novinara koje Haaški sud, zbog objavljivanja dodatka optužnice protiv hrvatskih generala u vrijeme dok je imao oznaku povjerljivosti, sumnjièi za nepoštivanje suda. HND napominje da je ta uprava zadužena i za preuzimanje stajališta oko pravnih pitanja, te stoga smatra da bi trebala zauzeti stajalište o tome može li se protiv novinara voditi istraga zbog kršenja obveze èuvanja tajne koju nisu ni preuzeli. (H)

... više ...


Fotografije iz lova u kojem je poubijano dvadesetak veprova slavodobitno i maloumno plasirao je u javnost Kožnjakov glasnogovornik. Novinari su ovog puta dobili sve na gotovo i s malo su osobnih napora obznanili to neviðeno herojstvo policajaca i ratnika.

Odvjetnik Mikulièiæ pokušao je juèer biti cinièan pa je medijima zahvalio. Ostaje mu poslije brojnih lažnih i nesuvislih izjava proteklih dana da i dalje brani generale a mi ostali potražit æemo, kad nam bude trebao odvjetnik, nekog vjerodostojnijeg.

Velika je prednost medija u odnosu na situaciju prije 10 ili 15 godina što se danas sve može objaviti , jedino što neæe svi glavni mediji objaviti sve, pa makar da su i teme od presudne važnosti za zemlju.

Mediji su i prošle godine prednjaèili objavivši neke nove korupcijske afere koje su opet još zasad neriješive enigme za hrvatsko pravosuðe. Takva je afera Brodosplit, koja se spominje èak i u gotovo skroz prešuæenim pismima zatvorenika Hrvoja Petraèa prijatelju Pukaniæu. Mediji su bili zavrtili i aferu brojnih i skupih premijerovih satova ali je jedina stvarna posljedica bila promjena u premijerovoj imovinskoj kartici.

Glavna i najoèitija medijska promjena dogodila se na najutjecajnijoj Hrvatskoj radioteleviziji. Poslije sedam godina, godinu dana prije kraja mandata, otišao je bivši ravnatelj Mirko Galiæ a u drugom, ponovljenom pokušaju za novog je ravnatelja HRT-a izabran Vanja Sutliæ. Najviše kontroverzi i otpora meðu novinarima izazvalo je imenovanje povratnice s Nove TV Hloverke Novak Srziæ za glavnu urednicu Informativnog programa HTV-a. Promjene su se s puno razloga dovodile u vezu s predizbornom kampanjom i izborima.

Vlada je od 1. kolovoza smanjila tiskanim medijima stopu PDV-a s 22 na 10 posto pa im je to znatno olakšalo poslovanje. Cijena novina nije zbog toga umanjena niti su novinarima zbog toga uveæane plaæe. Doduše, velika veæina tiskanih medija iskazala je za onu prošlu, 2006. godinu velike gubitke što je zasigurno rezultat apetita i hvatanja pozicija velikih izdavaèa na tržištu i onda kad novine gube, zato da to mjesto ne bi uzeli drugi.

Smanjenje PDV-a imalo je i politièku i taktièku važnost jer je jedan dio medija uzvratio Vladi na tom 'daru' tako da su s više dobrohotnosti i razumijevanja pisali o Sanaderu i HDZ-u.

Nastavljaju se izravni politièki pritisci na slobodu medija i novinare, ali sada novinarsku autocenzuru najviše potièu privatni vlasnici medija. Èast, dostojanstvo i neovisnost novinarske profesije najviše su ugroženi èvrstim brakom kapitala, politike i politièara i vlasnika medija.

Najrjeèitije govori i to da, recimo, o pet glavnih oglašivaèa u Hrvatskoj, gotovo baš niti u jednom mediju nema mjesecima pa i cijelu godinu nijednog negativno intoniranog teksta. Kao da se afere dogaðaju samo negdje drugdje i nekima drugima.

