 
|
Arhiva priopćenjaUkupno: 2347
Piše Branko ŠKORIÆ Lièki Tuðman, 59-godišnji Joso Mraoviæ, ne posustaje. Štoviše, novim obraæanjem javnosti samo dolijeva ulje na vatru. Iako pod ozbiljnom optužbom da je silovao amerièku košarkašicu, iako zna da mu je zakazano suðenje, Mraoviæ svu krivnju svaljuje prvenstveno na novinare, posebice Novog lista. Za njih tvrdi da su »te ptice jugoslavenske iz Knina brzo preletjele u Novi list... moja agonija i agonija generala poèela je njihovim prelaskom u taj list«. Gospodinu Mraoviæu moramo otvoreno reæi da javno – laže. Ni jedan novinar iz Knina nakon »Oluje« nije došao u Novi list, a više od 50 zaposlenika toga lista, što je od svih medija u Hrvatskoj rekordan broj, 1991. je godine stalo na branik domovine, i to prvenstveno u Lici.Na konferenciji za novinare održanoj u petak u vlastitoj tvrtki Bigrom u Gospiæu, Mraoviæ navodi da »nema pravne države, da su nasrtaji na njega, posebice novinara iz Novoga lista, terorizam i kriminal, da s takvom državom i sudom i takvim ljudima ne može izaæi na kraj i da mu je jedino preostalo da se s njima fizièki obraèuna, i to teško fizièki obraèuna«. Još poruèuje da æe novinarima sigurno trebati policijska zaštita. Mraoviæ nije poštedio ni potpredsjednika Sabora i šefa lièkog HDZ-a Darka Milinoviæa. Za njega je ustvrdio da mu je namjestio sluèaj silovanja amerièke košarkašice i da je u Gospiæ doveo tvrtku koja obavlja graðevinske radove u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna kuna. U povodu najnovijih prijetnji lièkog Tuðmana obratili smo se županijskom državnom odvjetniku iz Rijeke Dorisu Hrastu, koji nam je rekao da svakako namjerava reagirati. - Zatražit æemo od policije da utvrdi sve okolnosti i da ispita ozbiljnost prijetnji. Može reagirati i Državno odvjetništvo u Gospiæu. No hoæe li, to ja ne znam. Kada prikupimo sve relevantne pokazatelje, poduzet æemo sve što zakon propisuje u takvim sluèajevima, naglasio je Hrast. Sve što je Joso Mraoviæ izgovorio na konferenciji u petak podložno je policijskim izvidima, postoje brojni svjedoci, a izreèene prijetnje svakako se mogu, ako se to dokaže, sankcionirati. Jer javno prijetiti i proæi nakon toga bez posljedica doista je moguæe u sistemima gdje je pravna država zakazala. - Svaka prijetnja novinarima izravan je atak na demokratsko društvo, javno izgovorenu ili napisanu rijeè pa i, analogno tome, cjelokupnu hrvatsku javnost. Takve su situacije apsolutno nedopustive i policija svakako treba reagirati, rekao je Dragutin Luèiæ, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. Reakciju, kako kaže, pravne države i mjerodavnih institucija oèekuje i potpredsjednik Sabora i Mraoviæev sugraðanin Darko Milinoviæ, kojemu je lièki tajkun takoðer poruèio da ga se kloni, ali ga i optužio da sa svoje visoke pozicije pogoduje konkurentskoj tvrtki Stuba-projekt u dobivanju poslova. - Kao visoki državni dužnosnik imam moguænost odmah zatražiti policijsku zaštitu, ali, kao ni dosad, neæu to uèiniti. Nikakav Joso Mraoviæ ne može mi poremetiti mir pa æu i dalje bez ikakva straha hodati Gospiæem i Likom, rekao nam je Milinoviæ. Dodao je da je monstruozna izmišljotina da pomaže vlasniku Stuba-projekta u dobivanju poslova, ali je i zadovoljan takvim lažima jer bi se zabrinuo kada bi ga Mraoviæ hvalio.
...
više
...
Državno odvjetništvo uputilo je pismo predsjedniku njemaèkog Bundestaga Norbertu Lammertu, u kojemu ga obavještava o namjeri obustavljanja postupka protiv èetvorice novinara lista Sueddeutsche Zeitung, optuženih da su sudjelovali u odavanju tajni vezanih uz rad istražnog povjerenstva u Bundestagu koje se bavi radom Njemaèke obavještajne službe (BND). Lammert je kao predsjednik Bundestaga podnio tužbu protiv novinara u okviru afere u kojoj je ukupno 17 njemaèkih novinara osumnjièeno za sudjelovanje u odavanju državne tajne. Meðu osumnjièenima nalaze se novinari Spiegela, Sueddeutsche Zeitunga i Die Welta. Prije konaènog obustavljanja istrage, državno odvjetništvo mora saslušati Lammerta kao podnositelja tužbe, izjavio je muenchenski glavni državni tužitelj Anton Winkler. Državno odvjetništvo namjerava obustaviti istragu nakon mnogobrojnih osuda u javnosti i upozorenja da je njemaèki ustavni sud prošle godine sliènu istragu ocijenio neustavnom. (Hina) ...
više
...
Evo pitanja koje napokon može biti postavljeno. Koje æe velike novine prve odbaciti svoje papirnato izdanje i nastaviti izlaziti samo na internetu?  Amerièki Business Week ne samo da postavlja to pitanje, veæ daje i uvjerljiv odgovor: San Francisco Chronicle iz Hearst korporacije bio bi savršen kandidat za web novine u web gradu. Jer Chronicle je u straviènim gubicima: više od 330 milijuna dolara samo u ovom stoljeæu. Zašto bi pobogu bacali još dobrog novca na dno Zaljeva? Ni prihodi od oglasa se ne poveæavaju. Sfgate.com, web izdanje novina, veæ ima dominantnu ulogu u životu San Francisca. Zašto ga ne bi iskoristili? Neka stare metode napokon budu ukinute. I sigurno æe neke novine, u dogledno vrijeme, poæi tim putem. Ne možete zagovarati promjene i stajati u mjestu. Ako mislite da ne možete ništa izgubiti, kao Hearts uhvaæen izmeðu Alkatraza i nakovnja, onda logika prevladava.No je li zaista tako? Sam Business Week ima slabe kontraargumente: Chronicle ima 265 tisuæa dnevnih pretplatnika, što je zagarantiranih 24 milijuna dolara godišnje, dok oglasi još uvijek donose veæu dobit u tiskanom, nego u web izdanju. Nema koristi od korjenite promjene bez rizika i boli. Niti, kad bolje pogledamo, ne možemo biti sigurni da su pravi kandidati prvi na redu. Ovaj model predstavljao bi spas od propasti. Ali tko garantira da æe proizvod koji gubi na papiru, odjednom uspjeti na zaslonu raèunala? U Britaniji nacionalne novine koje najtvrdoglavije ustraju na tiskanom izdanju, bez obzira na gubitke, istodobno su najsporije u izlasku na web. Richard Desmond, vlasnik Evening Expressa, nije previše ulagao na web, èasopis The People koji godišnje bilježi pad prodaje od 10 posto zna više o mornarskim èvorovima nego internetu. Iako nema podruèja na kojima The Independent nije rezao troškove, taj list istodobno je meðu najmanjim ulagaèima u web izdanje. Nasuprot njima, Guardian, Times i Daily Telegraph, koji su svi jako uložili u svoja internet izdanja, istodobno snažno sa svojim tiskanim izdanjima odolijevaju porastu korisnika interneta. ...
više
...
Prema zakonu, program je trebala poèeti emitirati prije više od tri mjeseca, odnosno za najviše 40 dana od obavljenog tehnièkog pregleda. Zbog toga tvrtki 0AR ozbiljno prijeti oduzimanje koncesije. Živèiæ veæ podnio kaznenu prijavu protiv VEM-a ...
više
...