Novinari nisu proizvoðaæi cipela nego je bit novinarskog posla da bude slobodan a cenzuriranja ne smije biti. To nalažu brojni meðunarodni dokumenti o slobodi govora, tiska i medija, uostalom to nalaže i hrvatski Ustav.

Novinari su ponajviše uèinili za demokratizaciju hrvatskog društva, sada je i vrijeme da uèine najviše što mogu za oèuvanje svoje slobode i neovisnosti, tako da se u startu odupiru pritiscima i neslobodi. Naravno, na opæu dobrobit društva. 

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo smatra da bi se i Uprava za suradnju s meðunarodnim kaznenim sudovima Ministarstva pravosuða morala aktivno ukljuèiti u sluèaj istrage protiv deset hrvatskih novinara koje se zbog objavljivanja dodatka optužnice protiv generala Ivana Èermaka, Mladena Markaèa i Ante Gotovine sumnjièi za nepoštivanje Meðunarodnog suda za ratne zloèine u Haagu (ICTY-a). 
Uprava za suradnju s ICTY-em zadužena je, meðu ostalim, „za zauzimanje stajališta oko pravnih pitanja“ pa smatramo da bi trebao zauzeti i pravno stajalište o pitanju može li se protiv novinara voditi istraga zbog kršenja obveze èuvanja tajne koju nisu niti preuzeli. Takvu su obvezu imali sudionici sudskog postupka, ali ne i novinari protiv kojih se vodi istraga.
Upozoravamo da istrage ne staju samo na novinarima koji su objavili dodatak optužnice, nego se krug širi tako da se na razgovore pozivaju i drugi novinari kao svjedoci pa se tako ovim postupcima Haaškog suda ugrožava sloboda medija u Hrvatskoj.
Meðunarodni sud za ratne zloèine osnovan je radi istrage i kažnjavanja za poèinjene ratne zloèine. Istraga protiv hrvatskih novinara nema veze s ratnim zloèinima a objavljivanje dodatka optužnice protiv trojice generala nije ugrozilo sudski postupak, niti svjedoke u tom postupku, takoðer nije niti nanijelo štetu žrtvama.

Za HND

Zdenko Duka, predsjednik

... više ...


Poštovane kolegice i kolege,
 
Hrvatski zbor sportskih novinara posljednjih je godina reagirao na mnoge negativnosti vezane uz našu profesiju, prvenstveno braneæi  slobodu rijeèi i sportske novinare. Nismo se ustruèavali  prvi osuðivati sve napade na kolege novinare i tražiti sankcije za one koji ih napadaju. Danas, meðutim, moramo protestirati zbog - nas samih!
 
Povod je bezobzirno opsjedanje Luke Modriæa i potpuna uzurpacija njegove privatnosti. Nedopustivo je, neoprostivo i drsko ometati bilo kojeg èovjeka u njegovoj privatnosti. Baš kao i pozivanje na   zanimanje javnosti da bi se nekoga, u ovom sluèaju Luku Modriæa, fotografiralo u crkvi za vrijeme mise  ili mu se agresivno guralo mikrofon pod nos za vrijeme šetnje Zadrom. Sve to više slièi  zakonu èopora, nego li  zakonitosti ma obavljanja novinarskog posla.  
 
HZSN  æe, pak, uvijek osuðivati zakon èopora i podržavati kulturu dialoga i poštivanje privatnosti svakoga, pa i medijski najeksponiranijih osoba. 

U nadi da se novinarska “hajka” na Luku Modriæa  više neæe dogoditi ni njemu ni bilo kojem drugom sportašu, još jednom svima želim sretnu olimpijsku 2008. godinu.

Zagreb, 4. sijeènja 2008.

Jura Ozmec
Predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara
 


   

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske izrazili su zabrinutost zbog najave ukidanja dopisnièke mreže Slobodne Dalmacije. Ukidanjem dopisništava osiromašilo bi se autorsko novinarstvo u Slobodnoj Dalmaciji i konkurentnost na hrvatskom i regionalnom tržištu, stoji u priopæenju. (H)

... više ...


Zagreb - Željko Peratoviæ, slobodni novinar nad kojim se više od dva mjeseca provodi istraga zbog navodne objave državne tajne na svom Internet portalu, danas se mora ponovno javiti u MUP buduæi da policija nastavlja postupak protiv njega. 

- Moj odvjetnik dobio je obavijest da se moram pojaviti danas  u Heinzelovoj kako bi policija nastavila krim obradu - rekao je Peratoviæ koji smatra da je žrtva policijskog progona. Istražitelji veæ više od dva mjeseca drže njegove laptope i CD-ove.

B. Vlašiæ

... više ...


Hrvatsko novinarsko društvo neugodno je iznenaðeno današnjim nastavkom kriminalistièke istrage nad Željkom Peratoviæem i smatra tu istragu nepotrebnim maltretiranjem našeg kolege, posve neprihvatljivim u demokratskom društvu.
Napominjemo da je Peratoviæu 17. listopada pretresen stan pa je uhiæen, a 18. i 19. provoðena je policijska istraga nad njim. Do danas mu nisu vraæene brojne osobne stvari i sredstva za rad – kompjutori i mobiteli.
Nakon tri dana listopadske istrage Policijska uprava Zagrebaèka priopæila da su provedene sve istražne mjere i radnje, odnosno da je kriminalistièka istraga završena i da su izvidi proslijeðeni nadležnom državnom odvjetništvu. Današnji nastavak kriminalistièke obrade u potpunoj je suprotnosti s tada obznanjenim.
HND æe i dalje pružati svu podršku kolegi Željku Peratoviæu i o nastavku istrage opet obavijestiti Meðunarodnu novinarsku federaciju.


Za HND

Zdenko Duka, predsjednik

 

... više ...


Nasilje protiv novinara veæ treæu godinu zeredom doseže ekstremne razine sa 171 ubijenim medijskim djelatnikom u 2007., objavilo je u ponedjeljak Meðunarodno udruženje novinara (IFJ). Time je gotovo dostignut crni rekord, zabilježen 2006., kad je diljem svijeta poginulo 177 novinara i drugih medijskih djelatnika. (H)

... više ...


Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva i Sindikat novinara Hrvatske  izražavaju zabrinutost zbog najave ukidanja dopisništva Slobodne Dalmacije u Zagrebu i dopisnièke mreže toga lista.
Ukidanjem dopisništava osiromašilo bi se autorsko novinarstvo u Slobodnoj Dalmaciji, autonomnost, dosadašnji identitet i prepoznatljivost lista, takoðer i konkurentnost na hrvatskom i regionalnom tržištu. Predviðeno je da dopisnici nastave novinarski posao u agenciji EPEHA, ali agencijsko novinarstvo ne može nadomjestiti kvalitetu i originalnost individualnog novinarskog pristupa.
IO HND-a i SNH pitaju je li takva strategija razvoja Slobodne Dalmacije sukladna potpisanim stavkama iz Ugovora o kupnji Slobodne Dalmacije iz 2005. godine.
Ne ulazeæi u pravo poslodavca da uspostavi što djelotvorniju organizaciju tvrtke, upozoravamo da su dostavljenim ugovorima o sporazumnom raskidu radnog odnosa, a bez predloženih novih ugovora o nastavku rada u agenciji, prekršeni raniji dogovori novinarskih sindikata i Poslovodstva Slobodne Dalmacije.
IO HND-a i SNH posebno su nezadovoljni prijedlozima novih ugovora o radu u agenciji, koji bi ovlastili poslodavca da pregledava individualnu elektronsku poštu novinara i zaposlenika i da se novinari odrièu svojih autorskih prava u korist poslodavca.
Svim zaposlenicima dopisništava Slobodne Dalmacije SNH savjetuje da provjere jamèi li im se u novim ugovorima kontinuitet prava iz rada u Slobodnoj Dalmaciji, te poštuju li se steèena prava radnika iz kolektivnih ugovora potpisanih na razini tvrtki unutar EPH.