ZA DOPUNU ZAKONA TIH je poèetkom srpnja od Ministarstva financija službeno zatražio te podatke o strankama, ali je zahtjev odbijen uz obrazloženje da je taj podatak porezna tajna. U TIH-u smatraju da je time izigran Zakon o financiranju politièkih stranaka koji bi u ovom sluèaju trebao imati prednost pred opæim poreznim zakonom na koji se pozvao ministar Ivan Šuker. TIH se zbog toga zauzima za dopunu Zakona i za to da sve stranke daju pismenu suglasnost Poreznoj upravi za predoèavanje podataka. Predlaže se otvaranje posebnih raèuna prije izborne kampanje koji æe se nakon njenog završetka zatvoriti, ogranièenje svote koju je dopušteno potrošiti u kampanji, uvoðenje neovisne komercijalne revizije koja bi pregledala prihode i rashode te obvezno prijavljivanje troškova prije glasovanja. Problem u provedbi je nastao jer su, prema novom zakonu, stranke do kraja veljaèe trebale predati financijska izvješæa nadležnim tijelima, a do kraja lipnja Ministarstvu financija i Državnoj reviziji. Postoji i obveza objavljivanja podataka o financijama za prethodnu godinu na internetskim stranicama, ali Zakon ne precizira do kada se to mora uèiniti. Prema prijašnjem zakonu stranaèki financijski izvještaju bili su dostupni javnosti u ožujku. PORAZNO ISTRAŽIVANJE TIH je na konferenciji za novinare predstavio i rezultate istraživanje agencije Promocija plus provedenog krajem srpnja i poèetkom kolovoza prema kojima veæina graðana (52,8 posto) nepoštenima smatra stranke i politièare koji ne objavljuju izvore financiranja, dok èetvrtina ispitanika smatra da je rijeè o politièarima koji još nisu nauèili važnost prikazivanja podataka. Na biraèe prilikom odluèivanja kome dati svoj glas najviše utjeèe program (48,2 posto), zatim osobnost politièara (30,2 posto), a slijedi predizborna kampanja s 8,8 posto. Najviše anketiranih (32 posto) misli da je glavni razlog za donošenje politièkih odluka interes politièara, nešto manje (27,6 posto) ih smatra da se odluke donose zbog vanjskoga pritiska, a samo 17,5 posto anektiranih navodi da se pri odluèivanju politièari vode interesima graðana. Autor: Tihomir PONOŠ |
|||||||||
 |
| Vlasti pomoæu pritiska na novinare žele otkriti tko im je povjerljive spise dao na uvid, ali zagovornici slobode medija tvrde da je postupak osuðen na propast prijašnjim sudskim odlukama |
Više je poglavlja, odnosno afera, kojima se bavi: prva se odnosi na rad agenata BND-a u Bagdadu na poèetku iraèkog rata, tj. pitanje je li Njemaèka bila mnogo dublje upletena u rat nego što je bila službena linija njemaèke vlade.
Pitanje je postavljeno nakon što su prošle godine amerièki mediji objavili da je BND direktno pomagao u pripremi invazije, prije svega dostavom planova obrane Bagdada amerièkim službama u veljaèi 2003. Kako je pisao New York Times, pozivajuæi se na vojne dokumente, jedan je njemaèki obavještajac u Kataru planove dao èasniku glavnog stožera generala Tommyja R. Franksa, èime je amerièka vojska mjesec dana prije invazije doznala gdje æe biti stacionirana Sadamova vojska.
Kako je pisao NYT, “stavljanjem na raspolaganje tog iraèkog dokumenta, njemaèki su agenti SAD-u pružili mnogo znaèajniju pomoæ nego što je njihova vlada službeno priznavala”.
Drugo su pitanje CIA-ini preleti povezani s otmicama osumnjièenih za terorizam preko njemaèkih aerodroma, i pitanje jesu li njemaèke vlasti za njih znale. I konaèno, u središtu rada povjerenstva nepoznanice su u vezi s amerièkim otmicama njemaèkih državljana i pitanje je bi li se sve to dogaðalo uz prešutni pristanak bivše njemaèke vlade.
 Pred istražnim povjerenstvom je veæ svjedoèio i šef tajne službe BND-a Ernst Uhrlau |
Tu je prije svega sluèaj Nijemca libanonskog porijekla Khaleda al-Masrija, kojega je CIA otela u Makedoniji 2003., tajnim ga letom transportirala u Afganistan i ondje držala pet mjeseci u zatvoru pod sumnjom za terorizam. Nijemac turskog porijekla Murat Kurnaz proveo je èak èetiri i pol godine u amerièkom zatvoru u Guantánamu, nakon èega je 2006. pušten, a da protiv njega nije podignuta optužnica. Kurnaz je po povratku u Njemaèku više puta teško optužio ne samo amerièke, nego i njemaèke vlasti, navodeæi da su u njegovu saslušavanju i muèenju u Afganistanu sudjelovali i njemaèki agenti, što isto tvrdi i al-Masri. K tome dolazi i manje poznat sluèaj Nijemca egipatskog porijekla Abdul-Halima Khafagija, kojega je takoðer otela amerièka vojska te sluèaj Nijemca sirijskog porijekla Mohameda Haidara Zamara, kojeg je CIA najvjerojatnije otela u Maroku 2001., nakon èega je predan sirijskim vlastima, a navodno su ga takoðer ispitivali njemaèki specijalci.
Pred povjerenstvom je iskaz dao niz politièara, od bivšeg ministra unutarnjih poslova Otta Schilyja, preko bivšeg ministra vanjskih poslova Joschke Fischera do sadašnjeg Frank-Waltera Steinmeiera, koji je u prošloj vladi bio šef kancelarskog ureda. Iz medija se ovi èlanovi bivše vlade sumnjièe da su za otmice znali, ali nisu ništa uèinili da se ti ljudi oslobode, nego su èak aktivno spreèavali njihov povratak u Njemaèku. Pred povjerenstvom su bili i predsjednik BND-a Ernst Uhrlau i njegov prethodnik August Hanning.
Novinarima koji su o radu povjerenstva izvještavali predbacuje se sada kršenje paragrafa 353b kaznenog zakonika, koji se odnosi na “povredu službene tajne”, a koji je i u prošlosti vodio do kontroverzi oko slobode tiska. Njemaèka opozicija veæ dulje traži promjenu ovog èlanka, kako bi se zakon promijenio u smislu da novinari ubuduæe ne djeluju protuzakonito ako tijekom svog posla sudjeluju u ili potièu na kršenje službene tajne.
Savez novinara akciju tužiteljstva naziva “sveobuhvatnim napadom na slobodu tiska”, ali to nije prvi put da su njemaèki novinari pod optužbom za izdaju službene tajne. Najpoznatiji noviji sluèaj dogodio se mjeseèniku Cicero. U rujnu 2005. tužiteljstvo je pretražilo redakcijske prostorije kao i stan novinara Brune Schirre. Povod je bio Schirrin tekst u kojemu je citirao tajni izvještaj Saveznog kriminalistièkog ureda o teroristu Abu Musabu al-Zarkaviju.
I ove godine novinari su bili na udaru paragrafa 353b, kad je tužiteljstvo u Hamburgu povelo istragu protiv urednika tjednika Stern i dnevnika Financial Times Deutschland u vezi s tekstovima o otmici el-Masrija, takoðer s citatima iz tajnih dokumenata.
Kako æe završiti najnoviji napad na tisak, još se ne zna. Sudstvo je u svojoj posljednjoj odluci potvrdilo presudu iz sluèaja Spiegel, dakle ojaèalo pozicije slobode tiska i zaštite izvora informacija. Ona je donesena u sluèaju Cicero, kojemu je Ustavni sud takoðer dao za pravo, proglasivši redakcijsku premetaèinu neustavnom. Iako, kao što je naglasio sud u Karlsruheu, ni novinari nisu izuzeti iz paragrafa o odavanju tajne, takve su akcije tužiteljstva neustavne ako im je krajnji cilj zapravo otkrivanje izvora koji je informaciju medijima “procurio”.