Za Izvršni odbor HND-a           Za Sindikat novinara Hrvatske
Zdenko Duka, predsjednik         Gabrijela Galiæ, predsjednica

 

 

... više ...


Ogranak Hrvatskog novinarskog društva iz „Slobodne Dalmacije“ izvijestio je u petak, 29. prosinca 2007. godine Izvršni odbor HND-a o uznemirujuæim odlukama Uprave EPH, vezano za reorganizaciju rada novinara i redakcije Slobodne Dalmacije. Buduæi da držimo da se najavljene promjene tièu ne samo zaposlenika SD, nego i ukupnoga medijskoga prostora u RH, ogranak Hrvatskoga novinarskoga društva ovim putem izražava prosvjed i od vlasnika tvrtke traži korigiranje svih neprihvatljivih poteza.

Kratka kronologija sluèaja:
Europapress holding je 2005. godine preuzeo veæinsko vlasništvo nad dnevnikom Slobodna Dalmacija, obeæavši javno i u potpisanom Ugovoru o kupnji da æe SD razvijati kao konkurentsku novinu u ukupnome medijskome prostoru RH. Nepunih godinu nakon toga, zaposlenici SD dobili su prve neslužbene informacije o osnivanju Agencije EPEHA, s nejasnim naèelnim objašnjenjem kako je formiranje Agencije jedini siguran naèin da novinari koji èine višak u redakciji SD, ali i u Jutarnjem listu, zadrže radna mjesta u tvrtki-kæeri koja æe se baviti agencijskim novinarstvom. Prvi službeni razgovori o toj temi s predstavnicima Uprave EPH zapoèeli su sredinom 2006. godine kada je najavljeno da svi novinari prelaze u Agenciju, te je postalo jasno da nova tvrtka neæe služiti zbrinjavanju viška zaposlenih, nego doslovnome pretvaranju Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije u jednu novinu, u kadrovskom i organizacijskom smislu. Redakciji SD u nekoliko je navrata izravno reèeno da sva dopisništva SD i sva dopisništva JL prelaze u jedinstveni pravni, radni, organizacijski i urednièki sustav koji je zove Agencija EPEHA, no da æe se identitet dviju novina unatoè tome saèuvati, u nekoj formi internoga dogovora. Èak i na razini lokalnih dopisništava, ideja o istodobnom èuvanju autonomije i faktièkom ukidanju dopisništava obiju novina kolegama iz Slobodne Dalmacije doimala se neprihvatljivom, no kulminacija nezadovoljstva i sumnjièavosti u takve interpretacije nastala je u trenutku kada je Uprava najavila da dopisništvo SD u Zagrebu, kao samo srce unutarnjopolitièke redakcije novine, postaje Agencija, i to njezin iskljuèivi i jedini dio u Zagrebu.
U zadnjem razgovoru novinara iz Dopisništva Zagreb s direktorom Agencije Dragom Havranekom, izravno je reèeno da svi novinari dopisništva, ukljuèivši komentatore i specijaliste za odreðena podruèja, postaju dio Agencije, u kojoj neæe biti nijedan drugi novinar iz neke druge novinske kuæe EPH. Na pitanje o smislu formiranja Agencije, koju zapravo èine „preseljeni“ novinari SD, novinari dopisništva nikada nisu dobili odgovor.
Neposredno nakon toga, na adresu dopisništva stigao je dopis s potpisom direktora SD Miroslava Iviæa u kojemu se traži potpis na Sporazum o kolektivnom raskidu radnog odnosa svih zaposlenih u Dopisništvu, te za svakoga novinara individualni akt sporazumnog raskida radnog odnosa s SD. Nadalje, u prijedlogu Pravilnika o radu Agencije EPEHA, koji je dostavljen na uvid sindikatima, uoèene su zakonski potpuno neprihvatljive odredbe, poput one o kontroliranju elektronske pošte novinara ili odricanju od svih autorskih prava u korist tvrtke.
U cijelome postupku dugotrajnih pregovora izmeðu novinara, sindikata i Uprave EPH istièe se da æe svi novinari prelaskom u Agenciju zadržati radna prava prema Kolektivnom ugovoru SD, no ni u jednom se trenutku ne objašnjavanja na koji æe naèin Slobodna Dalmacija ostati tržišni konkurent, te zadržati svoj identitet, kao i identitet svojih autora.
Temeljem tih podataka, IO HND-a zakljuèuje sljedeæe:
1. EPH ukida dopisnièku mrežu Slobodne Dalmacije koja èini bitan dio regionalnoga identiteta novine
2. EPH ukida dopisništvo Slobodne Dalmacije u Zagrebu, koje je kljuèni dio identiteta novine na državnoj razini
3. U radno-pravnom smislu, Uprava EPH poštuje radno-socijalna prava zaposlenika SD u skladu s Ugovorom o kupnji potpisanom 2005. godine, ali ukida uobièajenu novinarsku hijerarhiju u Slobodnoj Dalmaciji, pretvarajuæi u formalno-pravnom smislu sve novinare, ukljuèivši autore, komentatore i novinare-specijaliste, u agencijske izvjestitelje.
4. U sluèaju da se realizira, takav bi potez, izvan svake sumnje, bio formalni i sadržajni udar na autonomiju, identitet i konkurentnost Slobodne Dalmacije na državnoj i regionalnoj razini.
5. Raskidanje radnih ugovora sa SD za novinare ove kuæe bez sumnje bi, u izvjesnom opsegu, ugrozio njihov profesionalni status, unatoè èinjenici da bi zadržali radna prava iz Kolektivnog ugovora.
6. IO HND-a drži da je takav pravac razvoja Slobodne Dalmacije neprihvatljiv i u direktnoj koliziji s potpisanim stavkama iz Ugovora o kupnji iz 2005. godine.
Novinari Slobodne Dalmaciji takoðer izražavaju duboko nezadovoljstvo i žaljenje zbog odluke Uprave o premještanju kompletne Redakcije u nove prostore izvan Splita, u Dugopolje. Po mišljenju svih kolega, rijeè je o deurbanizaciji novine, koja æe donijeti goleme organizacijske i financijske poteškoæe za novinare i urednike kojima æe stvarno mjesto rada, grad Split, biti udaljen 30 kilometara. Pored toga, nejasna je i sudbina zgrade Slobodne Dalmacije u centru Splita, koja je jedino preostalo vlasništvo te novinske kuæe.
Novinari Slobodne Dalmacije zgroženi su takvim naèinom raspolaganja kadrom i preostalom infrastrukturom novinske kuæe, a svoje su nezadovoljstvo spremni izraziti i javnim prosvjedom.

... više ...