No, unatoè “presudi Cicero”, i ovaj put igra se na istu kartu. Prijavljeni novinari zapravo su kolateralne žrtve preko èijih leða tužiteljstvo želi do politièara, èlanova povjerenstva, koji su dokumente dostavljali medijima. Prava potraga usmjerena je prema rupama u državnom aparatu. Jer u pitanju je i poroznost istražnog povjerenstva, èiji bi rad trebao biti tajan do konaènog izvještaja, a veæ je mjesecima na meti kritika. Dok se povjerenstvo od osnutka polako, i putem ciljanog dostavljanja podataka tisku, pretvaralo u mjesto meðustranaèkog obraèuna, mnogi njegovi èlanovi tvrdili su kako u novinama dolaze do više podataka nego u samom povjerenstvu. Kako tvrdi Kauder, ono je postalo “rupièasto poput švicarskog sira”.
No, teško da æe ovim putem Bundestag doæi do krivaca. S jedne strane, tu je presuda u sluèaju Cicero, koja može biti primijenjena i ovdje. Još važnije, postupak izaziva otpor, a novinari i njihove udruge smatraju da ih se ne može kazneno progoniti ako obavljaju svoj posao. Tako istraga vjerojatno nikamo neæe dovesti.
- Nitko od nas neæe izdati informante - podsjeæa Giovanni di Lorenzo, glavni urednik tjednika Zeit, dodajuæi da je najvažnije doznati tko snosi politièku odgovornost za “pokušaje zastrašivanja” i spreèavanja glavne funkcije tiska, a to je da otkriva ono što je skriveno.
| Niti Franz Josef Strauß nije uspio pokoriti Spiegel Najpoznatiji sluèaj kaznenog progona novinara leži èetiri desetljeæa unatrag, a to je ujedno i sluèaj koji je tjednik «Spiegel¾ etablirao kao vodeæi istrazivaèki medij u zemlji. Skandal je bio kulminacija sukoba izmeðu Franza Josefa Straußa, tada ministra obrane, i Rudolfa Augsteina, glavnog urednika tjednika «Spiegel¾.  Politièki sukob je eskalirao 1962. godine nakon «Spiegelovog¾ teksta u kojem je otkriveno mizerno stanje njemaèke vojske i nedovoljna spremnost u sluèaju vojnog sukoba s komunistièkim istokom. Nedugo nakon objavljivanja, policija je izvršila premetaèinu u hamburškoj redakciji tjednika, koja je na više tjedana zatvorena, konfiscirano je tisuæe dokumenata, Augstein i još dvojica urednika su uhiæeni, a nakon njih i autor èlanka, koji je u to vrijeme bio u Španjolskoj. Augstein je u zatvoreu proveo 103 dana pod sumnjom za izdaju službene tajne, zbog citiranja dokumenata. Sluèaj je diljem zemlje doveo do prosvjeda i teške krize vlade kancelara Konrada Adenauera. Strauß je na koncu prisiljen na ostavku, a sluèaj je dogurao do Ustavnog suda koji je 1965. godine presudom u korist Augsteina i «Spiegela¾ postavio temelje njemaèke slobode tiska. |
Foto: Stern.de, DPA
Od 1. kolovoza stopa poreza na dodanu vrijednost za dnevne novine, tjednike i periodiène èasopise smanjena je sa 22 na 10 posto. O efektima te Vladine odluke Poslovni dnevnik razgovarao je s Marijanom Beljanom, predsjednikom Udruge novinskih izdavaèa, koja je osnovana pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
* Hoæe li novine pojeftiniti zbog smanjenja PDV-a?
- Odluku o formiranju cijene samostalno donosi svaki izdavaè ovisno o svojem položaju na tržištu, strateškim ciljevima i razvojnim planovima. No, treba reæi da bi sve novine vjerojatno morale poskupjeti da nije došlo do smanjenja porezne stope, tako da je teško oèekivati da æe se netko odluèiti za prelazak na nižu cijenu.
Cijena novina nije se mijenjala punih sedam godina, a u meðuvremenu su snažno poveæani ulazni troškovi. U posljednje tri godine, primjerice, cijena papira poveæana je 20 posto, poveæani su troškovi tiskanja, energije, transporta... Rijetko je koji proizvod, osim novina, u Hrvatskoj tako dugo bio prodavan po istoj cijeni.
Sve zajedno dovelo je izdavaèe u prilièno tešku situaciju, što se odrazilo i na završnim raèunima za 2006. godinu, u kojima su mnogi iskazali gubitke. Bez smanjenja PDV-a bilo bi jako teško održavati i sadašnju cijenu novina.
* Jesu li izdavaèi razmotrili marketinške uèinke eventualnog smanjenja prodajne cijene? Bi li niža cijena dovela do više prodanih naklada i posredno do veæeg zanimanja oglašivaèa?
- Da je 2003. prihvaæen prijedlog izdavaèa da se za PDV na novine uvede nulta stopa, vjerojatno bi veæ tada novine postale jeftinije i mogli bismo pratiti kako bi se to odrazilo na poveæanje naklade i poveæanje oglašivaèkih prihoda. No treba reæi da je nova stopa od deset posto još uvijek iznad prosjeka visine poreza koji plaæaju izdavaèi u Europskoj uniji. U Austriji je PDV deset posto, ali veæ Njemaèka ima sedam, Nizozemska šest, velika Francuska 2,1 posto. Niz europskih zemalja ima nultu stopu, a ekonomski su snažnije od Hrvatske i njihovi graðani imaju viši standard.
Iako je teško procijeniti kako bi se niža cijena novina odrazila na poveæanje naklade, može se reæi da je, primjerice, tržišni uspjeh dnevnika 24 sata djelomice rezultat cijene od 3 kune. Pitanje je, meðutim, koliko izdavaèi mogu podnijeti smanjenje cijene s obzirom na visinu ulaznih troškova o kojima sam govorio.
* Najavljujuæi odluku o nižoj stopi, premijer Sanader je rekao da Vlada želi novine uèiniti dostupnijim što širem broju graðana. Je li iz Vlade bilo sugestija izdavaèima za niže cijene pojedinog primjerka?
- Ne, nitko nam to izravno nije sugerirao. Smanjenje stope PDV-a smatramo oblikom pomoæi da svladamo kritiènu zonu poslovanja, i u tom smislu tu odluku pozdravljamo. A svaki izdavaè samostalno odluèuje o poslovnoj politici.
* No, jesu li novine baš tako nedostupne graðanima, s obzirom na realni rast standarda? U europskim novinskim krugovima proširila se usporedba s cijenom šalice kave s mlijekom u kafiæima, kao simbolom neèega što si svatko može priuštiti. I kod nas je cijena dnevnih novina od 6 kuna u razini jeftinijeg prosjeka cijene kave u ugostiteljskim objektima.
- Udruga novinskih izdavaèa namjerava uložiti u promociju èitanja novina kao važnog elementa u informiranju graðana, a i kao ekonomskog modela koji pruža veliku korist oglašivaèima. To rade i naši kolege na Zapadu, podsjeæajuæi na snagu novina i odgovarajuæi na teze da je pozicija novina oslabljena dolaskom Interneta i novih tehnologija. Novine se, naravno, trebaju mijenjati, prilagoðavati publici i otkrivati njezine interese. Rast standarda i veæa ekonomska aktivnost i u Hrvatskoj su se odrazili na veæim prihodima od oglasa, ali ti prihodi još nisu takvi da bi mogli podmiriti poveæanje ulaznih troškova.
* Procjenjuje se da bi uz stopu od deset posto PDV-a izdavaèima na godišnjoj razini ostalo 300 milijuna kuna. U što æe se utrošiti taj novac?
- Uz lakše podmirenje poveæanih troškova, novac æe se uložiti u poveæanje kvalitete novinskog sadržaja, u naše zaposlenike. Veæ æe i na taj naèin èitatelji dobiti dio koristi od Vladine odluke. Hrvatske su novine opsegom i sadržajem na visokoj europskoj razini, a tu razinu nije lako održavati. Veæi prihod o prodaje omoguæit æe i veæu nezavisnost sadržaja, ne samo od politike nego katkad i od interesa gospodarskih subjekata i oglašivaèa. Èitatelji to vrlo cijene.
Autor: Igor VUKIÆ/Poslovni dnevnik
|
| ||
| BERLIN - 'Iz istražnog povjerenstva su neprekidno curile informacije tako da ste iz novina mogli više saznati nego iz službenih spisa', rekao je Volker Kauder (Kršæansko- demokratska unija-CDU), predsjednik istražnog povjerenstva Bundestaga za rad BND-a. Kauder je nakon konzultacije s predsjednikom Bundestaga Norbertom Lammertom i uz suglasnost veæine èlanova povjerenstva od državnih odvjetništava u Berlinu, Frankfurtu, Muenchenu i Hamburgu, gradovima u kojima se nalaze redakcije s osumnjièenim novinarima, zatražio pokretanje istrage. Na popisu osumnjièenih novinara nalaze se èlanovi redakcija uglednih medija poput Spiegla, Sueddeutsche Zeitunga i Die Welta. Ti mediji su, po mišljenju Kaudera, prateæi rad istražnog povjerenstva koje se bavilo ulogom BND-a u aferi oko amerièkih zatoèenika u logorima u Afganistanu i Guantanamu, objavljivali državne tajne. Njemaèka udruga novinara (DJV) žestoko je reagirala na pokretanje istrage optužujuæi državna tijela zbog pritiska na medije. 'Ovo je dosad najširi napad na slobodu medija s ciljem zastrašivanja novinara i utjecaja na njihov rad', smatra predsjednik DJV-a Michael Konken. Oporbeni Liberali (FDP) osudili su pokretanje istrage okrivljujuæi prije svega Socijaldemokratsku stranku Njemaèke (SPD) za izazivanje skandala. 'Èlanovi povjerenstva iz SPD-a namjerno su davali informacije javnosti kako bi spasili kožu Frank-Walteru Steinmeieru', kaže FDP-ov èlan povjerenstva Max Stadler. Sadašnji ministar vanjskih poslova Steinmeier našao se na udaru istrage zbog toga što je navodno kao voditelj kancelarskog ureda Gerharda Schroedera sprijeèio puštanje njemaèkog zatoèenika logora Guantanamo Murata Kurnaza. Odvjetnik dnevnika 'Sueddeutsche Zeitung' Werner Leitner potez državnog odvjetništva smatra 'besmislenim' jer je Ustavni sud nedavno naložio prekidanje jedne sliène istrage. 'Ako imamo na umu presudu Ustavnog suda onda je najnovija istraga besmislena i drska', reko je Letner. Ustavni sud je krajem prošle godine pretresanje ureda politièkog dnevnika 'Cicero' i pokretanje istrage zbog poticanja na odavanje državnih tajni ocijenio neustavnima. Prema toj presudi puko objavljivanje državnih tajni nije dovoljan razlog za pokretanje istrage zbog poticanja na odavanje državnih tajni. |
Meðu predstavnicima obitelji dogodio se lom i napokon je u utorak potvrðeno da se slažu s prodajom. Sada treba prièekati odluku amerièkih regulatornih vlasti, no ne sumnja se da æe Murdoch dobiti dozvolu za preuzimanje te æe News Corp. potkraj godine postati vlasnik Wall Street Journala. Bancroftovi su se jednostavni morali povuæi jer nisu aktivno sudjelovali u upravljanju kompanijom, a Uprava Dow Jonesa zakljuèila je da bi odbacivanje Murdochove ponude dugoroèno bilo štetno za kompaniju i posebno za Journal.  Jedan od glavnih prigovora obitelji bio je usmjeren na Murdochovu praksu miješanja u ureðivaèku politiku koja je kod tabloida neposredna. On pak tvrdi da se ne miješa u ureðivanje svojih ozbiljnijih novina, kao što je londonski Times, ali njegovi kritièari navode da je u tim medijima odmah nakon preuzimanja postavio urednike za koje se uvjerio da dijele njegove ideje. Stoga je u ovom sluèaju dogovoreno formiranje peteroèlanog tijela, u kojem æe predstavnike imati i obitelj Bancroft, bez èijeg odobrenja neæe biti moguæe otpuštati urednike. Time je odgovoreno na bojazan obitelji da æe u Murdochovu vlasništvu novine izgubiti sadašnji ugled i ozbiljnost. Èelnik News Corpa. je pak na to pristao jer, kako navode analitièari, planira sagraditi snažan multimedijski servis poslovnih informacija koji bi ostvario primat na globalnoj razini. Ukratko, Murdoch planira uæi u borbu na amerièkom tržištu s The New York Timesom kako bi pridobio dio njegovih tradicionalno liberalnih èitatelja - ne treba zaboraviti da je Murdoch bio veliki protivnik politike Billa Clintona, ali je nedavno podupro kandidaturu njegove supruge Hillary.  Oèekuje se da æe se Journal snažnije okrenuti publici u Europi i Aziji gdje æe uæi u nadmetanje s The Financial Timesom. Na snažnoj platformi, koju News Corpu. sada daje tvrtka Dow Jones sa svojim poslovnim informacijama, Murdoch planira stvoriti poslovni televizijski kanal - poèetak emitiranja predviðen je za 15. listopada - koji bi ušao u tržišno nadmetanje s CNBC-om te televizijama koje su razvile novinske agencije Reuters i Bloomberg. Kad je pak rijeè o CNBC-u, Murdoch bi mogao imati ozbiljnijih problema jer ta televizija, u vlasništvu multinacionalne korporacije General Electric, ima sklopljen ugovor s Dow Jonesom o korištenju informacija. No promatraèi ne dvoje da æe Murdoch pronaæi naèin kako da se izvuèe iz te situacije prije 2012. godine, do kada ugovor vrijedi. U sve je te operacije Murdoch spreman uložiti puno novca i dugo trpjeti poslovne gubitke. No, kao i uvijek do sada siguran je u uspješnost svoje strategije. Naime, tržišna vrijednost News Corpa. je premašila 60 milijardi dolara, a èist je profit kompanije prošle godine iznosio iznosio više od 800 milijuna dolara.
|
01/08/2007
The International Federation of Journalists hailed today a major victory for investigative journalism following the ruling by the British House of Lords in favour of freelance journalist Robin Ackroyd bringing to an end one of the longest running legal battles over protection of journalists' sources in the United Kingdom.
The House of Lords, Britain's highest legal authority, refused to grant the Mersey Care Hospital Trust leave to appeal a case they have pursued against Ackroyd since
“This ruling closes a sorry chapter of authorities using a vast amount of public money in a bid to force a courageous journalist to give up his source of information, " said Jim Boumelha, IFJ President. "They failed thanks to the commitment of a reporter who was determined to uphold a fundamental principle that is recognised by journalists worldwide. We all owe him an immense debt of gratitude.”
The case began seven years ago when the Daily Mirror newspaper was taken to court by Mersey Care over an article which revealed the treatment being received by Brady during a hunger strike. Ever since, the Trust has tried to discover how medical records on which the story was based were obtained. When Ackroyd identified himself as author of the story they began a long and acrimonous series of court actions against him.
In February 2006, the High Court ruled in favour of Ackroyd who the judge described as "a responsible journalist whose purpose was to act in the public interest".
Later, the Court of Appeal also ruled in Ackroyd's favour confirming that he did not have to reveal the identity of his source. But Mersey Care refused to give up.
They petitioned the House of Lords for permission to appeal against the Court of Appeal’s refusal to overturn the decision of the High Court not to order Ackroyd to disclose the source of a story.
The House of Lords appeal committee rejected this petition and Ackroyd was granted permission to apply for his costs which have been so far met by his union, the National Union of Journalists.
"We are delighted that this case can finally be closed," said NUJ General Secretary Jeremy Dear. "The fundamental point of principle – that there is a vital public interest in upholding journalists’ right not to reveal their sources – has been maintained."
In recent years IFJ affiliates around the globe and particularly in the United States, Australia, Italy, Germany, Denmark and the Netherlands have fought high-profile battles to protect sources of information.
“Journalists protect their sources as a cardinal principle of their professon," said Boumelha. "They have a professional duty of confidence which they perform, as Robin Ackroyd bravely has shown, as an overriding matter of conscience. This ensures the defence of press freedom and the continuation of journalism's fundamental watchdog role and scrutiny of all those who exercise power in democratic society."
To unsubscribe or modify your personal data, please click on the following link: http://www.ifj.org/newsletter.asp
Pour vous désinscrire ou modifier vos données, merci de cliquer sur le lien suivant : http://www.ifj.org/newsletter-fr.asp
Para remover su contacto de la lista o para modificar su información personal, haga clic sobre el enlace siguiente: http://www.ifj.org/newsletter-es.asp
Novi ravnatelj HTV-a Robert Šveb je diplomirani inženjer elektrotehnike a na HRT-u se zaposlio još za vrijeme studija kao informatièki tehnièar, gdje je radio kao sistemski inženjer. Nakon toga, pokreæe tvrtku koja se bavi razvijanjem raèunalne tehnologije za multimedijsku i televizijsku upotrebu radi èega 2000. godine odlazi s HRT-a i pokreæe novu tvrtku sa sjedištem u Londonu te podružnicama u Zagrebu i Miamiju.
Njegova tvrtka "On-air System" bavila se sustavima za automatizaciju televizijskih procesa u produkciji i emitiranju a uspjeh je tvrtku doveo do vodeæe pozicije u tom dijelu industrije na globalnom tržištu. Šveb je sudjelovao u pokretanju i modernizaciji više od stotinu televizija na podruèju SAD-a, Europe, Bliskog istoka, Azije i Afrike. Godine 2004. prodao je udio u vlasništvu tvrtke a krajem 2005. prihvaæa poziv glavnog ravnatelja HRT-a Mirka Galiæa i postaje pomoænik ravnatelja za tehnologiju i razvoj.
Novi ravnatelj radija Davor Mezuliæ takoðer je inženjer elektrotehnike, a na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb radi od 1983. godine. Na HRT-u je obavljao sve informatièke poslove, a trenutno je rukovoditelj odjela informatike HRT-a. Zahvaljujuæi dugom stažu na Hrvatskom radiju, upoznao se sa svim segmentima radijske tehnologije i želi raditi na njenom razvoju i razvoju radija kao medija u podruèju globaliziranog digitalnog multimedijskog tržišta.
"Mehanizam HRT-a je zastario i skup, a nemotiviranost dijela zaposlenika zabrinjavajuæa"
Robert Šveb istaknuo je kako je HTV najveæa podružnica HRT-a i kako o njegovom poslovanju ovisi èitavi HRT. On smatra kako urednici novac koji im je na raspolaganju trebaju koristiti maksimalno odgovorno i efikasno i za maksimalnu kvalitetu programa koji ima visoku gledanost, a jasno je poruèio što mu je cilj: "Želimo biti najbolji u regiji i meðu najboljima na svijetu na ponos i zadovoljstvo gledatelja i zaposlenika. Mehanizam HRT-a je zastario i skup, a nemotiviranost dijela zaposlenika zabrinjavajuæa", izjavio je. Takvo porazno stanje Šveb misli izmijeniti odabirom suradnika i timskim radom.
"Sustav rada Hrvatskog radija trom je i zastario"
Davor Mezoviæ je, stupajuæi na dužnost ravnatelja Hrvatskog radija, istaknuo kako je svjestan opsega i složenosti posla i kako se medijsko okruženje mijenja dnevno i iz temelja, pa se HR tome mora brzo i efikasno prilagoðavati. "To za HR nije samo problem, veæ prilika i izazov". I on se zaklinje u timski rad i održavanje visoke slušanosti i potvrde statusa vodeæe radijske kuæe u Hrvatskoj.
Novi-stari ravnatelj Glazbene proizvodnje HRT-a je Josip Guberina, koji je ponovno izabran na tu funkciju.
Sutliæ zatražio mandate na raspolaganje
Na zahtjev novog ravnatelja HRT-a Vanje Sutliæa, direktor programa Hrvatskog radija Domagoj Veršiæ, glavni urednik informativnog programa Hrvatskog radija Vladimir Kumbrija i glavni urednik informativnog programa HTV-a Vladimir Ronèeviæ, su godinu dana prije isteka trajanja svog mandata iste nevoljko dali na raspolaganje kako bi Sutliæ izabrao svoj tim najbližih suradnika.
Svi su istakli kako su sektori pod njihovom odgovornošæu za vrijeme njihovog mandata postigli odliènu slušanost i gledanost, a proizvodnja programa je u odnosu na dosadašnje godine višestruko premašena.
Ravnatelj Sutliæ je istakao kako æe svi razriješeni ostati raditi na odgovornim mjestima jer su "struènjaci njihovog kalibra potrebni kuæi".
"Dosadašnje dvije ravnateljice radija i televizije Ivanka Luèev i Marija Nemèiæ æe postati moje pomoænice. Ne odrièem se ni jedne osobe. " - kazao je Sutliæ.
Z.A.
Foto: M.L.
|
|
Prihvaæanje (ili iniciranje) pregovora s bjeguncem od pravde bilo je unaprijed osuðeno na propast. Baš kao u sluèaju Gotovina, Mesiæ je srljao u propast, odnosno u brižno smišljenu zamku koju mu je postavio Zagorec. A kad je veæ s vragom posadio tikve, sada mora trpjeti kako mu se razbijaju o glavu. Ovih dana trebale bi se rasvijetliti (barem neke) okolnosti sastanka u Beèu. Otkrit æe se i sadržaj èuvenog DVD-a koji bi trebao odgovoriti na pitanje tko je kome što nudio: Zagorec dokumente u zamjenu za obustavu progona ili Perkoviæ obustavu progona u zamjenu za potvrdu autentiènosti dokumenta o Sanaderu. Danima se u javnost plasiraju komadiæi informacija, s jedne strane, i mrvice demantija, s druge. I nekako ostaje dojam da su Mesiæevi demantiji neuvjerljivi, premda bi po logici stvari Zagorèeve informacije trebale biti apriori nevjerodostojne. Odvjetnik Hodak tvrdi kako je Perkoviæ sporni dokument o Sanaderu predoèio Zagorcu, Mesiæev ured tvrdi suprotno. Hodak kaže da snimka traje 90 minuta, Mesiæev ured odgovara da je sastanak trajao èetiri sata. Hodak kaže "dan", Pantovèak uzvraæa "noæ". To je igra u kojoj se može samo izgubiti. I zato je Mesiæ teško pogriješio kad se upleo u tu aferu, makar i s najboljim namjerama. Želio je pomoæi institucijama ponašajuæi se kao parainstitucija. Zagorec mu se ne bi ni obratio da Mesiæ u sustavu veæ godinama ne funkcionira kao samostalni strijelac, kao adresa na kojoj se mnoge stvari mogu na brzinu riješiti, a mnogi mutni tipovi obratiti za posredništvo. Preko Pantovèaka pokušavao se riješiti i sluèaj Gotovina, a znamo u kakav se fijasko to na kraju pretvorilo. Mesiæ je tada toliko ignorirao institucije da nije ni prijavio službama informaciju o tome da Ivo Pukaniæ održava kontakt s haaškim bjeguncem. Poslije se branio da to nije u njegovoj nadležnosti, da on nije policajac. Sada je s Bajiæem koordinirao akciju u vezi sa Zagorcem nastojeæi se time ograditi od kritika, ali svejedno se opet do grla uvalio u aferu. Sasvim nepotrebno. Takvo šurovanje s dokazanim mutikašom ne prilièi Uredu predsjednika, da se i ne govori o posljedicama: moralnim, pravnim i politièkim. A sadašnje prepucavanje sa èovjekom kojega se tereti za teški kriminal naljutilo je i one koji su dosad uporno branili predsjednika. Moglo bi se dogoditi da ova afera ozbiljno naruši nedodirljivost teflon-predsjednika, èak i bez ulaženja u meritum stvari: primjerice, je li Mesiæ želio podvaliti Sanaderu i je li zaista nudio oprost Zagorcu?
Tomislav Klauški
Razgovarala Ðurða KNEŽEVIÆ
Razgovor s Nadeždom Azgikhinom, tajnicom Saveza ruskih novinara, èlanicom Savjeta za odnose rodova Meðunarodne federacije novinara (IFJ - International Federation of Journalists), suosnivaèicom Saveza ruskih novinara, èlanicom Saveza spisateljica Rusije, voðen je na Kongresu Meðunarodne federacije novinara (IFJ) nedavno u Moskvi.- Kako je došlo do toga da kongres IFJ-a bude organiziran u Moskvi i to pod motom »Ne nekažnjavanju nasilja nad novinarima«?
- Odluèila je vjerojatno želja da se kongres održi u nekoj bivšoj komunistièkoj zemlji. Bila je presudna i èinjenica da, iako IFJ nije politièka, veæ profesionalna, odnosno sindikalna organizacija, ipak smo htjeli upozoriti na doista zabrinjavajuæu ugroženost novinara u cijelom svijetu. Rusija je meðu vodeæima u tom negativnom smislu pa je održavanje kongresa baš tu u funkciji svojevrsnog moralnog pritiska na vlast. IFJ nije organizacija vlasnika novina, veæ novinara, to je organizacija koja okuplja nacionalne organizacije novinarskih sindikata, a èlanovi su uglavnom sami novinari, ali i drugi djelatnici u procesu stvaranja novina/vijesti. Moram priznati da smo u Rusiji, takoðer i drugim prijašnjim socijalistièkim zemljama, donekle povrijedili princip prava na èlanstvo u našim organizacijama. To nam je dopušteno buduæi da smo zemlje u tranziciji i da odnosi nisu posve èisti. Naime, u organizacijama IFJ-a u zapadnim zemljama glavni urednici i vlasnici nemaju pravo biti èlanovi udruženja novinara. No, buduæi da su u Rusiji i drugim postkomunistièkim zemljama mnogi novinari postali izdavaèi, urednici, ponekad i vlasnici ili kombinacija svega toga, njima je, za neko vrijeme, dopušteno èlanstvo u tim organizacijama.
Žrtve nasilja i stresa
- Je li moto kongresa »Ne nekažnjavanju nasilja nad novinarima« odluèio o održavanju kongresa u Rusiji?- Donekle, no prije svega, Rusko udruženje novinara je najveæe takvo udruženje u svijetu. Imamo oko 100.000 èlanova. Naravno novinara u zemlji ima više, ali toèan broj teško je znati. Ovdje je golem broj novinara koji rade za medije, u koje osim klasiènih, ulazi i internet, male publikacije raznih kompanija i slièno. Analize koje smo proveli govore o približnom broju od preko 200.000 razlièitih vrsta profesionalaca koji rade novine. Drugi je razlog organiziranja kongresa u Rusiji relativna nevidljivost ruske organizacije na globalnoj razini. Mi smo pristupili Meðunarodnoj federaciji tek prije deset godina. Istovremeno je IFJ pokazao veliki interes za uspostavljanje suradnje ne samo s novinarskim udruženjima u Rusiji, veæ i u zemljama koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza. I treæi razlog su brojna nasilja koja se provode nad novinarima (od prijetnji do ubojstava). Istovremeno, osobito u drugim, postsovjetskim zemljama, nema jakih, ili nema uopæe, organizacija novinara koje bi štitile njihove interese, a i živote. A radi se po nekim procjenama (na prostoru bivšeg SSSR-a) o gotovo pola milijuna profesionalaca koji rade u iznimno lošim i opasnim uvjetima, s vrlo malim primanjima i pod dvostrukim pritiskom. S jedne strane, novim marketinškim trendovima te, s druge strane, moænim i bezobzirnim režimima. Sve je to zajedno pridonijelo odluci da se kongres održi u Moskvi. I nije sluèajno da je kongres obilježen posebnom temom posveæenom nekažnjavanju nasilja nad novinarima. Rusija zauzima drugo mjesto u svijetu po broju ubijenih novinarki i novinara, odmah iza Iraka, s time da je u Iraku deklarirani rat, a Rusija je u miru. Mi primjerice operiramo brojkom od 250 ubijenih novinara u posljednjih desetak godina, no brojke su veæe, a i nasilja koja nisu završila ubojstvima su masovnija. Sklona sam toj listi dodati i one brojne sluèajeve kada novinari nisu ubijeni ili prebijani, ali su umrli zbog tenzije zanata kojim se bave, zbog izvrgnutosti pritiscima i prijetnjama. Kolegica koja je izvještavala iz Èeèenije i Sjevernog Kavkaza umrla je od srèanog udara s 29 godina, a prije toga nikada nije imala nikakvih smetnji sa zdravljem uopæe. Druga, s kojom sam radila u mojim prvim novinama, izvještavala je takoðer iz Èeèenije i razboljela se tijekom izvještavanja iz tog podruèja, gdje je i potražila medicinsku pomoæ. Od te pomoæi je i umrla. I takvih sudbina ima, nažalost, napretek.
Sindikati po uzoru na nordijce
- Kako biste ocijenili znaèenje ovog skupa za rusko novinarstvo? Ipak je ovo prvi put u cijeloj ruskoj (i sovjetskoj) povijesti da se takav skup održava u Rusiji.- U svakom sluèaju, ovaj je kongres vrlo važan za nas novinare u Rusiji, za rusko udruženje novinara osobito, takoðer i za kolege iz država bivšeg SSSR-a, buduæi da nam se prvi put, nakon raspada i uopæe, pružila prilika da preko ovog skupa susretnemo brojne novinare, eksperte iz raznih podruèja novinarstva iz cijelog svijeta, razmijenimo iskustva, diskutiramo globalnu situaciju, ali i da reflektiramo i našu situaciju i praksu. To je vrlo važno za nas u Rusiji, buduæi da još uvijek osjeæamo svojevrsnu izolaciju. I mi Rusi volimo ponekad pretjerivati u osjeæaju vlastite posebnosti i jedinstvenosti, jednako kao i u našim patnjama i problemima. S druge strane, slabo nam ide sa samokritièkim osvrtom, ne marimo mnogo za povezanost izmeðu naših problema i globalnih problema. Još uvijek u dobroj mjeri živimo u propagandistièkim klišejima, koji se odnose na suparništvo izmeðu supersila, mi Rusi nasuprot zapadnjaka ili, mi smo Rusi, a oni drugi su teroristi... to je ludo, živimo u nadrealnom, crno-bijelom svijetu. Uvjerena sam da æe nam ovaj kongres pomoæi da naðemo realnu mjeru i prostor u globalnom kontekstu. Možda ne u ovom trenutku, ali ne smatram nemoguæim da, po ugledu na kolege u nordijskim zemljama, uspostavimo moæne novinarske sindikate i, takoðer, nešto što je po mojem stavu (ali i ukusu) centralno, a to je jaka rodna komponenta.
Feminizacija struke
- Kongres je imao poseban program koji se odnosio na rodnu jednakost u novinarstvu, kako u udruženjima novinara tako i u stvaranju novina/vijesti. Upravo ste Vi organizirali taj segment. To je nešto dobrodošlo novo, ne samo za ruske uvjete.- To je prvi put u povijesti IFJ-a da se dio programa posveti rodnoj jednakosti i veæ zbog same te èinjenice sam prezadovoljna. Naime, posebno istraživanje, provedeno uz potporu IFJ-a, »Rodna analiza postsovjetskog medijskog prostora« koje je predstavljeno na okruglom stolu o rodnim stereotipima, pokazalo je oèekivano poražavajuæe rezultate - od dramatiène feminizacije struke s oko 78 posto žena u novinarstvu u svim bivšim sovjetskim zemljama, èak i centralnoazijskim, gdje je novinarstvo tradicionalno bilo smatrano muškim poslom. Dakako da se radi o klasiènom sindromu, to jest osiromašenju struke i automatski o promjeni rodne zastupljenosti. Uz to ide i srozavanje ugleda struke te teškoæe i pritisci s kojima se u svakodnevnom poslu kao profesionalci nalaze. No na to se može i gledati kao na moguænost za nadarene, sposobne žene u novinarstvu da zauzmu važne pozicije, koje su prije bile rezervirane za muške kolege. Osobito u podruèjima politièkog, istraživaèkog novinarstva, ratnog izvještavanja i slièno. Rado istièem da su žene novinarke u Rusiji i zemljama bivšeg SSSR-a vrlo tražene autorice. Nagraðivane su mnogo više od muških kolega i vrlo su ugledne meðu èitalaèkom publikom. I ono što je osobito interesantno, u njihovom pisanju je istaknuta humana dimenzija i to vjerujem dodaje njihovoj novinarskoj vrijednosti. Istovremeno je rodna diskriminacija u društvu uopæe žešæa nego što je bila u SSSR-u, zahvaljujuæi, s jedne strane, trendovima tržišta, a s druge strane, obnovi gotovo srednjovjekovnih, feudalnih, ponegdje islamistièkih i uopæe religioznih vrijednosti u zemljama koje su nastale na tom podruèju...
|
Pouèno hrvatsko iskustvo - Više ste puta posjetili Hrvatsku i kao novinarka i kao feministièka aktivistica. Uspostavili ste takoðer dobre kontakte s Hrvatskim sindikatom novinara. Što je u stvari predmet kontakata? - S velikim entuzijazmom gledamo na Hrvatski sindikat novinara, koji je uspio regulirati odnose i postiæi za struku odgovarajuæe sporazume sa stranim vlasnicima, èime se štite novinarska prava. To me se iskustvo dojmilo kada sam prije nekoliko godina srela vodstvo novinarskog sindikata Hrvatske, i za mene je bilo od iznimne važnosti saznati kako su vodili cijeli taj postupak, kako je bilo uopæe moguæe postiæi to što se postiglo i to u uvjetima koji nisu daleko od uvjeta koje je imao bivši SSSR. Nekako smo se time primaknule ne osobito ugodnim mislima o ruskim sindikatima, koji još uvijek traže identitet i strategije o ruskom civilnom društvu, koje je tek u zaèetku i tek treba vidjeti u kojem pravcu æe se kretati, o našim medijskim oligarsima o kojima se veæ i izvan Rusije dosta zna. A u Hrvatsku æu doæi ponovo i uskoro, u oba svojstva - i kao novinarka i kao feministièka aktivistica. |
 Govorim ono što mislim i govorim o stvarima onako kako ih vidim", pohvalio se predsjednik Stjepan Mesiæ na nedavnom Medijskom forumu jugoistoène Europe. Meðutim, u utorak na veèer taj isti luksuz nije dozvolio Hrvatskoj televiziji, a posredno ni drugim medijima, u njihovu praæenju afere s Vladimirom Zagorcem, odnosno otkrivanju uloge šefa države u tajnim pregovorima s bjeguncem od pravde. Granice slobode |
| Domaæoj javnosti ni nakon utorka nije oj aferi. No takvim nastupom samo je dolio ulje na vatru nezadovoljstva javnosti njegovim posljednjim potezima pa i najavljenim odlaskom s premijerom Sanaderom na sinjsku Alku. Stjepan Mesiæ ne može podnijeti kad ga netko usporedi s Franjom Tuðmanom. E pa, zamislimo što bi se dogodilo da je Tuðman ovako napao HRT, a prije toga i Jutarnji, Veèernji ili Slobodnu? Sjetimo se samo koju su buku domaæi dušebrižnici i strani diplomati digli na Tuðmanove napade na medije, na sve one raznobojne vragove? Mesiæ veæ mjesecima dijeli packe i lekcije medijima, kritizirajuæi ih zbog zaglupljivanja, politièkog manipuliranja, zbog kreiranja lažnih afera, a sada je otišao korak dalje i kritizirao ih zbog razmišljanja i kritiziranja. Zbog èega sada izjave šefa države prolaze nezapaženo? Ne valjda zato što su utemeljene. |
| Poduka medija Nije posao predsjednika države da poduèava medije kako trebaju raditi, o èemu izvještavati i trebaju li se povoditi za profitom ili javnim interesom. Kao što nije njegov posao da tajno pregovara s bjeguncima od hrvatskih sudova, bilo da ih se nagovori na predaju ili od njih iskopa neke tajne dokumente. Ali je zato posao medija da kontroliraju što radi predsjednik Republike. Kad veæ nitko drugi neæe. |
ZAGREB - Hrvatsko novinarsko društvo osudilo je istup predsjednika Republike koji je oštro napao HTV zbog naèina na koji je javna televizija pratila aferu vezanu uz tajni beèki sastanak njegova savjetnika Saše Perkoviæa i generala Vladimira Zagorca.
- Mesiæ nije smio tako reagirati, napao je novinare bez razloga. Novinarski zadatak nije samo to da daju informaciju o sastanku Perkoviæa i Zagorca, jer kada bi bilo tako, onda mediji ne bi bili ni potrebni i takve informacije mogle bi davati i državne službe - rekao je u srijedu potpredsjednik HND-a Zdenko Duka.
Pet dilema o Zagorèevu DVD-u
Mesiæ je, naime, u utorak na HTV-u rekao kako “nitko, a posebno HTV nije postavio pitanje gdje je novac, veæ je li se predsjednik umiješao u sluèaj”! Mesiæ je dodao kako se od svega u Hrvatskoj stvara afera, te da se i preko HTV-a pokušava unijeti razdor unutar državnog vrha. I HDZ je iznenaðen Mesiæevim napadom na HTV.
 Mesiæ nije smio trebao tako reagirati, bez razloga se okomio na HTVAnto Ðapiæ |
Ali to nije pravilo i zbog toga sam ranije kritizirao rad HTV-a, pogotovo zbog odnosa prema Domovinskom ratu te zbog financijske politike. Ali u ovom sluèaju HTV je bio korektan - dodao je Hebrang.
I predsjednik HSP-a Anto Ðapiæ smatra da se “predsjednik bez razloga okomio na novinare HTV-a”. - Mesiæ nije trebao tako reagirati jer je on zadnji koji bi se trebao žaliti na tretman medija buduæi da su vrlo blagonakloni prema njemu - rekao je Ðapiæ. Šef HSP-a uvjeren je da bi se njemu puno više zamjerilo da je na taj naèin kritizirao HTV, ali “ono što je nekome dopušteno, drugima nije”. Ðapiæ je uvjeren kako æe Mesiæev istup rezultirati veæom autocenzurom kod novinara HTV-a.
| Iznenaðen sam njegovim postupkom. HTV je bio korektan Andrija Hebrang |
U HNS-u razumiju Mesiæevu reakciju. - Mesiæ je dugo bio usamljen na politièkoj sceni u nastojanju da se rašèisti kriminal iz devedesetih, pa sada ima pravo biti malo više osjetljiv ako se toj temi ne pristupa na korektan naèin.
A HTV je javna televizija i zato bi morala voditi raèuna o toj èinjenici i imati malo više osjetljivosti u pristupu toj temi - komentirao je glasnogovornik HNS-a Mladen Ružman.
"Dobivši saznanja o prijetnji, na ulaze u Slobodnu smo preventivno postavili naoružane policajce koji osiguravaju unutrašnjost zgrade, a nove obavijesti objavit æemo kad se situacija smiri", rekao je Æuriæ.
"Splitskim podzemljem vlada zakon braæe", piše na naslovnici Slobodne Dalmacije od utorka, zbog koje je nepoznati nezadovoljnik nazvao i prijetio. U èlanku se kao pripadnici podzemlja prozivaju, meðu ostalima, braæa Kristijan i Dino Stojanoviæ, Igor i Branko Dokiæ, Alen Major i Jerko Radiæ, Joško i Goran Svalina i èlanovi obitelji Ahmeti s Kopilice.
O samoj prijetnji i njenim razlozima Æuriæ nije želio govoriti dok se ne obave razgovori sa zaposlenicima Slobodne kako bi se, eventualno, došlo do osobe koja je prijetila. Policija pokušava utvrditi i broj telefona s kojega je redakcija pozvana.
Glavni urednik Mladen Pleše rekao je da redakcija nije primila nikakve konkretne prijetnje niti da ima saznanja da je tko prijetio osobno nekom novinaru, pa pretpostavlja da je "policija svojim kanalima utvrdila da postoji moguænost osvete ili nekog napada na novinare, te je zato poslala prilièno jake snage da èuvaju Slobodnu". Pleše je rekao kako oèekuje da policija da objašnjenje te je poruèio kako su zahvalni što je poduzela mjere da osigura normalan i siguran rad redakcije.
Odboru su osim spomenute 63 kandidature pristigle još dvije koje su evidentirane kao zakašnjele, odnosno pristigle su nakon roka za podnošenje kandidatura koji je istekao 9. srpnja. Rasprava na Odboru povela se oko kandidature Zdenka Duke kojega je predložilo Hrvatsko novinarsko društvo (HND), èija je kandidatura zakašnjela, ali i uz potvrdu pošte da je odaslana 6. srpnja. Èlanovi Odbora složili su se da bi uvrštavanje Dukine kandidature kao pravovaljane, bez službene potvrde zbog èega toèno nije stigla na vrijeme, moglo, žali li se netko, za posljedicu imati rušenje cijelog natjeèaja. Klubovima su stoga poslali listu od 63 kandidature, a ako HND inzistira na Duki, morat æe pribaviti službenu potvrdu, što æe Odbor razmotriti.
- O prijedlogu bismo htjeli porazgovarati s predstavnicima stranaka, govori Ronèeviæ, te naglašava da æe, kad su u pitanju suèeljavanja i polemike, nastojati biti selektivni, ali na osnovu jasnih pokazatelja.
Prije prošlih parlamentarnih izbora u jesen 2003., novinari i urednici Informativnog programa Hrvatske televizije javno su se oèitovali da posljednji put na dosadan i antinovinarski naèin predizborno predstavljaju stranke. Naime, Pravila o postupanju elektronièkih medija s nacionalnom koncesijom u RH tijekom izborne promidžbe, koje je donio Hrvatski sabor na osnovu izbornog zakona, nalažu jednako vrijeme predstavljanja za sve stranke. To je u posljednjih mjesec dana izborne kampanje 2003. rezultiralo s po 12 sati programa dnevno, oko 400 sati ukupno.
Saborska se Pravila na jednak naèin odnose na sve nacionalne televizije, stoga i na Novu TV i RTL televiziju.
- Imali smo po 14 jednakih pitanja za sve liste, koja smo morali postavljati. To je stvarno antinovinarsko poniženje, kaže nam Mislav Bago. Privatne novine nemaju obveze predizbornog prikazivanja, pogotovo ne jednakomjernog, a mogu se i javno opredijeliti za pojedinu stranku, premda je jasno da to nije pametno.
Antun Palariæ, predstojnik Središnjeg državnog ureda za upravu, kaže da je Ured spreman pružiti pomoæ u eventualnoj izradi izmijenjenih Pravila, ako o toj izmjeni odluèi Hrvatski sabor.
Z. DUKA
Piše: A. Palokaj
Foto: Tomislav Krasnec
 |
Aidan White i Bodo Hombach
Europska Unija pozdravila dogovor o zaštiti i unapreðenju slobode tiska, kvalitetnog novinarstva i dobrim radnim uvjetima
BRUXELLES - Povjerenica EU zadužena za medije i informacijsko društvo Vivien Reding juèer je pozdravila sklapanje okvirnog Sporazuma izmeðu medijske grupe WAZ, èiji je dio i Jutarnji list, te Meðunarodne federacije novinara o zaštiti i unapreðenju slobode tiska, kvalitetnog novinarstva i dobrim radnim uvjetima.
Povjerenica EU Reding je u Bruxellesu, u sjedištu predstavništva North Rhine Westfalie, sudjelovala u predstavljanju Sporazuma zajedno s glavnim direktorom WAZ-a Bodom Hombachom i glavnim tajnikom Meðunarodne federacije novinara Aidanom Whiteom.
Mi želimo ostvariti ono što potpišemo - rekao je Hombach, priznavši da u nekim državama jugoistoène Europe i nije siguran da su svi partneri WAZ-a u stanju provesti ove standarde, ali æe se raditi na tome
- Ovo je prvi put da takav sporazum sklapaju izdavaèi i predstavnici novinara. To je konkretan korak za osiguranje slobode medija u proširenoj Europi - ustvrdila je povjerenica EU te dodala da Europska Unija zato godinama tijekom procesa pristupa Uniji svim državama kandidatkinjama kao važne kriterije nameæe i slobodu medija.
V. Reding se zauzela i za slobodu pristupa informacijama za novinare jer, kako je rekla, bez toga sloboda izražavanja ne bi imala smisla. Glavni tajnik IFJ-a, krovne novinarske organizacije u svijetu, Aidan White, pohvalio je WAZ kao grupu koja je imala smjelosti prva potpisati Sporazum te izrazio nadu da æe taj primjer slijediti i drugi.
- Danas imamo previše pritiska na medije i koncept demokracije je pred teškim iskušenjima. Èak i u starim državama EU, a da ne govorim o novim èlanicama, imamo primjere pokušaja politièkog utjecaja - upozorio je White, dodavši da je ovaj sporazum s WAZ-om povijesni jer je prvi takve vrste.
Direktor WAZ-a Bodo Hombach rekao je kako IFJ i nije najugodniji partner za WAZ, ali nakon dugih razgovora s ovom profesionalnom novinarskom udrugom postignut je dogovor. - Mi želimo ostvariti ono što potpišemo - rekao je Hombach, priznavši da u nekim državama jugoistoène Europe i nije siguran da su svi partneri WAZ-a u stanju provesti ove standarde, ali æe se raditi na tome.
Hombach je istaknuo kako je IFJ bolji partner nego OESS s kojom je WAZ prije potpisao sporazum o smjernicama ureðivaèkih sloboda. Hombach je pojasnio kako “nekima za stolom u OSCE-u principi demokracije i slobode medija i nisu uvijek meðu prioritetima”.
|
|
- Zakon o elektronièkim medijima zabranjuje reklamiranje politièkih stranaka, osim za trajanja službene izborne kampanje. Lokalne postaje izravno su prenosile, a poslije i emitirale snimke tog zabavnog programa HDZ-a uz natpis »Program pod pokroviteljstvom«, rekao je Kapraljeviæ dodajuæi da sumnja da su ga platili porezni obveznici. Predsjednik kluba HNS-a Dragutin Lesar podsjetio je da je Vijeæe zabranilo HRT-u emitiranje plaæene reklame za knjigu »Ostvarenja« HNS-ovca Radimira Èaèiæa, uz obrazloženje da ta knjiga promovira interese HNS-a.
- Desetak postaja u Hrvatskoj izravno je prenosilo i repriziralo HDZ-ov sabor, koji valjda nije reklamirao HDZ-ove interese, zakljuèio je Lesar.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