Lep pozdrau, "brand", Palágruža i sl. nisu slengovi kao što su mrak, kul (cool) i drugi. Lep pozdrau je preuzet iz slovenskog i glasi lijep pozdrav. Taj je izraz gotovo u potpunosti izbacio iz uporabe hrvatski izraz - srdaèan pozdrav, ili jednostavnije zdravi bili, dobro se imajte, sretno itd. No bez obzira na to odakle smo preuzeli lijep pozdrav, on lijepo zvuèi, ali ni s èim nema veze. Lijep može biti neki èovjek, neki predmet, pejzaž, most... ali ne i virtualna imenica što je rijeè pozdrav. Dakle to je opæenito pojam, koji zamjenjuje konkretnu poruku. Osim toga za sve navedeno da može biti lijepo, postoji i opozit ružno. A kako bi zvuèalo, ružan pozdrav! Uostalom koju poruku upuæuje lijep pozdrav? Koju želju? On je filistarski dodvoran i prazan.
Za srdaèni pozdrav, koji je u nas bio udomaæen, takoðer nema opozita kao nesrdaèan, ali je ipak nešto drugo (ne samo zato što je naš). Pojmovi vezani uz srce su srèanost, ljubav, meko srce, tvrdo srce i slièno što znaèi, da je taj organ koji pumpa krv, pojmovno uvriježen kao središte osjeæajnosti. To znaèi da i srdaèan pozdrav ima veze sa zamišljenim središtem, sa staništem emocija. Prema tome on pojmovno i sadržajno ima drukèije znaèenje od izraza lijep pozdrav, koji nema nikakvu potku. I zašto onda tako masovno (i u medijima) preuzimamo najprije nama strani izraz, a zaboravljamo naš, koji je smisleniji i bolji. Zato jer ne mislimo. E, kad samo u tome ne bi mislili! Nadalje, èuje se i sa službenih mjesta da u hrvatskom jeziku ne postoji pandan za rijeè - "brand"! A to je zapravo tržišni biljeg. Dopuštam da u trgovaèkoj terminologiji postoje nametnuti izrazi koji služe boljem razumijevanju, ali kako æe se u EU prevoditi i na hrvatski jezik, zašto da se rijeè "brand" ne prevodi za nas kao tržišni biljeg, a u zagradu stavi i rijeè "brand". I u jeziku se mora vidjeti da i mi »konja za trku imamo«. Možemo se mi i globalizirati, europeizirati, natoizirati i amerikanizirati, ali ako izgubimo svoj jezik onda smo se asimilirali u leguru kakvu gospodari svijeta žele postiæi. Nadalje, nije li grozno slušati naše radijske i televizijske spikere (zašto ne izvjestitelje), koji ne znaju naglaske naših rijeèi u književnom govoru, veæ rabe naglaske sredina iz kojih dolaze ili ih jednostavno stavljaju prema svojem nahoðenju. Za naš otok Palagrúžu èuju se i Pàlagruža i Palàgruža, dakle naglasci na prvom ili drugom slogu, umjesto na treæem. U pjesmi i inaèe taj se otoèiæ èesto spominje pa to nije rijeè koju rijetko èuju. Primjera ima previše da bi ih nabrajao. Èast onima koji ispravno naglašavaju. Još je gore sa stranim rijeèima. Nitko ne traži da spikeri znadu engleski, francuski, španjolski, talijanski, njemaèki i druge veæe jezike, nego samo jedan ili dva. Ali to ne znaèi da se izvjestitelji ne moraju pripremiti prije èitanja vijesti i upitati nekog u studiju tko zna izgovor i naglasak. Nije to nimalo cjepidlaèenje kad neka rijeè pogrešnim naglaskom dobiva sasvim razlièit smisao. Na primjer, rijeè dessért s naglaskom na prvom slogu (kako to naši Bosanci i Hercegovci, Dalmatinci iz Zagore kažu), u engleskom govornom podruèju znaèi - pustinja! Ako je naglasak tamo gdje i spada za ono što se traži, slatko nakon objeda, onda je naglasak na drugom slogu. Prema tome za objed u dvoje nemojte tražiti dvije pustinje na kraju. Najèešæe se griješi s izgovorom francuskih rijeèi, ali onda prije èitanja za javnost treba nekog pitati kako se to èita. To je osnovno pravilo koje se nekad poštivalo. Nikad nisam èuo od Margarete Pejar, nenadmašne radio spikerice i jednu jedinu pogrešku, a o dikciji da i ne govorim. Zamjetno je i kad televizijski spiker s istom vibracijom govori o stoènom sajmu i nekoj tragediji. Ta modulacija koja je potrebna mora se osjetiti, jer spiker nije stroj koji samo toèno reproducira napisano. Naravno da se to ne odnosi na sve, ali ima ih nažalost sve više. Da o zapinjanju na nekim rijeèima u tekstu i ne govorimo. To se uglavnom odnosi na radio, a znak je da ga spiker pred mikrofonom èita prvi put. Smatram da bi prvenstveno lektori morali bolje sudjelovati u tome, a opomena je i urednicima.
Nisam jezikoslovac i ograðujem se i od eventualnih svojih pogrešaka u tumaèenjima jeziène zbilje u nas, ali umišljam si da imam osjeæaj za jezik, a još važnijim smatram da mi je do hrvatskog izrièaja stalo. Ako propustimo da voda odnese jezik, odnijet æe i nas. Jezik je znak opstojnosti svakog naroda, pa i našeg.
Duško Milièiæ
Autor je doktor znanosti, redoviti sveuèilišni profesor u mirovini

... više ...


Direktor tjednika Lider Željko Vukeliæ izvijestio je juèer HND da po isteku ovogodišnjih pretplata zaposlenicima neæe predlagati obnovu pretplate istièuæi da nikada nije ni bilo prisilnih pretplata za novinare i zaposlenike Lidera. Prigovor novinarke tog lista Tanje Pavièiæ na pretplatu i prikriveno oglašavanje trebalo bi, tvrde u HND-u, riješiti novo Vijeæe èasti, èim se konstituira. (H)

... više ...


Poštovani kolega Duka!
Zahvaljujemo na Vašoj inicijativi i prijedlogu gdje sugerirate da se ukinu pretplate na tjednik Lider za sve novinare i zaposlenike Lider pressa d.d. Vjerujem da znate da svi novinari i urednici Lidera, uredno i stalno, dobivaju besplatni autorski primjerak tjednika u kojemu rade. Dodatno, uprava Lider pressa d.d. predložila je 29. ožujka 2007., u sklopu redovnih poslovnih aktivnosti, upis pretplate na tjednik Lider. Istièem i ponavljam, predložila. Dakle nikako naredila. Slijedom prijedloga Uprave i osobne odluke svakog zaposlenika Lider pressa d.d., «dogodile» su se i Vama sporne pretplate.
S obzirom da poštujemo krovnu strukovnu organizaciju, a imajuæi u vidu èinjenicu da želimo biti aktivan sudionik «nastalog problema» te izbjeæi buduæe nesporazume, po isteku ovogodišnjih pretplata neæemo zaposlenicima predlagati obnavljanje pretplate. Naravno, mi nemamo nikakvo pravo spreèavati bilo koga da se, ako to želi, pretplati na bilo koju publikaciju, a to ukljuèuje i poslovni tjednik Lider.
Poèevši od danas, ako bilo koji zaposlenik donese odluku da više ne želi biti pretplaæen na naš tjednik, uprava Lider pressa d.d. vratit æe mu iznos pretplate, a list æe na naznaèenu adresu stizati do isteka jednogodišnjeg roka.
Dopustite da na kraju i ovom prilikom, još jednom, po «stoti» puta, istaknem kako prisilnih pretplata za naše novinare i zaposlenike nikada, podvlaèim, nikada nije bilo.
U Zagrebu, 28. prosinca 2007.   

Željko Vukeliæ,
direktor Lider press d.d.

... više ...


ZAGREB Godišnju nagradu Media servisa, koja se dodjeljuje drugu godinu zaredom, dobili su ponovno Ivo Sanader za politièara godine i Ivica Todoriæ za gospodarstvenika godine, dok je za sportaša godine prvi put izabrana Blanka Vlašiæ, za glazbenika godine posthumno Toše Proeski, a nagrada za osobu godine pripala je Slavenu Biliæu. Rijeè je o jedinstvenom izboru u Hrvatskoj jer pobjednike u pojedinim kategorijama tajnim glasovanjem bira 200-injak novinara, urednika, kolumnista te ravnatelja i direktora medijskih kuæa u Hrvatskoj. Nagrade su uruèene u zagrebaèkom hotelu Regent Esplanade.
(H)

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO